Hemijski aspekti vode za piæe                                                                                     

 

Božo Dalmacija

 

 

 
 
 

 
 

1.  HEMIJSKI ASPEKTI VODE ZA PI

Ć

E

 

 
 

 

Valorizacija hemijskog aspekta kvaliteta vode za pi

ć

e obavlja se putem defi-

nisanja preporu

č

enih vrednosti odgovaraju

ć

ih supstanci u vodi. 

Preporu

č

ena vrednost 

predstavlja maksimalnu koncentraciju odre

đ

ene supstance u vodi za pi

ć

e pri kojoj nema 

negativnih posledica po zdravlje, ili je rizik za zdravlje prihvatljiv.

 Najpoznatiji akt koji se 

bavi kvalitetom vode za pi

ć

e su Smernice Svetske zdravstvene organizacije (Smer-

nice SZO). Ove Smernice uti

č

u  na ukupnu politiku vezanu za problematiku vode za pi

ć

e, 

prakti

č

no u svim zemljama. 

 

Svetska zdravstvena organizacija (SZO) publikovala je 1993. godine drugo 

izdanje Smernica za  kvalitet vode za pi

ć

e, 

č

ije je prvo izdanje objavljeno 1984. godine. 

Jasno je da pri  izradi Smernica  nije bilo mogu

ć

e procenjivati delovanje svih supstanci 

("hemikalija") koje se mogu na

ć

i u vodi za pi

ć

e. Dogovoreno je da hemijska jedinjenja i 

elementi koji su posebno zna

č

ajni za pojedine zemlje, a nisu obuhva

ć

eni Smernicama, 

budu uklju

č

eni pri  budu

ć

im revizijama. Za kreiranje propisa u našoj zemlji iz ove oblasti, 

pored Smernica SZO od velikog zna

č

aja su i Direktive Evropske Unije (Direktive EU). 

 

Komisija Saveta EU je svoj predlog Direktiva o kvalitetu vode za humanu 

potrošnju objavila krajem 1994. godine. Dogovoreno je da se propisi koji se odnose na 
vodu namenjenu humanoj potrošnji usaglase na nivou osnovnih parametara kvaliteta i 
zdravstvene ispravnosti vode, ostavljaju

ć

i zemljama 

č

lanicama slobodu da dodaju i druge 

parametre ako to smatraju za potrebno.  Predložene Direktive EU o kvalitetu vode za pi

ć

(koje se odnose na vodu koja se koristi u doma

ć

instvu i na vodu koja se koristi u prehram-

benoj industriji i koja može uticati na zdravstvenu ispravnost kona

č

nog proizvoda) treba da 

definišu opšte parametre, od kojih 

ć

e neki biti utvr

đ

eni u tehni

č

kom pogledu na nivou 

Unije, a drugi na nacionalnom nivou. Tako

đ

e je  usaglašeno da nije zadatak Direktiva EU 

zaštita resursa, ve

ć

 kvalitet vode koju koriste potroša

č

i, putem vode za pi

ć

e i vode u 

namirnicama u  

č

ijoj  se  pripremi koristi.  

 

U ovim Direktivama EU smanjen je broj parametara u odnosu na prethodno 

izdanje  Direktiva. Na nivou Unije obuhva

ć

eni su samo oni parametri koji se smatraju 

suštinskim za  osiguranje kontinuiteta visokog nivoa zaštite zdravlja. Zatraženo je mišljenje 
Nau

č

nog savetodavnog odbora za istraživanja toksi

č

nosti i ekotoksi

č

nosti hemijskih 

jedinjenja o mnogim važnim supstancama, uklju

č

uju

ć

i nitrate, pesticide i olovo. Tako

đ

e su 

u potpunosti uzete u obzir najnovije Smernice SZO, kao i varijacije uslova životne sredine 
u Evropskoj Uniji.  
 

Standardi u Aneksu 1  Direktiva EU odslikavaju visok nivo zaštite zdravlja,   koji 

je zasnovan na raspoloživim nau

č

nim saznanjima i  na  principu predostrožnosti. Na 

primer, u slu

č

aju genotoksi

č

nih kancerogena obi

č

no nije  mogu

ć

e utvrditi koncentraciju 

koja nema uticaja na zdravlje, a strogost svakog  pojedina

č

nog standarda zavisi od toga šta 

2                                      Priprema vode za piæe u svetlu novih standarda i normativa

 

 
se smatra  prihvatljivim  rizikom po zdravlje. Smatra se da je odgovaraju

ć

i statisti

č

ki nivo 

rizika: ne više od jednog slu

č

aja raka na milion ljudi pri izlaganju u toku celog životnog 

veka.  
 

U našoj zemlji kvalitet vode za pi

ć

e reguliše Pravilnik o higijenskoj ispravnosti 

vode za pi

ć

e (u daljem tekstu: Pravilnik SFRJ), donet 1987. godine i dopunjen 1991. 

godine Pravilnikom o izmenama i dopunama Pravilnika o higijenskoj ispravnosti vode za 
pi

ć

e, a koji je formulisan na osnovu  podataka Smernica SZO iz 1984. i Direktiva EU iz 

1986. godine. Nova saznanja od usvajanja Pravilnika SFRJ do danas name

ć

u potrebe 

njegove izmene. Radi toga je Savezni zavod za zaštitu i unapre

đ

enje zdravlja formirao 

Komisiju za pra

ć

enje uticaja životne sredine na zdravlje (u daljem tekstu: Komisija), 

č

ija je 

jedna od obaveza  da na osnovu najnovijih Smernica SZO, Direktiva EU i iskustava iz 
jugoslovenske prakse preporu

č

i izmenu vrednosti pojedinih parametara Pravilnika SFRJ. 

Preporuke Komisije koje se odnose na hemijski aspekt kvaliteta vode za pi

ć

e bi

ć

razmatrane u ovom poglavlju. 
 

Vrednosti parametara kvaliteta vode za pi

ć

e su zasnovane na raspoloživim  

nau

č

nim  podacima ili, kada su te vrednosti manje od onih koje se mogu posti

ć

i  

savremenim postupcima obrade, na najnižoj vrednosti koja se može ostvariti u praksi.  
 Preporu

č

ene vrednosti  zaga

đ

enja u vodi za pi

ć

e u Smernicama SZO i Direkti-

vama EU su dobijene  na osnovu dva izvora informacija. Prvi izvor je prou

č

avanje ljudske 

populacije, a drugi, mnogo 

č

ć

i, koriš

ć

enje toksikoloških studija sa laboratorijskim 

životinjama. 
 

Hemijski kontaminanti u izvorištima vode za pi

ć

e nalaze se zajedno sa brojnim 

ostalim neorganskim i organskim supstancama koje se sre

ć

u u koncentracijama koje nisu 

opasne po zdravlje. Preporu

č

ene vrednosti hemijskih kontaminanata ra

č

unate su za svaku 

pojedina

č

nu supstancu, bez uzimanja u obzir mogu

ć

nosti interakcije tih supstanci sa 

ostalim sastojcima  u  vodi. Me

đ

utim, smatra se da je dovoljno to što je faktor nesigurnosti 

ugra

đ

en u najve

ć

i deo preporu

č

enih vrednosti, i da  su  time  dovoljno obuhva

ć

ene mogu

ć

interakcije. Sem toga, ve

ć

ina kontaminanata ne nalazi se u koncentracijama bliskim 

preporu

č

enim vrednostima. Me

đ

utim, mogu postojati slu

č

ajevi kada se kontaminanti sa 

sli

č

nim toksikološkim efektima nalaze u koncentracijama bliskim njihovim odgovaraju

ć

im 

preporu

č

enim vrednostima. U tim slu

č

ajevima treba da se sprovedu odgovaraju

ć

ispitivanja koja uzimaju u obzir lokalne uslove. Prihvata se da su toksi

č

ni efekti  tih  

supstanci aditivni, uprkos tome da postoje i suprotni dokazi.  
 Preporu

č

ene vrednosti koncentracija su date sa aspekta sigurne zaštite zdravlja od 

opasnih i štetnih hemijskih materija u vodi. Važno je  ponovo naglasiti, da je stav Direkti-
va EU u vezi genotoksi

č

nih kancerogenih materija da ne postoji koncentracija koja je bez 

rizika po zdravlje. Zbog toga je za pojedina

č

ne kancerogene materije polazna ta

č

ka za utvr-

đ

ivanje preporu

č

enih vrednosti  ona koncentracija koja bi izazvala ne više od jednog 

slu

č

aja oboljenja od raka na populaciju od jednog miliona ljudi (10

-6

), uzimaju

ć

i u obzir 

ekspoziciju u toku celog života. Ovo je strože od  Smernica SZO,  koja  je  kao kriterijum 
usvojila rizik od pojave ne više od jednog slu

č

aja raka na  populaciju  od sto hiljada (10

-5

).  

 
 

 

1.1. PREPORU

Č

ENE VREDNOSTI HEMIJSKIH SUPSTANCI  

 

       ZNA

Č

AJNIH ZA ZDRAVLJE

  

 

background image

4                                      Priprema vode za piæe u svetlu novih standarda i normativa

 

 
Pravilniku SFRJ, u slu

č

ajevima gde su ve

ć

e izjedna

č

e sa vrednostima iz Direktiva EU, a u 

slu

č

ajevima gde su manje da se zadrže te vrednosti. 

 

 

Tabela 1

Pore

đ

enje vrednosti  neorganskih supstanci zna

č

ajnih za zdravlje u    

 

  Direktivama EU, Smernicama SZO,   Pravilniku SFRJ i  predlog  

 

  Komisije za pra

ć

enje uticaja životne sredine na zdravlje. 

 

 
 
Supstanca 

Jedinica 

mere

 

Direktive 

EU 

Smernice 

SZO 

Pravilnik 

SFRJ 

Predlog  

Komisije 

Antimon 

µ

g/l

 

3 5 

(P)

 10  3 

Arsen 

µ

g/l

 

10 10

 (P), I, IA

 50  10 

Bakar 

mg/l

 

2

 1

 2 

(P), III

 0,1  0,1 

Barijum 

mg/l

   0,7 

1  0,7 

Berilijum 

µ

g/l

 

 --

 II

 0,2 0,2 

Bor 

µ

g/l

 

300

 1

 300  1000  300 

Cijanidi 

µ

g/l

 

50 70  50  50 

Fluoridi 

mg/l

 1,5  1,5

 IV

 1  1 

Hrom(III);hrom(VI) 

µ

g/l

 

50 50

 (P)

 100(III);50(VI)  50 

Kadmijum 

µ

g/l

 

5 3  5  3 

Mangan 

mg/l

  0,5

 (P), III

 0,05  0,05* 

Molibden 

µ

g/l

 

 70 250 70 

Nikl 

µ

g/l

 

20 20  50  20 

Nitrati 

mg/l

 50

 2

 50

 V

 45 50 

Nitriti 

mg/l

 0,1

 2

 

3

 (P), V

 0,005 0,03** 

Olovo 

µ

g/l

 

10

 3

 10

 VI

 50  10 

Selen 

µ

g/l

 

10 10  10  10 

Uran 

µ

g/l

 

 --

II

 50 50 

Živa 

µ

g/l

 

1 1  1  1 

 

Primedbe u Direktivama EU  su navedene arapskim ciframa, u Smernicama SZO slovom 
(P) i rimskim ciframa, a primedbe Komisije (*). 

1  

Vrednosti i klasifikacija ovih supstanci mogu biti izmenjene s obzirom na nau

č

ne dokaze 

za koje se o

č

ekuje da budu uskoro na  raspolaganju. 

2  

Kada se obavlja hloraminisanje, te vrednosti koncentracije mogu se zameniti sa 0,5  za 

nitrite i za  uslove kada je {[nitrati]/50 + [nitriti]/3} 

 1, pri 

č

emu srednja zagrada ozna

č

ava 

koncentraciju u mg/l. 

3

  Ova vrednost se odnosi na reprezentativni uzorak vode uzet sa slavine i treba da važi 

najkasnije 15-te kalendarske godine od datuma stupanja na snagu ovih Direktiva. Kada se 
budu uvodile mere za postizanje te  vrednosti, zemlje 

č

lanice da

ć

e prioritet onim oblastima 

gde su koncentracije olova u vodi namenjenoj  za ljudsku upotrebu visoke. Zemlje 

č

lanice 

osigura

ć

e da se primene sve odgovaraju

ć

e mere za smanjenje koncentracije olova u vodi 

namenjenoj za ljudsku upotrebu koliko je najviše mogu

ć

e tokom perioda neophodnog da se 

postigne propisana vrednost koncentracije.Vrednost koncentracije za olovo je 25 

µ

g/l 

po

č

ev od 5 godina nakon stupanja na snagu ovih Direktiva pa sve do 15 godina nakon što 

su one stupile na snagu. 

Hemijski aspekti vode za piæe                                                                                     

 

(P)

 

 

Privremena preporu

č

ena vrednost. Ovaj se termin koristi za sastojke vode za koje 

postoje dokazi o mogu

ć

oj opasnosti po zdravlje, ali za koje su raspoložive informacije o 

uticaju na zdravlje ograni

č

ene;  ili za koje je koriš

ć

en faktor nepouzdanosti ve

ć

i od 1000 pri 

izra

č

unavanju podnošljivog dnevnog unosa (PDI). Privremene preporu

č

ene  vrednosti se, 

tako

đ

e, preporu

č

uju za: (1) supstance za koje bi izra

č

unata preporu

č

ena vrednost bila 

ispod granice kvantitativnog odre

đ

ivanja ili ispod granice koja se može ostvariti primenom 

postupaka obrade; ili (2) kada postoji mogu

ć

nost da dezinfekcija izazove prekora

č

enje 

preporu

č

ene vrednosti.  

 

 

Preporu

č

ena vrednost za supstance koje se smatraju kancerogenim predstavlja 

koncentraciju u vodi za pi

ć

e koja se dovodi u vezu sa rizikom, reda veli

č

ine 10

-5

, od pojave 

jednog slu

č

aja raka u toku života (jedan dodatni slu

č

aj oboljenja od raka na 100 000 

stanovnika koji u toku 70 godina koriste vodu za pi

ć

e koja sadrži datu supstancu na nivou 

preporu

č

ene vrednosti). Koncentracije koje se dovode u vezu sa rizikom od raka reda 

veli

č

ine 10

-4

 ili 10

-6

  mogu se izra

č

unati množenjem ili deljenjem preporu

č

ene vrednosti sa 

10. U slu

č

ajevima u kojima se koncentracija, koja se dovodi u vezu sa  rizikom reda 

veli

č

ine 10

-5

 od pojave jednog slu

č

aja raka u toku života, ne može posti

ć

i zbog 

neodgovaraju

ć

e analitike ili tehnologije pripreme preporu

č

uje se privremena vrednost koja 

se može ostvariti u praksi, i za nju se daje odgovaraju

ć

a procena rizika od pojave  raka. 

Umerena kratkotrajna izloženost koncentracijama iznad preporu

č

ene vrednosti za 

kancerogene supstance ne uti

č

e  zna

č

ajnije  na veli

č

inu rizika. 

IA  

Pove

ć

ani rizik pojave raka kože od 6 x 10

-4

 . 

II 

Nema odgovaraju

ć

ih podataka koji bi omogu

ć

ili da se preporu

č

i vrednost koncentracije 

koja je zasnovana na uticaju na zdravlje. 

III  

Koncentracija supstance koja je jednaka preporu

č

enoj vrednosti zasnovanoj na uticaju 

na zdravlje ili je manja od nje, ali koja može da uti

č

e na izgled, ukus ili miris vode. 

IV 

Pri ustanovljavanju nacionalnih standarda treba da se uzmu u obzir klimatski uslovi, 

koli

č

ina konzumirane vode i unošenje fluorida iz drugih izvora.  

V  

 Zbir koli

č

nika koncentracija nitrata i nitrita i njihovih preporu

č

enih vrednosti ne treba da 

bude ve

ć

i od jedan. 

VI  

Poznato je da sve vode ne mogu odmah da zadovolje preporu

č

enu vrednost. U 

me

đ

uvremenu treba preduzeti sve druge preporu

č

ene mere kojima se smanjuje izloženost 

dejstvu olova.  

* i **

 Smatra se da je voda ispravna u slu

č

aju da u oko 30% merenja vrednost 

koncentracije dostigne vrednost do 0,1 

mg/l

, frekvencija merenja po  Pravilniku SFRJ. 

 

 
 

 
Vrednosti koncentracija antimona i cijanida su niže u Direktivama EU u odnosu 

na Smernice SZO i Pravilnik SFRJ, a Komisija preporu

č

uje da se koncentracije tih 

supstanci dovedu na nivo propisan Direktivama EU. Zna

č

ajno niže vrednosti za nitrite 

predvi

đ

aju Direktive EU u odnosu  na  Smernice SZO, 0,1 u odnosu na 3 mg/l. EU 

dozvoljava koncentraciju  nitrita  od 0,5 mg/l prilikom hloraminisanja vode, pod uslovom 
da  je:  

[

]

[

]

nitrat

nitrit

50

3

1

+

 

 

background image

Hemijski aspekti vode za piæe                                                                                     

 
 

Berilijum.

 Koncentracija berilijuma u prirodnim vodama je uglavnom ispod 1 

µ

g/l. Retko je na

đ

en u vodi za pi

ć

e i to u veoma niskim koncentracijama. Opsežna 

istraživanja sprovedena u SAD su utvrdila koncentraciju berilijuma u vodi od oko 0,2 

µ

g/l, 

a maksimalnu 1,2 

µ

g/l. 

 

Bor

. Hemija borovih jedinjenja još nije dovoljno razjašnjena u prirodi. U vodi se 

nalazi uglavnom kao anjon borne kiseline. Koncentracija bora u morskoj vodi je od 4-5 
mg/l ra

č

unato kao borna kiselina. U kanadskim priobalnim vodama koncentracije bora su 

bile 3,7-4,3 mg/l. Vode uš

ć

a reka u more su bogate borom, jer se transportuje iz mora. 

