Godine 1940., Friedman je prihvatio mjesto na univerzitetu Wisconsin-Madison, ali ga je
napustio zbog neslaganja s fakultetom u pogledu angažmana SAD-a u Drugom svjetskom ratu.
Friedman je smatrao da su Sjedinjene Države trebale ući u rat.

Godine 1943., Friedman se

pridružio Odjelu za ratna istraživanje na Univerzitetu Columbia (na čelu s W. Allenom
Wallisom i Haroldom Hotellingom), gdje je proveo ostatak Drugog svjetskog rata radeći kao
matematički statističar, s naglaskom na probleme dizajna oružja, vojne taktike, i metalurških
eksperimenata.

Godine 1945, Friedman je podnio "Prihodi od neovisne stručne prakse" (koautorstvo s
Kuznetsom i završeno godine 1940.) na Columbiju kao svoju doktorsku disertaciju. Univerzitet
mu je dodijelilo titulu doktora nauke godine 1946. Friedman je proveo godinu 1945.-1946.
držeći nastavu na Univerzitetu u Minnesoti ( gdje je bio zaposlen njegov prijatelj George
Stigler). 12. februara 1945. godine, rođen je njegov sin, David D. Friedman.

UNIVERZITET ČIKAGO

Godine 1946., Friedman je prihvatio ponudu da predaje ekonomsku teoriju na Univerzitetu u
Chicagu (radno mjesto je bilo otvoreno odlaskom njegovog bivšeg profesora Jacoba Vinera).
Friedman će raditi za Univerzitet u Chicagu sljedećih 30 godina. Tamo je pridonio uspostavi
intelektualne zajednice koja je proizvela niz nobelovaca, kolektivno poznate kao

Chicago škola

ekonomije.

U to vrijeme, Arthur F. Burns, koji je tada bio šef Nacionalnog zavoda za ekonomska
istraživanja, zatražio da se ponovno zaposli u Zavodu. On je prihvatio poziv, i preuzeo
odgovornost za istrage biroa o ulozi novca u poslovnom ciklusu. Kao rezultat toga, on je
inicirao "radionica u novcu i bankarstvu" ("Chicago radionica"), koja je promovisala
oživljavanje

monetarnih studija. Tokom druge polovine 1940-tih, Friedman je započeo

saradnju s Annom Schwartz, ekonomskom istoričarkom na zavodu, što će će za konačnicu
imati objavljivanjem knjige u njihovom koautorstvu "Monetarna istorija SAD-a, 1867-1960″.
1963. godine

Friedman je proveo akademsku godinu 1954.-1955. kao

Fulbright Visiting Fellow

Gonville

and Caius College

, Cambridge. U to vrijeme, Cambridgeov Ekonomski fakultet je bio

podijeljen na kejnezijansku većinu (uključujući Joan Robinson i Richarda Kahna) i anti-
kejnezijansku manjinu (na čelu s Dennisom Robertson). Friedman je nagađao da je pozvan u
zajedništvo, jer su njegovi stavovi bili neprihvatljivi za obe frakcije. Poslije su njegove
sedmične kolumne za časopis "Newsweek" (1966.-1984.) bile dobro čitane i sve uticajnije
među političkim i poslovnim ljudima.

Od 1968. do 1978. on i Paul Samuelson učestvovali su u