1 Ocjena mikrobiološkog kvaliteta vode za rekreaciju
• Faza 1: Uzorkovanje inicijalnog uzorka kako bi se utvrdilo je li postoje značajne
prostorne varijacije u kontaminaciji vode za rekreaciju. Uzimanje uzoraka tokom
početne procjene treba provoditi različitim danima na prostorno odvojenim
mjestima. Pri procjeni treba uzeti u obzir vrijeme uzorkovanja koje se odnosi na
razdoblje najvjerovatnije kontaminacije tokom ispuštanja iz mjesne kanalizacije i
maksimalnog broja kupača.
• Faza 2: Procjena prostorne varijacije na temelju gore navedenih podataka.
•Faza 3: Intenzivno uzorkovanje (ako nema značajne prostorne varijacije) i
procjena rezultata. Ako nema dokaza o prostornoj varijaciji, početna klasifikacija
je određena rezultatima kategorizacije sanitarne inspekcije na osnovu prisustva
mikroorganizama u vodi. Preporučuje se da se na osnovu mikrobiološkog
kvaliteta sve rekreacijske vode svrstavaju u četiri kategorije (A-D) primjenom 95%
distribucije crijevnih enterokoka (tablica 4.12)
• Faza 5: potvrdni nadzor u sljedećoj godini, koristeći režim manjeg uzorkovanja i
ponavljanja sanitarne inspekcije. Ako je kategozicijom voda ocjenjena kao „vrlo
dobra "ili" vrlo loša ", sanitarni nadzor treba rjeđe provoditi (Tablica 4,13).
Program uzorkovanja treba biti određen rasponom uvjeta u rekreacijskom
vodenom okolišu, dok se on koristi. Pri utvrđivanju klasifikacije vode za
rekreaciju, treba koristiti sve rezultati pretrage vode, od dana kada je rekreacijske
vodno područje bilo otvoreno za javnost.
82 Smjernice za sigurnu okoliš rekreacijskih voda
Da bi se napravile smjernice za sigurno korištenje rekreacijskih voda treba
odrediti adekvatan broj uzrokovanja. Pri tome treba uzeti u obzir rezultate
početnog uzorkovanja i rezultate neočekivano visoke kontaminacije nakon nekog
incidentnog događaja.
Važno je da je prikupljen odgovarajući broj uzoraka kako bi se omogućila
korektna procjena indeksa gustoće mikroorganizma na koje su korisnici
rekreativnih voda izloženi. Prethodne preporuke su se na bazirale na 20 ili manje
uzoraka koji se smatraju neprikladnim s obzirom na uobičajene varijacije indeksa
fekalnih mikroorganizama 95 % distribucije, preciznost ove procjene je niska.
Povećanje broja uzoraka, na primjer prema 100 uzoraka, će povećati preciznost.
Udruživanjem podataka iz više prethodnih godina bez dodatnih troškova može se
značajno povećati broj dostupnih rezultata. Ova praksa je opravdana, osim ako
postoji razlog vjerovanju da su se lokalni (zagađenje) uvjeti promijenili,
uzrokujući odstupanja rezultata od utvrđenog ponašanja. Za praktične svrhe,
predlaže se da su podaci iz 100 uzoraka iz 5-godišnjeg razdoblja, odnosno njihov
prosjek, valjan podatak koji će koristiti u svrhu ocjene mikrobiološke kakvoće
vode za rekreaciju. U određenim situacijama gdje je kvalitet vode vrlo nizak,
sugeriše se kao prosjek uzorkovanje minimalno 60 uzoraka kroz period od 3
godine.
Za praćenje kvaliteta rekreacijske vode koristi se indeks različitih bakterija,
uključujući E. coli, termotolerantne koliforme i crijevne enterokoke. Za procjenu
broja bakterija u rekreativnim vodama dostupno je nekoliko metoda (navedeno u
Bartram i Rees, 2000.)
3.Klasifikacija rekreativnih vodenih objekata
Klasifikacija rekreacijske vode se postiže kombiniranjem kategorija dobivenih
sanitarnom inspekcijom i mikrobiološkog kvaliteta vode. Klasifikacija odražava
postojeće fekalno onečišćenje od ljudi s manje važnim fekalnim zagađenjem iz
drugih izvora, kao što su odvodi iz područja pašnjaka i intenzivnog uzgoja stoke,
prisutnost galebova ili korištenja plaže za pse ili konje. Zbog "barijere vrste",
pretpostavlja se da je gustoća patogena od značaja za javno zdravstvo općenito
manja u izlučevinama životinja nego u ljudskim izlučevina pa se stoga može
predpostaviti značajno manji rizik za ljudsko zdravlje. Kao rezultat toga,
korištenje samih fekalnih bakterija kao pokazatelja rizika za zdravlje ljudi može
značajno precjeniti rizike kada index organizama proizlaze iz drugih izvora osim
od ljudskih izlučevina.
Međutim, postoje određeni zdravstveni rizici ljudi povezani s onečišćenjem
rekreacijskih voda porijeklom iz životinjskih izlučevina, jer se neki patogeni, kao
što su Cryptosporidium parvum, Campylobacter spp. i E. coli O157: H7 može
prenijeti ovim putem. Dakle, poznavanje mogućih lokalnih izvora i ekološki
putevi životinjskih patogena prema čovjeku, tvore dio sanitarne inspekcije.
