Univerzitet u Zenici
Islamski pedagoški fakultet u Zenici
METODIKA DUHOVNOG ODGOJA
(skripta)
Dr. hfz. Halil Mehtić
Zenica, 2009.
1
Kako odgajati našu mladež?
Dvadeseti vijek označen je kao "vijek znanosti", koji je u ljudima probudio uvjerenje da su
znanje i znanost dovoljni za potpunu sreću. Međutim, čovjek, ta vječita nepoznanica, oduvijek je
bio predmetom interesiranja teologa, filozofa, sociologa, pshiloga, antropologa... Željeli su
definirati njegovu ulogu kao individue i kao socijalnog bića. Pred njima se nametnulo mnoštvo
pitanja, kao što su: Ko je i šta je taj čovjek? Odakle dolazi, kakva mu je uloga ovdje i kuda ide?
Je li čovjek samo prirodno biće koje, kao sva ostala bića slijediti svoje nagone i želje, jeli on
slobodan i do koje granice seže njegova sloboda? Kakva je uloga znanja i mudrosti u njegovom
oblikovanju i uređenju ovozemaljskog života i uz sve to, treba li mu religija?
U traženju odgovora na ta pitanja čovjek se osjeća nemoćnim bez oslanjanja na Božiju
Riječ koja nas poučava stvarnoj definiciji, smisla čovjekovog postojanja na zemlji. Jer čovjek
nije samo materija sazdana iz "praha zemaljskog", niti samo živo biće poput ostalih živih bića na
zemlji. On je duh (anima vivens), i to iskra Božjeg duha.
“Ve nefahtu fihi min ruhi” (i udahnuo
sam u njega od Moga ruha –duše).
Ako sam čovjek nije u stanju odgovoriti sebi na postavljena pitanja, posebice na pitanja:
odakle je, kakva je njegova uloga u životu i gdje mu je kraj? kako on onda može dokučiti smisao
svoga postojanja. Njegov smisao definisao je njegov Uzvišenji Stvoritelj koji se, pored ostalog,
otkriva u ajetu: „Džinove i ljude sam stvorio samo zato da mi se klanjaju.“ (
Ez-Zarijat,
56.) Da
bi se čovjek izdigao iznad razine animalnog načina života, na razinu istinske spoznaje Boga,
nužno ga je voditi kroz život, ukazivati na zablude a osvjetljavati put spasenja, nužno ga je
odgajati.
Odgojati čovjeka za vršenje Božjih zakona
Svi vjerovjesnici su bili u ulozi odgajatelja, kako bi približavajući ljude božanskim
zakonima, kroz koje se manifestira Njegova volja, humanizirali pojedinca i zajednice. I Poslanik
2
a preziru stare. Mentalitet današnjeg čovjeka je takav da se od svoga djeteta načini istaknuta
osobnost, sportaš, političar, znanstvenik, uspješan muškarac i žena. Nerijetko, na tom putu,
zaboravlja se način na koji se postižu i ostvaruju zacrtani ciljevi. Čovjek zapleten u današnji
"napredni" tehnizirani svijet kao da je izgubio osobnost, ili je možda i čovjeka shvatio kao
mehanizam, koji povremeno samo treba "podmazati" ili mu promijeniti "svjećicu", zamijeniti
"ulje", ili ga odvesti na "tehnički pregled". Kao da smo u toj trci i zbrci vremena postigli mnogo
ali izgubili ono najvrednije, a to je osobni identitet, jednostavno, kao da smo izgubili osobnost
samoga čovjeka.
Ponekad nam se čini da smo u vremenu potpune ovozemaljske sreće, izobilja i raskoši,
postigli džennet na zemlji. Uistinu svega imamo, samo smo izgubili sebe, i zaboravili na Tvorca
svega postojećeg, na Allaha Uzvišenog, Koji sve stvara svojom svemoćnom Riječi, “budi i ono
biva!” Zahvaljujući pronicanju u božanske formule pojavnog svijeta, taj materijalizirani i
tehnizirani svijet, sve je udaljeniji od svoje prirodnosti i duševnog zadovljstva, a sve bliži
animalnim oblicima ponašanja, duhovnoj tjeskobi i nemirima. Zahvaljujući tehnološkom
napretku, umjesto da bude bliži Bogu, čovjek današnjice, otuđio se od Njega. Rezultat tog
samoljublja i ignorancije božanskog koncepta života, je kompliciran, tegoban i stresan život,
unatoč materijalnom blagostanju. “A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim
životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim proživjeti.” (
Taha,
124.)
Odgoj bez Boga
Progres nauke, bez obzira kako velik i spektakularan, ne može učiniti suvišnim i
nepotpunim moral i religiju. Kako bi A. Izetbegović rekao: “Nauka ne uči ljude kako treba da
žive i ne uspostavlja nikakve vrijednosne stavove. Ove vrijednosti koje biološki život uzdižu na
nivo ljudskog života, bez religije bi ostale nepoznate i nerazumljive. Jer religija je “znanje” o
prirodi drugog višeg svijeta, a moral “znanje” o njegovom smislu.”
Kako smo slabi, zalutali i nesrećni, kad iz svoga života, a pogotovo iz odgoja izbacimo
Boga koji je najmilostiviji, najpravedniji, naplemenitiji… Kako je žalostan pogled na mlada
ispijena lica, koji životare uz alkohol i drogu, u spolnom iživljavanju, hodajući kao sjene od
4
zabave do zabave. Oni nemaju oduševljenja, koje je osobina mladosti. U oduševljenju je sve
ujedinjeno: odvažnost, čistoća, shvaćanje bližnjega, spremnost na žrtve, radinost, odgoj.
Hodajući ovim "civiliziranim" svijetom, susrećući se s raznim ljudima i tom prelijepom,
ali počesto izgubljenom i konfuznom mladosti, odgajajući ih, ali i sebe, kroz islamski odgoj,
učini mi se da čujem onaj Božji povik koji je davno uputio ljudima; “O čovječe, šta te je
zaslijepilo prema Gospodaru tvom plemenitom, Koji te je stvorio - pa učinio da si skladan i da si
uspravan” (El-Infitar, 6-7.)" Ili kao da čujem riječi Onoga koji je najbolji učitelj i odgajatelj; “Pa
kuda onda idete?! Kur’an je samo pouka svjetovima, onome od vas koji hoće da je na pravom
putu.” “
Et-Tekvir,
26-28.)
Mudri Hasan Basri, Allah mu se smilovao, govorio je: “Čovječe! Pazi na djela svoja. I
opet: Pazi na djela svoja! Gledaj u kakvom ćes stanju susresti Stvoritelja i Gospodara svoga!
Ljudi, vi nećete postići ono sto želite sve dok budete udovoljavali pohotama tijela, a nećete
ostvariti svoja nadanja sve dok se ne strpite na neugodnostima.” Drugim riječima kazano, ljudi,
vi neće postići ovozemaljsku sreću potiskujući Gospodara svoga iz života svgdašnjeg.
Briga za čovjeka
Doista, zanimanje i stvarnu brigu za čovjeka dokazujemo raznoliko, ali prije svega i
ponajviše, zalaganjem oko njegova duhovnog podizanja.. Vrijeme početnog odgoja pokazuje se
vrlo dragocjeno, makar ne i jedino važno vrijeme. Znamo da čovjek nije statičan već dinamičan.
Znamo da tek trajni odgoj osigurava nastavak započetog i mogućnost cjelovitog i konačnog
ostvarenja čovjekove misije na zemlji.
Mi nipošto ne smijemo reći; "Mladež je ovdje, da uživa. Mladež nije za uživanje, već za
heroizam". A Goethe će reći: "Velike misli i čisto srce, to je ono što trebamo isprositi od Boga."
Doista velike misli i čisto srce, to je početak i temelj svakog odgoja, to je smjernica
svakog odgajatelja i put svakog odgajanika. Sve pojave otpora mlade generacije su vrlo
znakovite i one grubo dokazuje da je u današnjem mehaniziranom društvu nešto naopako.
Postojanje ekstremnih pokreta koji okupljaju mladež širom svijeta, nije slučajna pojava, već oni
imaju duboki psihološki temelj. Analizirajući doktrine na kojima počivaju, ipak nema nade da bi
graditelji novih, boljih vremena, bili upravo ti ekstremni i nekonvencionalni, mladalački pokreti i
5
svemu. Možemo li doista odgajati a da tvrdimo da nema Boga, i da se još zaustavljamo
na onim prokomunističkim frazama kako je čovjek postao od majmuna. Možemo li
odgajati a da u odgoju ne zastanemo pred tom velikom tajnom, i unatoč svemu pred tom
velikom nepoznanicom, koja se zove čovjek?
Bez obzira na posrnulost današnje mladeži, kao odgajatelji moramo stalno imati
na umu da je Allah Uzvišeni u čovjeku stvorio osjećaj ljubavi i poštovanja prema sebi i to
je nešto što svaki pojedinac u sebi nagonski osjeća. Upravo je ovaj nagon jedan od
najčvršćih i najpostojanijih temelja u odgojnom procesu. Istinski odgajatelj, koristeći
ovaj Božiji dar, može pobrati najljepše plodove na planu razvijanja poželjnih osobina kod
mladog čovjeka, i na taj način odgojiti uzorna člana društva. Osjećajući poštovanje prema
sebi, odgajenik uživa u pojavi da ga i drugi uvažavaju i poštuju. Pažnju koju mu
poklanjaju drugi smatra svojim uspjehom.
2
Ali znamo li mi odgajati, ili drugačije rečeno znamo li mi komunicirati? Ta što je
odgoj nego komunikacija, ali ne komunikacija superiornosti nego pariteta i primjera, ne
komunikacija okrutnosti nego ljubavi, ne komunikacija odbrane nego povjerenja,
komunikacija indiferentnosti ili stav empatije, stav manipuliranja ili stav spontanosti, stav
potpunog ravnopravnog komuniciranja ili prihvaćanje različitosti kao dara Božjeg?
Uvažavajući narav čovjeka koju je Svevišnji utkao u njega, tek tada valjano
radimo za Boga i čovjeka. Da bi Bog našao mjesto u srcima ljudi, potrebni su ogajatelji
koji će se, uz trajno obraćanje, prizivajući Ga u pomoć, primjerno posvetiti svim ljudskim
djelatnostima, te blago i nenametljivo ostvarivati uzvišenu zadaću odgoja..
Od odgoja zavisi budućnost društva!
Jedan od temeljnih zadataka islama jeste uvođenje ljudske zajednice u jedan svijetli život
ispunjen vrlinama i principima. Put do ostvarenja ove faze predstavlja srž njegove misije, a
svako kršenje ovih normi ponašanja predstavlja njihovo skrnavljenje i udaljavanje od vjere.
Duhovni odgoj nije stvar dobre volje i zabave koja se može preskočiti, već je to osnova života
koji vjera zahtjeva i kojim je zadovoljna. Od moralnosti pojedinca i zajednice ovisi njihova
budućnost, kako to ocjenjuje čuveni Renan rekavši: "Odgojna pitanja u modernom svijetu jesu
2
Vidjeti: Ekber Eidi, Pouka o odgoju, Fondacija Mulla Sadr, Sarajevo, 2004. str. 9-10.
7
