Metodički niz učenja vožnje bicikla
UNIVERZITET U SARAJEVU
FAKULTET SPORTA I TJELESNOG ODGOJA
SMJER – OPĆI – III GODINA 240 ECTS
PREDMET: METODIKA TJELESNOG I ZDRAVSTVENOG
ODGOJA
METODIČKI NIZ UČENJA VOŽNJE BICIKLA
STUDENT:Aldin Duranović MENTOR:dr. Faris Rašidagić, prof.
Sarajevo, maj, 2017.
Sadržaj

4
2. RAZRADA TEME
2.1. Historija bicikla
Nažalost nije dostupno ko je čovjek koji je prvi izumio jednu ovakvu spravu. Kroz
historiju, bilo je više primjera vozila pokretanog ljudskom snagom, ali su često ona bila bitno
drugačija od današnjeg koncepta bicikla. Osoba koja se spominje kao prvi vozač bicikla
je njemački baron Karl von Drais, koji je 1817. godine svojevrsni bicikl na guranje
nazvan draisine, koji još postoji u muzeju
, Holandija.
Između 1850 i 1860 godine, Fracuz Ernest Michaux sa svojim učenikom Pierre Lallementom
razvijao bicikl s pedalama na prednjem velikom točku. Taj je bicikl Michaux kasnije i
patentirao. Ovakvi su bicikli bili teško upravljivi i opasni, jer su padovi bili česti. Problemi s
upravljanjem su donekle smanjeni uvođenjem upravljača i pomicanjem sjedala u bolji
položaj, međutim pravi napredak je bio uvođenje lančanog pogona kojeg su osmislili J. K.
Starley, J. H. Lawson i Shergold. Starleyev model bicikla iz 1885. godine se najčešće smatra
prvim modernim biciklom. Daljnje poboljšanje bilo je uvođenje pnemuatskih
guma, 1888. godine, koje je uveo John Boyd Dunlop. Osnovni koncept bicikla do današnjih
dana nije se bitno mijenjao, osim što je tehnološki napredak donio primjenu kvalitetnijih
materijala u izradi, te su današnji bicikli daleko upravljiviji i sigurniji.
2.2. Vrste bicikala
Kategorizacija bicikala može se prikazati na sljedeći način:
2.2.1. Brdski bicikli
Osnovna karakteristika svih brdskih bicikala jest da su namjenjeni terenskoj, odnosno
„offroad“ vožnji. Imaju 26" kotače, vrlo čvrste i izdržljive konstrukcije rame, a od opreme
samo najnužnije (dakle odmah u početku odpadaju blatobrani, svjetla, mačje oči, nožice i sl.).
Unutar ove skupine, postoje sljedeće vrste bicikala:
5
Rigid bicikli (ili "kruti" bicikli) su kao što im i samo ime kaže bicikli bez ikakvih
suspenzija(amortizera). Rama je klasična u obliku trokuta, a vilica kruta. Ovakvi se bicikli u
svijetu profesionalaca najčešće koriste za natjecanja u usponu (uphill). Rame su im stoga i
vrlo lagane. No, to im nije jedina namjena. Dio kvalitetnih bicikala u nižim cjenovnim
rangovima dolazi u ovakvom obliku - dakle sa krutom vilicom. To nije ništa loše jer možda
vama niti ne treba više,a ukoliko se kasnije odlučite, lako možete montirati neku drugu vilicu.
Hard-tail bicikli konstrukcijom su identični rigid biciklima, no sa jednom bitnom
razlikom - imaju prednju suspenziju. To su bicikli namjenjeni XC (cross country) vožnjama.
Slika 2(Hard-tail bicikl)
Soft-tail bickli idu još i dalje. Oni naime osim prednje suspenzije imaju i suspenziju na
zadnjem kraju. Rame su im unatoč tome vrlo slične (dakle oblika trokuta) ramama prethodne
dvije skupine, sa razlikom da su im "seatstays" (dvije tanke cijevi koju idu od zadnjeg kotača
ka gornjoj cijevi rame) povezane sa ostatkom preko suspenzije. To je svojevrsni mješanac
između punokrvnog full suspension bicikla i hard-tail bicikla.
Slika 1(Rigid bicikl)
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti