Mikrobiološka dijagnostika virusnih oboljenja
UNIVERZITET U TRAVNIKU
FARMACEUTSKO-ZDRAVSTVENI FAKULTET
ODSJEK/SMJER: SESTRINSTVO
MIKROBIOLOŠKA DIJAGNOSTIKA VIRUSNIH
OBOLJENJA
Mentor Student
doc.dr. Sabaheta Bektaš
Travnik, novembar 2018. godine
2
Sadržaj

4
2. Mikrobiološka dijagnostika virusnih oboljenja
Posljednjih 30 godina na području laboratorijske dijagnostike virusnih oboljenja
dogodio se veliki napredak. Dugotrajne i zahtjevne postupke izolacije virusa na ćelijskoj
kulturi u velikoj mjeri su zamijenile savremene dijagnostičke metode koje iskorištavaju kako
specifičnost monoklonksih antitijela kod testa direktne ili indirektne imunofluorescencije,
tako i izuzetnu osjetljivost novih molekularnih metoda kao što je PCR. (1)
Uvođenjem imunoenzimksih testova i metoda direktne i indirektne imunofluorescencije danas
je moguće dobiti rezultate u istom danu ili čak za nekoliko sati. Najviše vremena od uzimanja
uzorka do rezultata testa danas se još ubijek gubi zbog slabo organizovanog i koordiniranog
transporta. (1)
Za razliku od bakteriološkog laboratorija u kojem je krajnji cilj analize određivanje
osjetljivosti izoliranog bakterijskog soja na antibiotike, dijagnostika virusa izvodi se rjeđe i to
kada na raspolaganju postoji djelotvoran lijek. Za izolirane viruse određuje se osjetljivost na
antivirusne lijekove i to genotipski, a ne fenotipski što je u slučaju kod bakteriologije. (1)
2.1 Uzimanje i transport uzoraka za virološku dijagnostiku
Da bi virološka dijakgnostika bila uspješna i kvalitetna glavni preduslov je pravilan
način uzimanja uzorka. Uzorak mora biti uzet sa odgovarajućeg anatomskog mjesta, u pravo
vrijeme u toku bolesti i mora biti što je moguće brže prenesen u laboratoriju. Kod uzimanja
uzorka za virološku dijagnostiku važno je imati na umu da su virusi obavezni intraćelijski
paraziti, te je cilj uzimanja uzorka sa nekog oboljelog mjesta uzeti što veći broj inficiranih
ćelija. (1)
Uzorke materijala pacijenta, za izravnu detekciju i izolaciju virusa kao i serume akutne faze
bolesti treba uzeti prvih nekoliko dana od početka bolesti. Većina se uzoraka može pohraniti
nekoliko dana na temperaturi od 4 od 8 C. zamrzavanjem uzoraka na temperaturi od -70 C i
nižoj je očuvana infektivnost virusa. Ako se očekuju virusi koji su osjetljivi na zamrzavanje,
uzorak je potrebno skaldištiti dodatkog stabilizirajućeg agensa. (2)
Najčešći uzorci za dijagnostiku virusnih infekcija su:
-
krv (plazma/serum)
-
bris (sa kože, farinksa i dr)
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti