Minerali i stene
PEDOLOGIJA
Pedologija
– nauka o zemljištu.
Naziv
–
grč.
″
pedon =
zemljište″ i
″
logos =
nauka″
Istorijat
– Mlada prirodna nauka. Kao samostalna nauka izdvojila se tek
polovinom 19 veka, a do tada izučavana u okviru hemije, fizike i geologije.
C. Sprengel
, 1837. godine, prvi uđbenik iz pedologije – Bode Kunde.
M. Kišpatić, 1887. godine, prvi časopis u Jugoslaviji
–
″
Zemljoznanstvo
″.
M. Gračanin i A. Stebut
–
prvi profesori pedologije
– ruska škola.
Dokučajev (1886): Zemljište predstavlja posebno prirodno – istorijsko telo,
odnosno površinski sloj zemljene kore (litosfere), izmenjen tokom vremena u
rezultatu zajedničkog delovanja na geološki supstrat klime, reljefa i biosfere.
Značaj
– Jako veliki. Zemljište ili pedosfera, peta, najmlađa svera,
u odnosu
na debljinu čitave zemljene kore (prosečno oko 60 km), predstavlja jednu vrlo
tanku opnu, debljine od 1-
2 cm, pa do najviše nekoliko metara. Ipak,
zahvaljujući svojoj najvažnijoj osobini - plodnosti, zemljište je najvažniji
uslov opstanka
viših biljaka, životinja pa i čoveka.
Plodnost zemljišta
-
sposobnost zemljišta da snabdeva gajene biljke tokom
celog njihovog života optimalnim i izbalansiranim količinama hraniva, vodom,
vazduhom i toplotom.
Većina autora
-
Zemljište je najveće prirodno bogatstvo kojim raspolaže
nacija.
Ono je neprocenjiv, nezamenljiv, neumnoživ, nepokretljiv i pod uslovom
racionalnog korišćenja, neutrošiv resurs za poljoprivrednu proizvodnju, zbog
čega ga je potrebno što bolje čuvati od propadanja (degradacije).
Plodnost
-
osnovna karakteristika zemljišta po kojoj se razlikuje od
matične stene (= geološke podloge) na kojoj leži i od koje vodi poreklo.
Zemljište ima – svoju strukturu, fizičke, hemijske i biološke osobine – sve
je specifično i različito od matične stene.
U zemljištu se uzajamno "dodiruju" i prožimaju: LITOSFERA, ATMOSFERA,
HIDROSFERA, BIOSFERA.

OSOBINE MINERALA
–
najvažnije:
oblik i fizičke osobine minerala.
1. Obilk minerala
–
različit (ploče, zrna, prizme i dr). Zavisi od unutrašnje
građe, odnosno rasporeda molekula i atoma u kristalnoj rešetki minerala.
Pravilan raspored molekula i atoma
– minerali pravilnog spoljašnjeg oblika
-
kristali (grč. ″kristallos = led").
Nepravilan (haotičan) raspored molekula i atoma – minerali nepravilnog
spoljašnjeg oblika – amorfni minerali (loptast, bubrežast, poluokruglast i dr).
Starenjem mineral prelazi u kristalni oblik.
2. Fizičke osobine minerala
– za raspoznavanje i raspadanje minerala od
najvećeg značaja su:
Boja
Tvrdoća
Cepljivost
Sjajnost
Elastičnost
Boja minerala
-
Svaki mineral poseduje svoju izvornu
(karakterističnu) boju
koja je posledica njegovog sastava i strukture
– idiohromatska boja
(npr. feldspati, feldspatoidi, karbonati, sulfati, kvarc
– bele boje ili su bezbojni).
Prisustvo primesa drugih materija, u prvom redu fero-magnezijskih
i fero minerala, daju istom mineralu različitu boju (žutu, smeđu, crvenu,
ljubičastu, zelenu) – alohromatska (tuđa) boja.
Pseudohromatska boja -
nastaje od promena po površini minerala koje su
u vidu skrame.
Kvarc – SiO
2
Idiohromatska
(Sopstvena boja)
Alohromatska
(Drugačija boja)
-
Značaj boje

1. Talk
2. Gips
3. Kalcit
4. Fluorit
5. Apatit
6. Feldspat
7. Kvarc
8. Topaz
9. Korund
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti