Metodologija istraživačkog rada
I
METODOLOGIJA ISTRAŽIVAČKOG RADA DELOKRUG I FUNKCIJE
METODOLOGIJE
Objasni u čemu se ogleda značaj proučavanja metodologije
• Proučavanje metodologije omogućuje šire i svestranije upoznavanje s naukom u njenoj
delatnoj strani, omoguduje da se vidi šta naučnici rade u svom laboratoriju, kabinetu ili na
terenu, da se bolje upoznaju putevi i sredstva pomodu kojih naučnici dolaze do pojedinih
saznanja i da se shvati logika koja povezuje u misaonu celinu najraznovrsnije postupke naučne
delatnosti.
Šta je metodologija?
• Metodologija je logička disciplina čiji je zadatak da proučava i razvija logičke okvire
naučnog saznanja, ali i istraživačka sredstva i postupke koje određena nauka, ili grupa srodnih
nauka, primenjuje u svojim istraživanjima i pomoću kojih nastoji da dođe do novih saznanja.
Šta je metod?
Metod je način istraživanja koji se primenjuje u nekoj nauci.
Objasni razliku između metodologije i metoda
Metodologija treba da bude svestrana kritička analiza logičko-epistemoloških osnova
celokupne istraživačke prakse određene nauke. Metodologija analizira i sve konkretne
istraživačke postupke i razna tehnička sredstva koja nauka upotrebljava u svojim raznovrsnim
istraživanjima.
Objasni pojam gnoseologija
• Gnoseologija, teorija saznanja, bavi se ispitivanjem mogućnosti saznanja objektivnog
sveta ili stvarnosti, a zatim razmatra osnovna načela, oblike i kriterije ljudskog saznanja,
njegove ostvarene domete i granice.
Objasni pojam epistemologija
• Epistemologija je uži deo teorije saznanja. Ona se ograničava na ispitivanje naučnog
saznanja, a nauka nije jedini oblik ljudskog saznavanja, jer se ovo javlja i u filozofiji, umetnosti
i u „zdravorazumskom“ obliku u svakodnevnom životu. Epistemologija je teorija naučnog
saznavanja.
Objasni odnos gnoseologije i metodologije prema saznanju (Da li je saznanje
uopšte moguće?)
• Gnoseologija i metodologija na različit način prilaze osnovnom gnoseološkom pitanju:
da li je saznanje uopšte mogućno. Ono što je za gnoseologiju osnovni problem, tj. da li je
saznanje o stvarnosti mogućno, po pravilu se u metodologiji rešava postulativno. Ko se odlučio
na naučna istraživanja, veruje u mogućnost objektivnog saznanja, jer ko u to ne veruje, obično
se naukom ne bavi. Zbog toga se prilikom razvijanja metodoloških zamisli u većini slučajeva
postulativno prihvata, ili drukčije rečeno, posebno se ne diskutuje o tome da li objektivna
stvarnost postoji i da li je o njoj mogućno relativno adekvatno saznanje, nego se to ili smatra
aksiomatskom pretpostavkom, ili se čak o tome i ne govori.
• Na postulativan način, tj. bez ulaženja u neko detaljnije gnoseološko ispitivanje,
prihvataju se obično i još neka druga gledišta koja su istovremeno saznajno-teorijske i ontološke
prirode. Jedno takvo pitanje je, na primer, da li u stvarnosti postoji objektivna uslovljenost i
uzročna povezanost među pojavama. Većina naučnika smatra da je utvrđivanje uslovljenosti i
uzročnih veza među pojavama osnova naučnog objašnjena.
• Takođe se obično postulativno prihvata i stav da u stvarnosti postoji određen red , koji
se može otkriti i objasniti, i da su zbog toga mogućna, opravdana i praktično korisna razna
naučna uopštavanja. Jer svako naučno uopštavanje se zasniva na otkrivanju nekog reda, neke
pravilnosti u određenom delu stvarnosti.
Navedi osobine naučnog saznanja
• Objektivnost, proverljivost, preciznost, opštost, sistematičnost.
Šta se podrazumeva pod metodičnom skepsom?
• Metodična skepsa znači kritičnost, nastojanje da se sve tvrdnje provere na što
objektivniji, a istovremeno i što javniji način.
Šta se podrazumeva pod tehnikom istraživanja?
• Pod tehnikom istraživanja podrazumevaju se sva konkretna sredstva koja se
upotrebljavaju u nauci da bi se u određenim logičkim i teorijskim okvirima došlo do novih
saznanja.
U čemu se ogleda heuristička uloga metodologije?
• Metodologija je i heuristika, ona treba i da upućuje istraživača u pravcima u kojima ima
najviše izgleda da de postići nova korisna saznanja. Samo ako se usvoji da, pored logičke,
metodologija ima i heurističku funkciju, može se prihvatiti gledište da ona može i treba da utiče
na strategiju naučnih istraživanja.
Objasni razliku između teorije i metoda
• Pojmovi teorije i metoda često se izjednačavaju. Tvrdi se da je jedna teorija
istovremeno i metod. Epistemološka analiza pokazuje da svaka nauka raspolaže većim ili
manjim fondom znanja, koja se nalaze na vrlo različitom stepenu opštosti. Elementarniji delovi
toga fonda čine naučnu izvornu građu, činjenički materijal na kojem nauka zasniva i pomoću
koga dokazuje svoje teorijske stavove. U fondu naučnog znanja se zatim nalaze iskustvena
uopštavanja, hipoteze, zakoni, teorije, uži teorijski sistemi, a u nekim naukama postoji i
jedinstven teorijski sistem u koji se nastoji integrisati svo teorijsko znanje kojim nauka
raspolaže. Naročito je potrebno imati na umu da se u naučnom fondu određene nauke pored
2

II
PRINCIPI NAUČNOG SAZNANJA
• Teorijske definicije – teorijska definicija jednog pojma treba da omogući njegovu
iskustvenu (operacionalnu) definiciju.
Operacionalne definicije – svi ili osnovni elementi jednog pojma mogu se
iskustveno opažati ili meriti.
Na primer, Lenjinova definicija klase: Klase su velike grupe ljudi koje se razlikuju
po svome mestu u istorijski određenom sistemu društvene proizvodnje, po svome odnosu prema
sredstvima za proizvodnju, po svojoj ulozi u društvenoj organizaciji rada i, prema tome, po
načinu dobijanja i veličini onog dela društvenog bogatstva kojim raspolažu.
Osnovni elementi ove definicije mogu se iskustveno opažati:
- mesto u proizvodnji: mogu se identifikovati proizvođači od onih koji to nisu;
- odnos prema sredstvima za proizvodnju: vlasnici i nevlasnici;
- uloga u organizaciji rada: izvršioci radnih operacija i naredbodavci;
- način učešća u raspodeli: eksploatatori i eksploatisani.
Osnovna pravila definisanja:
- definicija mora da izrazi suštinu onoga što se definiše;
- definicija ne sme biti cirkularna;
- definicija ne sme biti izražena negativnim terminima;
- definicija ne sme da bude izražena nejasnim jezikom.
PRINCIPI NAUČNOG SAZNANJA
• Objektivnost – Pouzdanost – Preciznost – Opštost – Sistematičnost
Objektivnost
Objektivnost ima dva aspekta:
1. u prvom dolazi do izražaja određen odnos prema stvarnosti
2. u drugom neke formalne osobine naučnog saznanja. Objektivnost kao odnos
prema stvarnosti znači težnju da se prilikom razmatranja bilo kog problema uzimaju u obzir svi
raspoloživi relevantni podaci i zatim da se traga za novim obaveštenjima.
Objektivnost kao odnos prema stvarnosti jeste nastojanje da se stvori što potpunija
i svestranija iskustvena osnova za razvoj naučne delatnosti. Objektivnost se ogleda u tome da se
istraživanje izvede na takav način da ga drugi istraživači mogu što lakše ponoviti i što lakše
proveriti njihove rezultate. Naučna objektivnost se može izjednačiti s proverljivošću naučnog
saznanja. (kumulativnost, faze istraživanja).
4
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti