Mintzbergov ključni doprinos teoriji menadžmenta
1
ESEJ
iz predmeta Strategijski menadžment
Analizirajte Mintzbergov ključni doprinos teoriji
menadžmenta
2
Razvoju strategijskog menadžmenta, koji je tekao godinama, doprinos su dali mnogi
naučnici i autori iz ove oblasti među kojima je bio i Henri Mintcberg, čiji ćemo doprinos razvoju
strategijskog menadžmenta analizirati u ovome eseju. Glavni argument ili hipoteza koji će se
kroz prikaz relevantih argumenata i naučnih refernci dokazivati u ovome radu glasi: Američki
naučnik Henri Mintzberg je izuzetno veliki doprinos u razvoju strategijskog menadžmenta. Da
bi pokazali navedeno, primjeniti ćemo sledeći pristup, u prvoj cjelini ovog eseja definisati ćemo
strategijski menadžment, da bi time napravili povoljan „temelj“ za izgradnju onog što slijedi,
tačnije da bi shvatili kakav je doprinos toj vrsti menadžmenta dao Henri Mintzberg. Sledeća
cjelina ovog eseja usmjerena je na prezentovanje doprinosa prethodno navedenog autora u polju
strateško – menadžerske nauke. Zaključna razmatranja su predviđena kao treća cjelina ovog
eseja.
Prije svega moramo postaviti sebi pitanje, šta je strategijski menadžment? Menadžment
se definiše i posmatra kao složen proces koji se sastoji iz niza povezanih podprocesa koji
omogućavaju efikasno funkcionisanje organizacije. Menadžment se može posmatrati i kao
posebna grupa ljudi čiji je posao da upravljaju izvršavanjem poslova i zadataka koje obavljaju
drugi kako bi se ostvarili postavljeni ciljevi, da bi na kraju menadžment izrastao u posebnu
naučnu disciplinu koja se bavi proučavanjem problema upravljanja kao i fenomenima vezanim
za efikasno izvršavanje određenih poslova. Možda i nauticajniji naučnik u oblasti menadžmenta
menadžmentu, Piter Draker za menadžment navodi da je
društvena tehnologija i može se
objasniti samo preko funkcija koje obavlja
Piter Draker razlikuje pet faza menadžmenta:
planiranje, organizovanje, integrisanje, merenje i razvoj ljudi. Na pojam menadžmenta gleda
dvojako:
kao na ulogu koja se vezuje za ljude koji obavljaju taj posao i kao na proces koji se tu
odvija.
Prema ovom autoru menadžment je
koordinisanje aktivnosti vezanih za posao, sa
ljudima i uz pomoć ljudi, pri čemu ističe značaj efikasnosti i efektivnosti
.
menadžmenta smo naveli da bi lakše prikazali i definisali strategijski menadžment.
Sama strategija je koncept koji se, od sredine 50 – ih godina, koristi u literaturi iz
ekonomije i menadžmenta.
Strategija je nauka i veština korišćenja načina da se ostvare ciljevi i
da strategija predstavlja racionalno reagovanje preduzeća na događaje u sredini u kojoj
obavljaju svoju poslovnu aktivnost.
Strategijski menadžment predstavlja relativno novu
naučnu disciplinu, koja se javlja kao potreba zbog ekspanzije turbulentnosti i kompleksnosti
Drucker, Peter.
Мanagement
, Harper and Row, New York, 1974, str. 14.
Drucker, Peter.
Мanagement
, Harper and Row, New York, 1974, str. 14.
Drucker, Peter.
Мanagement
, Harper and Row, New York, 1974, str. 15.
Savremeni strategijski menadžment – VII izmenjeno i dopunjeno izdanje
, Megatrend
univerzitet, Beograd, 2007. godina, str. 29.

4
vrh, srednju linija menadžmenta, tehnostruktura i osoblje za podršku, dalje nalazimo osnovne
mehanizme koordinacije: uzajamno prilagođavanje, direktno nadziranje i standardizacija
procesa, izlaza i vještina. Kao sledeći element strukturiranja organizacije Mintzberg navodi
paramtre dizajna, a to su specijalizacija poslova, formalizacija ponašanja, trening i
indoktrinacija, grupisanje u organizacione cjeline, veličina organizacionih cjelina, akciono
planiranje i sistemi kontrole učinka, veze između cjelina, vertikalna i horizontalna
decentralizacija, dalje se pronalaze situacioni faktor – starost i veličina tehnički sistem,
okruženje i moć.
Na prvom mjestu, Mincberg opisuje pet osnovnih dijelova organizacije i pet
mehanizama kontrole koji se koriste za koordiniranje aktivnosti između dijelova. Zatim se
navode parametri dizajna ili „
sredstva koje organizacija koristi u svrhu projektovanja
strukture
“. Za parametre dizajna Mincberg kaže da su to i „poluge“ kojima organizacije
ostvaruju podjelu rada i koordinaciju. Prilikom dizajniranja strukture, analiziraju se još i
kontigencijski faktori situacije, koji utiče na odluke koje će se donositi.
Ako se analizira Mintcbergov model organizacije (operativno jezgro, strateški vrh,
srednja linija menadžmenta, tehnostruktura i osoblje za podršku) može se zaključiti da se radi o
dijelovima organizacione strukture koji se mogu identifikovati u svakoj organizaciji. U
zavisnosti od tipa organizacije i strukturnih faktora, neki dijelovi biti će više ili manje razvijeni i
imaće viši ili manji značaj.
Operativno jezgro
uključuje sve zaposlene koji izrađuju osnovni
proizvod ili obavljaju servis koji je osnvna djelatnost datog sistema, ili direktno podržavaju
osnovnu proizvodnju ili servis.
Strateški vrh
dio je strukture koji obuhvata najviše rukovodstvo
sa njihovim personalom.
Srednji nivo rukovodilaca
ćine rukovodioci koji uspostavljaju vezu
između operativnog jezgra i strateškog vrha i koji imaju odgovarajući formalni autoritet.
Tehnostrukturu
čine analitičari i drugi stručnjaci izvan formalne linijske strukture, koji
primjenjuju razne tehnike i analize za planiranje, projektovanje i održavanje strukture i
adaptaciju organizacione strukture i usmjeravanja na promjene.
Osoblje za podršku
predstavljaju pojedinci ili grupe koji obezbijeđuju indirektnu podršku svim ostalim dijelovima
strukture. Tu spadaju odnosi s javnošću, pravno zastupanje, društveni standardi itd..
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti