ČETVRTO POGLAVLJE
ANKETE I ISPITIVANJA JAVNOG MNIJENJA
Anketa ili preciznije anketiranje uzorka pokušava dobiti tačne informacije o populaciji
kreirajući reprezentatitvan uzorak te opulacije i služeći se informacijama iz uzorka kako bi
izvela zaključke o cijeloj populaciji. Te informacije mogu biti deskriptivne u tom smislu da
daju prikaz dobne, klasne i obiteljske strukture stanovništva ili mogu opisivati njihove
vrijednosti, stavove ili ponašanje. Ispitivanja javnog mnijenja su ankete namijenjene mjerenju
stavova stanovništva, posebno političkih stavova biračkog tijela. Ispitivanja javnog mnijenja
dobijaju najveću pažnju uoči općih ili predsjedničkih izbora kada se koriste za prognoziranje
koja će politička stranka ili predsjednički kandidat pobijediti na izborima. Politolozi se sliže
anketama i ispitivanjima javnog mnijenja u svojim istraživanjima glasačkog ponašanja,
političke participacije i drugih aspekata višestranačkih demokratija. Više ih zanima
objašnjenje odnosa među varijablama, nego raspodjela glasova među strankama ili rang
pojedinih kandidata u ispitivanjima javnog mnijenja. Znatan se broj istraživanja provodio u
stanju demokratije i stavovima građana prema političarima i povjerenju koje imaju u njih.
Postupci uzorkovanja
Dva su tipa postupka uzorkovanja
-
uzorkovanje koje se temelji na vjerovatnosti ili slučajni uzorci i uzorkovanje koje se
ne temelji na vjerovatnosti ( neslučajni uzorci)
Pet je glavnih tipova dizajna uzorka koji se temelje na slučajnom uzorkovanju:
1. jednostavan slučajni uzorak
2. sustavni slučajan uzorak
3. stratificirani slučajni uzorak
4. višefazni uzorak
5. uzorak klastera
Dva su glavna tipa neslučajnih uzoraka
1. kvotni uzorak
2. kumulativni uzorak
U teoriji uzorkovanja populacija se definiče kao agregat odrećenih elemenata. Ona je
sveukupnost elemanata iz koje treba izabrati uzorak. Ciljna je populacija ona iz koje istraživač
želi uzeti uzorak na određena se područja mogu izostaviti kako bi se uštedjeli resursi. Okvir
uzorkovanja je popis elemnata iz kojeg će se izvući uzorak. Odabir okvira uzorkovanja zavisi
od toga koji su popisi populacije dostupni i koliko su tačni, ali će isto tako zavisiti i o
predmetu istraživanja.
Dizajn panel studije
Kako bi se dobile informacije o promjenama koje se zbivaju tokom vremena, moguće je ako
to douštaju sredstva, ponovo intervjuirati uzorak popuacije u nekom kasnijem trenutku.
Ograničenja panel studija, sastoji se u tome što se pojedinci mogu izgubiti iz panela zato što
su odselili, oboljeli ili odbijaju da ih se ponovo intervjuira. Drugo, panel vremenom može
postati manje reprezentativan, budući da u panelu ostaju oni koji su najzainteresiraniji za
predmet istraživanja.
Dizajn neslučajnog uzorka
Kvotni uzorak –
kvotnim uzorcima često se služe organizacije za istraživanje tržišta, osobito
onda kad provode istraživanje za komercijalne klijente, ali i za više znanstvena istraživanja
glasačkog poonašanja, npr: kada se traže brzi rezultati. Ključne su razlike između kvotnog i
slučajnog uzorka u tome što se u slučajnom uzorkovanju slijedi objektivna procedura u
odabiru uzorka i članovi uzorka se ne mogu zanmijeniti. Tada se može izračunati
reprezentativnost uzorka. U kvotnim uzorcima mogu se specificirati ključne varijable kao što
su: dob, spol, zanimanje, i etnička pripadnost, ali intervjuist može sloodno odabrati bilo koju
osobu koja zadovoljava te kriterije, te e ako ona dobije intervju može zamijeniti drugom.
Stoga je nemoguće izračunatti koliko je reprezentativan konačni kvotni uzorak. Velika je
prednost kvotnih uzoraka u tome što su brzi, jeftiniji i učinkovitiji od slučajnih uzoraka.
Kumulativni ( Snow ball) uzorci
Tokom tog postupka istraživači se služe svojim početnim kontaktima koji im za intervjuiranje
preporučuju druge ljude koji se nalaze u sličnim okolnostima. To je dragocjena strategija za
genreiranje uzorka ljudi ili skupina kojima bi inače bilo nemoguće pristupiti. Slaba je strana
kumulativnog uzorkovanja u tome što je vrlo malo vjerovatno da će generrirani uzorak biti
reprezentativan za istraženu skupinu u cjelini.
PETO POGLAVLJE
DESKRIPTVNA STATISTIKA
Deskriptivna statistika je niz osnovnih statističkih alata za opisivanje podataka. Glavna je
privlačnost deskriptivne statistike u tome što je ona moćan i ekonomičan način mjerenja,
analiziranja i prikazivanja političkih fenomena, kao što su: glasačko ponašanje, politička
participacija, te općenito društveni i politički stavovi.
Razine mjerenja
Četiri su razine mjerenja:
-
kategorijalna ( nominalna )
-
ordinalna
-
intervalna
-
omjerna
Kategorijalni
su podaci oni koji su u osnovi kvalitativni, ali su kvantificirani. Brojevi se u
osnovi koriste kao oznake: kategorija 1, kategorija 2 itd. Pridavanje brojeva kvalitatvnim
informacijama može ipak biti korisno ako se te informacije žele unijeti u kvantitativne
statistike računalne programe, obično zato da bi se tim programom izračunalo koliko se često
pojavljuje neka kategorija.
Ordinalni
su podaci doslovce podaci koji se mogu poredati. Ordinalni podaci samo otkrivaju
poredak kategorija, a ne koliko su aritemetički udaljeni jedni od drugih i jesu li ekvidistantni
tj. aritmetički jednkao međusobno udaljeni.
Intervalne mjere
imaju poredane kategorije i ekvidistantne intervale. Jedan se poseban
podskup intervalnih mjera naziva omjernim podacima.
Omjerni podaci
udovoljavaju općim kriterijima intervalnih podataka tj imaju poredane
kategorije i ekvidistantne intervale, te povrh toga, i smislenu nultu tačku, kao što su, npr: dob
izražena u godinama, ili dohodak izražen u eurima ili dolarima. Ako neka varijabla nema
smislenu nultu tačku, onda ona ne pripada u taj podskup intervalnih varijabli.
Centralna ili središnja tendencija
Tri su mjere centralne tendencije:
-
srednja vrijednost
