1. UVOD
Kad kažemo miraz, prvo na što pomislimo je nepokretna imovina koju novonastala
supruga, činom stupanja u brak stavlja se na upravljanje novonoastalom suprugu. Ta imovina
se obično ogleda u komadima zemlje, kao što su njive, livade, oranice, voćnjaci i sl. Dok
pokretna imovina koju supruga unosi u novonastalu porodicu, kao što s u komadi namještaja,
odjeća i druge kućne potrepštine, u našem narodu je poznata kao ''komora''. Pomenuta
nepokretna i pokretna imovina ja obično poklon porodice iz koje supruga dolazi, a sve sa
ciljem lakšeg življenja u zajednici u koju supruga dolazi. Nešto više o mirazu na stranicama
koje slijede u nastavku.
Porodica je specifična društvena grupa u kojoj čovek živi zadovoljavajući neke od svojih
najbitnijih potreba i formira se kao ličnost. Ona je jedna od najsloženijih, najstarijih i
najtrajnijih društvenih grupa i ima veoma značajnu ulogu u razvoju čoveka, ali i društva
uopšte. Pošto zahvata veoma različite strane ljudskog života, postoje različita određenja
pojma porodice, od filozofskih, socioloških, psiholoških, vaspitnih, socijalnih, pa do
ekonomskih i pravnih. Gledano prema rimskom pravu, porodica je skup ljudia koje su po
prirodi ili po pravu žive u jednoj zajednici, a tom zajednicom upravljai porodični starješina
(
pater familias
).
1
Pomenuta porodica je patrijahalnog karaktera, koju odlikuje velik ibroj
djece. Bračnu zajednicu u Rimu su činili braća sa suprugama i potomcima. Prvobitnu bračnu
zajednicu consortijum u Rimu su sačinjavali braća sa svojim ženama i njihovim potomcima.
Tek nakon objave zakonika XII ploča
2
, pa ka našem vremenu, porodicu čini isključivo jedan
bračni par i njihovi potomci. Na narednim stranicama ovog rada će biti nešto više riječi o
rimskoj porodici, te njenom razvoju kroz istoriju.
1
Pater familias; jaka vlast kućnog starješine nad djecom i daljnjim potomcima(unucima, praunucima itd);
Marijan Horvat; Rimsko pravo, Pravni fakultet Univerziteta, Zagreb,1998., str. 81
2
Zakonik dvanaest ploča (lat. Lex duodecim tabularum), prva kodifikacija rimskog prava, donesena 451–
450. pr. Kr.
bile sve osobe koje su pod očinskom vlašću iste glave porodice ili bi pod tom vlašću bile da
njezin nositelj (
pater familias
) nije umro ili izgubio pravo građanstva. Danas se naziv agnati
upotrebljava za srodnike po muškoj lozi. U rimsko doba, porodično pravo nije smatrano
posebnom granom prava, već je svrstavano u dio prava koji se odnosi na lica
(ius quod ad
personas pertinet
). Međutim, kako se povećavao broj propisa vezanih uz regulisanje odnosa
unutar braka i porodice, te širenja pravnog sistema, porodično pravo je postalo posebna grana
prava.
Iako je kroz istoriju porodica menjala svoje oblike i funkcije, najčešće se ističe da nastaje kao
društveno sankcionisana veza između muškarca i žene i njihove rođene ili usvojene djece.
Porodica predstavlja osnovu za socijalno formiranje ličnosti i razvoj ličnih karakteristika, ali
bez obzira što su se funkcije porodice promjenile, ona je ostala važna društvena institucija
koja ima veliku ulogu u životu svakog pojedinca i u svakom društvenom sistemu.
Rimsko pravo u vrijeme republike nije imalo značajan broj propisa koji su određivali prava i
obaveze supružnika. Dakle, možemo zaključiti da su rješenja porodičnih problema bili
prepušteni porodičnim starješinama, muževima i ženama. Pomenute probleme su rješavali
sami ili uz pomoć srodnika, navodeći se običajima, religijom i moralom. Grana prava,
porodično pravo se bavi pravnim odnosima dva velika podruučja:
a) Odnosima između bračnih drugova.
b) Između ostalih članova porodice.
U drugopomenutom području porodičnog prava, uređuju se odnosi ponajprije između roditelja
i djece. Možemo zaključiti da su porodica, brak i srodstvo osnovni instituti porodičnog prava.
U uvodu ovog rada pomenut je zakon XII ploča. Segmenti tog zakona vezanog za porodično
pravo se nalazio na IV ploči, a na njemu je jedno od prava oca nad sinom. Prava roditelja
ispisana na toj ploči bi danas bila nezamisliva, jer recimo roditelji su imali pravo prodaju
djecu.
Otac gubi očinsku vlast, ako sina obitelji tri puta proda.
7
Ako otac tri puta proda sina, neka
sin bude slobodan od oca
.
8
Na IV ploči je također napisano i pravo muža da otjera ženu, kao
i rok u kome može da se rodi dijete poslije smrti muža da bi se smatralo bračnim (najviše
7
Tab. IV, 2)
Marijan Horvat; Rimsko pravo, Pravni fakultet Univerziteta, Zagreb,1998., str. 20
8
http://www.harmonius.org/sr/pravni-izvori/pravo-eu/privatno-pravo/Zakon_12_tablica%20.pdf ; autor
nepoznat; datum pristupa 10.12.2017.
deset mjeseci). U ovom dijelu rada bi također trebalo pomenuti
Cincijev zakon,
9
koji se onosio
na darivanje poklona. Jedan dio ovog zakona je određivao vrijednost poklona koje muž daje
ženi.
3. RAZVOJ RIMSKE PORODICE KROZ ISTORIJU
Rimska obitelj bila je monogamna, individualna porodica s jako izraženom vlasti
muškog obiteljskog starješine (
pater familias
)
10
. Rimsku porodicu čini skup osoba koje su
povezane krvnim srodstvom (
cognatio
) i time što sve podpadaju pod
patriam potestatem
istoga
patris familias
, bez obzira na to da li su u krvnom srodstvu. Ona je idividualna
agnatska porodica (
familija
), koju čine je roditelji sa potomcima, a temelj ove porodice su
agnatsko srodstvo i neograničena ili doživotna vlast porodičnog starješine.
11
Porijeklo vuče iz
starijih širih zajednica, a bilo ju je moguće naći i kod drugih naroda na određenom stepenu
razvoja. Tokom razvoja rimske porodice moglo se uočiti stalno sužavanje kruga njenih
pripadnika, broja lica koje obuhvata porodica, kao i smanjenje uloge porodice. Do raspada
tradicionalne rimske porodice je došlo razvojem rada i proizvodnje, jer su u tom slučaju
manje porodice mogle da stvore egzistenciju, te samostalno upravljaju i održavaju manje
skupine ljudi, tj manje porodice. Nakon raspada gentilnog uređenja, smijenila su se tri obliak
porodice i to: CONSORTIUM, AGNATSKA PORODICA I KOGNATSKA PORODICA.
3.1. CONSORTIUM
Najstariji oblik porodice o kome ima podataka u izvorima je konzorcijum (
consortium
-zajednica, zadruga)
12
.Consortium čini više braće sa užim porodicama, ženama i potomstvom.
Svi članovi pomenute zajednice su povezani vjerskim i ekonomskim vezama Na vrhu je jedan
odrasli muškarac, a vlasništvo je zajedničko. Ovaj oblik porodice je bio najviše zastupljen u
9
CIN'CIA LEX ili MUNERA'LIS. Ovaj je zakon bio plebiscitum koji je usvojen u vrijeme tribina M. Cincius
Alimentus (B.C. 204), i pod naslovom De Donis et Muneribus; podatak preuzet sa
http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/secondary/SMIGRA*/Lex_Cincia.html
; datum pristupa
10.12.2017.
10
Marijan Horvat, Rimsko pravo, Pravni fakultet Univerziteta, Zagreb,1998., str. 66.
11
http://ius-romanorum.blogspot.ba/2006/12/pojam-i-povijesni-razvoj-rimske.html
; datum pristupa: 10.12.2017.
12
Obrad Stanojević, Rimsko pravo, Magistrat, Sarajevo, 2000., str. 154.
