SAMUELSON
Skripta najvažnijih pojmova, definicija i sl.
Iz Samuelsona se trebaju znati DEFINICIJE, PODJELE I UVJETI. Dakle, samo ono
OSNOVNO. Ne treba znati grafove i tablice ili statističke podatke
Ovo još fali: ŠTO JE PRORAČUNSKI DEFICIT I KAKO GA SE FINANCIRA, ,tecaj,
aprecijacija, deprecijacija, devalvacija, revalvacija, centralna banka,, "nizozemska bolest",
javni prihodi, javni rashodi i potrosnja, proracun (pojam, suficit, deficit),
EKONOMIKA je proučavanje kako društva biraju upotrebu oskudnih proizvodnih sredstava
koja imaju alternativu upotrebu, da bi proizvela robe različitih vrsta i razdijelila ih među
različite grupe.
Dobra su oskudna jer ljudi žele mnogo više nego što eknomija može proizvesti.
Ekonomska dobra su oskudna, ne besplatna i društvo mora birati između ograničenih dobara
koja može proizvesti s raspoloživim sredstvima.
Kapitalna dobra su trajni faktori proizvodnje, a oni su i sami proizvod ekonomije (npr. zgrada,
postrojenja, računala). Pravila koja određuju kako se kapital i druga sredstva mogu kupovati,
prodavati i upotrebljavati čine sustav VLASNIČKIH PRAVA. Ni u jednom ekonomskom
sustavu privatna vlasnička prava nisu neograničena.
MIKROEKONOMIKA se bavi ponašanjem pojedinačnih entiteta kao što su tržišta, poduzeća,
kućanstva.
MAKROEKONOMIKA je grana ekonomike koja se bavi sveukupnom mogućnošću
ekonomije.
TRI PROBLEMA EKONOMSKE ORGANIZACIJE:
-svako društvo mora dgovoriti na 3 osnovna pitanja:
ŠTO? – Koje se vrste i količine proizvode iz velikog niza svih mogućih dobara i usluga?
KAKO? – Kako se sredstva upotrebljavaju u proizvodnji tih dobara?
ZA KOGA? – I za koga se dobra proizvode? (Tj. kakva je razdioba dohotka među različtim
pojedincima i klasama?)
Društva na ta pitanja odgovaraju na različite načine. Danas najvažniji OBLICI
EKONOMSKE ORGANIZACIJE su naredbodavni i tržišni.
Naredbodavni - centralizirani nadzor države, država donosi sve odluke o proizvodnji i
potrošnji.
Tržišni – ponaša se u skladu s neformalnim sustavom cijene i profita u kojem većinu odluka
donose pojedinci osobno i pouzeća.
Sve države imaju različite kmbinacije naredbi i tržišta, sve su države MJEŠOVITE
EKONOMIJE – to je prevladavajući način ekonomske organizacije u suvremenim naprednim
industrijskim ekonomijama, u kojima tržište određuje većinu cijena, dok država programima
oporezivanja usmjerava cjelokupnu ekonomiju.
LAISSEZ-FAIRE EKONOMIJA („Pustite nas na miru“) je ekstreman slučaj tržišne
ekonomije, u kojem država gotovo nema ekonomsku ulogu.
EFIKASNOST znači da se sredstva ekonomije upotrebljavaju što je moguće djelotvornije da
bi se zadovoljile potrebe i želje ljudi.
FAKTORI PROIZVODNJE su zemlja, rad i kapital.
PROIZVODI su različita korisna dobra ili usluge koji proizlaze iz proizvodnog procesa, i koji
se ili troše ili upotrebljavaju u daljnjoj proizvodnji.
TRŽIŠTE služi kao mehanizam pomoću kojeg se susreću kupci i prodavači da bi tazmijenili i
odredili cijene i količine dobara. Može biti centralizirano, decentralizirano, elektroničko, ...
TRŽIŠNI MEHANIZAM prvo određuje ŠTO i KAKO, pa ZA KOGA. Kada pučanstvo traži
više nekog dobra, poduzeća mogu ostvariti profit povećavajući proizvodnju tog dobra. U
uvjetima savršene konkurencije poduzeće mora naći najjeftiniju metodu proizvodnje, efikasno
upotrebljavajući rad, zemlju i druge faktore. U protivnom, ono će trpjeti gubitke i biti
uklonjeno s tržita.
NAJVAŽNIJE FUNKCIJE TRŽIŠTA:
a) vrši selekciju potrebnih proizvoda i utvrđuje potrebe i želje članova zajednice;
b) osigurava efikasnu alokaciju proizvodnih činilaca i efikasan izbor proizvodnih
postupaka te tako omogućuje ukupnu društvenu podjelu rada (svatko bira, ovisno o
interesima i isplativosti, što će prodavati, a što kupovati);
c) vrši raspodjelu društvenog proizvoda i nacionalnog proizvoda.
NAČELO NEVIDLJIVE RUKE tvrdi da sebično nastojanje da ostvari dobroza sebe, svakog
pojedinca, kao nekom nvidljivom rukom, navodi da ostvari najbolje dobro za sve.
Dok se ekonomije razvijaju one postaju SPECIJALIZIRANIJE. Podjela rada omogućuje da se
zadaća rastavi na mnogo manjih poslova koje samo jedan radnik može brzo naučiti i obaviti.
Dok pojedinci i zemlje postaju sve specijaliziraniji, oni se sve više usredotočuju na posebne
robe i razmjenjuju svoju prekomjernu proizvodnju za dobra koja su proizveli drugi.
Dragovoljna razjena, zasnovana na specijalizaciji, koristi svima.
ULOGA DRŽAVE U SUVREMENOJ EKONOMIJI odnosi se na:
- efikasnost
-pravednost
-rast i stabilnost
Država nastupa kada je potrebno ispraviti manjkavosti tržišta koje dovode do
NEEFIKASNOSTI uslijed nesavršene konkurencije, negativnih eksternalija, omogućava
postojanje javnog dobra; zatim ispravlja NEJEDNAKOSTI/NEPRAVIČNOSTI u distribuciji
dohotka; te mjerama ekonomske politike osigurava makroekonomski RAST I STABILNOST.
SAVRŠENA KONKURENCIJA je kada sva dobra i usluge imaju cijenu i razmjenjuju se na
tržištu.
NESAVRŠENA KONKURENCIJA postoji kada kupac ili prodavač mogu utjecati na cijenu
dobra. Glavna obilježja su previsoke cijene i preniska proizvodnja.
MONOPOL je krajnji slučaj nesavršene konkurencije; to je samo jedan ponuđač koji sam
određuje cijenu određenog dobra. Nastaje iz razloga: nedostatka konkurencije na određenom
tržištu, nedostatka supstituta kojima se može trgovati (roba ili usluga) te zbog postojanja
RAVNOTEŽA PONUDE I POTRAŽNJE ostvaruje se pri cijeni pri kojoj se izjednačavaju
snage ponude i potražnje.
RACIONIRANJE CIJENAMA obavlja tržište međudjelovanjem ponude i potražnje. To je
racioniranje novcima.
EKONOMSKA POLITIKA se bavi osnovnim pojmovima ekonomije, ekonomskim
doktrinama, ekonomskim procesima i problemima u RH i svijetu (tranzicija, privatizacija,
industrijska politika, globalizacija, konkurentnost, MMF, problemi gospodarstva RH, stanje u
RH, vanjski dug, kako dalje, zašto nismo "balkanska Švicarska"). Ekonomija je baza, a pravo
regulator, nadgradnja i neraskidivo su povezani.
CILJEVI EKONOMSKE POLITIKE su brojni, ali kao osnovne moglo bi se izdvojiti:
ostvarivanje poželjne stope gospodarskog rasta (uz održivi razvoj i konkurentnost),
smanjivanje stope nezaposlenosti (nova radna mjesta, težnja punoj zaposlenosti), stabilnost
cijena (suzbijanje inflacije), uravnotežena platna bilanca (smanjivanje deficita izvozom,
manjim uvozom), smanjenje siromaštva i povećanje socijalne stabilnosti (preraspodjelom
dohodaka, mjerama socijalne politike). Te se ciljeve može nazvati „magičnim peterokutom
ciljeva ekonomske plitike“ – puna zaposlenost, iskorištenost proizvodnih kapaciteta, pravedna
raspodjela dohodaka, niska inflacija i uravnotežena platna bilanca.
Većina ciljeva ekonomske politike ne može se istovremeno provoditi u potpunosti jer su često
kontrarni jedni drugima. Zbog toga je važna lista prioriteta među ciljevima koju određuje
izvršna vlast - nositelj ekonomske politike pojedine zemlje.
POLITIČKA EKONOMIJA više teorijski govori o proizvodnim procesima u određenom
društveno-ekonomskom uređenju, odnosima raspodjele i razmjene, kolanja kapitala,
osnovnim ekonomskim velicinama, dok ekonomska politika ima naglasak na aktualnim
pitanjima koje država mora riješiti kroz svoju monetarnu, fiskalnu, vanjskotrgovinsku
politiku, posebno s obzirom na problematiku RH. (Jednog dana će vjerojatno spojiti ova dva
predmeta u jedan opširan, ali za sada je politička prosla na Vijeću pri uvođenju Bolonje i
zadržala samostalnost kao katedra).
MONETARNA I FISKALNA POLITIKA - kao jedne od podvrsta ekonomske politike:
(uz politiku dohodaka, politiku platne bilance i politika tržišta i cijena)
MONETARNA POLITKA
Monetarnu politiku vodi centralna banka (kod nas HNB) neovisno o uputama Vlade (izvršne
vlasti) putem instrumenata kao što su operacije na otvorenom tržištu (otkupi i prodaja deviza,
blagajničkih zapisa), obveznim rezervama i diskontnom stopom. Osnovni ciljevi su regulacija
novčane mase u optjecaju (politika novca), regulacija i stabilnost tečaja domaće valute
(politika tečaja) te regulacija kamatnih stopa (politika kamata).
Npr. reguliranje tečaja: ako je tečaj kune niži - naša roba i usluge bit će cijenom konkurentniji
na stranom tržištu i više ćemo izvoziti. Primjer iz svijeta: Kina i svijet, deprecirani kineski
juan=ogromni kineski izvoz i suficit platne bilance. Zato su savjeti stručnjaka da se kuna
postepeno deprecira za oko 20 % jer se smatra da je za toliko precijenjenja zbog nekih
imovinsko-političkih razloga (uvozni lobi, ogromni porezi na uvoznu robu od kojih država
živi, a ne mora ništa ulagati, jeftina otplata državnog javnog duga u inozemstvu zbog višeg
