PRVA GRUPA:
1-A) SON-teorija: Teorija refleksivnog prakticara Teorija o refleksivnom misaonom prkaticaru- razmisljanje u akciji i o
akciji je teorija obrazovanja Donalda Sona nastala na osnovu istrazivanja u kojima je posmatrao procese koji su se
odvijali u arhitektonskom studiju izmedju studenata i profesora u toku rada na zadatim projektima. Pojmovi razmisljsnje
u akciji i o akciji su bili glavni u ovoj teoriji. Razmisljanje u akciji se opisuje kao razmisljanje u hodu, tokom radnog
procesa. To se odnosi na brigu o nasim iskustvima, povezivanjr sa osecanjima i uzimanje u obzir teorija koje se koriste.
Zahteva se gradjenjr novih razumevanja koja ce da uoblice nase akcije u situaciji koja se odvija. Proces razmisljanja u
hodu se moze povezatu sa razmisljanjem u akciji. Pojam reperatora je kljucni aspekt ovog pristupa. Prakticari prosiruju
prikupljanje ideja, predstava, primera i akcija na koje se mogu osloniti. Sonove teorije nastaju u arhitektonskom studiju,
posmatranjem umetnickog procesa. Procesu rada u umetnosti zasnivaju se na iskustvu koje odlikuje i razmisljanje tokom
procesa rada i razmisljanjr o stecenom iskustvu. Steceno iskustvo je osnov i polazna tacka za nova iskustva. Uticaj teorija
Donalda Sona na obrazovnu praksu je znacajan, sa brojnum programima za nastavnikr i za pedagoge iz neformalnog
obrazovanja. Oni su usvajali njegove osnovne pojmove i u organizovanju iskustva i u natavnom sadrzaju.
PRIMER- UCENJE U AKCIJI: djeca pokusavaju da grade sa kutijicama ali im one padaju I ne uspijevaju da grade, vaspitac
prekida aktivnost I pita djecu kao sta sad mogu da urade, kako da zalijepe to I to, dolaze do zakljucka da im treba lijepak I
onda nastavljaju process gradjenja. UCENJE O AKCIJI- kada se zavrsi aktivnost, vasputac razmislja o tom sta je uradio I
kako je uradio, na koji nacin, sumiranje utisaka, predstavljaju to, za njih ne postoji tacno I netacno.
2) a)REDJO EMILIJO-simbolicki I ekspresivi jezik: Simboli predstavljaju neke oznake kojima se djeca izrazavaju- npr krug
moze da bude I glava djeteta, osobe, a moze I da predstavlja citavu osobu. Simbolicki jezik moze da bude I neki znak koji
samo oni(djeca) razumiju, ne moraju da razumiju drugi ljudi, bitno je da njima vazi kao simbol necega. Ekspresivni jezik je
jezik kojm djeca izrazavaju njihova osjecanja putem crteza. Ekspresija dozivljaja- npr. ako vidimo da su linije povlacili brzo
I npr. da ostavljaju neke tragove, mrlje ili nesto, mozemo zakljuciti da je dijeto ljuto, nervozno. Eskspresijom izrazavaju
svoja osjecanja, a simbolom neke znakove predstavljaju.
Redjo koncepcija je zasnovana na konstruktivistickim teorijama Pijazea, Brunera, Vigotskog kao i na teoriji visestruke
inteligencije Gardnera. Znanje u okviru Redjo koncepcije se smatra dinamicnim procesom a ne gotovim produktom. Ne
svodi se samo na prenosenju vec gotovih informacija vec deca sama kao aktivni ucesnici konstruisu sopstveno znanje u
interakciji sa fizickom sredinom, odraslima i svojim vrsnjacima. Ucenje se zasniva na razumevanju i samostalnom
eksperimentu, pokusajima i greskama a ne na dobijanju odgovora na gotovo od strane odrasle osobe. Proces ucenja
treba da bude kreativna stvar, u kojima se do novih otkrica dolazi spontano i neocekivano. Zato je ucitelj u celom
procesu saputnik i neko ko zajedno sa decom istrazuje nepoznato, a ne neko ko ce samo gotova znanja i istine da
prenese deci. Teorija vistestruke inteligencije Gardnera je snazno uticala na Reljo pedagogiju i razvijala se paralelno sa
njom. Prema ovoj teoriji postoji osam nezavisnih tipova inteligencije i one direktno uticu na sam proces ucenja kod dece,
poucavanja i obrazovanja, a posebno je znacajna za oblast umetnosti u obrazovanju, i to koliko zapravo umetnost
doprinosi samom obrazovanju.
B) ISTRAZIVACKI MATERIJALI:MIJESANJE BOJA I NIJANSE: prvo moramo da naucimo djecu kako se pravilnu rukuje sa
cetkicom, zatim mijesamo boje I stvaramo nove boje (tu istrazujemo mogucnost dobijanja razlicitih nijansi jedne boje),
prepoznavati I imenovati razlicite nijanse boje, razvijati kod djeteta vjestine opazanja. Obezbjedjujemo tempere razlicitih
boja, temperu bijele boje, razlicite cetkice, palete, papir. Nakon toga pokazujemo djeci postupak tako sto sipsmo u
paletu bijelu temperu- npr dvije supene kasike, zatim dodati malu kolicinu npr crvene boje u bijelu temperu I pomijesati
kako bi se dobila blijeda nijansa I tako dobijenu boju nanosimo na papir u sirokom potezu pocevsi s jednog kraja papira.
Pokazati djeci kako da drze cetkicu I kako da stvaraju ravne poteze cetkicom. Nakon toga, u tu blijedu nijansu boje
dodamo jos jednu malu kolicinu iste odabrane boje(crvene) kako bi sad bila malo tamnija nijasna I nanesemo takodje u
sirokom potezu pored vec namijete najsvjetlije nijanse.
Nastavljamo tako sa dodavanjem crvene boje I nanosenjem sve tamnijij I tamnijih nijansi, dok ne popunimo cijeli papir.
Nakon toga sa djecom razgovaramo o nazivima boja I njihovim nijansama, podsticemo djecu da razmisle sta moze biti
sve te boje.. Sada mozemo npr da pomijesamo druge boje (crvenu I zutu) I za svaku boju mozemo da koristimo razlicitu
cetkicu, jednom cetkicom zahvatimo crvenu boju, drugom cetkicom zutu boju ali zahvatamo iste kolicine ovih boja.
Stavimo ih jednu preko druge na paleti I umijesamo ih trecom cetkom. Sada na drugoj paleti umijesamo iste boje- crvenu
I zutu ali sad malo vise stavimo crvene npr, potom na trecoj paleti opet umijesamo ove dvije boje ali sada stavljamo vise
zute boje a manje crvene. Sada razgovaramo sa djecom o bojama, razlicitim nijansama. Neka djeca sada naslikaju svako
na svom papiru po jedan list koristeci zutu, crvenu I narandzastu boju koje su prethodno napravili na paletama. Nakon
sto se boja osusi, isjecemo listove po konturi I okacimo ih na prozor kako bi svjetlost prolazila kroz papir I boju. Dajemo
djeci zadatak da na primjer za svaku nijansu dobijene boje izmisle ime. Nakon toga mozemo od tih isjecenih listova da
napravimo cvijet. A djeca mogu I rukama da nanose boju na papiru, da bi osjetili taktilno isto, znacajno je da osjete
taktilni dozivljaj materijala. Moze biti I istrazivanje materijala tako sto mozemo da im damo razlicite papire- kolaz, krep
papir..
TRECA GRUPA:
1) a) ARNHAJM-vizelno misljenje: znacaj i uloga cula u procesima saznanja i misljenja predstavljaju predmet i glavnu
temu istrazivanja kojom se poznati psiholog Rudolf Arnhajm bavio, sa aspekata razlicitih umjetnickih disciplina, cijelog
svog dugog i profesionalno bogatog zivota. Svoje ideje bazirao je na ucenjima Geštalta i na neki nacin, cijeli zivot ostao
vjeran svojoj mladalackoj orijentaciji. Umjetnicka djelatnost je forma umovanja u kojoj su opazenje i misljenje
neodvojivo isprepletani. Covjek koji slika, pise, komponuje, igra, u stvari, misli culima. Arnhajm sumira ideje o jedinstvu
opazanja i misljenja zastupajuci glediste vizuelnog misljenja tj jedinstva slike i pojma, nasuprot starom shvatanju po
kome bi vizualno misljenje bilo kontradiktorno, jer vidjenje iskljucuje misljenje a misljenje ne postoji u vizuelnom
opazanju. Rudolf ne suzava pojam na umjetnicko misljenje zato sto smatra da se i naucno i umjetnicko odigrava u oblasti
slika. Opazanje i misljenje ne mogu jedno bez drugog, apstrakcija je neophodna veza izmedju njih i najvaznija zajednicka
odlika. PRIMJER: Djeca sticu nova saznanja pomocu nekih saznanja, istrazivanja I sama zakljucuju, na osnovu sopstvenog
istrazivanja-Arnhajm, tipa gradjenje sa kamencicima I djeca ispituju koji materijal ce najbolje da spoji te kamencice,
probati kao sa pijeskom ali ne moze, dosli smo do zakljucka da moze glinom I sad je zadatak da djeca istrazuju kako I
sticu ta neka saznanja. A za Arnhajma moze I otiskivanje zivotinja na papir, donijele su spremljene pecate koje su
umakale u boju I zatim otiskivanje na papir- pitanja zbog cega je neka nepravilna mrlja kad se stavi previse boje, zbog
cega nekad ne ostaje potpuni otisak- previse boje razbrljano, premalo moje nema sta da se otisne, onda koliko puta
jednom umakanjem moze da se otisne. Zatim trke automobilima po hameru- dvoje po dvoje djece, tako sto djeca umoce
tockove automobila u boje I trkaju se, pobjednik je onaj ciji tragovi tockova ostanu vidljivi do kraja trke.
B) zasto je vazno razvijati produktivno misljenje kod djece: Produktivno misljenje nije iskljuciva privilegija nauke, ali bez
udjela opazajne komponente ono se ne moze postici ni u jednoj oblasti. Razvijanje produktivnog misljenja je vazno jer
pomocu njega djeca vizuelno razumiju citav jedan niz razlicitih predmeta koji dovoljno lice na nesto- njima poznato.
Dijete sve prvo osmotri vizuelnim putem, a nakon toga upotrijebi produktivno misljenje. Svako produktivno misljenje se
odigrava uz pomocu slika. Produktivnim misljenjem dolaze I do raznih saznanja. (primjer: A za Arnhajma moze I
otiskivanje zivotinja na papir, donijele su spremljene pecate koje su umakale u boju I zatim otiskivanje na papir- pitanja
zbog cega je neka nepravilna mrlja kad se stavi previse boje, zbog cega nekad ne ostaje potpuni otisak- previse boje
razmrljano, premalo boje nema sta da se otisne, onda koliko puta jednim umakanjem moze da se otisne. )
2) REDJO EMILIJO- atelje, ateljerista, rad sa materijalima: ATELJE je centralna prostorija u svakom Redjo vrticu i on
predstavlja jednu vrstu eksperimentalne laboratorije u kojoj nastaju umetnicki projekti integrisani sa raznim podrucjima
ucenja. Atelje je bogat raznovrsnim materijalima i alatima koji su dostupni deci za rad i samostalno eksperimentisanje, i
povezan je sa svim drugim umetnostima i aktivnostima u vrticu. Za rad u ateljeu zaduzen je ATELIERISTA, to je osoba koja
ima profesionalno umetnicko obrazovanje i zaduzena je za podsticanje i pracenje aktivnosti dece. Takodje, mora da
obezbedi prostor i sve sto je potrebno za proces ucenja. Uloga ateljea je da kroz razlicite projekte u njemu i radom sa
materijalima deca eksperimentisu i ispituju svet oko sebe dolazeci spontano do novih saznanja. To je mesto u kojem se
masta, eksperimenti, kreativnost i ekspresija medjusobno preplicu i dopunjuju. Atelje simbolizuje koncept ucenja kroz
umetnost, obezbedjuje njegovu realizaciju i potvrdjuje znacaj umetnosti u celom Redjo sistemu.
RAD SA MATERIJALIMA- Osnovni vid rada u ateljeu jeste rad sa materijalima. Svaki materijal sam po sebi predstavlja
izvor mnogih informacija: izgled materijala, osobine i svojstva, razliciti nacini upotrebe i slicno. Zapravo prvi korak u
procesu decijeg saznanja je upravo rad sa razlicitim materijalima. Kroz manipulaciju njima deca grade svest o tome sta se
desava sa materijalima a odrasli izgradjuju sposobnost posmatranja i podrzavanja svakog individualnog iskustva. Deca ce
uz pomoc raznih materijala dolaziti do novih ideja i sama ce koristiti upravo te materijale na razlicite nacine. Napravljeni
proizvodi predstavljaju vazne pokazatelje decjeg nacina misljenja i otkrivaju decje znanje. Materijal treba da bude
privlacan deci i uvek raznolik, od crtackih, slikarskih do reciklaznih materijala. Bitni su i prirodni materijali kao sto su lisce,
cvece, kamenje, skoljke i slicno. Vrlo je vazno kakav materijal se nudi deci jer ce od toga zavisiti i vrsta saznanja koje ce
deca konstruisati, kao i nacin na koji vaspitaci i odrasli to predstavljaju deci.
CETVRTA GRUPA:
1) ARNHAJM-vizuelno misljenje:znacaj i uloga cula u procesima saznanja i misljenja predstavljaju predmet i glavnu temu
istrazivanja kojom se poznati psiholog Rudolf Arnhajm bavio, sa aspekata razlicitih umjetnickih disciplina, cijelog svog
dugog i profesionalno bogatog zivota. Svoje ideje bazirao je na ucenjima Geštalta i na neki nacin, cijeli zivot ostao vjeran
svojoj mladalackoj orijentaciji. Umjetnicka djelatnost je forma umovanja u kojoj su opazenje i misljenje neodvojivo
isprepletani. Covjek koji slika, pise, komponuje, igra, u stvari, misli culima. Arnhajm sumira ideje o jedinstvu opazanja i
misljenja zastupajuci glediste vizuelnog misljenja tj jedinstva slike i pojma, nasuprot starom shvatanju po kome bi
vizualno misljenje bilo kontradiktorno, jer vidjenje iskljucuje misljenje a misljenje ne postoji u vizuelnom opazanju.
Rudolf ne suzava pojam na umjetnicko misljenje zato sto smatra da se i naucno i umjetnicko odigrava u oblasti slika.
Opazanje i misljenje ne mogu jedno bez drugog, apstrakcija je neophodna veza izmedju njih i najvaznija zajednicka
odlika.
PRIMJER: Djeca sticu nova saznanja pomocu nekih saznanja, istrazivanja I sama zakljucuju, na osnovu sopstvenog
istrazivanja-Arnhajm, tipa gradjenje sa kamencicima I djeca ispituju koji materijal ce najbolje da spoji te kamencice,
probati kao sa pijeskom ali ne moze, dosli smo do zakljucka da moze glinom I sad je zadatak da djeca istrazuju kako I
sticu ta neka saznanja. A za Arnhajma moze I otiskivanje zivotinja na papir, donijele su spremljene pecate koje su
umakale u boju I zatim otiskivanje na papir- pitanja zbog cega je neka nepravilna mrlja kad se stavi previse boje, zbog
cega nekad ne ostaje potpuni otisak- previse boje razbrljano, premalo moje nema sta da se otisne, onda koliko puta
jednom umakanjem moze da se otisne. Zatim trke automobilima po hameru- dvoje po dvoje djece, tako sto djeca umoce
tockove automobila u boje I trkaju se, pobjednik je onaj ciji tragovi tockova ostanu vidljivi do kraja trke.
2) REDJO EMILIJO-teorijska zasnovanost koncepcije: Teorija zasnovanost koncepcije Redjo Emilija- Redjo koncepcija je
zasnovana na konstruktivistickim teorijama Pijazea, Brunera, Vigotskog kao i na teoriji visestruke inteligencije Gardnera.
Znanje u okviru Redjo koncepcije se smatra dinamicnim procesom a ne gotovim produktom. Ne svodi se samo na
prenosenju vec gotovih informacija vec deca sama kao aktivni ucesnici konstruisu sopstveno znanje u interakciji sa
fizickom sredinom, odraslima i svojim vrsnjacima. Ucenje se zasniva na razumevanju i samostalnom eksperimentu,
pokusajima i greskama a ne na dobijanju odgovora na gotovo od strane odrasle osobe. Proces ucenja treba da bude
kreativna stvar, u kojima se do novih otkrica dolazi spontano i neocekivano. Zato je ucitelj u celom procesu saputnik i
neko ko zajedno sa decom istrazuje nepoznato, a ne neko ko ce samo gotova znanja i istine da prenese deci. Teorija
vistestruke inteligencije Gardnera je snazno uticala na Redjo pedagogiju i razvijala se paralelno sa njom. Prema ovoj
teoriji postoji osam nezavisnih tipova inteligencije i one direktno uticu na sam proces ucenja kod dece, poucavanja i
obrazovanja, a posebno je znacajna za oblast umetnosti u obrazovanju, i to koliko zapravo umetnost doprinosi samom
obrazovanju. (primer- pravljenje ograde za zivotinje od grana I konopca: bitan je sam process pravljenja ograde tacnije
da ograda bude cvrsta I stabilna kako zivotinje ne bi pobegle, a ne product koji dobijaju tako sto im na primer vaspitac
sve pomogne I kaze, vec pitanjima treba da podstice I navodi decu na greske I na dobar nacin resavanja istih.)