Koli

č

ine bora u površinskim vodama u SAD su bile 0-6 mg/l, a 

č

esto ispod 1 mg/l. U 

severnoj Italiji koncentracije bora u jezerima su ispod 0,09 mg/l. U ispitivanju odabranih 
vodovoda u SAD na

đ

ene su koncentracije bora izme

đ

u 0-0,74 mg/l, srednja 0,12 mg/l. 

Prose

č

na koncentracija bora u 3842 uzorka tretirane i distribuirane vode u Kanadi, 

posmatrane u periodu od 1987-89. godine bila. je 0,042-235 

µ

g/l, maksimalna 570 

µ

g/l. U 

Holandiji koli

č

ine bora u svim vodovodima u 1984.godini varirale su od <0,005-0,61 mg/l, 

srednja 0,02 mg/l. U odabranim vodovodima u bivšem SSSR koncentracije su bile 0-6 
mg/l. U Sijera Leone u 9 razli

č

itih izvora vode za pi

ć

e koncentracija bora je bila 4,6-18,1 

mg/l. Nivoi koncentracija bora u 37 izvora mineralne vode u SAD su bili od  <0,005-4,2 
mg/l, a u 7 uzoraka je bilo 1 mg/l. 

 

Cijanidi

 se povremeno nalaze u pija

ć

oj vodi primarno kao posledica industrijskog 

zaga

đ

enja.  

 

Fluoridi

. Ve

ć

e koli

č

ine su na

đ

ene u podzemnim vodama, a u morskoj vodi uku-

pna koncentracija fluorida je 1,3 mg/l. U oblastima bogatim mineralima koji sadrže fluor 
izvorska voda može sadržati i do 10 mg/l fluorida. Najve

ć

a prirodna koncentracija fluorida 

je 2800 mg/l. U podzemnoj vodi koncentracija fluorida se menja u zavisnosti od tipa stena, 
ali ne prelazi 10 mg/l. Koncentracija fluorida u nekim selima u Kini je bila ve

ć

a od 8 mg/l. 

U Kanadi koncentracija fluorida u pija

ć

oj vodi  je bila od  <0,05-0,2 mg/l, u flouri-sanoj 

0,6-1,1 mg/l. U SAD 0,2% stanovništva je izloženo koli

č

ini fluorida u vodi ve

ć

oj od 2 

mg/l. U Holandiji preko cele godine prose

č

ne vrednosti za pija

ć

u vodu iznose 0,2 mg/l. U 

nekim afri

č

kim zemljama gde je tlo bogato mineralima fluora koli

č

ine fluorida u vodi su 

relativno visoke, npr. Ujedinjena Republika Tanzanija  oko 8 mg/l. 

 

Hrom

 je široko rasprostranjen u zemljinoj kori. Zemljište i stene mogu sadržavati 

male koli

č

ine hroma, naj

č

ć

e u Cr(III)-jedinjenjima. Šestovalentan hrom je toksi

č

niji. 

Prose

č

ne koli

č

ine hroma u kišnici su 0,2-1 

µ

g/l. Prirodna koncentracija hroma u morskoj 

vodi je 0,04-0,5 

µ

g/l. U severnim morima na

đ

ena je koncentracija hroma od 0,7 

µ

g/l. 

Prirodni ukupni sadržaj hroma u površinskim vodama je približno 0,5-2 

µ

g/l, a rastvo-

renog 0,02-0,3 

µ

g/l. Uglavnom sadržaj hroma u vodi zavisi od aktivnosti industrije. U 

površinskim vodama SAD detektovane su i koncentracije do 84 

µ

g/l, a u centralnoj Kanadi 

0,2-44 

µ

g/l. Uglavnom je sadržaj hroma u podzemnim vodama mali, ispod 1 

µ

g/l. U 

Holandiji je detektovana prose

č

na koncentracija hroma od 0,7, a maksimalna 5 

µ

g/l. U 

Indiji 50% od 1473 uzorka vode iz kopanih bunara sadržavale su manje hroma od 2 

µ

g/l. 

Najviše vodovoda u SAD sadrži manje od 5 

µ

g/l. Približno 18% stanovništva u SAD 

koriste vodu za pi

ć

e koja sadrži od 2-60 

µ

g/l hroma i 0,1% od 6-120 

µ

g/l hroma. U 

Holandiji u 75% vodovoda koncentracija hroma je ispod 1 

µ

g/l, a 98% ispod 2 

µ

g/l. U 

kanadskim vodovodima srednja koncentracija hroma je 2 

µ

g/l, sa maksimumom od 14 

µ

g/l.  

Želiš da pročitaš svih 40 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti