Univerzitet u Zenici
Zdravstveni fakultet
Medicinska psihologija
SEMINARSKI RAD
MIŠLJENJE I POREMEĆAJI MIŠLJENJA
Mentor: Student:
Mr. sc. dr. Edin Bjelošević Lidija Krišto
Zenica, Decembar, 2013.
Mišljenje je psihička funkcija i služi udovoljenju biosocijalnih i saznajnih čovjekovih
potreba. Ova visokodiferencirana funkcija mozga pomaže čovjeku da upoznaje zbivanja u
realnom svijetu. Pomoću mišljenja čovjek se upoznaje sa stvarnošću, uspijeva da pravilno
sagleda predmete i pojave koje ga okružuju, realno uočava i sagledava odnose između
predmeta i pojava i na osnovu toga stvara zaključke, koji mu u krajnjoj mjeri služe za pravilnu
životnu orjentaciju. Čitav naš život zahtijeva često pravilno procijenjivanje pojava i njihovih
međusobnih odnosa, na osnovu kojih smo u mogućnosti ne samo da stvaramo konkretne
zaključke o nekom zbivanju već i da predviđamo mogućnost, da očekujemo ovakve ili onakve
rezultate, da pravimo kombinacije i da se nadamo određenom ishodu. U čitavom ovom
procesu bitno je moći koristiti se ranijim životnim iskustvom, uspijevati povezati različite
radnje, predmete i pojave, graditi asocijacije služeći se uglavnom poznatim stvarima.U
traženju saznanja potrebni su bitnost i pravljenje poređenja sa već poznatim stvarima i
pojavama, na osnovu kojih možemo ostvariti zaključke koristeći se tim činjenicama. S druge
strane, u tom procesu saznanja služimo se metodama provjeravanja bilo posrednim bilo
neposrednim putem. Međutim mišljenje se ne javlja samo kada posmatramo neki predmet,
ono postoji i izvan njega. Zahvaljujući mišljenju, mi smo u stanju da saznajemo zbivanja iz
daleke prošlosti i stvaramo neka predviđanja za budućnost.
U procesu mišljenja veoma važnu ulogu igraju pretpostavke. Pri pravilnom
razmišljanju mi se neminovno služimo pretpostavkama, za donošenje tačnijeg zaključka.U
većini slučajeva pravilno postavljanje pretpostavke znači i dobijanje tačnog odgovora,
odnosno postizanja cilja.
Izuzetno važna osobina mišljenja je njegova nerazdvojna funkcija sa govorom. Još je
Marks govorio “jezik (misleći na govor) neposredna je stvarnost misli” želeći time da izrazi
postavku o jedinstvu mišljenja i govora. Neki naučnici mišljenje identifikuju sa govorom.
Govor je ustvari oblik i oruđe mišljenja, on doprinosi i pomaže funkciji mišljenja i ne može se
identifikovati sa mišljenjem. Ako bi mišljenje bilo identifikovano sa govorom, onda bi to
značilo da su ljudi lišeni sposobnosti za govor lišeni i funkcije mišljenja, što sigurno nije tako.
Ili koliko nam puta misli naviru tako da ih govorom ne možemo sve obuhvatiti. Nekada nismo
u stanju da nađemo riječi kojima bismo izrazili naše misli iako su one jasne.
Za komunikaciju sa vanjskim svijetom od primarne važnosti je tzv. spoljašnji govor,
kojim izražavamo naše misli. Međutim važnu ulogu igra i unutrašnji govor, prethodno
unutrašnje praćenje misli i pripremanje za njihovo glasno saopštenje. Ponekada nam se glasno
otkine neka misao, što ustvari znači prekoračenje praga unutrašnjeg govora. Unutrašnji govor
