NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
2
NEIDENTIFIKOVANI LETEĆI OBJEKTI
MISTERIJA DVADESETOG VIJEKA
[zbirka www dokumentacije]
S A D R Ž A J
1. NEIDENTIFIKOVANI LETEĆI OBJEKTI
..................................................... 4.
1.1. Pojam NLO-a................................................................................ 4.
1.1.1. Poruke Skrivene U Vremenu............................................... 4.
1.2. Početak Moderne Ufologije ............................................................. 6.
1.3. NLO I Veza Sa Hladnim Ratom ........................................................ 7.
1.3.1. Tehnologija Nacista .......................................................... 7.
1.3.2. Poslijeratna Klima I Počeci Dezinformisanja .......................... 9.
1.3.3. Project "Blue Book"........................................................... 9.
1.4. "Leteći Tanjir" ............................................................................ 10.
1.4.1. Analiza ATIC-a ............................................................... 12.
1.4.2. Brojna Svjedočanstva ..................................................... 12.
1.4.3. Ludilo Na Nebu .............................................................. 13.
1.4.4. Tragična Mistifikacija....................................................... 13.
2. IZVJEŠTAJI O NLO-ima
......................................................................... 16.
2.1. Foo Figters................................................................................. 16.
2.2. Prva Žrtva NLO-a ........................................................................ 16.
2.3. Prva NLO Otmica ........................................................................ 17.
2.4. Svjedočenje Jimmy Cartera .......................................................... 18.
2.5. NLO U Rusiji............................................................................... 18.
2.6. Dokaz O Postojanju NLO-a ........................................................... 18.
2.7. Bliski Susreti .............................................................................. 19.
2.7.1. Pozdrav Sa NLO-a .......................................................... 19.
2.7.2. Roj Zujećih NLO-a .......................................................... 20.
2.7.3. Slučaj Na Jezeru Moses ................................................... 20.
2.7.4. NLO U Školskom Dvorištu, Macachussets ........................... 21.
2.7.5. Razgovor Sa NLO-om ...................................................... 21.
2.7.6. Životinje Daju Upozoravajuće Signale................................ 22.
2.7.7. Događaj Iz Škotske......................................................... 22.
2.7.8. Neobični Posjetioci Streljačkog Kluba................................. 23.
2.7.9. NLO Iznad Fabrike U Arizoni............................................. 23.
2.8. NLO-i Nad Ex-Yugoslavijom .......................................................... 23.
2.8.1. Svjedočenje Pilota .......................................................... 24.
2.8.2. "Napad" Na Beograd ....................................................... 24.
2.8.3. Demant Sa Kalamegdana ................................................ 24.
2.8.4. NLO Nad Sarajevom ....................................................... 24.
2.8.5. Oktobar, 1975. Godine .................................................... 25.
2.8.6. Krater U Drenovi, Rijeka.................................................. 25.
2.8.7. Čudna Pojava U Maloj Ruiški, Bosanski Novi ....................... 26.
2.8.8. Velika Rupa U Vrtu Đoke Stojanovića, Gromirje .................. 27.
2.9. Astronauti I NLO-i ....................................................................... 27.
2.9.1. Ed Red & James Mcdivit................................................... 27.
2.9.2. James Lovell & Frank Borman........................................... 28.
2.9.3. Neil A. Armstrong & Edwin "Buzz" Aldrin ............................ 28.
2.9.4. Donald Slayton .............................................................. 30.
2.9.5. Maurice Chatelain, NASA ................................................. 30.
2.9.6. Walter Schirra, Pilot ........................................................ 30.
2.9.8. James Lovell .................................................................. 30.
2.9.9. Pete Conrad & Richard F. Gordon ...................................... 30.
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
4
1. UNIDENTIFIED FLYING OBJECTS – UFO
1.1. POJAM NLO-a
UFOlogija označava disciplinu koja se bavi proučavanjem i istraživanjem fenomena
UFO-NLO (Unidentified flying objects - Neidentifikovani leteći objekti). Radi se o
fenomenima koji se mogu primijetiti u svemiru, unutar atmosfere našeg planeta,
neposredno iznad ili na površini Zemlje, te na površini i ispod vode. Osnovno obilježje tih
fenomena je da ih u trenutku motrenja, posmatrač ne može objasniti i staviti u
klasifikacije onoga što je poznato u komparaciji sa njegovim ličnim i opštim iskustvom,
iako možda u nastavku sam uzrok pojave ili objekta može biti objašnjen. Posljednjih
godina našeg vijeka, ljudska bića koja nastanjiju treću planetu Sunčevog sistema i koja
imaju tendenciju da konstantno prate multimedijalni informacijski svjetski sistem, mogla
su primjetiti da se počela događati velika prekretnica u ufologiji. Radio, televizija,
kinematografija i Internet, sve više svog medijskog prostora posvećuju upravo ovoj
tematici i novi materijali nemilosrdno pristižu svake sedmice. No, takav nivo situacije se
sigurno nije odigrao preko noći.
1.1.1. Poruke Skrivene U Vremenu
Tokom ljudske istorije, u čovjeku je postojala pritajena zadivljenost prema tajnovitim
prirodnim i psihološkim pojavama. Prvi ljudi su bili očarani i uplašeni vatrom i munjama,
dok te pojave nisu objašnjenje. Kako je vrijeme odmicalo, a s tim rastao i razvoj naučnih
dostignuća, tajne prošlosti su polako dobijale svoja realna i shvatljiva objašnjenja.
Međutim, ipak mnoge od njih su ostale i dalje zapetljane u klupku prošlih vremena i
pitanje je, hoćemo li ih uopšte ikad uspjeti odgonetnuti.
Stari kameni blokovi i savršene kugle od kamena nepoznate namjere, rasprostranjene su
od Kostarike do Bliskog istoka. Da li je riječ o funkcionalnim ukrasim starih naroda,
određenim oznakama ili nečemu trećem… Iako nauka za neke od njih daje precizna
objašnjenja, ipak ona ne moraju biti uvijek precizna i tačna, te ostaje dosta mjesta i za
mnoge špekulacije. U tom slučaju kameni artifakti bi mogli
biti predstavljati pokušaj starih civilizacija da zabilježe
ili odaju počast "vanzemaljskim posjetiocima" i njihovoj
civilizaciji. U Bibliji prema nekim istraživanjima, prorok
Ezekiel opisao je NLO u četiri stiha (3-7) svoje prve knjige,
kada se prisjetio viđenja "Jahvinih kola" : "Pogledah, kad
ono sa sjevera udario silan vihor, veliki oblak, bukteći oganj
obavijen sjajem, usred njega, usred ognja, nešto nalik na
sjajnu kovinu." Jedan od najgovorljivijih zagovornika
bogova-astronauta je Erich Von Däniken, no NASA-in konstruktor svemirskih brodova,
njegove je navode još govorljivije dokazao pomoču savremene nauke. Naime, on
je proučio Dänikenove knjige i temeljno iščitao proročanstva u Svetom pismu
koja se odnose na Ezekielov susret sa "Jahvinim kolima", svemirskim brodom (!?), u
blizini rijeke Kebar 569. godine prije Krista. Cjelokupna
zapažanja ovog proroka Blumrich je preveo na jezik
moderne tehnologije otkrivši nezamislivo. Ezekielova
"božja kola" bila su savršena za svemirska putovanja.
On je pomoću Ezekielovih stihova konstruisao svemirsku
letjelicu do detalja, tako da na osnovu matematičkih
proračuna, ona može odmah poletjeti. Njegov rad
posijao je mnoge nedoumice, ali ipak ostaje jednim od
najfascinantnijih dokaza o neobičnim događajima u našoj
dalekoj prošlosti, a koji su skriveni pod velom legendi, mitologija i religija. Postoje i drugi
pradavni tekstovi koje neki NLO intuzijasti interpretiraju u kontekstu ovog fenomena.
Mada, najstariji od njih je svitak papirusa napisan za vrijeme vladavine egipatskog
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
5
faraona Tutmozisa III, a kojeg je otkrio profesor Albertu Tull, jedan od direktora
egipatskog muzeja u Vatikanu. U tekstu stoji da je "… krug vatre stigao sa neba…
Nije imao glavu, a zadah iz njegovih usta, bio je težak. Njegovo tijelo bilo je 5m dugačko,
5m široko… Zatim se spustio na svoj trbuh… Otišli su do faraona reći mu… Njegovo
veličanstvo je naredilo da se to istraži i tako je učinjeno… Faraon je razmišljao o tom
događaju i nakon par dana, broj ovih stvari na nebu se povećao… Sjajili su jače od
samog Sunca i protezali se dalje od četiri potrornja nebesa… Moćan je bio položaj
ratničkih krugova. Faraonova vojska je s njim na čelu gledala prema njima… Zatim su
vatreni krugovi otišli više u nebo…"
Ezekielov događaj, opisan 900 godina kasnije, prilično je sličan opisima iz Tutmozisovih
svitaka, pa je bilo nekoliko pretpostavki da je prorok znao za faraonovu priču i prilagodio
je za svoje religijske potrebe. Oba slučaja daju povoda razmišljanju, iako se mora biti
vrlo pažljiv, jer niti Tutmozisovi pisari, a niti Ezekiel nisu "učeni" za posmatranje nebeskih
fenomena…
Ako se pogleda još dublje u prošlost, naći ćemo još "dokaza" o sličnim susretima.
Sumerani, drevni narod koji je živio u dolinama Mezopotamije, uz egipatsku kulturu koja
skriva tajnu gradnje piramida, su jedna od najstarijih civilizacija čovječanstva. Svoju
istoriju su počeli bilježiti upravo u vrijeme kada su slavni faraoni sami ili uz "pomoć sa
strane" počeli graditi svoje piramidalne grobnice… tj. 2500 godina prije Kristovog
rođenja. Ne zna se tačno odakle su Sumerani došli, ali je poznata njihova superiorna
kultura koju su nametnuli divljim plemenima došavši do Eufrata i Tigrisa. Zanimljivo je
da su svoje bogove tražili u planinskim visinama, a kako je Mezopotamija uglavnom
nizinsko područje, gradili su umjetna brda tzv. zigurate, na koja su smještali hramove.
Astronomija kojom su vladali bila je više nego napredna za vrijeme u kojem su živjeli.
Däniken tvrdi da su uspjeli izraditi proračun Mjesečevih kretanja, koji se od današnjeg
razlikuje za samo 0.4 sekunde. Pored prastarog epa "Gilgameš", uz ufologe i pristalice
Dänikenovih teorija, najveća senzacija Sumera je zapisana na jednoj običnoj glinenoj
pločici. Zapis je pronađen na brdu Kujundžik kraj starog grada Ninive, a radi se o
proračunu u kojem se koristio 15-o cifreni broj. Ta vrijednost 195.955.200.000.000,
senzacionalna je zbog toga što čak ni Grci, koji su imali veoma razvijenu matematiku,
nisu prelazili brojku od 10.000, te su sve iznad toga smatrali za beskonačnost…
Većina arheoloških nalaza sumerske civilizacije i danas je zagonetka. Da li je moguće da
su se pojavili "bogovi", okupili oko sebe divljake Sumerane i prenijeli im jedna dio svog
znanja ? Ti bogovi nisu imali ljudski oblik, kako se to
vidi iz akadskih ploča i reljefa, a svaki je nosio neki
simbol povezan sa zvijezdom. Zvijezde su prikazane
na sličan način kako bi ih mi danas simbolički
označili, no jesu li to zaista zvijezde !? Iako Däniken
tvrdi da se oko tih zvijezda nalaze crteži koji
podsjećaju na planete, riječ je tek o jednostranom
mišljenju. Nismo, na žalost, u stanju proniknuti u
spoznajni kontekst tadašnjeg čovjeka i procijeniti
njegovu viziju svijeta za dovoljnom tačnošću. Znamo da nisu bili glupi i da je oduvijek
bilo pojedinaca koji su bili ispred svog vremena, tako da neke neobičnosti nužno i ne
ukazuju na posjetioce iz svemira. Pitanje ipak ostaje…
Postoje mnogi navodi koje je Däniken naveo u knjizi "Sjećanje na budućnost", a koji
djeluju dovoljno uznemirujuće :
•
U Libanonu postoje staklasti komadići stijenja, tzv. tektiti, u kojima je doktor Stair,
amerikanac, otkrio radioaktivne izotope aluminija.
•
U Iraku i Egiptu pronađene su brušene kristalne leće, koje se danas mogu proizvesti
samo primjenom celzijevog oksida, koji se dobiva jedino elektro-hemijskim putem.
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
7
i astronomi tvrde da je ljudska populacija ovu priču čekala "otvorenih usta". Ideja o
"letećim tanjirima" je bukvalno preko noći postala popularna, brzo se širila sve dok nije
dobila svjetske razmjere. Normalno, o ovoj pojavi se najviše govorilo u Sjedinjenim
Američkim Državama gde su pojedinci u vrijeme najžešćeg hladnog rata sumnjali da
NLO stiže iz tadašnjeg Sovjetskog Saveza. Na Zapadu su se rađali pravi kultovi
obožavalaca ovih pojava, a formirane su i agencije koje su se više-manje ozbiljno
bavile proučavanjem ovih fenomena. Tako su nastali : NICAP - Nacionalni komitet za
istraživanje vazdušnih fenomena (SAD), APRO - Organizacija za istraživanje vazdušnih
pojava (SAD), BUFORA - Britansko istraživanje NLO-a, GEPA - francusko Udruženje za
proučavanje vazdušnih fenomena. Svaki novi slučaj koji bi dospio u novine podsticao je
vjernike NLO-a da dođu do novih činjenica i podnesu izveštaj o njemu. Ti entuzijasti,
amateri, bili su u većini slučajeva iskreni, ali im je obično nedostajalo naučno
obrazovanje. Zato su počinili mnoge greške i unijeli veliku zbrku u čitavu stvar.
U prvim danima pojave "letećih tanjira", istraživanja koja je sprovelo američko ratno
zrakoplovstvo bila su takođe prilično amaterska. Njihovi oficiri i stručno osoblje nisu imali
odgovarajuće naučno obrazovanje za vršenje analize. Uplašeni i zbunjeni onim što su
vidjeli, ili što su bar mislili da su vidjeli, armija je čitavu stvar proglasila za strogo
poverljivu, što je još više razbuktalo maštu NLO vjernika. Istina je naravno imala i drugi
kraj, pa je prema pobornicima teorije zavjere, američka vlada bila vrlo dobro upoznata sa
posjetiocima iz svemira.
U Americi je stvoren čitav kult vezan za ovu pojavu, što je u velikoj mjeri dovodilo u
sumnju istraživanja američkog ratnog zrakoplovstva. NLO-i su ustvari postali jedan od
glavnih vojnih problema SAD-a, te je vlada pokrenula i niz projekata vezanih za
istraživanja ovih nebeskih tijela.
1.3. NLO I VEZA SA HLADNIM RATOM
Fenomen NLO-a je nesumnjivo, po svom rođenju, isključivo američko vlasništvo. Amerika
je ušla u Prvi svjetski rat, 06. Aprila, 1917. te igrala veliku ulogu u Drugom, kao i u ratu
u Europi i na Pacifiku. Ipak, uprkos Hollywoodskoj mašineriji koja je američku vojsku
prikazivala kao prvog osloboditelja, u vrijeme pada Berlina i Hitlerovog nacističkog
režima, Amerikanci su prilično zaostajali. Sovjetska Crvena armija je bila ta koja je
02. Maja, 1945. zauzela grad, a tek nekoliko godina nakon toga Rusi su ispričali cijelu
priču oko Hitlerove smrti i uklanjanju njegovog tijela. Prije toga, Zapad je samo mogao
nagađati o smrti vođe Trećeh Reicha. U prvim poslijeratnim godinama, brzina političkih i
društvenih promjena, bila je zapanjujuća, naročito način na koji je Sovjetski Savez
iznenada postao novi neprijatelj. Hladni rat protiv Rusije, postao je stvarnom pozornicom
za paranoju vladinih i vojnih istražitelja NLO-a. Strah da bi nepoznate letjelice mogle biti
ruskog porijekla i da se njima želi destabilizirati ili "ne daj Bože" uništiti SAD – perjanicu
demokratskog svijeta, uvukao se duboko u vladajuće strukture.
1.3.1. Tehnologija Nacista
Stari neprijatelj koji je nedavno bio potučen, također je igrao veliku ulogu u stvaranju
priče o nepoznatim letećim objektima. Naravno, to se odnosilo na prilično naprednu
tehnologiju koju je Njemačka razvila uoči i tokom Drugog svjetskog rata. Svoje vrhunsko
naoružanje dokazali su raketama V1 i V2 kojma su devastirali London i druge britanske
gradove, a u to vrijeme je bilo rasprave i o drugim, moćnijim projektima, na kojima rade
nacisti kao što su bili mlazni avioni i atomska bomba. Unazad gledano, pokazalo se da to
nije tek puko nagađanje. Rusi, kao i Amerikanci, "oslobodili" su njemačke naučnike čije je
znanje korišteno u stvaranju tehnologije za buduću svemirsku utrku. Jedan od projekata
na kojem su nacisti radili bio je i poseban avion, čudnog diskolikog oblika koji
je eksperimentalno "poletio" 1942. godine, i čiji je let zabilježen kao impresivan, a
konstruisao ga je Zimmerman, njemački konstruktor aviona. Zimmermanova letjelica,
koju je prezentirao pred najvišim oficirima Luftwaffe, bila je u principu, leteće krilo oblika
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
8
zrna leće i više je ličila disku nego konvencionalnom avionu. Prilikom demonstracije,
očevici su zaprepašteno gledali kako se prototip čudne letjelice digao gotovo okomito,
neko vrijeme lebdio, onda postigao horizontalnu brzinu od 750 km/h i najprostije sletio
brzinom od jedva 60 km/h što je bilo fantastično. Također, njemački konstruktor Miethe
kojeg su "oslobodili" amerikanci i koji je nakon rata
otišao raditi u Egipat, tvrdio je da je potkraj rata u
Njemačkoj, bio član ekipe koja je radila na
konstrukciji "V-7". Bio je to, po njegovim riječima,
projekt sličan letećim tanjirima. On je u svojoj knjizi
iznjeo fascinantne podatke o "V-7" iz kojih je vidljivo
da je prvi pokusni let prototipa "V-7" izveden 17.
Maja, 1944. godine. Na njegovoj konstrukciji, još od
Aprila, 1943. godine, je radilo nekoliko njemačkih
konstruktorskih ekipa u Stettinu, Dortmundu, Essenu
i na Peenemundeu. Tako je nastao diskoidni
helikopter nazvan "Vergektungsvraffe 7" ("Oružje odmazde 7"). Glavni konstruktor je isti
dan poslao Hitleru izvještaj pun zanimljivih tehničkih podataka. "Danas je, u prisutnosti
trojice supotpisanih pukovnika Luftwaffe, izveden prvi pokusni let "V-7". To je, kao što
znate, Fuhreru, nadzvučni helikopter koji pokreće 12 turboreaktora BMW-028
autonomnim kompresorima. Postignuta je visina od 21.500 metara. Letjelica ima oblik
lakoatletskog diska, s prečnikom od 21 metar. Prilikom njenog usavršavanja, poginulo je
osam probnih pilota. Propulziju daje 12 turbomotora unutar jednog metalnog prstena,
koji se, zajedno sa motorima, okreće oko centralne mase letjelice. Letjelica ne ispušta
niti plamen, niti dim od plinova sagorijevanja, koji se hvataju sistemom kojeg je 1938.
godine, konstruisao britanski inženjer. Pogon daje kompresovani helij, a akcioni prečnik
iznosi 40.000 kilometara, s brzinom od oko 2.500 km/h."
Hitler je (navodno) naredio da se odma započne serijska proizvodnja u divovskim
podzemnim tvornicama u Bavarskoj, međutim bilo je kasno…
Kasniji pokušaji da se stvori slična letjelica odgovarajućih preformansi su bili prilično
bezuspješni. Naprimjer, Defence Production Department (odjeljenje za proizvodnju
odbrambenih sistema) Kanade, potvrdio je da su pokušali sagraditi leteći tanjir, ali je
proračunato da ne bi opravdao troškove. U to vrijeme tj. ranih 50-ih, proračun za projekt
je iznosio oko 100 milijuna dolara. "Projekt je napušten nakon 18 mjeseci rada, a vlada
je potrošila tek neznatan dio od predviđenog isnosa", izjavio je 03. Decembra, 1954.
godine. C. D. Howe, tadašnji kanadski ministar trgovine. Novine od 21. Aprila, 1953.
godine, izvijestile su da je maršal Montgomery pregledao "leteći tanjir" tokom posjete
proizvodnom pogonu u Maltonu u blizini Toronta. Ono što je Howe opisao gotovo je
sigurno isto što je i Montgomery vidio. U članku se dalje govori kako je maršal bio
zapanjen viđenim i kako je rekao da letjelica liči nečemu upravo izašlom sa stranica
naučno-fantastičnih časopisa. Međutim, tanjir nikada nije poletio.
Brojne su teorije, neke vjerovatne, a neke prilično fantastične izrasle oko razvoja
"zemaljskih letećih tanjira". Vjerovatno je tačna tvrdnja da su njemački naučnici nastavili
rad na razvoju diskolikih letjelica (u Americi) nakon rata i da su neki od izvedenih
eksperimenata primjećeni kao prvi NLO-i. Ako je to tačno i ako se ima na umu to da je
većina svemirskih projekata razvijena i testirana u pustinjama Novog Meksika od strane
zarobljenih njemačkih stručnjaka, vrlo se lako da objasniti zašto se baš u tom području
vidjelo toliko tanjirastih NLO-a, bilo u zraku, bilo da su se srušili. Mnogi dokumenti,
otkriveni javnosti 1994. godine, pokazuju da je u to vrijeme na tom području bilo
ispitivanja ovakvih i sličnih letjelica. Prema zapisima iz tih dosijea se vidi da je od
Oktobra, 1947. godine, u zračnoj bazi Wright Patterson bilo u toku testiranje letjelice
oblika diska u zračnim tunelima. Manje je vjerovatna priča da su nacisti svoje diskolike
letjelice gradili u saradnji sa vanzemaljcima, ili da su nastavili razvijati NLO-e sve do
danas u tajnim bazama smještenim na Južnom i Sjevernom polu ili duboko u
unutrašnjosti Zemlje. Ekstremnija verzija ove ideje je da su NLO-i tajno oružje preživjelih
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
10
posjetiocima iz svemira. Međutim ono što je on nazvao jednom od frakcija unutar
projekta Sign, bio je odgovor na za slanje procjene situacije 08. Augusta, 1948.
godine, generalu Vandenbergu, tadašnjem komadantu Zračnih snaga,
iz kojih se zaključuje da NLO-i predstavljaju dokaz o postojanju
vanzemaljskog života. Druge frakcije unutar projekta su takvo
zaključivanje odbacile, kao i sam Vandenberg. Situacija se
zakomplikovala novim zakulisnim igrama kada je negdje između
Decembra, 1948. godine, i Februara, 1949. godine, vlada pokrenula
"
Project
Grunge
" (Projekt "Gunđanje"), čije je ime odgovaralo
trenutnom raspoloženju unutar vlade vezanom za problematiku
NLO-a. Hynek je kasnije komentirao kako je ispunio svoj izvještaj za
Project Sign, kada je saznao da je projekt misteriozno preimenovan u
Grunge. Što je još značajnije, novi projekat se više oslanjao na
službenike zrakoplovstva, nego na civilne savjetnike. Hynekov vojni ekvivalent, poručnik
Edward Ruppelt, kasnije je također rekao kako su sve procjene bile bazirane na činjenici
da NLO-i ne mogu postojati.
Kako se bližio kraj 1949. godine, vlada je ukazivala na to da je trenutni projekt podbacio
te da ga nema svrhe dalje oržavati, pa je i on zatvoren nekoliko dana prije Nove godine.
Ali, prava činjenica je bila ta da je projekt nastavio djelovati,
daleko od očiju javnosti. Sve se to kasnije saznalo od samog
poručnika Ruppelta koji je 16. Septembra, bio pozvan da stane na
čelo Projecta Grunge, s tim da oslobodi zračne snage ovog
problema koji je vlada još uvjiek htjela istjerati na čistac. Zatražio
je dodatno osoblje i nova financijska sredstva što je u potpunosti
bilo odobreno. U Aprilu, 1952. godine, projekt je dobio novo ime
Project "
Blue Book
". Hynek je nastavio biti civilni savjetnik unutar
projekta Blue Book (Plava Knjiga), koji je ostao javno naličje
vladinih istraživanja NLO-a, prikupivši na hiljade svjedočanstava
o istim, sve do ukidanja 1969. godine. Bez obzira na istinitost,
odnosno neistinitost pojava vezanih uz NLO-e, vlada je bila
uvjerena kako bi bilo kakve delikatne informacije vezane uz ovaj fenomen mogle
prouzrokovati paniku nepredviđenih razmjera ako bi završile u civilnim rukama, a zatim i
u javnosti.
Najpoznatije komisije u SAD-u za pitanje NLO-a su bile :
IME KOMISIJE
GODINA OSNIVANJA I UKIDANJA
Sign (znak)
1948. – 1949.
Grudge (gunđanje)
1949. – 1951.
Blue Book (plava knjiga)
1951. – 1969.
Robertsonova Komisija
1953. – 1968.
Colorado
1966. – 1969.
1.4. "LETEĆI TANJIR"
Čovjek čije se ime neizostavno vezuje sa pojavu "letećih tanjira" je Keneth Arnold koji je
i svojevrsni kum ove nesvakidašnje pojave. Keneth Arnold je živ i danas, i stanovnik je
malog gradića Bojs u američkoj saveznoj državi Idaho. Ovaj čovjek je ušao u sve knjige i
priručnike o NLO-ima jer se posle njegovog svjedočenja o dramatičnim događajima nad
nebom Washingtona, stav javnosti o neobičnim vazdušnim pojavama potpuno izmijenio.
"Bio je 24. April, 1947. godine, i vraćao sam se sa posla na aerodromu Cehalis u državi
Washington. Ostalo mi je nekoliko sati do kraja radnog vremena, pa sam odlučio da
svojim malim avionom potražim olupine jednog aviona pomorske avijacije koji se te
godine srušio u području Mount Reinera. Bila je raspisana nagrada od 5.000 $ onom ko
ga pronađe", priča Arnold. "Nešto prije 14 sati poletjeo sam sa aerodroma prema planini
visokoj 3.600 metara. U prvom nadlijetanju lednika na jugo zapadnoj strani planine
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
11
nisam opazio nikakav trag izgubljenom avionu. Iznad gradića Mineral u državi
Washington, okrenuo sam se i polagano vraćao da bi još jednom detaljno pregledao
područje. Odjednom je strahovito blještava svjetlost udarila u nebo, i osvjetljela
unutrašnjost moga aviona i krila. Sve oko mene u kabini, kao u nekoj eksploziji, bilo je
ispunjeno plavičasto bijelim blijeskom. Još je bilo poslije podne, a ja sam letjeo prema
planini sa Suncem u leđima, drugim riječima vidljivost je bila savršena. Na toj visini svijet
izgleda kao veliki bazen za kupanje. Dan je bio jako vedar i sunčan. U prvi tren, bilo je to
u djeliću skunde, pomislio sam da se neki vojni avion obrušio nad mojim "nosom" i
da se to sa njegovih krila odrazilo Sunce. Gledao sam na sve strane, ali nisam vidio
nikoga", kaže Arnold i nastavlja svoje svjedočenje. "Onda me još jedan blijesak snažno
zaslijepljeo i ja sam pogledao na lijevu stranu prema planinama Mount Bakera. Odatle je
dolazio niz vrlo neobičnih aviona. Letjeli su krajnje neujednačeno, ali to sam dobro znao,
strahovito velikom brzinom. Ocjenio sam da im je raspon najmanje 100 stopa, možda i
veći, te da im je visina na kojoj lete otprilike 9.200 do 9.500 stopa, jer su letjeli prilično
blizu planiskih vrhova, skoro na istoj visini kao i ja. Bilo ih je ukupno devet. Naglo su se
približavali Mount Reineru. Mislim da ih je bilo pet u vodstvu, jer se činilo da između
prvih pet i ostala četiri postoji mali razmak."
Zbunjenom Arnoldu letjelice nisu ličile ni na jedan vojni ili civilni avion koji je do tad
vidio, pogotovo što se činilo da su okrugli i bez repa. Pošto ih je jasno i precizno vidjeo,
zaključio je da je gornja polovina letjelice srebrnaste, a donja crne boje. Izvor blijeskova
koji su u početku privukli njegovu pažnju poticao je od oplata letjelice koje su ličile na
ogledalo. "I način na koji su leteli bio je krajnje čudan. Bili su u formaciji, nekakvoj
dijagonalnoj lančanoj liniji što se nije poklapalo ni sa jednom vojnom formacijom za koju
sam znao. Pošto sam poznavao topografiju lokalnog masiva mogao sam da izvedem dva
zapanjujuća proračuna : ne samo da je kolona letjelica bila duga skoro osam kilometara,
nego su u vrijeme kada su avioni postizali brzinu od najviše 900 km/h, ove letjelice
letjele blizu 2.000 km/h."
Bojeći se da je možda ugledao neko nepoznato sovjetsko oružje koje je upalo u američki
vazdušni prostor, odmah je javio šta je vidjeo kada je zbog goriva sletio na lokalni
aerodrom. Kasnije kada je sletio u gradić Pendleton čekala ga je
grupa ljudi. Već se pročula vijest da je Arnold saznao nešto
neverovatno, a svatko je želio da mu postavi po neko pitanje.
Vijest međutim još nije počela da obilazi svijet dok jedan mjesni
novinar, kojem je Arnold ispričao šta je vidio nije alarmirao
svoje kolege. Sazvana je konferencija za novinare koja je sa
prekidima trajala tri dana. Kada je šef lokalnog biroa agencije
"United Press International" upitao "Kako su letjeli !?", Arnold je odgovorio rečenicom
zbog koje ga i danas nazivaju kumom letećih tanjira.
"Letjeli su kao tanjir koji kada uzmete i bacite tako da sklizne po površini vode, a posle
neujednačeno odskakuje. Samo, te stvari su đavolski brzo išle", rekao je Arnold.
Kada je sutradan članak osvanuo u štampi, mogli su se vidjeti naslovi "Pilot vidio leteće
tanjire !", "Misteriozna eskadrila letećih tanjira na američkom nebu", "Leteći tanjiri pratili
pilota", itd… Uzalud je Arnold pokušavao da naglasi kako on nije opisao tako letjelice, ali
te dvije riječi su osvojile maštu ljudi i pokrenule maniju svjetskih razmjera. Danas je
teško reći zašto je izveštaj Kenetha Arnolda izazvao toliko uzbuđenje. U svakom slučaju
ovaj događaj je postao mit, a od tada istorija neobičnih vazdušnih pojava pošla je u
sasvim drugom pravcu. Nakon Arnolda i njegovog istorijskog leta počelo je da se javlja
stotine drugih svjedoka koji su svjedočili o pojavi neidentifikovanih letećih objekata kako
iznad Amerike, tako i nad nebom širom planete. Ipak…
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
13
obavještajne službe zračnih snaga, opazili su jaku svjetlost. Dolazila je s juga, sa
horizonta, letjela u cik-caku i postizala na trenutke zapanjujuću brzinu. Doletjevši iznad
baze, zaustavila se na trenutak, a onda odletjela nazad prema jugu i za tren nestala.
Te noći brojni stanovnici Milwaukeeja primijetili su nad gradom "deset plavkastih
plamenova" (opis jednog od očevidaca). U Clarionu, država Iowa, vozač autobusa
odjednom je opazio neki svijetleći predmet "kako para noć". Izložen toj poplavi
izvještaja, ATIC nastavlja istragu. Iz dana u dan dosije nepoznatih letjelica raste, a
04. Jula, (američki nacionalni praznik) nastaje pravi "festival letećih tanjira" iznad
Portlanda.
1.4.3. Ludilo Na Nebu
U 11 sati prije podne, počela je "velika predstava". Prva letjelica je preletjela preko
Mount Jeffersona. U 13 sati i 5 minuta, jedan policajac, koji je sjedio u automobilu na
parkiralištu uprave policije, uletio je u sobu dežurnog : "Ne znam kako da opišem ono što
sam upravo vidio, ali to je neviđeno ! U jednom trenutku sam opazio da je nešto
preplašilo gradske golubove i slučajno sam pogledao uvis. To što sam vidio potrajalo je
samo nekoliko sekundi, jer sam mogao gledati samo kroz vjetrobran. Vidio sam pet
golemih diskova koji su se kretali čudesnom brzinom, dva prema jugu, tri prema istoku."
Ni dvije minute nakon toga zazvonio je telefon. Dva policajca u patroli (obojica stariji i
iskusni policajci) javljali su da su upravo na nebu vidjeli tri diska srebrenaste boje koji su
letjeli jedan iza drugog, velikom brzinom. Poslije pet minuta, s istim izvještajem javila su
se četiri policajca stacionirana u luci. U 16 sati i 30 minuta, policiji je telefonirala
građanka i javila da je upravo na nebu vidjela predmet "nalik na novi politirani novčić od
četvrt dolara." Jedan prolaznik s periferije javio je da je nešto poslije vidio dvije letjelice.
U toku idućih dana, saznalo se da je tog podneva letjelice vidjelo nekoliko stotina
građana Portlanda. Te noći, posada putničkog aviona kompanije United Airlanes, vidjela
je iznad Emmela, država Idaho, pet letjelica. "Te letjelice", piše u izvještaju kapetana
aviona "djeluju glatko i politirano na trbuhu, a hrapavo sa strane. Vidjeli smo ih dosta
dobro, jer smo ih slijedili otprilike 70 kilometara, kad su odjednom, jednostavno nestale."
Suočeni s tom lavinom izvještaja, stručnjaci ATIC-a bili su zbunjeni. Bili bi još zbunjeniji
da im je, početkom tog Jula, došao u ruke izvještaj o jednom događaju iz Francuske,
nedaleko od Rouena, ali mlada žena koja je to doživjela, pričala je o tome tek poslije.
Ona je, naime, kako je tvrdila, vidjela prvo ateriranje jednog "letećeg tanjira" i njegove
humanoidne posade. Ta mlada žena, Madame Z, vozila se biciklom po cesti koja, slijedeći
tok rijeke Seirie, povezuje Rouen i mjesto Amfreville-la-Mi-Voie. Evo šta je ispričala. "Bilo
je oko 15 sati, krasnog verdog ljetnog dana. Niti jednog oblaka nije bilo na nebu. Nalazila
sam se oko dva kilometra od Amfre Villea. Na cesti, dosta daleko od mene spazila sam
predmet, meni potpuno nepoznatog oblika. Nastavila sam voziti cestom prema jugu. Kad
sam mu se približila na oko dvije stotine metara, vidjela sam da je to nekakav duguljasti
stroj, ovalna oblika, mutnosive boje. Mislim da je bilo dugačak oko tri metra, a na
najdebljem dijelu visok oko metar i pol. Na svoje veliko zaprepaštenje, pored njega sam
primijetila dva bića, visoka oko jednog metra. Nešto su radili oko letjelice i nisu me vidjeli
jer sam se nečujno dovezla i zaustavila. Tako sam ih posmatrala nekoliko minuta, a onda
sam, ni sama ne znam zašto, zazvonila. Čuvši taj zvuk, bića su se okrenula, i ugledavši
me, naglo uskočila u letjelicu kroz otvor u njenom boku širine oko pola metra. Otvor se
odmah zatvorio i letjelica je poletjela te uzletila na visinu od oko stotinu metara. Tu je
nekoliko sekundi lebdjela, obrčući se oko osi, a onda je naglo poletjela prema Sottervilleu
i za nekoliko sekundi nestala. Tek tada sam se sjetila da za cijelo to vrijeme, nisam čula
nikakvu buku."
1.4.4. Tragična Mistifikacija
31. Jula, 1947. godine, obilježen je još jedan datum u istoriji "letećih tanjira", dan prvog
pokušaja mistifikacije. Riječ je o "slučaju sa ostrva Mauryja" i njegovom tragičnom
završetku. Taj dan, poručnik Frank Brown je primio obavijest od oficra za vezu iz baze
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
14
Hamilton Field, Kalifornija, da ga je zvao jedan od njegovih informatora i ostavio poruku
da mu se odmah javi. Kada mu je Brown telefonirao, čovjek je rekao : "Imam za vas
zanimljivu obavijest. U vezi sam sa dvojicom policajaca koji rade u luci Tacome. Jedan od
te dvojice je vidio šest NLO-a iznad luke. Uspio je da se dočepa nekoliko komada metala
koji su ispali iz jednog od njih." Sat nakon toga, poručnik Brown već je letio avionom
B-25 iz Hamilton Fielda, prema Tacomi, uz pratnju kapetana Davidsona. Čim su sletjeli u
Tacomi, otišli su u hotel koji je bio označen kao mjesto sastanka. "Urednik novina u
Čikagu, kojem sam pričao o tome, zatražio je od mene da istražim taj slučaj i da sve što
saznam dam ekskluzivno za njegov list. Dao mi je akontaciju od 200 dolara preko
ovdašnjeg dopisnika. Ali, ja sam shvatio da je posrijedi delikatan i škakljiv slučaj, pa sam
zato pozvao vas." Nešto poslije u sobu su ušla ona dva policajca o kojima je govorio
informator. Jedan od njih je uzeo riječ : "To što ću vam ispričati dogodilo se još u Junu,
ima tome otprilike, šest sedmica. Patrolirao sam motornim čamcem pokraj ostrva
Mauryja, oko pet kilometara od Tacome. U čamcu je bila uobičajena posada, a osim nje,
tu su bili moj sin i njegov pas. Nebo je bilo oblačno, ali nije padala kiša. Plafon oblaka je
bio nizak, najviše 700 metara. Odjednom smo opazili šest letećih objekata kako jure
tačno prema nama. Kada su bili ravno iznad nas, na visini od oko 150 metara, zaustavili
su se. Tako smo mogli vidjeti da su to diskovi s promjerom od oko 30 metara. Bili su
srebrnasto-sjajni i imali su mnogo malih prozora. Zanimljivo je da letjelice nisu dizale
nikakvu buku. Činilo se da je jedan od diskova bio u neprilici. Drugi su se okretali oko
njega, a u jednom trenutnu jedan od njih mu se tako približio, da su se doticali. Tako su
ostali oko šest minuta, a onda su se odvojili uz mukao šum. U tom trenutku smo vidjeli
kako se od onog "pokvarenog" diska odvojilo nekoliko komada metala i stalo padati
prema nama. Pali su u vodu, po obali i na naš čamac. Jedan je ranio u ruku moga sina, a
drugi je ubio njegovog psa. Za to vrijeme diskovi su odletjeli velikom brzinom. Brzo smo
pristali uz ostrvo i iskočili na obalu da pokupimo one komade metala. Kada je naš
telegrafist pokušao uspostaviti vezu sa bazom, nije uspijevao zbog teških smetnji u
eteru." Kapetan Davidson i poručnik Brown postavili su tada niz pitanja policajcu i
njegovom kolegi, a onda su otišli, bez ikakvog komentara; nisu thjeli ponijeti niti jedan
komad metala. Došavši na aerodrom, gdje su ostavili svoj avion, telefonirali su u bazu i
rekli obavještajnoj sekciji da je posrijedi mistifikacija. Onda su sjeli u avion i odletjeli.
Ali, nekoliko sati poslije, njihov se B-25 (bombarder tipa "leteća tvrđava") srušio kod
Kelosa, u saveznoj državi Washington. To se dogodilo sasvim iznenada. Spasila su se
samo dva člana posade koji su uspjeli iskočiti iz aviona sa padobranima, dok su ostali
poginuli, pa tako i Brown i Davidson, u smrskanom avionu koji je odma nakon rušenja
izgorio. Štampa je dohvatila taj slučaj. Neznajući da su dvojica poginulih (Brown i
Davidson) telefonirali prije polijetanja na fatalni put i rekli da je posrijedi mistifikacija i da
nisu htjeli uzeti metalne predmete, novine su pisale da je avion ustvari srušen, jer je
nosio tajni tovar – komade spomenutog metala. Tako se rodila legenda o slučaju na
ostrvu Mauryju. Kapetan zračnih snaga Edward Ruppelt, koji je vodio istragu o NLO-ima
kao predstavnik Američkog zrakoplovstva napisao je : "Bio je to pokušaj prevare, možda
najbolji u istoriji NLO-a, ali i najmračniji po posljedicama. Dva policajca su priznala da je
posrijedi bila prevara. Zapravo, bila je to neslana šala. Razumije se da oni nisu mogli biti
krivi za pad aviona, ali tragedija je bila neizbrisiva…"
I tako, kada je Juna, 1947. godine, mladi biznismen Keneth Arnold ugledao formaciju od
devet diskova tanjirastog oblika, ljudi iz zračnih snaga SAD-a, već su bili pripremljeni za
tu ideju. Baš u to vrijeme SAD su planirale famoznu ekspediciju "U2" aviona koji je bio
upućen u špijunsku misiju iznad SSSR-a. "Da li je moguće da su nas Rusi tako brzo
preduhitrili", pitali su se američki generali. Zato nije nimalo čudno što su sva opažanja
zagonetnih letjelica bila pomno klasifikovana i što ih je Pentagon proglasio najstrožom
tajnom. Sniježna grudva počela je definitivno da se valja sa brda kada je i ugledni
nedjeljnik "Life", 1952. godine, na naslovnoj strani najavio tekst pod naslovom "Imamo li
posjetioce iz svemira !?". Tekst je bio potkrepljen brojnim slučajevima koje je Pentagon
"propustio" u javnost. Nakon ovog teksta, brojne ozbiljne i ugledne revije i magazini
počeli su da pišu o NLO-ima na način koji je do tada odlikovao samo senzacionalističku
štampu. Moderna era ufologije je počela…
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
16
2. IZVJEŠTAJI O NLO-ima
2.1. FOO FIGHTERS
Za vrijeme Drugog svjetskog rata mnogi saveznički i nacistički piloti prijavljivali su čudne
vatrene lopte koje su ih pratile na njihovim letovima iznad Europe. Objekti su nazvani
"Foo Fighters" prema popularnom stripu tog vremena "Smoky Stover". Imali su
strahovitu brzinu i manevarske sposobnosti koje su daleko nadvisivale bilo koji tadašnji
avion. Iako ih je proučavala čak i NASA-a do danas nisu objašnjeni. Smatrani su i
neprijateljskim tajnim letjelicama ali je ta mogućnost odbačena pošto objekti nisu činili
ništa što bi direktno ugrožavalo sigurnost letjelice. Također su mogli biti neobični
električni ili optički efekt poput kuglaste munje ili samo priviđanja nervozne i premorene
posade. Kako god bilo unijeli su strah među pilote što se može vidjeti i iz ove dvije priče.
U Decembru, 1944. godine, saveznički pilot je letio iznad neprijateljskog teritorija na
visini od 10.000 stopa. Pretražujući nebo u potrazi za njemačkim letjelicama, ugledao je
dvije velike vatrene kugle. Ne da nisu nalikovala njemačkim avionima nego nisu bili slični
ničemu što je do tada vidio. Neko vrijeme ih je pratio
a onda je odlučio otići, ali objekti su ga neprestano
pratili. Pilot ih se još neko vrijeme na sve načine
pokušao riješiti ali mu nikako nije polazilo za rukom.
Napokon su objekti sami nestali, a da nije ispaljen
ni hitac. Još jedan slučaj opisao je Major William D.
Leet : Foo Fighteri B-17, leteća tvrđava. Moju posadu
B-17 i mene pratio je čitavim putem od Klagenfurta u
Austriji do Jadranskog mora, Foo Fighter, mali disk.
To se dogodilo, kako se sjećam u Decembru, 1944. godine, za vrijeme noćnog leta u
misiji "Lone Wolf". Major Leet se prisjeća da im je oficir tajne službe rekao kako se radilo
o novom njemačkom lovcu, ali nije mogao objasniti zašto nije pucao na njih.
2.2. PRVA ŽRTVA NLO-a
"Ugledao sam stvar. Kao da je od metala i ogromnih je dimenzija… Iznad mene je i
krećem u potjeru." Bile su to posljednje riječi poručnika Thomasa F. Mantella koje je
izrekao putem radija s neba iznad Kentuckyja.
Bio je 07. Januar, 1948. godine. Nekoliko ljudi iz grada Maysvillea nazvalo je policiju
kako bi prijavilo let nečega vrlo čudnog nad njihovim glavama. Lokalna patrola je
obavijestila obližnju vojnu bazu američkih zračnih snaga, Gotham Air Force Base, kako bi
se savjetovala, međutim nije dobila pomoć. U međuvremenu svjedoci su zvali iz
Owensboroa i Irvingtona, nešto udaljenijih gradova. Šta god da je bilo, u većini slučajeva
je opisano kao disk prečnika 80-100 metara, kretalo se i to prilično brzo. Pola sata nakon
poziva lokalne patrole, jedan od operatora u kontrolnom tornju baze zračnih snaga,
također je uočio nepoznati objekt. Konačno, nekoliko starijih oficira posmatralo je čudnu
letjelicu. Čini se kako je neko vrijeme trajala konfuzija oko toga šta bi se trebalo učiniti.
Pasivno posmatranje je prekinuto kada su se pojavila četiri aviona Nacionalne garde.
Glavni operator kontrole leta zračne baze uputio je vođu leta, Thomasa Mantella, da
istraži slučaj. Jedan od aviona je imao malo goriva te je sletio na aerodrom Stanford, dok
su preostala tri krenula u potragu za NLO-om. Činilo se da je Mantell prilično žustro i
uzbuđeno krenuo u potragu, znatno se žureći ispred svojih kolega pilota. Za preostalu
dvojicu letača koji su se tek penjali na visinu od 3.500 m, Mantellov avion je bio tek
tačka na nebu. Jedan od pilota je upitao "Šta do vraga tražimo ?" Mantell je bio taj koji je
odgovorio i opisao objekt : "…metalan …ogromnih dimenzija…" Ove riječi su približan
citat jednog od operatora leta, jer razgovor sa pilotima nije bio sniman.
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
17
Dvadesetpetogodišnji iskusni pilot Thomas Mantell, rekao je kako se penje na visinu od
6.000 m u potjeri za ogromnom metalnom letjelicom. Dvojica kolega iz eskadrile su
primijetili da se, što je inače za opreznog Mantela bilo neshvatljivo, primiče maksimalnoj
visini leta dopuštenoj bez korištenja kisika. Ubrzo nakon toga izgubili su s njim
radio-vezu. Spustili su se niže i sletjeli na aerodrom Stanford. Jedan od pilota je ponovo
napunio gorivo i poletio u potragu za Mantellom, a nedugo zatim je stigla vijest da je
Thomas Mantell pogino kada se njegov avion srušio. Bila je to prva žrtva letećih tanjira,
odnosno masovne groznice koju je u ljudima izazvala medijska konstrukcija viđenja
Kenetha Arnolda.
2.3. PRVA NLO OTMICA
Navečer, 19. Septembra, 1961. godine, bračni par Hill se vraćao sa kratkog odmora iz
Kanade kući u Portsmouth u SAD-u... Ušavši u državu New Hampshire, malo iza 22:00h,
primijetili su svijetleći objekt koji se kretao neobičnom putanjom. Na početku su bili vrlo
preplašeni, no nakon nekoliko minuta Barney je odlučio zaustaviti automobil da vidi što
se to događa. Kada su zastali da ga bolje promotre, Barney je na tom valjkastom letećem
objektu uočio red prozora i šarena svjetla, koja su se kretala prema njima... Brzo su
nastavili vožnju i iako više nisu vidjeli brod začuli su pištanje, koje su sledeći put začuli
iznenadno se našavši 60 km dalje na cesti, nakon vremena koje se činilo kao rupa od
samo minute ili dvije. Niti jedno od Hillovih se ničega čudnog nije sjećalo, samo su se
loše osjećali. Kada je sutradan zbunjena Betty nazvala
obližnu zračnu bazu, obavijestili su je kako su i njihovi
radari prethodne večeri zabilježili posjet NLO-a. I dok je
Barney samo želio zaboraviti i zataštaki cijelo iskustvo,
Betty su počeli mučiti snovi u kojima su nju i njenog
supruga, oteli svemirskim brodom. Nakon godinu i pol
nočnih mora, te detaljnijeg istraživanja psihijatara, Hillovi
su se odlučili obratiti poznatom Bostonskom psihijatru i
neurologu, Johnu Simonu. Nakon šest mjeseci brojnih i
iscrpljujućih regresivnih hipnoza, stručno mišljenje Dr. Simona je bilo kako je Hillove, te
čudne noći, oteo nepoznati leteći objekt i odveo ih u nepoznato. To je bio prvi slučaj
takve otmice ljudi u istoriji. Iako su proučavani odvojeno, te niti jedno tokom procesa
nije saznalo što je drugo govorilo o toj večeri, njihovi su se izkazi u potpunosti
podudarali. Nakon što im se auto sam zaustavio, ispred njega je na cestu sletio svemirski
brod. Jedno od tih bića im je na slabom engleskom objasnilo kako im neće nauditi, te
kako ih samo žele medicinki pregledati. Nakon što su ih uveli u brod, Hillovi su bolje
proučili svoje domaćine, koje je Betty opisala kao sitna bića od 120 do 140 cm visine,
kruškolikih ćelavih glava bez usnih školjki, no s izrazito velikim očima i malim nosom, te
posjekotinom umjesto usta. Svi su bili obučeni u tamnu jednodijelnu odjeću, neki su
nosili sakoe i kape, a ten im je bio čudno sive boje. Kao dio testiranja, uzeti su im uzorci
koze, kose i noktiju, dok su Barneyu uzeli uzorak
sjemena. Betty su u pupak ugurali cjevčicu objasnjivši joj
kako će napraviti test na trudnoću, no nakon što se ona
požalila na bolove, testiranje je prekinuto. Prije puštanja,
nad Hillovima je provedena amnezija, koju je očito mogla
poništiti jedino regresivna hipnoza koja se suočava sa
samom biti problema. Nakon mnogobrojnih intervjua i
ispitivanja koja su obavljali najbolji naučnici i istraživači,
svi su se složili kako Hillovi nisu izmislili svoju priču, te
kako su svi prepričani događaji utemeljeni na nekom
istinitom događaju. Za mnoge skeptike, ključan razlog za proglašavanje cijele priče
apsurdnom, nalazio se u dijelu Bettynog iskaza. Naime, ona je u jednom trenutku pitala
svoje otmičare odakle stižu, na što su joj oni pokazali trodimenzionalnu zvjezdanu kartu
ispunjenu tačkama i crtama raznih velilčina. Kada su je upitali da pokaže gdje je ona na
karti, Betty nije znala odgovor. 1964. godine, za vrijeme jedne hipnotičke seanse, Betty
je nacrtala prilično preciznu kartu, za koju se uspostavilo da niti jedan astronom nije
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
19
Astronomi su tvrdili da je meteor, dok su pristalice NLO-a govorile da jasniji dokaz od
ovog filmskog snimka ne postoji.
2.7. BLISKI SUSRETI
U pokušaju da uvede bilo kakav red u haotične izveštaje o viđenju neidentifikovanih
letećih objekata, američki astronom Dr. Allen Hynek izmislio je posebne kategorije.
Podijelio je osnovne parametre NLO viđenja u bliske susrete prve, druge i treće vrste, da
bi se 60-ih godina pojavila potreba da se uvede i klasifikacija bliskih susreta četvrte i
pete vrste.
BLISKI SUSRETI – PRVE VRSTE
Odnose se na viđenje letjelice ili nepoznate pojave na udaljenosti
većoj od 150 metara.
BLISKI SUSRETI – DRUGE VRSTE
Odnose se na viđenje letjelice ili nepoznate pojave na udaljenosti
manjoj od 150 metara. Također se ovi susreti odnose i na viđenje
fizičkih tragova na tlu koje je ostavila letjelica.
BLISKI SUSRETI – TREĆE VRSTE
Odnose se na viđenje nekakvih čudnih bića u blizini letjelice.
BLISKI SUSRETI – ČETVRTE VRSTE
Odnose se na fizičke kontakte sa vanzemaljcima.
BLISKI SUSRETI – PETE VRSTE
Odnose se na direktnu komunikaciju sa vanzemaljcima i
ostvarivanje interaktivnog kontakta.
Klasifikacija bliskih susreta tako postaje osnova naučnog pristupa u proučavanju
ufologije, a i sama činjenica da je ista stvorena u okviru vojnog projekta, sigurno baca
novo svjetlo na čimbenike i ozbiljnost. Ozbiljni pristup u okviru vojne domene je
istorijska činjenica unutar pročavanja ovoga kontroverznog fenomena, što mnogi u
današnje doba još uvijek diskriminacijski zaboravljaju.
2.7.1. Pozdrav Sa NLO-a
Anglikanski sveštenik, William Melkion Jill, je upravo večerao u svom misionarskom
naselju Bojanai, u Papui, Nova Gvineja, i odlučio da malo prošeta po logoru. Pogledao je
u pravcu neba, tražeći blistavu Veneru. Zastao je iznenađen : "Kakvo je ovo novo svjetlo
iznad same planete !?" Gledajući tako, primijetio je jarko osvjetljene objekte kako se
uzdižu i spuštaju kroz sve gušći omotač magle, emitujući svjetleće oreole u pravcu
oblaka koji su lagano plovili nebom. Tada je zapazio nešto još čudnije. Figure, nalik na
ljudske, izašle su iz jednog objekta i počele da se kreću oko njega. Najprije su bile samo
dvije, onda tri, a zatim četiri. Radile su nešto na palubi. Odrasli i djeca su dolazili da
gledaju čudne radnje na nekoliko stopa iznad zemlje. Ukupno 38 ljudi je vidjelo ove
figure, u trajanju od oko tri sata, prije nego što se smračilo. Otac Jill je bio miran,
savjestan i vrijedan čovjek. Brižljivo je zabiljležio sve što se desilo, i prikupio potpise 25
odraslih svjedoka za svoj izveštaj. Predao ga je 26. Juna, 1959. godine. Naredne noći su
se letjelice neobičnog oblika vratile. Jedna domorotkinja je probudila oca Jilla u 18:02h,
upravo kada je sunce zalazilo. Preostalo je još samo 15 minuta dnevne svjetlosti da bi se
jasno vidjela četiri stvorenja kako se vrzmaju oko palube nečega što je ličilo na "matični
brod". Istovremeno dva manja NLO-a su lebdjela, jedan iznad broda, a drugi podalje od
njega. "Izgledalo je da dva stvorenja nešto posluju", zapisao je Jill. "Povremeno su se
savijala, a zatim podizala ruke, kao da nešto podešavaju". Kada je jedan vanzemaljac
pogledao dole, sveštenik je podigao ruku i mahnuo mu. Iznenadio se kada mu je ovaj
uzvratio. Drugi posmatrač je podigao obje ruke iznad glave. Dva stvorenja na palubi su
učinila isto. Ubrzo su sva četvorica vanzemaljaca bila na vrhu letjelice i energično
mahala. Jedan od dječaka iz naselja je donio baterijsku lampu, pošto se već bilo smračilo
i uputio nekoliko morzeovih znakova u pravcu objekta. Moglo se vidjeti da stvorenja
odmahuju "praveći pokrete poput klatna". NLO se spustio još niže, a grupa posmatrača,
sada ih je bilo 12, je počela da viče i rukama doziva došljake, da se spuste na zemlju.
Ali, odgovora nije bilo. "Nakon dva do tri minuta, vanzmaljci su očigledno izgubili
interovanje za nas, jer su nestali sa palube", pričao je kasnije otac Jill. NLO je lebdjeo
iznad naselja još najmanje jedan sat, ali je vidljivost bivala sve slabija, kako su se oblaci
gomilali. A onda, u 22:40h, snažna eksplozija je probudila sve u Bojanaiju, koji su bili u
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
20
krevetu. Izletjeli su napolje, ali se na nebu više ništa nije vidjelo. Otac Jill je o ovome
obavestio predstavnika australijske avijacije, koji je kasnije kontaktirao Ratno
zrakoplovstvo SAD. Sveštenik je priznao, kako je u jednom trenutku pomislio, da su
nepoznati objekti, u stvari, "novi američki projektili". Međutim, Ratno zrakoplovstvo nije
imalo letjelicu koja bi mogla lebdjeti na takvoj visini da bi je ljudi vidjeli, ili da lebdi
nečujno. Oni su imali svoje objašnjenje : to su bile "zvijezde ili planete" govorili su.
Astronom Dr. J. Allen Hynek, pisao je 15 godina kasnije, pošto je posjetio teren : "I ja
sam primjetio zvijezde ili planete koje su se probijale kroz oblake na visini od
600-700 metara, osvjetljavajući čitavo nebo." Otac Jill je pisao prijatelju : "Prošle smo
noći u Bajanaiju skoro četiri sata prisustvovali aktivnostima NLO-a. Nema sumnje da
njima rukuju neka razumna bića. Bilo je više nego uzbudljivo..." Tog Juna je nad Papuom
bilo oko 60 opažanja NLO-a. Trgovac Erni Everest je, vjerovatno, dao najupečatljiviji
opis. On je vidio zelenkasti predmet kako ispušta bijeli plameni trag. "Lebdio je na nekih
150 metara iznad mene", izjavio je. Svjetlost je emitovana iz 4-5 prozorčića ipod prstena
na središnjem dijelu letjelice, i jasno, kao po danu, osvjetljavala čitavu okolinu. Predmet
je imao oblik lopte za ragbi".
2.7.2. Roj Zujećih NLO-a
Tri djevojke iz Maldena, država Masachussets, su vidjele čitavu flotu NLO-a usred bijela
dana, dok su provodile raspust na kampovanju, Augusta, 1965. godine. Dogodilo se to
dok su žurile iz svog logora u Južnom Deriju, New Hempshir, da zahvate vodu sa izvora,
pošto se iz daljine približavao olujni oblak. Dorothi Dunn (13) je prva ugledala ono što joj
se u početku učinilo kao grupa niskoletećih aviona i pokazala ih svojoj drugarici Patrichi
Wolton (12) i njenoj mlađoj sestri Charlie. Dok su gledale kako se "avioni" približavaju,
njihovo oduševljenje je preraslo u strah. Bilo je to devet predmeta, ali ni jedan nije imao
krila, propeler ili oznake. "Ličili su na velike, crne balone sa srebrnim repovima",
prisjećale su se djevojčice. "Prije nego što smo uspjele da pobjegnemo, prošli su iznad
polja gdje smo mi stajale. Zujali su poput roja pčela. Zatim je sijevnula velika iskra
između zadnja tri predmeta." Djevojčice je najprije ispitivao njihov izviđački starješina,
Dorothina majka, a potom i istraživači NLO-a, ali su one uporno tvrile da to što su vidjele
nije bio ni avion ni helikopter.
2.7.3. Slučaj Na Jezeru Moses
Jedan od slučaja bliskih kontakata se odigrao u području jezera Moses u američkoj državi
Washington, te je ušao u sve bitnije knjige o ovom neobičnom fenomenu. Jedne noći
tokom 1965. godine, gospođa Nancy Hues i njeni sinovi
Phillip i Clif spavali su u kući udaljenoj nekoliko milja od
gradića na jezeru. Suprug gospođe Hues bio je na
poslovnom putovanju u Canadi, pa se ona baš zbog toga
uplašila kada je u pola tri ujutro iznad glave začula
zvonjavu, glasno lajanje pasa i njištanje konja koji su bili
na pašnjaku. Cijelu kuću je ispunilo čudno, jako svjetlo.
Nancy je otrčala u sobu da provjeri da li djeca spavaju,
poslije čega se vratila u postelju. Idućeg jutra komšijska djeca su došla da se poigraju sa
njenim sinovima. Oni su najviše voljeli da se igraju na ograđenom pašnjaku na kojem su
bili konji i gdje su kopali po zemlji tražeći vrhove indijanskih strijela zakopanih prije više
stotina godina. Međutim, kada je Nancin sin Philip stigao na polje, zaboravio je dječju
igru jer je na zemlji ugledao velike otiske od gotovo 46 metara u obliku velike zdjele. U
njegovoj okolini bilo je i drugih neobičnih tragova koji su lokalno stanovništvo odmah
uzbunili i doveli do priče o posjeti letećih tanjira. Iako je zemlja bila prilično tvrda, otisci
su bili duboki nekoliko centimetara. Zbunjena majka odmah je pozvala mjesne policajce,
ali oni nisu mogli da daju nikakvo logično objašnjenje, ni o tragovima u suhoj zemlji, ni o
zvonjavi, ni o divljem ponašanju konja tokom noći, a ponajmanje o neobičnoj svjetlosti
koja je obasjala kuću. Osim gomile novinara i televizijskih ekipa na lice mjesta odmah je
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
22
2.7.6. Životinje Daju Upozoravajuće Signale
Gary Fletcher nije mogao da vjeruje svojim očima kada je pritisnuo kočnicu na svom
kamionu. Put, ispred njega, je prelazila čudna menažerija - sedam zečeva, rakun,
oposum i nekoliko mačaka. Životinje su izlazile iz obližnjeg šumarka. Fletcher je pogledao
preko živice, i odmah shvatio razlog njihovog neobičnog ponašanja. U njega su buljile
dvije srebrnasto odjevene prilike. Bilo je to 22. Oktobra, 1973. godine. Te godine su iz
svih krajeva Amerike stizale vijesti o pojavi NLO-a. Fletcher je pozvao svoga prijatelja
Edda Taunsenda, pomoćnika šerifa, da dođe na državni put br. #26, blizu Hartford Citya,
Indiana, gde su pred njim, na cesti, stajala čudna stvorenja. Kada je ovaj stigao, put je
bio prazan i šerif se vratio nazag u grad. No, Fletcher je odlučio da ostane i pogleda
unaokolo. Uperio je svjetlost svoje džepne lampe na bića i vidio da su visoke oko metar i
dvadeset. Glava im je bila jajastog oblika i pokrivena kacigom. Nimalo zaplašena
svjetlom, neobična stvorenja su počela da izvode svoju predstavu, skačući visoko u
vazduh i lebdeći. A onda su, odjednom, nestala u mraku, ostavljajući slab crvenkasti
trag.
Pet dana kasnije, i Paull Brown je ugledao dva bića koja su odgovarala Fletcherovom
opisu, dok je vozio blizu Dannyelsvila, Georgia. Policiji je izjavio da je ispred njegovih
kola prešao širok snop svjetlosti, praćen fijukom. Vidjeo je kako se, na nekih 100 metara
ispred njega, na zemlju spušta kupasti predmet. Pošto se zaustavio, iz njega su izašle
dvije sićušne figure. Zgrabio je svoj revolver iz pregarade za rukavice, i čučnuo pored
vrata, spreman da reaguje. No, one se više nisu približavale, vratile su se u letjelicu i
uzletjele. Brown je tvrdio da je ispalio nekoliko metaka na odlazeći NLO, ali da ga nije
pogodio. Rex Snow je naredio svom psu da napadne dvije srebrnasto odjevene prilike,
koje su skakutale po njegovom, dobro osvjetljenom, dvorištu u Gosftownu, New
Hampshir, odmah iza ponoći, 04. Novembra, 1973. godine. Pas, njemački ovčar, dresiran
da izvršava naređenja, je krenuo na uljeze. Međutim, kada im je prišao na desetak
metara, one su prestale sa igranjem i posmatrale psa svojim fiksirajućim pogledom.
On se zaustavio, zalajao na njih, a onda se, pored iznenađenog vlasnika, cvileći odšunjao
nazad u kuću i legao, očigledno uplašen. Snow je kasnije prizano da je i sam bio obuzet
iznenadnim osećanjem straha. Imao je kod sebe pištolj kalibra 38mm, ali se toliko tresao
da nije mogao da ga drži. Brzo je ušao za psom u kuću i kroz prozor posmatrao neobična
stvorenja. Izgledalo mu je da svijetle. Imala su velike uši, tamne, ovalne proreze za oči, i
duge, šiljate noseve. Glave su im bile prekrivene kapuljačama i bile su iste boje kao
odjeća. Izgledalo je kao da skupljaju uzorke tla, i druge predmete sa zemlje i stavljaju ih
u srebrne torbe, laganim, opreznim pokretima. Nakon izvjesnog vremena su otišli u
pravcu obližnje šume. Snow je pozvao policiju, i prije no što je ona stigla, vidjeo je da
šuma sablasno svijetli, a zatim se opet sve smračilo. Policajci su bili ubijeđeni da je Snow
zaista vidjeo nešto čudno, što ga je preplašilo. Pričali su da se tresao kao prut i da je
sjedio dok im je pričao svoju priču.
2.7.7. Događaj Iz Škotske
Sličan događaj desio se i u Škotskoj u Petak 09. Novembra, 1979. godine. Tada je šumar
Bob Tailor pošao u uobičajeni pregled šumskog područja izvan grada. Kada je u šumi
krenuo stazom, ukočio se zbog prizora na koji je naletjeo : na čistini usred šume stajao
je nepoznati veliki metalni objekat. "Ostao sam prikovan kada sam ugledao tu letjelicu.
Imala je veliki poklopac koji se okretao, širok otprilike 15
metara i isto toliko visok sa širokim obodom. Iz tog oboda
virjela je velika motka sa elisom na vrhu i okruglim otvorima
iza nje koji su prolazili pravo kroz kupolu", svjedočio je
Tailor. Odjednom su iz letećeg tanjira prema njemu pojurile
dvije lopte sa dugim, zašiljenim nosačima. Onesvestio se, a
kada se pribrao pantalone su mu bile pocjepane i imao je
nepodnošljivu glavobolju. Osećao je, kako je kasnije rekao, kao da mu je istekla sva
energija. Pantalone su mu bile pocjepane na neobičan način, dugačkim rezovima odozdo
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
23
prema gore. I ovaj put je brzo pozvana policija, koja je snimila prsten i čudne klinaste
rupe promjera gotovo četiri metra, duboke 10 centimetara. Ni policija ni Bob Tailor nisu
uspjeli da riješe ovu zagonetku.
2.7.8. Neobični Posjetioci Streljačkog Kluba
Kada su dva NLO-a 1980. godine, preletjela iznad terena streljačkog kluba u Augusti,
Virginia, William Blackbourn je doživjeo najteži šok u svome životu. Blackburn, koji je
inače živjeo u obližnjem Vainzoreu je tog dana bio sam u klubu, kada je primijetio
dva čudna predmeta na nebu. Gledao je kako se manji od
njih, u pravilnim krugovima spušta prema zemlji. Aterirao
je na samo petnaestak metara od mjesta na kojem je
on stajao, širom otovrenih usta, od zaprepašćenja.
Iz njega su izašla tri neobična stvorenja, visine oko
jednog metra, obučena u svjetlucavu odjeću iste boje kao
i letilica. Jedno je imalo izuzetno dugačke, prste, a
sva tri su imala prodorne oči, kao da "gledaju kroz
vas". Vanzemaljci su napravili nekoliko koraka prema
Blackbournu. Mada je u rukama držao sjekiru, skamenio
se od straha, nesposoban da se pomjeri. "Ispustili su nekoliko nerazumljivih glasova, a
onda se okrenuli nazad prema svojoj letjelici i prošli kroz vrata koja se uopšte nisu
vidjela na trupu svemirskog broda", pričao je Blackbourn. "Tada su uzletjeli i nestali."
Blackburn je kasnije rekao istraživačima NLO-a da je slučaj odmah prijavio vladinoj
agenciji, odbio je da kaže kojoj, da je ispitivan, a potom upozoren da nikome ne pominje
šta je vidjeo.
2.7.9. NLO Iznad Fabrike U Arizoni
Radnici službe održavanja u livnici bakra Morensi, u Arizoni, su tvrdili da je džinovska
vasionska letjelica napala fabriku Januara, 1981. godine. Izgledalo je kao da ispituje
jedan od dva fabrička dimnjaka visoka 200 metara, usmjeravajući svoje svjetlosne zrake
na njega. Četvorica ljudi, koji su popravljali drugi fabrički dimnjak su tvrdili da je NLO
ličio na bumerang i bio veliki kao četiri fudbalska igrališta. Imao je 12 malih crvenih
svjetala na površini, kao dodatak ogormnom bijelom
izvoru svjetlosti na donjoj strani. "Zaustavio se iznad
dimnjaka i usmjerio svjetlost pravo na njega", rekao je
dvadesetogodišnji radnik, Rendall Rodgers. Njegov drug,
Lary Morutensen, je dodao : "Nikada nisam vidjeo da
neka letjelica lebdi kao ova. Imao sam utisak da nije
agresivna. Nije učinila ništa što bi nas uplašilo. Ko god da
je bio, bio je miroljubiv." Treći član družine, Kenth Davis,
kaže da je za vrijeme ispitivanja dimnjaka jedno crveno
svjetlo sa strane "bumeranga" iznenada suknulo iz letjelice fantastičnom brzinom,
vraćajući se posle nekoliko trenutaka. Cjeli objekat se onda okrenuo, bez upozorenja, i
uzletjeo kao raketa. NLO je takođe vidjelo i stotinak članova školskog hora i orkestra,
koji su vježbali na fudbalskom igralištu srednje škole u Morencyu, nepunu milju odatle.
Direktor Bruce Smith je pričao : "Pogledao sam gore i vidjeo sva ta svjetla u obliku slova
"V". Nije bilo nikakvog zvuka. Nepoznati objekat je lebdjeo nekoliko minuta, a onda
nestao visoko na nebu."
2.8. NLO-i NAD EX-YUGOSLAVIJOM
Prostori bivše Yugoslavije također nisu bili imuni na misteriozne nebeske pojave. Kako
tvrde NLO fanovi iz cijelog svijeta, još od najranijih vremena, prostor Balkana bio je
zanimljiv posjetiocima iz svemira. U tom je naglasniji otac moderne "ufologije"
kontroverzni Švajcarac Erich Von Däniken, koji u svojim djelima često navodi fresku
iz manastira Studenica gdje iznad Hristovog raspeća na zvjezdanom nebu plove
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
25
na izjave očevidaca tako i na povjerljive izvore iz Savezne uprave kontrole leta. Tada je
država hitro reagovala tvrdeći da su u pitanju "jedreći meteorološki baloni na visini od
24 kilometra".
2.8.5. Oktobar, 1975. godine
07. Oktobar, 1975.
•
Radari Dubrovačkog aerodroma zabilježili su oko 22:00h nepoznati leteći objekt.
Prema izjavama svjedoka bio je plave boje i kretao se relativno sporo. Primjetila ga
je i posada aviona JAT, u Maju te godine.
28. Oktobar, 1975.
•
U 14:55h viđen je NLO iznad Zadra, letio je na visini od 10.000 metara. Zabilježen
je i na radarskim monitorima, a službeno objašnjenje je bilo da je to bio avion.
•
U 17:48h viđen je NLO iznad Klanjca. Mnogi su ga povezivali sa onim u Zadru zbog
njegova izgleda. Bio je žuto-crvene boje, a letio je u smjeru SI–I, na visini od
5000 metara.
•
U 18:20h pojavio se NLO nad Pantovčakom (dio Zagreba). Svjedoci tvrde da je letio
sporo, ali da je prilično lelujao. Zagrebački aerodrom nije primjetio ništa neobično.
•
U 19:10h, nad Velikom Goricom primjećena je nepoznata letjelica na visini od samo
1000 metara, vidjeli su je i dva pilota prilikom slijetanja na obližnji aerodrom.
•
U predvečerje dogodio se jedan od najzapaženijih NLO incidenata te godine.
Avion JAT-a, kojim je pilotirao A. H., našao se tokom leta iz Beograda za Pulu u
19:55h iznad Našica. Najprije je primijetio jednu, a kasnije tri nepoznate letjelice.
Jedna letjelica mu se približila sa desne strane, te ga pratila sve do Pisarovine, avion
je letio na 3500 metara.
•
U 20:55h također JAT-ov avion imao je gotovo identičan bliski susret. Avion DC 9,
kojim je pilotirao S. R. letio je iznad Senjske Mitrovice u smijeru Beograd-Zagreb,
kada je kapetan uočio nepoznati objekt narančaste boje. Napustio ga je šest
kilometara od Zagrebačkog aerodroma.
2.8.6. Krater U Drenovi, Rijeka
Svakakva tumačenja postoje oko nastanka čudnog kratera u vrtu na riječkoj Drenovi,
dok stručnjaci ne ispitaju slučaj i dalje postoje verzije o padu meteora, udaru specifičnog
groma ili propadanju tla. Posljednja špekulacija što, iako "stidljivo", izbija sve više u
prvi plan veže se i za mogućnost vanzemaljskog
posjeta. Krater se, naime, dovodi u vezu s jednim
zasad neobjašnjenim događajem koji se desio na
crikveničkom području nekoliko sati ranije prije
nego je u dolcu u Kablarskoj ulici pronađena
velika rupa. Postoje svjedoci koji su u šumi iznad
Triblja noću vidjeli veliki broj pravilno raspoređenih
svjetala u jednom dolcu, nakon što su na tom
području viđene i dvije velike svijetleće kugle.
Najintrigantniji je slučaj što se desio u šumi ponad
hidrocentrale Tribalj u noći od Ponedjeljka na
Utorak, kada su u dolcu viđena pravilno raspoređena svjetla, a zasad za to nema
razumnog objašnjenja, osim špekulacije da bi se moglo raditi o nekakvoj svemirskoj
letjelici. "Pouzdano znam da je grupa mladića te noći vidjela dvije svijetleće kugle u šumi
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
26
i kasnije još više čudnih svjetala u magli, što ih je jako prestrašilo, pobjegli su nakon
svega iz šume", priča jedan Crikveničanin, koji je želio ostati anoniman. "Najprije su
vidjeli dvije velike svijetleće kugle, dosta iznad tla, a i previše razmaknute, tako da se
sigurno ne radi o farovima nekog vozila. U tom dijelu šume nema nikakvog drugog izvora
svjetla. Te kugle jake svjetlosti su se kasnije ugasile, pa opet upalile. Mladići su čak
"provocirali" paljenjem farova svog automobila, nakon čega bi se i kugle "upalile". To ih
je s vremenom uplašilo, svakakve misli su im padale na pamet, pa su odlučili otići kući.
No, u jednom dolcu iznad hidrocentrale Tribalj dočekalo ih je još veće iznenađenje.
U vrtači su vidjeli još više svjetala, njih dvadesetak, ali manjih... Nakon toga su od straha
brzo pobjegli odatle... Nisu oni jedini koji su to vidjeli", nastavlja Crikveničanin, "s tom
pričom obratili su se dvojici muškaraca u Crikvenici, kojima nije bilo teško ići provjeriti
ima li istine u tome. I oni su doživjeli isto... I njima su
se ukazale u šumi dvije velike svjetleće kugle, iako je
tada bila gusta magla, nije se kroz nju pružao nikakav
snop svjetla. Kugle su bile pravilnog oblika, unatoč
tome što su bile među stablima. Ta dvojica muškaraca,
koje znam kao staložene ljude i koji inače baš ne
vjeruju u vanzemaljsko, otišla su nakon toga do dolca.
"Vidio sam dvadesetak svjetala, sve u istoj ravni, neke
kugle, ali manje od onih ranije viđenih, bile su bijele, a
druge plavičaste svjetlosti", pričao mi je nakon svega
jedan od te dvojice. Kaže mi da su kratko vrijeme to gledali s nemalim čuđenjem, ali da
su nakon toga odlučili otići. Bilo ih je strah... Suočili su se s nečim što se ne može
objasniti... Potpuno shvaćam tog čovjeka koji mi je rekao da je poslije jedva čekao
trenutak da dođe kući. Ipak, rekao mi je da će taj dolac pokušati obići po danu, da je
ipak znatiželjan jesu li ostali možda kakvi tragovi. Eto, to je priča o čudnim svjetlima u
šumi, a vi sami zaključujte da li je to bila kakva svemirska letjelica (NLO), čudesna
prirodna pojava ili nešto treće", kaže Crikveničanin, dodajući da mu je i pomalo
nelagodno od samog razmišljanja o tome.
Druga priča, je priča porodice nastanjene u kući među najbližima krateru. Oni su se
prisjećali neobičnog događaja u noći od Subote na Nedjelju.
"Najprije nam je u kući izbacilo sklopku, a onda smo suprug i ja legli u krevet", priča
žena. "Nisam mogla odmah zaspati, bila sam budna, kada se odjednom pojavila velika
svjetlost u sobi. Bila je to izuzetna svjetlost, ne samo kao dan, već i jače od toga.
Nevjerojatan bljesak. Nakon toga se čuo prasak, suprug i ja smo iskočili iz kreveta od
iznenađenja. Onda se opet pojavila svjetlost. Znam, netko će reći da je to bila grmljavina
i munja, ali nije, to je bilo mnogo, mnogo jače. A svjetlost je bila tako jaka, za ne
vjerovati. Suprug je odmah izašao iz kuće, da pogleda gori li što, ali nije ništa vidio",
prisjeća se žena. "Možda je to bio udar meteora, možda i nije, ne bih ništa tvrdila, neka
to ispitaju stručnjaci. Ali, ne bi me iznenadilo da se utvrdi da je pao meteor", zaključila je
žena nastanjena u kući udaljenoj stotinjak metara od kratera.
U međuvremu, dok stručnjaci koji bi ispitali mjesto događaja ne daju jasan odgovor, i
dalje postoje svakakve verzije o čemu se zapravo radi. S druge strane, neki ljudi koji se
pozivaju na pojavu čudnih kugli u šumi iznad Triblja, navode da bi, nastavi li se ovako,
razvoj slučaja mogao Tribalj uzdignuti u "hrvatski Roswell", najpoznatije mjesto na kugli
zemaljskoj po "navodnoj" pojavi vanzemaljaca.
2.8.7. Čudna Pojava U Maloj Ruiški, Bosanski Novi
Imanje Dragana Ličine iz Male Nove Ruiške, mjesta udaljenog od Bosanskog Novog
dvadesetak kilometara, preko noći je postalo poznato. Jedni ga obilaze iz znatiželje, a
drugi bježe kilometrima od njega. Naime, prije nekoliko dana na pšenicom zasijanoj njivi,
iznenada se preko noći pojavila ogromna rupa prečnika deset i dubine šest metara.
Dragana Ličinu, koji na ovom imanju boravi od 1992. godine, pojava kratera je
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
28
2.9.2. James Lovell & Frank Borman
U Februaru, 1965. godine, astronauti iz projekta "Gemini 7", James Lovell i Frank
Borman su također vidjeli NLO tokom druge orbite njihovog rekordnog 14-dnevnog leta.
Borman je javio da na određenoj udaljenosti od kapsule vidi neidentifikovanu letjelicu.
"Gemini 7" kontrola, u Cape Kennedy-u mu je rekla da vidi posljednji stepen njihove
vlastite Titan potisne rakete. Borman je rekao da na desnoj strani vidi potisnu raketu,
ali da također vidi nešto sasvim drugačije.
Za vrijeme Lovellovog leta na "Gemini-u 7" :
Lovell
Čudan objekt na 10 sati.
NASA
Ovdje Houston. Ponovi "Gemini 7".
Lovell
Kažem da imamo čudan objekt na 10 sati.
NASA
"Gemini 7", da li je to potisna raketa ili zaista nešto vidiš ?
Lovell
Ima ih više... stvarno vidim nešto.
NASA
Procjeni udaljenost i veličinu ?
Lovell
Također vidim i potisnu raketu...
Slika dva neobična leteća objekta iznad zemlje koju je napravio Frank Borman, član misije "Gemini 7"...
2.9.3. Neil Armstrong & Edwin "Buzz" Aldrin
Prema riječima NASA-inog astronauta Neil Armstronga vanzemaljci na Mjesecu imaju
bazu i rekli su nam da odbijemo i da se klonimo Mjeseca. Prema, do ovog trenutka
nepotvrđenim izvještajima, i Neil Armstrong i Edwin "Buzz" Aldrin su vidjeli NLO-e kratko
nakon istorijskog slijetanja na mjesec "Apollom 11", 21. Jula, 1969. godine. "Sjećam se
kako je jedan astronaut upozorio na "svjetlo" u ili na krateru za vrijeme televizijskog
prijenosa, nakon kojeg je kontrola tražila podrobnije informacije. Ništa se više o tome
nije čulo." Prema riječima bivšeg NASA-inog radnika Otta Bindera, nepoznata radio
stanica je vlastitim VHF prijemnikom presrela NASA-in signal i uhvatila sledeći razgovor :
Neil A. Armstrong
Šta je to ?
Edwin Aldrin
Imate razlog za javljanje ?
- beep -
NASA
Ne brinite, držite se programa !
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
29
Neil A. Armstrong
Moj Bože, nemoguće, to je fantastično, ne bi nikada zamislili !
- beep -
NASA
Znamo za to, pođite na drugu stranu !
- beep -
Neil A. Armstrong
Šta je to za jednu stvar ? Nemoguće… Bog… Šta je to ?
Edwin Aldrin
Recite šta je to ?
NASA
Zemijenite frekvenciju, upotrijebite tango, tango !
- beep -
Neil A. Armstrong
Konačno je to oblik života !
- beep -
NASA
Zamijeni frekvenciju, upotrijebi bravo tango, bravo tango, izaberi jezbel, jezbel !
- beep -
Neil A. Armstrong
… ja …. to je nemoguće … !
NASA
Pređi na bravo tango, bravo tango !!!
Također su uspjeli razbiti sigurnosne sisteme i slušati sledeći razgovor, kojeg je NASA
cenzurirala za ostalu javnost :
NASA
Šta je tamo ? Kontrola misije poziva "Apollo 11"…
Neil A. Armstrong
Ta, ta "Djeca" su velika, Gospode ! O MOJ BOŽE ! Nebiste mi vjerovali Kažem vam,
ovdje ima i drugih svemirskih letjelica, poredanih na drugom kraju kratera. Oni su na
Mjesecu, gledaju nas !
Stanoviti profesor, koji je želio ostati anoniman, bio je uključen u diskusiji sa
Neil Armstrongom za vrijeme NASA-inog simpozija.
Profesor
Šta se STVARNO dogodilo gore sa "Apollom 11" !?
Neil A. Armstrong
Bilo je nevjerovatno, naravno uvijek smo znali da postoji mogućnost, činjenica je, da
smo bili upozoreni ! Svemirska stanica ili grad na Mjesecu nikad nije bio upitan.
Profesor
Kako mislite "upozoreni" !?
Neil A. Armstrong
Ne mogu ići u detalje, osim kazati kako su njihovi brodovi bili daleko superiorniji nad
našima i po veličini i po tehnologiji. Ej, bili su veliki ! … i prijeteći… Ne, nema sumnje
o postojanju svemirske postaje.
Profesor
Ali NASA je imala i druge misije poslije "Apolla 11" !?
Neil A. Armstrong
Naravno – NASA je morala to učiniti, i nije mogla riskirati paniku na Zemlji. Bilo je to
stvarno brzo grabljenje i brzo povlačenje.
Prema riječima Dr. Vladimira Azhazha – "Neil Armstrong je poslao poruku Kontroli Misije
da su ih dva velika, misteriozna objekta promatrala nakon što su se spustili nedaleko od
mjesečeva modula. Ali ova poruka nikada nije predočena javnosti jer ju je NASA
cenzurirala".
Prema riječima Dr. Aleksandra Kasantseva - Buzz Aldrin je filmom u boji snimio NLO iz
modula i nastavio ih snimati nakon što su on i Armstrong izašli vani. Armstrong je
potvrdio priču ali je odbio ići u detalje, više nego što je NASA dozvolila.
Slike NLO-a koje su napravili Neil A. Armstrong i Buzz Aldrin prilikom posjeta Mjesecu...
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
31
organima, koji su bili odstranjeni hirurškom preciznošću. U početku se pretpostavljalo da
sakaćenje izvode sotonski kultovi za vrijeme svojih rituala, međutim, broj ovakvih
slučajeva sakaćenja stoke raste i pojavljuje se širom svijeta, pa je
ova teorija odbačena, jer se procjenjuje da niti jedna grupa sotonista
u svijetu, nije tako ekipirana i organiziranja za izvođenje takvih
postupaka. Teorija koja se odnosila na eksperimente obavještajnih
agencija imala je više smisla. Crni neoznačeni helikopteri sa
zamračenim prozorima i velikim reflektorima, često su bili viđani na
nebu u vrijeme sakaćenja stoke. No, ni ova teorija nije potvrđena niti
jednim fizičkim ili materijalnim dokazom. Nagađanja oko počinitelja,
vrtila su se u krug bez rezultata. Zbog sve većeg broja incidenata,
1978. godine, počinje prijekt "
STIGMA
", čija je svrha praćenje i
proučavanje ovog fenomena. Projekt je predvodio istraživač Tom Adams. Analizom tkiva
stoke, utvrđeno je da je tkivo rezano pod veoma visokom temperaturom. Također,
pronađeni su i ožiljci na udovima životinja, koji su upućivali na zaključak da je stoka bila
odvučena iz svog okružja, a samo sakaćenje izvršeno na nekom drugom mjestu, nakon
čega je stoka vraćena na izvorno područje. Priroda fenomena upućivala je na to da je
cijeli postupak posljedica organizirane vanzemaljske inteligencije. Ova hipoteza je vrlo
zanimljiva, jer su u virjeme sakaćenja stoke na tim područjima, često viđani NLO-i, a s
obzirom na karakter rana, neki teoretičari su predložili
objašnjenje da stoku otimaju i sakate vanzemaljci,
iskorištavajući njihovo tkivo i krv. Ovoj teoriji priklonila
se i najpoznatija istraživačica fenomena sakaćenja
stoke, Linda Moltom. Tokom dugogodišnjeg terenskog
istraživanja, došla je i do nekolicine očevidaca koji su
pod regresivnom hipnozom ispričali kako stoku sakate
mala čudna bića uz pomoć sofisticiranih uređaja koji
režu tkivo. Prema njihovim svjedočenjima, stoka je prebačena u vanzemaljsku letjelicu
gdje je proces sakaćenja i izvršen, a zatim je vraćena nazad na tlo. Prema procjenama,
do sada je stradalo nekoliko hiljada grla stoke, što ovom fenomenu daje globalnu
dimenziju. Sve više suvremenih istraživača i naučnika, podupire ovu najnoviju
vanzemaljsku teoriju, iako još uvijek nije poznat pravi razlog ovih događaja...
2.11. IMPLANTATI
Implantati predstavljaju sitne predmete koji se nalaze u tijelu osoba koje tvrde da ih je
otela vanzemaljska inteligencija, a neki ih istraživači smatraju fizičkim dokazom tog
fenomena. Procjenjuje se da svaka sedma žrtva otmice u sebi nosi takav usadak.
Najčešće se nalaze u stopalu, šaci i mrežnici oka. O njihovim svojstvima nešto više se
saznalo kada su prvi puta hirurškim putem, izvađeni iz tijela. Vodeći istraživači ovog
fenomena su Dr. Roger Leir i Dr. Darrel Sims. "Najprije smo odstranili objekt u obliku
slova T, koji je bio prekriven svjetlucavo-sivom opnom. Naravno, željeli smo vidjeti šta
ima u njemu. Uzeo sam hirurški skalpel sa vrlo oštrom oštricom i pokušao zarezati opnu,
kako bi smo vidjeli što ima unutra. Na naše veliko iznenađenje, opnu nismo mogli
zarezati", kaže Dr. Leir. Dr. Leir i njegov hirurški tim do danas su odstranili više od deset
usadaka, koji su poslani u specijalizirane laboratorije na hemijsku analizu. Rezultati
pokazuju da su implantati uporedivi sa uzorcima meteorita. Navodno emitiraju zračenja
elelktro-magnetnog polja jačine 2 do 3 mili gausa, a iglu kompasa pomiču za 3 do 4
stepena. Zanimljivo je da implantati ova svojstva pokazuju dok se nalaze u tijelu
domaćina, a dok nakon odstranjivanja iz tijela, prestaju zračiti kao da su isključeni.
Pojedini izvještaji govore da su se tokom same operacije vađenja implantata, događale
vrlo čudne i teško shvatljive situacije, poput pomicanja samog implantata u tijelu. Iako
službena nauka takve slučajeve uglavnom odbacuje, Dr. Roger Leir i njegovi saradnici,
čvrsto stoje iza svojih iskustava iz prakse. Prirodu i svrhu implantata danas objašnjava
nekoliko teorija. Neki ih smatraju repetitorima za prenos podataka i kontrolu uma
nad domaćinom koji ga nosi u tijelu, dok neki idu i korak dalje tvreći da su implantati
detektori genskih promjena u ljudskoj vrsti, kojima je glavni cilj stvoriti međuvrstu
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
32
između ljudskih i vanzemaljskih bića. Ove teorije su nastale na osnovu iskaza samih
žrtava otmice, koje su se pod regresivnog hipnozom, prisjećale samog događaja otmice.
Neki naučnici tvrde da se takve moguće intervencije u ljudskoj vrsti ogledaju u fenomenu
"indigo djece". Za sada su implantati još uvijek daleko od toga da pružaju konačnu
argumentaciju konačnog dokaza vanzemaljskih otmica. Istraživanja napreduju jako
sporo, a rezultati nikada nisu potpuno dostupni javnosti. Ipak, Dr. Roger Leir i Dr. Darrel
Sims, nastavljaju prikupljati podatke i razvrstavati izvađene objekte, nadajući se da će
vrijeme i strpljenje ponuditi konačan odgovor...
Implantati pronađeni u ljudskom tijelu...
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
34
3. VELIKA ZAVJERA, SLUČAJ "ROSWELL"
3.1. "AREA 51"
"
Area 51
", je dio vladine zemlje otprilike 95 milja sjeverno od Las Vegasa. Oko nje se
nalaze "Nevada Test Site" i "Nellis Air Force Range". Ime "Area 51" vjerovatno potiće od
oznake koja se nalazila na staroj karti "Nevade Test Site"-a. Unutar "Area 51" se nalazi
velika baza zračnih snaga čije postojanje za
javnost vlada negira. Zračni prostor oko baze je
strogo kontrolisan i nedostupan čak i večini
vojnih pilota. Baza "Groom Lake" je tradicionalno
testno područje za gotovo sve najmodernije
Američke tajne letjelice. Puno prije nego što su
prikazani javnosti tu su bili testirani "U-2",
"A-12", "SR-71" i "F-117A". Prema nekima tamo
se i dalje testiraju nove letjelice kao što je "B-2"
koji bi trebao zamjeniti "F-117A". Drugi ipak
imaju mnogo interesantnije teorije. Prema njima
"Groom Lake" je poligon za mnogo "opasnije i
zanimljivije igre". U bazi se nalazi ono o čemu mnogi poklonici NLO-a sanjaju. Uhvaćeni
vanzemaljci, njihove letjelice i tehnologija. Oni najsmioniji čak spominju i
"Alien-government", neku vrstu vanzemaljske vlade, izaslanstva. Izjave nekih bivših
pilota i inžinjera poput Las Vegana i Boba Lazara, koji tvrde da su u "Papoose Lake"
("Papoose Lake" se nalazi na području "S-4" južno od "Groom Lake"-a) radili na
letjelicama vanzemaljskog porijekla djelimično potvrđuju ta nagađanja. Nakon Lazarove
prve izjave na lokalnoj televiziji u to područje počeli su stizati mnogi turisti i zaljubljenici
u NLO-e koji su se nadali vidjeti neku od vanzemaljskih letjelica.
Oko 130 milja od Las Vegasa, kod oznake LN 29.5 na zabačenoj Nevada Highway 375,
nalazi se osamljeni poštanski sandućić lokalnog rančera. Pošto je to jedina oznaka na
tom dijelu autoceste, mjesto je postalo okupljalište pravih NLO zaljubljenika. Zanimljivo
je da oni tvrde kako su puno puta vidjeli NLO iako ih
lokalni rančer nikada nije vidio. Do Aprila, 1995. godine,
kada je zabranjen pristup i tom području, bazu se moglo
jasno vidjeti sa dva mjesta u blizini "Black Mailboxa".
Danas još uvijek postoji jedno mjesto na "Tikaboo
Peak"-u sa kojega se može vidjeti baza ali je do tamo
potrebno oko 90 minuta napornog hoda od najbliže
ceste. Uz samu granicu patroliraju takozvani "Commo
Dudes", privatne snage osiguranja. Obučeni su u
maskirne uniforme bez oznaka i koriste se bijelim
Cherokee Jeep-ovima sa vladinim registarskim tablicama. Pažljivo posmatraju svakoga
tko se približi granici, ali imaju zapovjest da izbjegavaju svaki kontakt. No, prelaženje
granice neovlaštenih lica moglo bi i skupo stajati ! Odmah bi bili uhapšeni, a kazne su i
do 600$. Na mjestima gdje lokalne ceste ulaze u zabranjeno područje nalaze se čuveni
"Restricted Area" oznake koje se nebi smjele proći.
3.2. DISK SA NEBA
Priča počinje 02. Jula, 1947. godine, nedaleko od mjesta Roswell (New Mexico, SAD).
Vili V. Brasel bio je na ranču te večeri sa dvoje mlađe djece. Iznenada je počela snažna
oluja s grmljavinom koja nije prestajala. Brasel je imao dojam kao da gromovi stalno
udaraju u jedno mjesto, kao da ih je baš tamo nešto privlačilo. Pomislio je da se možda
odmah ispod površine nalaze naslage nekog minerala ili slično, te da je to uzrok.
Međutim, o tome nije mnogo razmišljao sve dok nije začuo neku čudnu podmuklu
eksploziju koja ga je podsjetila na neki jači udar groma, ali s obzirom na zvuk, u tu svoju
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
35
pretpostavku nije bio suviše siguran. Sutra je otišao do pašnjaka da pregleda svoje stado
ovaca, ali je pronašao nešto sasvim neočekivano o čemu nije mogao ni sanjati.
Na prostoru dugom oko četvrt milje i širokom nekoliko stotina stopa pronašao je gomile
razbacanog metala. Imao je dojam da taj materijal potiče od nekog predmeta koji se
raspao visoko u zraku. Prema rasporedu krhotina zaključio je da se taj predmet kretao
prema Socorru, jugozapadno od njegova ranča. O tome što je pronašao na svom ranču
nije razmišljao kao o nečemu ozbiljnom. Tek nakon nekoliko dana odlučio je da slučaj
prijavi mjesnom šerifu. Kao što se to u ustaljenoj praksi događa, šerif je o tome
obavijestio najbližu vojnu bazu, a zahvaljujući tome Vili Brasel je završio u - zatvoru u
vojnoj bazi Roswell i to na sedmodnevnom ispitivanju da bi se ustanovilo je li nekome
pričao o onome što je pronašao. Razlog za toliko interesiranje vojnih vlasti može
se potražiti u priči koju je ispričao inženjer federalne vlade Gradi L. Barni Barnet.
Ona otprilike glasi ovako :
"Radio sam u blizini Magdalene u Novom Meksiku. Jednog jutra pažnju mi je privukla
svjetlosna refleksija koja se odbijala od nekog metalnog predmeta udaljenog milju do
milju ipo. Potrčao sam u tom pravcu misleći da je u toku noći došlo do neke avionske
nesreće. Kada sam stigao na to mjesto, ustanovio sam da metalni objekt nije avion,
već jedan golemi disk širok dvadeset i pet do trideset stopa. Dok sam pokušavao da na
neki način odredim što bi to moglo predstavljati,
primijetio sam da mi u susret prilazi grupa ljudi.
Kasnije su mi objasnili da su pripadnici jedne
arheološke grupe sa sveučilišta u Pennsylvaniji,
te da su i oni u prvi tren pomislili kako se radi o
srušenom avionu. Nekoliko trenutaka kasnije
primijetio sam da su se okupili oko nečega na
zemlji. Prišao sam i ugledao što im je to privuklo
pažnju. Na tlu, neposredno ispod velike pukotine
na objektu, nepomično je ležalo tijelo nekog čudnog bića. Pogledao sam unutar objekta i
ugledao još nekoliko tijela. U odnosu na nas bili su veoma neobični, glave su im bile
velike i neproporcionalne u odnosu na tijelo, nisu imali kose, tijelo im je kržljavo, vrat,
ruke i noge bili su izuzetno tanki. Na sebi su imali neku vrstu tamnih jednodijelnih
kombinezona tijesno pripijenih uz tijelo i nisu bili visoki - najviše 130 cm. Ličili su na
ljude, ali to svakako nisu bili. Na okruglim glavama dominirale su male, razmaknute,
uvučene i blago iskošene oči, što znači da su usta, nos i uši bili gotovo neprimjetni.
Naime, umjesto tih organa imali su male otvore i rupice. Na kombinezonima se nije
mogao primijetiti nikakav pojas, patent, kopča ili dugmad. Sva bića (njih oko šest) bila
su mrtva i mislim da su svi bili muškarci. Bio sam toliko blizu da sam ih pokušao
dotaknuti, ali to nisam mogao jer su nas iznenada udaljili s mjesta nesreće. Kada smo se
osvrnuli oko sebe ugledali smo da je vojska blokirala čitavo područje. Bilo je mnogo
naoružanih vojnika koji su stigli s nekoliko velikih kamiona. Nama je prišao jedan oficir i
rekao da se što prije udaljimo s tog mjesta, jer je za to nadležna vojska. Naredio nam je
da o tome što smo vidjeli nikome ne pričamo ni po kojim uslovima. Rekao nam je da je
to naša patriotska dužnost i da je od velike važnosti za sigurnost države." Tajanstveni
objekt je odmah uklonjen s tog mjesta, uključujući i nesretnu posadu. Dovezli su jedan
veliki kamion i u njega pokupili i utovarili svaki pronađeni djelić materijala. Svakome
od slučajnih svjedoka je napomenuto da je nepatriotski pričati o takvim stvarima.
Ostaci letjelice, kao i tijela mrtvih članova posade prevezeni su u vojnu bazu Roswell tog,
07. Jula, 1947. godine.
3.3. INDIJANSKO PISMO NA LETJELICI
Na našu sreću, Barni Barner je prekršio riječ koju je dao vojnim vlastima, te je u
Februaru, 1950. godine, svoj doživljaj ispričao svojim najboljim prijateljima L. W. Vernu
Maltazu i njegovoj supruzi, od kojih se za ovo i saznalo. Mnoge detalje vezane za ovaj
slučaj saznali su se na ovakav indirektan način, jer su se svjedoci ipak pribojavali
(s punim pravom) da će imati posla s vojskom ako nešto procuri u javnost. Najbolji
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
37
Službeni stav vojnih vlasti je da je pronađeni predmet u stvari meteorološki balon.
Na dan demanta preko štampe 09. Jula, 1947. godine, nekim novinarima je dozvoljen
pristup u vojnu bazu Roswell. U posebnoj prostoriji dozvoljeno im je da fotografišu
pronađeni materijal, ali s udaljenosti od dva metra. Nisu ga smjeli dodirivati, jer je straža
čuvala pristup. Zatim je taj materijal odnesen i donesen je drugi koji je zaista pripadao
meteorološkom balonu. Tek su ga tada novinari smjeli držati u rukama i opipavati. Mnogi
će priznati, veoma naivna igra. Oficiri zaduženi za taj slučaj, nađeni materijal su opisivali
kao veoma osjetljiv i lomljiv (a istina je sasvim suprotna). Mnogo gluposti je tada bilo
izmišljeno da bi se smirila javnost. Poručnik Hout je nakon onog članka "hitno ušutkan s
nekoliko specijalnih poziva iz Washingtona", zatim smijenjen i više nitko za njega nije
čuo. Nakon dva dana materijal je hitno prebačen u vojnu bazu Edwards u pustinji
Mohave u Kaliforniji (poznata je po tome što je u toj zračnoj bazi vršeno slijetanje
"space-shutla" za vrijeme prvih letova), zatim jedan dio u Fort Wort, jedan dio materijala
u bazu Right Peterson (Ohio) i jedan dio u glavnu bazu CIA-e (Virginija). Taj razmještaj
je bio nužan jer materijal više nije bio siguran u bazi Roswell. Transport je vršen uz
pomoć velikih kamiona do baze Edwards, te uz pomoć bombardera B-29 za ostale baze.
To su potvrdili ljudi koji su sudjelovali u transportu, ali koji više nisu pod uticajem vojske.
Oni su pristali dati svoje izjave, pod uslovom da ostanu anonimni (intervjui s njima vršeni
su u periodu između 1979. i 1981. godine). Hitno su oformljene specijalne vojne jedinice
za takve slučajeve transporta, koje su spremne u bilo koje doba preuzeti materijal u bilo
kojem dijelu države. Materijal i leševi posade tada su postali dobro osigurani i
istraživanje na njima je moglo početi.
3.5. SKRIVANJE ISTINE
Iako je materijal brzo, pažljivo i u što je moguće većoj tajnosti razmješten po vojnim
bazama širom države, plamen znatiželje i interesa još uvijek je buktio. Vojne vlasti su
imale velikih problema da slegnu gusto podignutu prašinu i oni koji su bili zaduženi za to
nastojali su postići svoj cilj na sve moguće načine, i to u što kraćem roku. Novine su
bile preplavljene vojnim demantima. Neki prvobitni
izvještaji rekonstruirali su taj događaj pada NLO-a u
Novom Meksiku na malo drugačiji način. Spominjao se
rančer iz Roswella koji je obavijestio šerifa da mu
je jedan NLO preletio kuću i udario u obližnje drvo
prilikom čega je eksplodirao. Još je uvijek bio u
plamenu na njegovu posjedu kada je pristigla vojska i
okupirala čitavo područje. Nikome nije bio dopušten
pristup. Nakon nekoliko dana objavljena je fotografija
jednog pilota koji u rukama drži dječji zmaj za čiji rep je
pričvršćena
aluminijska
ploča
veličine
oko
pola
četvornog metra. Navodno je to bilo pomagalo kojim se koristilo Ratno zrakoplovstvo za
ispitivanje novih radarskih uređaja, na taj način što bi se radarski signali odbijali od
ploče i vraćali u radarsku antenu. Zbog "neke greške" zmaj je pao na ranč nedaleko od
Roswella. Međutim, nije objašnjeno na koji je to način ta papirnato-metalna spravica
mogla-eksplodirati ! A zar bi zbog jednog bezazlenog zmaja čitavo područje bilo
okupirano i zabranio se pristup ? Bez obzira na originalnost te rekonstrukcije, sigurno je
samo jedno - Ratno zrakoplovstvo je po tko zna koji put dokazalo svoju nenadmašnu
sposobnost pronalaženja "pronicljivih" objašnjenja oko problema vezanih za NLO-e.
3.6. BIĆA IZ SVEMIRA
Ista je situacija i ako se uzme da je Ratno zrakoplovstvo izjavilo kako se radi o
meteorološkom balonu. Zbog običnog meteorološkog balona desilo se ovo :
•
Rančer Brasel je sedam dana zadržan u pritvoru u vojnoj bazi Roswell da bi se
ispitalo da li je ikome pričao o onome što je pronašao na svom posjedu.
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
38
•
Čitavo je područje oko mjesta gdje je došlo do pada NLO-a blokirano jakom stražom
i nikome nije bio dozvoljen pristup.
•
Novinarima kojima je sutradan (nakon što je pronađeni materijal dopremljen u
bazu) dozvoljen pristup nije dopušteno da materijal dodirnu i opipaju ga, već samo
da ga snimaju.
•
Sretna okolnost (ako se uopšte može nazvati "sretnom") jest ta što je prilikom udara
objekta o zemlju, nekoliko tijela nesretne posade ispalo na zemlju kroz nastalu
pukotinu na letjelici, te su ih slučajni očevici koliko-toliko uspjeli osmotriti i opipati.
Taj je njihov izvještaj važan da bi se mogao uporediti s izvještajem o tim bićima koji su
sastavili medicinski stručnjaci koji su obavili autopsiju mrtve posade u vojnoj bazi
Edwards u Kaliforniji.
Nakon što je materijal stigao u bazu Edwars, koliko je poznato (tj. s obzirom na ono
što je "procurilo" u javnost), smješten je u hangar br. #27. Naravno, u službenim
izvještajima taj hangar "ne postoji, niti je ikad postojao", kao što je slučaj i s bazom
Right Paterson i zgradom 18-a, oblast B. Tijela mrtve posade (ili jedan dio tih tijela - neki
izvještaji napominju i 39 do sada skupljenih tijela) smještena su u posebno napravljene
kapsule od prozirne materije (stakla ili plastike) i vjerovatno su zaštićena od raspadanja i
nekom odgovarajućom hemikalijom (vjerojatno formalin). Jedno od tijela nije odmah
"konzervirano", već je predano timu stručnjaka da obave kompletnu analizu i autopsiju
tijela. Opis tih tijela saznajemo od više ljudi kao na primjer Leonarda Stringfielda, Won
Phopena, Teda Philipsa i jedne medicinske sestre koja je u toku autopsije vodila zapisnik,
dok su joj liječnici diktirali podatke o anatomskoj
konstituciji tijela. Sumiramo, njihovi opisi izgledaju
otprilike ovako : Visina oko tri ipo do četiri stope (od
115cm do 130 cm). Glava je, prema našim standardima,
velika u odnosu na grudni koš i udove. Premda se o
kapacitetu mozga ne govori mnogo, on je neusporedivo
veći od onoga kojim raspolažu ljudska bića. Glava i tijelo
su bez ijedne dlake. Po nekim izvještajima, opažene su
nježne malje na tjemenu. Oči su velike i duboko utonule,
razmaknute i blago iskošene. Ni s jedne strane glave nisu opažene ušne školjke. Postoje
samo nezaštićeni otvori. Nos je bezobličan, dok su nozdrve istaknute blagim izbočinama.
Usta su veoma mala. Ona sigurno nemaju funkciju otvora kroz koju se unosi hrana. Zubi
se ne spominju. Vrat je relativno tanak. Ruke i noge su izrazito tanke. Na svakoj ruci se
nalaze po četiri prsta od kojih su dva veća. Nokti na prstima su malo duži. Između prstiju
nalazi se nježna kožica. Koža je sivkaste boje. Kod nekih bića koža je bila tamno-mrka,
očito pougljena. Krv ne nalikuje na ljudsku ni po boji ni po sastavu. Što se tiče organa za
razmnožavanje, bilo je dosta razilaženja. Prema nekim izvještajima, ne postoji razlika
među spolovima, dok su drugi tvrdili da postoje istaknute razlike između dva spola koje
su slične onima kod ljudi. Izvještaji o unutrašnjim organima nisu bili dostupni.
3.7. SVEMIRSKA LETJELICA
Bil Dawllin je u proljeće 1952. godine, saznao još neke zanimljive podatke vezane za taj
događaj. Bill se sasvim slučajno u vozu upoznao s jednim vojnikom. Nakon kraćeg
razgovora otpočeli su razgovor o NLO-ima. Taj vojnik mu je priznao da je on bio jedan od
trojice vozača kamiona koji su prevozili ostatke NLO-a u Fort Riley u Kansasu. Tamo je
pošiljku preuzela druga posada vozača i odvezla je dalje, vjerojatno u Ohio. Za vrijeme te
operacije vojnici su vidjeli tijela vanzemaljaca i zapazili su da su to veoma mala bića,
obučena u iste kombinezone, koji su bili sasvim pripijeni uz tijelo. Imali su sve, kao i
ljudi, pa čak i zube. Koža im je bila žućkasta - boje breskve. Bili su to muškarci, ali bila je
i jedna žena. To su zaključili po tome što je to biće imalo ispupčenje u predjelu grudi.
On je izbrojio šesnaest takvih tijela, no, uvjeren je da ih je bilo još. Vojnik koji je bio na
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
40
u vezi s izgledom, odgovor je redovno glasio : "Potpuno su identični likovima iz - Bliskih
susreta treće vrste". Izjave svjedoka zabrinule su Ratno zrakoplovstvo. Takva sličnost ne
može biti sasvim slučajna kada su opisi identični. Odgovorne su se osobe vjerojatno
zapitale : "Ako se nešto hitno ne poduzme, moglo bi se pomisliti (ili možda OTKRITI !?)
da je Spielberg imao dozvoljen pristup najčuvanijim hangarima američke avijacije !?"
Rezultati !? Novi film Stevena Spielberga iste tematike – "E.T." !!!
Film "E.T." snimljen je za samo 63 dana ! Snimanje je obavljeno izuzetno brzo i u gotovo
nemogućem roku. Razlog za takvu užurbanost se može samo pretpostaviti. A isto tako
može se postaviti pitanje da li je Spielberg snimio taj film pod tim okolnostima jer je bio
pod pritiskom vojnih vlasti. Taj je simpatični vanzemaljac ipak zadržao neke "standardne"
karakteristike - visinu od oko 130 cm, tanke udove, tanak vrat i veliku i neproporcionalnu
glavu. Zašto je takav i zašto je film snimljen ? Da bi se, možda, "spustila prašina" na
"Bliske susrete treće vrste" ?
3.9. IZVJEŠTAJ AUTOPSIJE IZ ROSWELLA
UPOZORENJE !!!
Ovaj dokument sadrži informacije koje mogu uticati na nacionalnu
sigurnost Sjedinjenih Država. Dokument podliježe uredbi o protuzakonitom djelovanju na
području špijunaže, Član 50. Ustava SAD, tačke 31 i 32. Predaja na upotrebu ili
otkrivanje sadržaja u bilo kojem obliku neovlaštenim osobama je kažnjivo po zakonu.
Korištenje ovog dokumenta je pod ovlastima Vojnog Zakona 380-5, te je autorizirana za
vojne agencije Sjedinjenih Država.
3.9.1. Vanjska Obilježja
•
Tijelo je u stanju znakovnog raspadanja. Bilo je zaštićeno formaldehidnom
otopinom. Nikakvi drugi zahvati na tijelu nisu vršeni. Leš je dugačak 111.759
centimetara, a težak 12.247 kilograma nakon što je isušena tekućina. Vanjskim
izgledom leš je nalik na ljudski embrio sa povećanom lubanjom bez dlaka. Ruke i
noge su normalne. Prsti i nokti su upareni. Otisci prstiju su virovitog izgleda i
nalaze se na lijevoj strani prstiju. Otisci su uzeti. Svih deset prstiju i nožnih prstiju
je prisutno. Između prvog i drugog prsta na rukama i nogama postoji tvorba nalik
na tkanje.
•
Seksualni organi su, zaključeno je, muški, iako je tijelo u embrionalnom stadiju,
te nema znakova spolne zrelosti.
•
Uši su djelimično formirane. Postoje znakovi ranije obavljene hirurške
intervencije, kojom su skinuti dijelovi kožnog pokrova kako bi se stvorio dojam
razvijenijeg uha nego li je stvarno stanje.
•
Usne su rudimentarne, a usta ne sadrže razvijene zube. Nos je također u
nezavršenom stadiju razvoja. Primjetni su znakovi ranije obavljene hirurške
intervencije kojom je kreiran vrlo tanak i osjetljiv organ.
•
Oči su razdvojene obimnom hirurškom intervencijom. Bademastog su izgleda i
najdominantniji organ lica. Zjenice su umjetno načinjene od leća nepoznate vrste i
porijekla. Zbog krajnje neobičnog stanja, izgleda i izrade očiju, nije se prišlo
sekciji.
3.9.2. Sekcija
Načinjen je rez od prsnog koša do mošnji. Koža je odvojena od potkožnog tkiva.
Analizom je utvrđeno da odgovara nerazvijenom muškarcu. Sekcijom unutrašnjih organa
zaključeno je slijedeće :
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
41
•
Srce je u okomitom položaju, po strukturi identično stadiju ranog fetusa, prije
isteka četiri mjeseca trudnoće. Težina organa je 1/70 težine tijela. Sekcijom je
ustanovljeno da postoji direktna veza između dvije klijetke kroz nerazvijenu
stijenku. Eustahijeva valvula je izuzetno velika. Ductus arteriosus (arterija) spaja
plućnu arteriju i silaznu aortu. Duktus je otvoren u silaznu aortu odmah ispod
lijeve subklavne arterije.
•
Veza sa krvožilnim sistemom upućuje na zaključak da je organizam hirurški
korigiran i doveden u funkciju iz stanja ovisnosti o placenti. Trbuh je otvoren i
nisu pronađeni nikakvi tragovi hrane. Kardijalni otvor je zakržljao. Unatoč
isušivanju organizma prije pregleda bilo je teško odrediti otvor. Postoji mogućnost
da osoba nije uzimala hranu.
•
Jetra je istaknuta, te je ustanovljeno da krv prolazi njome prije ulaska u
sekundarnu kavernu. Umbilikalna vena je bila odstranjena s placentalne krune i
vraćena u krvotok na način koji nije bilo moguće ustanoviti.
•
Pluća nisu razvijena. S obje strane središnjeg dijela grudnog koša nalaze se
vrećice otvorene u bronhije i dalje u grlo. Grlo je hrskavo, glasnice su razvijene.
Moguće je da osoba nije disala. Način održavanja života nije moguće ustanoviti,
ukoliko je osoba, u praktičnom smislu, uopšte živjela.
•
Lubanja je otvorena te je ustanovljeno da je sagrađena od posebno tankog i
mekog materijala, koji je na svojevrstan način okošten. Mozak je iznenađujuće
razvijen, prekriven nepoznatom formom koja je prolazila cijelom dužinom od
prednjeg dijela do ušća kralježnice. S obzirom na potpuno nepoznatu formu nije
obavljena daljnja sekcija mozga, već je izvađen i konzerviran radi daljnjih
istraživanja.
Ukupno se može zaključiti da se radi o ljudskom embriju starom oko četiri mjeseca
nad kojim su, djelimično kirurškim putem, obavljene značajne modifikacije. Ostale
modifikacije, poput one na mozgu, je teško objasniti. Ukoliko se uzmu u obzir i ostali
elementi, poput stanja u kojem su pronađeni prsti i nokti, jedini je zaključak da je ovo
tijelo, izvan tijela majke dovedeno u polufunkcionalno stanje.
3.9.3. Zaključak Autopsije
Ovo je ljudski fetus doveden u stanje funkcioniranja izvan tijela majke. Funkcionalnost,
te nivo na kojem je živio, ukoliko je ikad živio, je nepoznata.
Slike vanzemaljskog bića, snimljene tokom autopsije...
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
43
javnost i dalje uvjeravalo kako je moguće ponovno uspostaviti kontakt sa letjelicom,
visoki dužnosnik sovjetske svemirske agencije Glavkosmos je nagovijestio da uistinu
nema nade. "Postoji vjerovatnost od 99% da je "Phobos 2" izgubljen zauvijek", rekao je
Nikolai A. Simyonov. Ali toga dana nitko nije posebno mario za njegov izbor riječi.
On nije rekao da je izgubljen kontakt sa letjelicom, već je sama letjelica bila "izgubljena
zauvijek". U posebnom izvještaju iz Moskve za The New York Times od 30. Marta, Esther
B. Fein je spomenula kako su u Vremya, glavnim večenjim vijestima na sovjetskoj
televiziji "loše vijesti o Phobosu bile izgovorene na brzinu", dok je glavnina izvještaja
bila usmjerena na uspješna istraživanja koja je letjelica do tada obavila. U programu su
se pojavili sovjetski naučnici i "pokazali su nekoliko slika iz svemira te rekli kako još
nije jasno kakve nam indicije nude za bolje razumijevanje Marsa, Phobosa, Sunca i među
planetarnog prostora."
O kakvim se "slikama" i kakvim "indicijama" radilo ? To je pojašnjeno sljedećeg dana
kada su izvještaji objavljeni u europskoj štampi (ali iz nekog razloga ne i u američkim
medijima) progovorili o "neidentificiranom predmetu" koji se mogao vidjeti "na
posljednjoj slici snimljenoj sa letjelice", a koja je prikazivala "neobjašnjiv" predmet ili
"eliptičnu sjenu" na Marsu.
Španski dnevnik La Epoca, na primjer, službenu vijest moskovskog dopisnika za
Europsku novinsku agenciju EFE je objavio pod naslovom "Phobos 2, snimio neobične
fotografije Marsa prije gubitka kontakta sa svojom bazom". Slijedi prijevod teksta
službene vijesti :
•
U emisiji TV vijesti Vremya jučer je objavljeno kako je svemirska letjelica
"Phobos 2" koja je kružila oko Marsa kada su sovjetski naučnici u ponedjeljak s
njom izgubili kontakt, nekoliko sekundi prije toga fotografirala neidentificirani
predmet na površini planeta. Duži termin u TV vijestima bio je posvećen
neobičnim fotografijama koje je letjelica snimila prije gubitka kontakta i prikazane
su dvije najvažnije fotografije na kojima se može vidjeti dugačka sjena. Naučnici
kažu kako je posljednja fotograflja na kojoj se jasno vidi uska elipsa
"neobjašnjiva". Izjavili su kako ta pojava ne može biti optička varka jer je jednako
jasno snimljena kamerama u boji kao i infrafilmovima. Jedan od članova Stalnog
Svemirskog Povjerenstva koji je neumomo radio na ponovnom uspostavljanju
kontakta s izgubljenom letjelicom izjavio je na sovjetskoj televiziji da prema
mišljenju naučnika Povjerenstva predmet "izgleda kao sjena na površini Marsa".
Prema proračunima sovjetskih stručnjaka "sjena" sa posljednje fotograflje
snimljene sa "Phobosa 2" je dugačka otprilike dvadeset kilometara (oko 12.5
milja). Nekoliko dana ranije letjelica je zabilježila identičnu pojavu osim što je u
tom slučaju dužina "sjene" iznosila između 26 i 30 kilometara (otprilike 16 do 19
milja) !!! Reporter Vremya upitao je jednog od članova posebne komisije da li ga
oblik "pojave" podsjeća na raketu na što je naučnik odgovorio : "Mogli bi o tome
razmisliti."
Nije potrebno posebno naglašavati kako ovaj začudni izvještaj, doslovno "izvan ovog
svijeta", potiče jednako toliko pitanja koliko nudi odgovora. Gubitak kontakta s letjelicom
povezivao se, ako ne riječima onda implikacijama, s opažanjem "predmeta na površini
Marsa nekoliko sekundi prije". Optuženi "predmet" se opisuje kao "uska elipsa" i naziva
se "pojavom" i "sjenom". Bio je viđen barem dva puta (u izvještaju se ne kaže da li se
radilo o istoj lokaciji) i može mijenjati veličinu : u prvom navratu dužina je iznosila
otprilike 12.5 milja, a drugi, sudbonosni puta otprilike 16 do 19 milja. A kada se reportet
Vremya pitao radi li se o raketi, naučnik je odgovorio : "O tome se može razmisliti."
Što je to bilo, odnosno što to jest !?
Mjerodavni sedmični magazin "Aviation Week & Space Technology" u svom broju od
03. Aprila, 1989. godine, objavio je izvještaj o tom slučaju koji se zasnivao na nekoliko
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
44
izvora iz Moskve, Washingtona i Pariza (tamošnji su stručnjaci bili ozbiljno uključeni jer bi
se kvar na opremi loše odrazio na francuski doprinos misiji, dok bi "Božje djelo" skinulo
krivnju sa francuske svemirske industrije). Prema verziji objavljenoj u AW&ST događaj
se smatrao "problemom u komunikaciji" i ostao je neriješen unatoč sedmodnevnim
nastojanjima ponovnog uspostavljanja kontakta. Izvještaj je sadržavao izjavu službenika
sovjetskog Instituta za svemirska istraživanja kako se problem pojavio "nakon snimanja i
prikupljanja podataka", nakon čega je "Phobos 2" trebao promijeniti smjer svoje antene.
"Samo prikupljanje podataka je očigledno proteklo prema planu, no nakon toga nije
više bilo moguće uspostaviti pouzdan kontakt s "Phobosom 2". U to vrijeme letjelica
je gotovo kružnom orbitom letjela oko Marsa i bila je u fazi "konačnih priprema za
susret s Phobosom" (prirodnim satelitom). I dok je ova verzija slučaj pripisivala "gubitku
komunikacije", izvještaj koji je nekoliko dana kasnije objavljen u časopisu Science
(07. Aprila, 1989.) govorio je o "očiglednom gubitku Phobosa 2", gubitku same letjelice,
a ne samo komunikacijske veze s njom. U tom uglednom časopisu se kaže kako se to
dogodilo "27. Marta, kada se letjelica okrenula iz svog normalnog položaja prema Zemlji
kako bi slikala maleni satelit Phobos, primami cilj misije. Kada je došlo vrijeme da se
letjelica i njene antene automatski okrenu natrag prema Zemlji više se ništa nije čulo."
Tekst se nastavlja rečenicom koja je jednako neobjašnjiva kao i cjelokupni slučaj i "uska
elipsa" na površini Marsa : Nekoliko sati kasnije primljen je slabi prijenos, ali kontrolori
nisu mogli uhvatiti signal. Tijekom slijedećeg tjedna više ništa se nije čulo.
Kao što će potvrditi ponovno čitanje svih prethodnih izvještaja i izjava, slučaj se opisivao
kao iznenadni i potpuni gubitak "komunikacijskih veza". Kao razlog se navodi kako
letjelica, okrenuvši svoje antene prema Phobosu nije uspjela automatski okrenuti antene
natrag prema Zemlji iz nekog nepoznatog razloga. No, ukoliko je antena ostala okrenuta
u položaju suprotno od Zemlje, kako je bilo moguće primiti "slab prijenos nekoliko sati
kasnije" ? A ako se antena ustvari sama okrenula natrag prema Zemlji, što je uzrokovalo
nenadanu tišinu u trajanju od nekoliko sati, nakon koje je uslijedio signal nedovoljno jak
da bi ga se moglo uhvatiti ? Pitanje koje se javlja je doista jednostavno : je li u letjelicu
"Phobos 2" udarilo "nešto" što ju je stavilo izvan funkcije, osim tog posljednjeg izdisaja u
obliku slabog signala emitiranog nekoliko sati kasnije ?
Postojao je još jedan izvještaj iz Pariza, objavljen u "AW&ST" 10. Aprila, 1989. godine.
Prema tom izvještaju sovjetski naučnici pretpostavljaju da se "Phobos 2" "nije stabilizirao
u pravom smjeru kako bi njegova visokodometna antena pokazivala prema istoku". To je
očigledno zbunjivalo urednike časopisa jer, kako kaže izvještaj, letjelica "Phobos" je bila
"stabilizirana s tri osovine" tehnologijom konstruiranom za sovjetske letjelice upućivane
na Veneru i u tim misijama su savršeno funkcionirale. Što je bio uzrok destabilizacije
letjelice ostaje tajnom. Je li to bio kvar ili neki vanjski uzrok !? Možda sudar !? Francuski
izvori pribavili su ovaj primamljiv detalj : Jedan od kontrolora u kontrolnom centru u
Kaliningradu, rekao je kako su ograničeni signali koje je primio nakon što je snimanje
završeno stvarali dojam kao da "slijedi preslicu". Drugim riječima, izgledalo je kao da se
"Phobos 2" vrtio.
Što je to Phobos "snimao" kada se zbio neočekivani događaj ? Već smo dobili jasnu
predodžbu iz Vremya i izvještaja Europske novinske agencije. Evo što se navodi u
izvještaju pariškog AW&ST, citirajući Alexandra Dunayeva, predsjedavajućeg sovjetske
svemirske administracije : "Izgleda da jedan snimak prikazuje predmet neobičnog oblika
koji se nalazi između letjelice i Marsa. To su možda ostaci u orbiti Phobosa, a može biti
nezavisan pogonski podsustav "Phobosa 2" koji je letjelica odbacila nakon što je ušla u
orbitu Marsa, jednostavno, ne znamo." Ova izjava je vjerojatno svjesno izgovorena
neozbiljno. Letjelice "Viking" nisu ostavile ostatke u orbiti Marsa, a nije nam poznato
postojanje nekih drugih ostataka nastalih kao posljedica aktivnosti sa Zemlje. Drugu
mogućnost, da je predmet koji je kružio oko Marsa između letjelice "Phobos 2" i planeta
bio odbačeni dio letjelice, možemo odmah otkloniti ako pogledamo oblik i strukturu
"Phobosa 2". Niti jedan njegov dio nema oblik "uske elipse". Štoviše, u programu Vremya
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
46
nije trebalo nalaziti. Oni još nisu objavili tu posljednju fotografiju i nećemo nagađati što
ona prikazuje." Budući da posljednji kadar ili kadrovi nisu bili objavljeni čak niti godinu
dana nakon događaja, možemo samo nagađati, slutiti ili vjerovati glasinama, prema
kojima posljednji kadar, samo polovično prenesen, prikazuje "nešto što se tamo ne bi
trebalo nalaziti" kako juri prema "Phobosu 2" i sudara se s njim, iznenada prekidajući
prijenos. Zatim je, prema ranije spomenutim izvještajima, uslijedilo slabo javljanje
prijenosa nekoliko sati kasnije, previše zbrkano i nejasno. (Ovaj izvještaj slučajno
opovrgava početno objašnjenje kako letjelica nije uspjela okrenuti svoje antene natrag u
položaj prijenosa na Zemlju.)
U časopisu "Nature", od 10. Oktobra, 1989. godine, sovjetski naučnici su objavili niz
tehničkih izvještaja o eksperimentima koje je "Phobos 2" uspio provesti. No od 37
stranica teksta, samo se tri odlomka odnose na gubitak letjelice. Izvještaj potvrđuje da
se letjelica vrtila, bilo zbog kvara na kompjutoru ili zato
što je "Phobos 2" bio "pogođen" nepoznatim predmetom
(u izvještaju se odbacuje teorija da se sudarila sa
"česticama prašine"). Što se to onda sudarilo ili udarilo u
"Phobos 2", to "nešto što se tamo nije trebalo nalaziti" !?
Što prikazuje posljednji kadar ili kadrovi koji se još
uvijek čuvaju u tajnosti ? Predsjedavajući sovjetskog
ekvivalenta NASA-e biranim se riječima izražavao o tom
posljednjem kadru, objašnjavajući za AW&ST iznenadni
gubitak kontakta : "Čini se da jedan snimak uključuje predmet neobičnog oblika koji se
nalazi između letjelice i Marsa." Ukoliko se ne radi o "ostacima", "prašini" ili "odbačenom
dijelu "Phobosa 2", kakav je to "predmet" bio koji se prema svim izvještajima o
nenadanom događaju sudario s letjelicom, predmet toliko snažnog djelovanja daje
zavrtio letjelicu, predmet snimljen na posljednjim fotografijama !? "Mi jednostavno ne
znamo", rekao je voditelj sovjetskog svemirskog programa. No dokaz o drevnoj
svemirskoj bazi na Marsu i o "sjeni" neobičnog oblika na njegovom nebu vodi nas do
zaključka koji nas ispunjava strahopoštovanjem. Tajni kadrovi skrivaju dokaz da
nestanak "Phobosa 2" nije bio nesretan slučaj već incident. Možda se radi o prvom
incidentu rata zvijezda. Vanzemaljci sa druge planete oborili su letjelicu sa Zemlje koja
je nezvana stigla do njihove baze na Marsu. Pada li ikome na pamet, da je sovjetski
svemirski stručnjak, odgovorivši "Mi jednostavno ne znamo što je taj predmet
neobičnog oblika između letjelice i Marsa", učinio isto kao da ga je imenovao NLO-om,
neidentifikovanim letećim objektom !?
4.2. BAZA NA MARSU !?
Nakon posjeta Mjesecu Zemljani su poželjeli stupiti nogom na tlo Marsa. Prilikom
proslave dvadesete godišnjice prvog spuštanja čovjeka na Mjesec, predsjednik
Sjedinjenih Američkih Država, George W. Bush, je izložio planove svoje zemlje vezane uz
Zemljin najbliži planet. Govoreći u Nacionalnom muzeju avionautike i svemirskih letova u
Washingtonu, okružen astronautima "Apolla 11", Neil A. Armstrongom, Edwin E. Aldrinom
ml. i Michael Collinsom, predsjednik Bush je izložio etape američkog putovanja na Mars.
Prvi korak bi bilo napredovanje od programa svemirskih letjelica do postavljanja u stalnu
orbitu oko Zemlje orbitalne stanice, na kojoj bi se okupljale veće letjelice predviđene za
dalja putovanja. Sljedeći korak bi bilo uspostavljanje svemirske baze na Mjesecu gdje bi
se razvijali i ispitivali materijali, oprema i gorivo potrebno za duža svemirska putovanja i
stjecalo iskustvo o životu i radu čovjeka u vanjskom svemiru kroz duže vremensko
razdoblje. I na kraju, ekspedicija na Mars. Svečano obećavši da će Sjedinjene Američke
Države učiniti "narodom koji putuje svemirom", predsjednik je rekao da će cilj biti
"natrag na Mjesec, natrag u budućnost... a zatim, putovanje u sutrašnjost, na drugi
planet; misija na Mars s ljudskom posadom".
"Natrag u budućnost". Možda je izbor riječi slučajan, ali ne mora biti tako. Možda
premisa, da odlazak u budućnost uključuje povratak u prošlost, predstavlja više nego
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
47
samo slogan osobe zadužene za pisanje govora. Jer, postoje dokazi kako se naslov ovog
poglavlja, "Baza na Marsu", može primijeniti, ne samo na razgovor o budućim planovima,
već i na razotkrivanje nečega što se već dogodilo u prošlosti. Dokazi da je nekada davno
na Marsu postojala svemirska baza koja je, još zanimljivije, možda ponovno aktivirana
upravo pred našim očima. Ukoliko će se čovjek odvažiti na putovanje sa Zemlje u svemir,
logično je i tehnološki opravdano da upravo Mars bude prvi planet na tom putovanju u
nepoznato. Na putovanju do drugih svjetova potrebne su usputne stanice, zbog
zakona nebeskog kretanja, ograničenja težine i energije, opreme za preživljavanje
ljudske posade i ograničenja koje postavlja fizička i mentalna izdržljivost čovjeka. Da bi
svemirska letjelica mogla prenijeti ekipu astronauta na Mars i natrag, trebala bi težiti
gotovo dva milijona kilograma. Za podizanje tako masivnog vozila sa površine Zemlje
(planete sa solidnom gravitacijom, u usporedbi s njenim najbližim susjedima) bila bi
potrebna prilično velika količina goriva koja bi, zajedno sa rezervoarima za njegovo
držanje, još više povećala težinu i onemogućila uzlijetanje (kapacitet nosivosti američkih
svemirskih letjelica danas iznosi 30.000 kilograma). Problemi uzlijetanja i goriva bili bi
znatno manji kada bi se letjelica sklapala u bestežinskoj orbiti oko Zemlje. Ovakav
scenarij predviđa postojanje orbitalne stanice s posadom, na koju bi svemirsko
transportno vozilo prenijelo veliku svemirsku letjelicu. U međuvremenu bi astronauti u
stalnoj svemirskoj bazi na Mjesecu razvijali tehnologiju opstanka čovjeka u svemiru.
Nakon toga, čovjek i letjelica bi zajednički krenuli na putovanje na Mars i pitanje je, na
šta bi tamo naišli... !!!
Eskperimenti koji su 1980. godine provođeni u svemirskom biološkom laboratoriju na
Moskovskom Univerzitetu, pokazali su da, kada bi se zemaljski oblici života uvodili u
simulirane uslove Marsa, ptice i sisari bi ugibali za nekoliko sekundi, kornjače i žabe su
živjele nekoliko sati, insekti su preživjeli sedmicama. Međutim, gljivice, lišajevi, alge i
mahovina su se brzo prilagodili novoj okolini. Zob, raž i grah su proklijali i rasli, ali se
nisu mogli razmnožavati. Prema tome, život na Marsu bi se mogao održati. No, da li je !?
Ako je evolucija na Marsu Prema tome, život na Marsu bi se mogao održati. No, je li?
Ako je evolucija na Marsu imala na raspolaganju 4.6 milijarde godina, gdje su onda, ne
samo mikroorganizmi (koji mogu i ne moraju postojati), nego i viši oblici života !? Ili su
Sumerani bili u pravu kada su govorili kako je život na Zemlji proklijao tako brzo
nakon stvaranja samo zato što je na nju doneseno "Sjeme Života" sa Nibirua (Zecharia
Sitchin - Revizija Postanka, Dvanaesti Planet) !? I dok tlo Marsa još uvijek čuva tajnu o
tome jesu li ili ne reakcije na ispitivanja bile hemijske i beživotne ili biološke, uzrokovane
živim organizmima, stijene Marsa za naučnike predstavljaju mnogo veće zagonetke.
Među hiljadama meteora pronađenih na Zemlji, njih osam, otkrivenih u Indiji, Egiptu i
Francuskoj u periodu između 1815. i 1865. godine (poznatiji kao skupina SNC, prema
početnim slovim lokacija na kojima su pronađeni), bili su jedinstveni
po tome što je njihova starost bila samo 1.3 milijardu godina, dok su
meteori općenito stari 4.5 milijarde godina. Kada je još nekoliko
takvih stijena pronađeno na Antarktiku 1979. godine, već je
bio poznat plinoviti sastav atmosfere Marsa. Uspoređivanjem je
otkriveno, kako SNC meteori sadrže tragove izotopa dušika-14,
argona-40 i 36, neona-20, kriptona-84, i ksenona-13, što je gotovo
identično zastupljenosti ovih rijetkih plinova na Marsu. Kako su ti
meteori ili stijene stigle na Zemlju !? Zašto su stare samo 1.3
milijardu godina !? Jesu li se one, nakon katastrofalnog sudara s Marsom, nekako oduprle
njegovoj gravitaciji i odletjele na Zemlju !? Još su zagonetnije stijene otkrivene na
Antarktiku. Fotografija jedne od njih, koju je NASA objavila u "The New York Timesu",
01. Septembra 1987. godine, pokazuje da stijena nije "veličine nogometne lopte" kao što
su ju opisivali, već više nalikuje odlomljenom bloku (slika) sastavljenom od četiri
umjetno oblikovana, spojena kamena oblika cigle, nešto što bi se prije moglo pronaći u
ruševinama iz razdoblja prije Inka, u Svetoj Dolini u Peruu nego na Marsu.
A ipak, sva ispitivanja stijene svjedoče o njenom porijeklu sa Marsa.
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
49
Istraživači koji su ispitivali fotografije Marsa opazili su još neke "piramide" s različitim
brojem glatkih stranica. Zanimanje i polemika usredotočili su se uglavnom na područje
pod nazivom "Cydonia", zbog toga što se čini da se tamo nalaze grupe nečega što bi
mogle biti umjetne tvorevine, poravnate s objektom kojeg neki nazivaju "sfingom"
Marsa, a koja se nalazi istočno od ovih tvorevina, kao što se lako može vidjeti na
panoramskoj NASA-inoj fotografiji 035-A-72.
Lako je uočiti stijenu koja prikazuje crte
skladnog ljudskog lica, izgleda muškarca, koji
nosi nešto poput kacige, lagano otvorenih usta i
očiju koje gledaju ravno u promatrača, ukoliko
se dotični gledatelj nalazi na nebu iznad Marsa.
Poput ostalih "spomenika" na Marsu, obilježja
koja podsjećaju na umjetne tvorevine, i ova je
također, velikih razmjera. Visina Lica iznosi
gotovo 1.6 kilometara od vrha do dna, i prema
njegovoj sjeni je procijenjeno, da se uzdiže
nešto više od pola kilometra, iznad visoravni
koja ga okružuje. Iako se pričalo da je naučnik
NASA-e koji je ispitivao fotografije pristigle sa Orbitera "Vikinga 1", 25. Septembra,
1976. godine, "gotovo pao sa stolice", vidjevši ovu snimku i prikladno izgovorio "O, moj
Bože !!!" ili nešto slično, činjenica je da je ta fotografija odložena u kartoteku s hiljadama
drugih fotografija sa "Vikinga", bez neke daljnje reakcije. Sličnost sa ljudskim licem
smatrala se samo igrom svjetla i sjene na stijeni, izloženoj djelovanju prirodnih sila kao
što su voda i vjetar. I zaista, kada su neki novinari koji su slučajno vidjeli taj snimak
pitali da li ona zaista prikazuje ljudsko lice, glavni naučnik misije je izjavio kako se to
obilježje uopšte nije moglo vidjeti na drugoj fotografiji, snimljenoj nekoliko sati kasnije.
Tri godine kasnije Vincent DiPietro, inženjer i specijalist za snimanje, prisjetio se da je u
nekom populamom časopisu vidio "Lice" i listajući kroz arhivu Nacionalnog centra
za podatke svemirskih nauka, našao se licem u lice sa slikom Marsa. Fotografija
sa "Vikinga", pod kataloškim brojem 76-A-214, nazvana je jednostavno "GLAVA".
Zainteresiran odlukom da se fotografiju sačuva u centru naučnih podataka (pod
tako draškavim naslovom "Glava" čije je postojanje opovrgnuto), on se upustio, zajedno
sa Greg Molenaarom, kompjutorskim naučnikom sa
Lockheeda, u potragu za izvorom NASA-inom slikom.
Našli su dvije, a ne samo jednu. Ta druga je nosila broj
070-A-13. U kasnijim traženjima, otkrivene su još neke
fotografije iz područja Cydonia, snimljene različitim
kamerama sa Orbitera "Viking", s različitih strana (do
sada ih je pronađeno jedanaest). Na svim fotografijama
može se vidjeti "Lice" i neke druge građevine slične piramidama, te druga zagonetna
obilježja. Koristeći se sofisticiranom kompjutorskom tehnikom uvećanja i snimanja,
DiPietro i Molenaar su dobili uvećane i jasnije slike, koje su ih uvjerile da je "Lice" bilo
umjetno isklesano.
Naoružani svojim otkrićima, 1981. godine, prisustvovali su konferenciji "Slučaj Mars".
Međutim, umjesto da ih bodre klicanjem, okupljeni naučnici su se prema njihovim
izjavama odnosili hladno, vjerovatno zato što bi, da su postupili drugačije, morali
zaključiti da je "Lice" djelo inteligentnih bića, "Marsovaca" koji su živjeli na planetu, što je
bio potpuno neprihvatljiv prijedlog. DiPietro i Molenaar su privatno objavili svoja otkrića
(Unusual Mars Surface Features) i trebali su se silno truditi ne bi li se odijelili od
"divljih nagađanja" u vezi porijekla neobičnih obilježja. U epilogu knjige napisali su kako
oni samo tvrde da ta "obilježja ne izgledaju prirodno i daljnja ispitivanja smatraju
opravdanim". Međutim, naučnici NASA-e, žestoko su odbacili bilo kakav prijedlog da bi
buduće misije trebale uključiti i posjet "Licu", budući da se očigledno radilo samo o stijeni
koju su prirodne sile oblikovale tako da podsjeća na lice čovjeka.
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
50
Porijeklom "Lica" na Marsu nakon toga se bavio prvenstveno Richard C. Hoagland, pisac
naučne fantastike i nekadašnji savjetnik u Centru za svemirske letove Goddard. On je
organizovao kompjutersku konferenciju pod nazivom "Neovisna ekipa za istraživanje
Marsa", s ciljem da reprezentativna grupa naučnika i specijalista, prouči ta obilježja i uz
njih vezane podatke. U tu ekipu na kraju su se uključili Brian O'Leary, naučnik-astronaut
i David Webb, član Američke predsjedničke svemirske komisije. Oni su se u zaključku
složili sa stajalištem da su "Lice" i "piramide" umjetne tvorevine, a osim toga su dali
naslutiti da bi i ostale tvorevine na Marsu, mogle biti djelo inteligentnih bića koja su
nekada posjetila planetu.
Publicitet otkrića DiPietra, Molenaara i Hoaglanda naveo je NASA-u da ih uporno
proglašava netočnim. Neobičan je bio potez Nacionalnog Centra za svemirske letove u
Greenbeltu, Maryland, koji je javno objavio kopije NASA-inih podataka, kada je, zajedno
s fotografijama "Lica" priložio i kopije tekstova koji su pobijali neortodoksna tumačenja
ovih snimaka. Među ostalim, tu se našao i rad na tri stranice (06. Juna, 1987. godine)
Paula Butterwortha, planetologa iz samog Centra. On izjavljuje kako "nema razloga
vjerovati da upravo ova planina, slična desecima hiljada drugih planina na planetu, nije
nastala kao rezultat prirodnih geoloških procesa koji su stvorili sve ostale oblike na
Marsu. Među brojnim planinama na Marsu nije neobično da neke od njih podsjećaju na
bliske nam predmete, a ništa nije toliko blisko i poznato kao ljudsko lice. Nema razloga
vjerovati kako ta tvorevina nije nastala drugačije nego prirodnim putem. Ipak, istina je
da na Zemlji postoje brda i planine koje izgledaju poput ljudske ili životinjske glave, iako
se radi isključivo o djelu prirode. Po mišljenju mnogih, ovaj bi argument mogao biti
valjan što kada je riječ o "piramidama" na visoravni Elysium ili "Grada Inka". Međutim,
"Lice" i još neke građevine u njegovoj blizini, posebno one ravnih stranica, ostaju i dalje
zagonetkom.
U Majskom broju uglednog časopisa "Applied Optics", 1988. godine, objavljena je naučna
studija koju je proveo Mark J. Carlotto, naučnih s područja optike. Koristeći se tehnikama
kompjuterske grafike razvijenim u svrhu optike, Carlotto je upotrijebio četiri NASA-ine
snimke sa Orbitera letjelice "Viking", snimljene različitim kamerama za trajanja četiri
različite orbite, kako bi ponovno prikazao "Lice" u tri dimenzije. U studiji su iznesene
detaljne informacije o kompleksnim optičkim postupcima i matematičkim formulacijama
trodimenzionalne analize, a Carlotto je zaključio da "Lice" zaista prikazuje simetrično
ljudsko lice, kojem se u zasjenjenom dijelu nazire još jedna očna duplja, a "istančana
struktura usta daje naslutiti zube". Ovdje se radi, izjavio je Carlotto, o "crtama lica, a ne
o kratkotrajnoj pojavi" ili igri svjetla i sjene. Iako podaci sa Vikinga nemaju dovoljno
veliku rezoluciju koja bi omogućila prepoznavanje mogućih mehanizama nastanka ovih
objekata, dosadašnji rezultati navode na zaključak kako ti objekti možda nisu nastali
prirodnim putem. U Applied Optics su ovu studiju smatrali dovoljno značajnom da bi
ju objavili na naslovnoj strani, a naučni časopis "New Scientist" je posvetio poseban
izvještaj objavljenom radu i intervjuu s njegovim autorom. U časopisu je ponovo
objavljena njegova sugestija da "ovi zagonetni objekti (Lice i susjedni piramidalni oblici
koje su neki nazvali "Grad"), zaslužuju barem daljnje istraživanje sondama koje će
biti poslane na Mars, poput sovjetske misije na Phobos, ili američkog Promatrača Marsa".
U člancima Vladimira Avinskog, istaknutog istraživača s područja geologije i mineralogije,
u kojima se podržava ne-prirodno porijeklo ovih spomenika, se ističu dvije tvrdnje koje
to argumentiraju. U objavljenim člancima i privatno održanim predavanjima, on navodi
da bi se u razmatranju divovskih razmjera formacija na Marsu trebalo imati na umu kako
bi na Marsu, uslijed njegove niske gravitacije, čovjek mogao obavljati zadatke velikih
razmjera. Osim toga, on pridaje veliki značaj tamnom krugu koji se jasno vidi na ravnom
području između Lica i piramida. Dok naučnici NASA-e tu pojavu smatraju "kapljicom
vode na leći Orbitera letjelice Viking", Avinski ju smatra "središtem cjelokupne
kompozicije kompleksa na Marsu" i njegovog rasporeda.
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
52
5. MISTERIOZNI ZNAKOVI
5.1. NAZCA LINIJE
Kamene pustinje s juga Perua su zaslužne da se naučna terminologija obogati novim
pojmom : geoglifi. Počelo je s egipatskim hijeroglifima (slikovnim znacima na kamenim
tabletima), nastavilo s petroglifima (slikovnim znacima u stijenama), da bi čuvene Nazca
linije označile potrebu da se da poseban termin slikama na kamenom pustinjskom tlu.
Doduše, termin se još uvijek ne može naći u rječnicima. Ali za koje desetljeće će
preći iz "alternativne" u "oficijelnu" upotrebu. Vječno razapeto između neba i zemlje,
čovječanstvo pokušava odgonetnuti kakva ga budućnost čeka. Istovremeno smo okruženi
s toliko misterioznih i mističnih ostataka drevnih civilizacija da nam se i prošlost čini jako
uzbudljivom i zagonetnom. I oni su ispred sebe imali ista pitanja kao i mi danas. Ako
bismo uspjeli kreirati vezu s našom drevnom prošlošću onda bi razumjeli što se dešavalo
u povijesti i što nas čeka u budućnosti. Niti naša nauka, a pogotovo religija, sa svojim
vrijednostima i idejama, nisu dovoljne da bi se dešifrirale tako kompleksne strukture kao,
na primjer, Nazca linije.
Između visokih Anda i pacifičke obale sjevernog čilea i južnog Perua, nalaze se suhe
visoravni, takozvane "pampe". Ove kamene pustinje nemaju vjetra, a tek nekoliko kapi
kiše padne svakih sedam-osam godina. Pampe se s pravom smatraju najsuhijim
predjelom na svijetu. I tako je već hiljadama godina. Površina pustinja je prekrivena
pocrnjelim vulkanskim kamenjem veličine šake. Uklanjanjem površinskih vulkanskih
stijena otkriva se donji, znatno svjetliji, kameni sloj. Pijeska nema. Samo kamen.
Promatrajući iz zraka, ovaj donji, svjetliji sloj djeluje kontrastno i lako je uočljiv.
Na površini od preko 500 kvadratnih kilometara kamene pustinje nepoznata civilizacija je
uklonila vulkanske stijene u ukupnoj dužini od 1.300 kilometara. Gledajući iz zraka,
formirali su perfektno ravne linije. Neke od njih su samo petnaestak centimetara široke,
a neke su široke nekoliko stotina metara. Uz linije se nalazi i oko 300 geometrijskih
figura, kojima dominiraju trapezoidi, trokuti, cik-cak linije i spirale. I, na koncu,
najuzbudljivije su svakako biomorfne figure : životinje, biljke i ljudi. Njihov broj još nije
definitivan : vjerovalo se do prije par godina da ih je pedesetak. Međutim, nekoliko
godina unatrag otkrivene su nove, na padinama kamenih brda, od kojih se neke vide
samo u određeno doba dana (ovisno od sunčeve svjetlosti i sjene). Do sada je otkriveno
70 figura čija se veličina kreće od 25 do 275 metara. Najpoznatiji me u njima su pauk,
majmun, kit, zmija, pas, gušter, cvijet, 18 ptičjih figura i... astronaut. Figure su vidljive
samo (!) iz zraka. Nekima od figura nisu najsretnije izabrani nazivi (fotografija "Nazca
linije, ruke - "manos", pokazuje da ova figura možda označava nešto drugo umjesto
ruku). Deniken je privukao svjetsku pažnju tezom da su vanzemaljci autori figura pokraj
gradića Nazca-e, trapezoidi su, navodno, bili njihove sletne piste. Točku na i je stavio s
tvrdnjom da je figura čovjeka s čizmama i šljemom na glavi, zapravo slika posjetioca iz
svemira i objavio ju je na naslovnoj strani svoje knjige, prije više od 25 godina.
U međuvremenu je "astronaut" prozvan "čovjekom s glavom sove"; brojnim trapezoidima
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
53
su se pridružili trokuti i spirale... Dänikenove teze su se razvodnile. Mnogi istraživači
ne vide smisla da netko pravi sletnu stazu, a pored nje spirale; gdje sletiti, a odakle
poletjeti !? Bio bi to konfuzni aerodrom. Plus, nikakvi dokazi o drevnim "sletanjima" nisu
pronađeni na samoj "pisti". Međutim, zahvaljujući Dänikenu, dužna pažnja se počela
posvećivati i ovom nerazjašnjenom ostatku prošlosti. Mišljenje mnogih UFO istraživača je
da Däniken nije daleko od istine, ova kompleksna struktura je djelo čovječjih ruku, ali
inspiracija i dizajn nisu ovozemaljskog porijekla (Od svoje knjige "Kočije Bogova",
Däniken se četvrt stoljeća kasnije javio s redigiranim "Dolaskom Bogova" u kome, s 140
novih fotografija iz Nasce, tvrdi da su domaći Indijanci iscrtali linije da bi zadovoljili
"Bogove" - sasvim konkretne posjetioce iz svemira). Istoričari uporno pokušavaju da
nađu rješenje za kreatore Nazca linija koje će zadovoljiti njihovu sliku svijeta.
Prevladavajuća službena teorija kaže da je u ovom kraju od prije 2.300 godina do prije
1.200 godina živjela kultura Nazca (pravo ime im ne znaju). Pronađeni su ostaci
keramike, alata, hrane... Međutim, kao i mnogo puta prije, i ovaj put im taj pokušaj ne
izdržava ozbiljnu provjeru. Naime, najnoviji rezultati radiokarbonskih testova na algama
pronađenim na odgrnutom vulkanskom kamenju pokazuju starost od 4.000 godina.
Drugim riječima, linije su iscrtavane prije najmanje četiri hiljade godina. Tu pada u vodu
ideja da je takozvana Nazca civilizacija tvorac ovih figura. Niz teorija koje pokušavaju
objasniti ovaj kompleks ugledao je svijetlo dana od 1920-ih godina, kada su figure prvi
put primijećene u preletima aviona. Toliko su različite da ih vrijedi spomenuti.
Nijemac G. von Breunig je 1980. godine, sugerirao da su linije korištene kao trkaće
staze. Navodno su lokalne trke kvalificirale pobjednike za nacionalna takmičenja. Postoji
samo jedan argument koji ide u prilog njegovoj tezi. Naime, sve Nazca linije su povučene
iz jednog poteza. Tako, na primjer, figura majmuna ili kolibrija nema ni jedne ukrštene
linije. Međutim, Breunigova ideja o svojevrsnoj Indijanskoj olimpijadi sa stotine različitih
trkališta od kojih bi najduža dostizala 65 kilometara... baš ne impresionira. William H.
Isbell je 1978. izašao s idejom da se kultura Nazca takmičila s graditeljima piramida na
drugim krajevima Perua. Kao, eto i oni mogu da
izgrade impozantne komplekse. Usput, po Isbellu,
ovo je i bio način reguliranja broja stanovnika
(sprečavanja demografskog buma). I njegova se
ideja djelomično može razumjeti, obzirom da je za
gradnju kompleksa, prema nekim procjenama, bilo
potrebno organizirati rad 20.000 radnika u periodu
od 50 godina. Međutim, ako bi se toliko ljudi bavilo
samo ceremonijalnim građevinskim aktivnostima,
koliko bi onda trebalo ljudi da njih prehrani
(uključivo njihove porodice) !? Dvjesto hiljada,
pola milijuna !? Na ovom napuštenom prostoru, koje je škrto prirodnim resursima, nema
izgleda da je tako brojna populacija nekad u prošlosti egzistirala. Arheolog Paul Kosok je,
prije 75 godina, promatrao zalazak sunca za vrijeme zimskog solsticija i zapazio da se
sunce kreće točno po jednoj od linija. To ga je ponukalo da prave linije proglasi
"najvećom astronomskom knjigom na svijetu". Njegov rad je nastavila njemačka
matematičarka Maria Reiche, koja je, počevši od 1947. godine, provela 50 godina svog
života proučavajući figure. Njen rad je legendaran i poznati su njeni napori u zaštiti ovog
kompleksa. Ponekad bi tjerala znatiželjnike koji su nemarno hodali po linijama. Tu je
naviku zadržala i u starosti kada je već bila u invalidskim kolicima. Njeni napori su doveli
do UNESCO-ve zaštite ovog kompleksa (nešto ranije je, ipak, auto-put Panamericana
presjekao ovu lokaciju na dvije polovine). Uglavnom, nakon pet desetljeća marljivog rada
i mjerenja, gospođa Reiche je zaključila da linije predviđaju pozicije Sunca, Mjeseca,
planeta i zvijezda... i da su one pokazivale kada treba ići sa sjetvom, kada će se pojaviti
voda u rijekama, kada treba obavljati žetvu... Ona je i otkrila tri različite jedinice za
mjeru koje su stalno korištene u formiranju figura : 32.6 metara, 26.7 metara i 32.5
centimetra. Za figure i geometrijske oblike našla je ekvivalent na nebu zvjezdanih
konstelacija... Slijedeća teorija se zasniva na značaju irigacije i agrikulture. S obzirom da
je voda najznačajniji resurs u životu Andskih civilizacija, a ispod kamene pustinje su
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
55
Đavo), a radilo se o jednom seljaku koji je vidjevši svoje žitno polje noću osvjetljenim
"nekom vatrom", sutradan ustanovio da mu je "đavo tj. Lucifer pokosio pšenicu u
savršenim krugovima."
Ovaj se događaj očigledno desio ranije, a "gravura" nosi datum, 22. August, 1678.
godine. Inače, u ovom periodu, misteriozni krugovi su se najčešće pojavljivali na
područjima Australije i Engleske. U početku su to bili jednostavni primjerci, zatim grupe
od 4-5 krugova simetrično poredanih ili oštro ograničenih. Međutim, tokom posljednje
decenije (tačnije od 1990. godine) kao da je došlo do "kvantnog skoka" ovih misterioznih
pojava u žitu... Naime, iznenada se umjesto jednostavnih kružnica, počinju pojavljivati
nevjerovatno "komplicirane mustre" koje su nazvane piktogrami ili agroglifi, ali ovaj put
ne samo u pokrajnama Wiltshiru i Hampshiru, nego u cijeloj Engleskoj i mnogim drugim
zemljama svijeta (Njemačka, Francuska, Rusija, SAD, Brazil, Austrailja itd).
5.2.1. Univerzalna Simbolika
Jedan od pionira danas vođenih istraživanja ovog fenomena je Colin Andrews, inače
glavni inženjer Britanskog udruženja električnih centrala - "Test Valley Borought Council".
Jedan dio njegove izjave vezan za fenomen misterioznih znakova u žitu glasi
ovako : "Moram da kažem da taj fenomen pratim već 15 godina, proučavam podatke
koje sakuplja tim inženjera kao što sam ja. Plodove tog istraživanja predao sam
britanskoj vladi koja je pokazala veliko interesovanje. Ja lično mislim da imam posla
sa inteligentnim fenomenom, s nekim ko zna šta radi i ko slijedi neki složeniji program.
Što je više krugova, to imamo više naučnih informacija. U piktogramima se nalaze
detalji univerzalne simbolike, kao da fenomen reaguje na naše znanje. Osim toga,
proučavanjem geometrijskih oblika u piktogramima otkrivamo, doista, precizne
matematičke relacije, brojke i podatke."
Ovo svjedočenje pokazuje koliko su misteriozni znakovi u žitu komplikovani, da zadiru u
veoma složena područja, od "klasične" i takozvane svete geometrije do fraktalne
geometrije i teorije haosa... Također, neke od njih je nemoguće kreirati bez pomoći
kompjutera, kao "Mandelbort-diagram" koji je otkriven (13. Augusta, 1991. godine) u
polju blizu Kembridža, a dugačak je 56 metara. Ako ih posmatramo izbliza, primijetit
ćemo da su krugovi i piktogrami napravljeni sa hirurškom preciznošću, njihovi rubovi kao
da su povučeni šestarom, čisti su i izuzetno jasni i oštri. Prečnici krugova se kreću od
50 centimetara do 45 metara, a velike formacije dostižu i do 180 metara (dužine) i
pokrivaju površinu 10.000 kvadratnih metara.
5.2.2. Svijetleće Lopte
Inače, istraživači piktograma raspolažu i nizom provjerenih (vjerodostojnih) video
snimaka na kojima je lako primijetiti svijetleće lopte (kugle) koje se sa izuzetnom
lakoćom i jednostavnošću kreću iznad žitnog polja, dok u isto vrijeme ispod njih (u roku
od par sekundi), nastaju najkoplikovaniji piktogrami.
Predjeli južne Engleske zasigurno spadaju u najljepše i najtajanstvenije regione naše
planete koji nikog ne ostavljaju ravnodušnim (to su čarobni predjeli, kraljevstvo mitova i
legendi, tajanstvenih i u pričama opjevanih brežuljaka, izvora i usamljenih stabala). Tu je
stolovao kraj Arthur, tu je njegova družina tragala za svetim Gralom, tu je živio Merlin,
arhetim svih magova. Stonehange – Avaburi - Glastonburi, čine najtajanstveniji trokut u
ovom dijelu svijeta, a u samom njegovom centru se nalazi Warminister, koji je do pojave
tajanstvenih piktograma bio nepoznat i uspavan gradić. U pomenutom trouglu, počev
od daleke 1964. godine, neobjašnjive "pojave" su bile sve učestalije. Gotovo
svakodnevno na nebu su se mogla vidjeti "blještava, raznobojna svjetla" koja su izvodila
nevjerovatne manevre. Ljudi su masovno javljali o mističnim iskustvima i spiritualnim
vizijama, da bi sve to, na kraju, rezultiralo prvim mističnim "crtežima" u žitnim poljima
(u blizini navedenih mjesta i svetišta). Zasigurno, taj nevjerovatni talas NLO viđenja iz
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
56
Warministera predstavlja uvod-uvertiru u nešto što će bez daha ostaviti svakog,
slučajnog ili namjernog posjetioca, laika ili stručnjaka.
Jedan od istraživača ovog fenomena, George Wingfield (inače zaposlen u IBM-u), u noći
Augusta, 1987. godine, namjeravao je da izbliza pogleda jedan piktogram koji se pojavio
u blizini Warministera. Zajedno sa svojom suprugom bio je fasciniran "bliskim susretom"
sa loptastom svijetlećom formom koja je odjednom izronila iz centra kruga. Prisjećajući
se ovog događaja Wingfield kaže : "Iznenada se, niotkuda, pojavila plavkasta loptasta
forma, koja se rotirajući i pulsirajući sa zemlje usmjerila ka nama... Zasigurno,
piktogrami su proizvod jedne više inteligencije čiju prirodu još tek imamo istražiti,
naravno, koliko je moguće !"
5.2.3. Snimljeni Čudni Tonovi
Do jedne od spektakularnih manifestacija neobjašnjivih fenomena došlo je pri dnevnom
svjetlu (Jun, 1989. godine), u jednom 35-metarskom "misterioznom krugu", koji se
pojavio u blizini Beckhomptona (područje Aveburija). Naime, jedan od istraživača,
Part Delegado, zajedno sa snimateljem BBC-jeve ekipe stao je u centar kruga da bi
odgovarao na novinarska pitanja. Delgado je držao mikrofon u ruci, i tada, prema
njegovom svjedočenju, odjednom se nešto desilo... "Odjednom sam se našao unutar
snažnog, kompaktnog, u sebe zatvorenog energetskog polja. Ta energija je bila nešto što
sam, imao sam osjećaj, mogao opipati prstima – nešto kao tanka plastična folija. Imala
je opipljiv rub unutar kojeg se nalazila koncentracija, središte te energije iz kojeg je
dolazio onaj isti čudni ton, šum, koji smo hvatali i snimali na naše vrpce. Bilo je to
nešto... nešto zaista živo i inteligentno, iako je za naše tjelesne oči bilo nevidljivo i
neprepoznatljivo."
Tonski inženjer pomenute snimateljske ekipe, u isto vrijeme je postao jako uzbuđen, jer
je u slušalicama koje je držao na ušima, začuo isti zvuk, prema njegovim riječima "nešto
kao pucketanje i cvrčanje." Neposredno nakon toga desilo se da je u potpunosti zakazala
BBC-jeva kamera. Zvuk koji je snimljen na vrpcu, poslije je detaljno analiziran u
laboratoriju za propulziju NASA-e i identificiran je kao "neprirodni, umjetni zvuk od
5.0-5.2 Khz, koji je neko, ili nešto proizvodilo."
U ljeto 1992. godine, a zatim i 1993. godine, britanski fizičar Omar Fowler je, na osnovu
ispitivanja provedenih u oblasti više piktograma, ustanovio elektrostatičke promjene i
činjenicu da unutrašnjost svakog od misterioznih znakova "proizvodi" visokofrekventna
zračenja. Otkriveno je također, da su stabljike žitarica u jednoj formaciji, nabijene
statičkim elektricitetom. Na samim sjemenkama žitarica, unutar piktograma, došlo je do
značajnih promjena : povećanje prečnika sjemenke, nagli razvoj klice u sjemenci, a u
nekoliko slučajeva – ugljenisana je vanjska opna stabljike.
5.2.4. Oni Nam Poručuju...
Piktogrami zaista "ugrožavaju" naučnu i racionalnu sliku svijeta, ugrožavaju onaj
materijalistički pogled koji je uzrokom današnjih mnogobrojnih kriza (kako međuljudskih
odnosa, tako i unutar ljudskog bića). Očigledno, neko ili nešto nam želi putem
misterioznih znakova nešto saopštiti, tako da se logično čovjek zapita "koja je naša uloga
u svemu tome ?" Posmatrajući piktograme, jedan od najpoznatijih historičara umjetnosti,
John McEwen iz Londona kaže : "Svaki čovjek bi trebao vidjeti piktograme da bi uhvatio
barem dio njihove veličanstvenosti, i da bi barem malo razumio njihovu bit i poruku.
Takva ljepota i preciznost, geometrijsko i matematičko savršenstvo, njihova pozicija, a
iznad svega začuđujuće blagotvorno djelovanje na ljude. To su nenadmašiva umjetnička
djela. Ko god da ih je napravio, najveći je umjetnik našeg vremena – genije."
I zaista, mnogi koji su ih već vidjeli, slikali, geografisali, "opipali" (neki su čak meditirali
unutar piktograma), od skeptika do najozbiljnijih istraživača, svima su zajedničke dvije
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
58
6. POTRAGA ZA VANZEMALJSKOM INTELIGENCIJOM
Interes za druge civilizacije u svemiru potakao je naučnike da pokušaju detektovati
vanzemaljski signal neke napredne civilizacije u svemiru prenesen radiovalovima.
Korištenje radiovalova u međuzvjezdanoj komunikaciji opravdano je s više razloga.
Radiovalovi mogu prenositi informacije u binarnom obliku (putem nula i jedinica), lako se
generiraju, lako otkrivaju i ne smeta im magnetsko zračenje okolnih zvijezda. To je
ustvari najbrži način da se otkrije neka civilizacija koja je ovladala radiotehnikom, jer
radio valovi putuju brzinom svjetlosti. Unatoč velikoj brzini svjetlosti, međuzvjezdana
komunikacija je jako spora zbog velike udaljenosti između zvijezda. Naprimjer, najbliža
zvijezda "Alfa Centauri" udaljena je od Zemlje 4.3 svjetlosne godine, i ako bi se poslao
signal vanzemaljcima (pod uvjetom da tamo postoje) najkraće vrijeme odgovora iznosilo
bi 8.6 godina.
Zbog rapidnog smanjivanja NASA-inog budžeta za "SETI" istraživanja (SETI, Search for
Extraterrestrial Inteligence), ideju o isnivanju organizacije koja će se primarno baviti
potragom za vanzemaljskom civilizacijom, radioastronom Frank Drake, uz podršku bliskih
saradnika, osnovao je 1984. godine u Sjedinjenim američkim državama, Institut "
SETI
".
SETI-Institut
, je neprofitabilna organizacija za vođenje istraživačkih i obrazovnih
projekata koji se odnose na ekstraterestrijalni život. Organizacija provodi istraživanja na
mnogobrojnim nivoima, uključujući naučni i tehnološki aspekt astronomije i drugih
planetarnih nauka, hemijsku i biološku evoluciju, porijeklo života i druge. Sponzorirana
je sredstvima NASA-e, NSF-a (National Science Fundation), JPL-a (Jet Propulsion
Laboratory) i drugim mnogobrojnim privatnim donacijama. Institut trenutno radi aktivno
na dvadesetak projekta, dok ih je već, zahvaljujući donacijama, od 1984. ostvario 63.
Pionirski program je bio Frank Drakeov projekt OZMA iz 1960. godine. Bio je neuspješan,
kao i idući projekti koji su koristili sofisticiraniju opremu i za mete odabirali više zvijezda.
Za mikrovalne frekvencije (1-10 GHz, tj. talasne dužine od 3-30 cm) se smatra da
su najpogodnije za proučavanje : prirodni izvori šuma u našoj atmosferi i u
međuzvjezdanom prostoru su minimalni u ovom talasnom području i neke česte molekule
imaju jaka mikrovalna zračenja. Među njima su i neutralni Hidrogen, na 1.42 GHz, i
hidroksilni Radikal na 1.7 GHz.
Najdugotrajniju full-time potragu je 1970. godine započeo Robert Dixon sa američkog
državnog sveučilišta Ohio, ona sada pokriva frekvencijski raspon od 1.4 do 1.7 GHz.
Drugu dugoročnu potragu je 1983. godine započeo Paul Horowitz, pretpostavljajući da
umjetni signali pokrivaju vrlo uski frekvencijski pojas, u usporedbi sa prirodnim radio
zračenjima, vrlo osjetljivi prijemnici su bili korišteni za osluškivanje određenih frekvencija
koje se razdvajaju u uske bandove (trenutno, širine 0.05 Hz).
Posljednji i najambiciozniji SETI projekt je NASA-in 10-godišnji
"Microwave Observing Program", koji je započeo u Oktobru,
1992. Ciljana pretraga koju izvodi AMES Research Center
istražuje, pri visokoj osjetljivosti, otprilike 1000 bližih suncolikih
zvijezda. Specijalno dizajniran prijemnik se koristi sa radio
teleskopima, Arecibo (305 m promjer antene), Parkes (64 m), i
Green Bank (43 m). Oprema analizira frekvencijski pojas 1-3
GHz, razdvajajući ga u 2 milijarde kanala širine 1 Hz, dok
software traži različite uzorke umjetnih signala. Drugi dio
programa, pregled neba (Sky Survey), koji je poduzela ekipa iz
JPLa, sistemski pretražuje cijelo nebo pri nižoj osjetljivosti. Dva prijemnika za ovaj dio
projekta će biti korištena sa 34 m teleskopom u Goldstone-u i sličnim NASA-inim
teleskopom u južnoj hemisferi, od 1996. krajnji sistemi će pokrivati frekvencije od 1-10
GHz i analizirati 32 miliona kanala.
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
59
Osim "Microwave Observing Programa" i "Sky Surveya", SETI Institut je pokrenuo i niz
drugih programa za istraživanje svemira, među kojima su najznačajniji :
6.1. "BAMBI"
"BAMBI", (Bob And Mike's Big Investment) je par radio-teleskopa koji paralelno
posmatraju i analiziraju 3.1 milion kanala. Jedan se nalazi u Kaliforniji, a drugi u
Koloradu. Njihova međusobna udaljenost od 1000 milja se koristi kao filter za
odstranjivanje lokalnih smetnji. Bob Lash i Mike Fremont koriste svoju opremu za
istraživanje frekvencija blizu 4 GHz, više od ostalih SETI projekata.
6.2. "COSETI"
"COSETI", (The Columbus Optical SETI) koristi nešto drugačiji pristup traženju
ETI signala. Koristeći 10" amaterski teleskop i komercijalnu opremu, Stuart Kingsley,
pokretač "COSETI" projekta, pretražuje odabrane zvijezde tragajući za uskopojasnim
kontinuiranim i pulsirajućim laserskim signalima u vidljivom i infra-crvenom dijelu
elektromagnetskog spektra. Kratki laserski pulsevi (dužine trajanja od samo nekoliko
nano-sekundi), bili bi vrlo privlačan način interstelarne komunikacije - laseri kakvi se
danas mogu izgraditi, mogli bi svakog dana odaslati kratak rafal signala na milione
zvijezda ! Poslani signali bi se mogli detektovati većim optičkim teleskopima na
udaljenostima od 1000 svjetlosnih godina. Kada bi odašiljačka civilizacija koristila jači
laser, signal bi se mogao detektovati i amaterskim teleskopom opremljenim jeftinim
hi-speed foto-multiplikatorom. Jako dobra stvar je i to što bi se ETI signal mogao
detektovati bez poteškoća posmatranjem jednog širokopojasnog kanala, koji bi se
protezao kroz vidljivi i dio infracrvenog dijela EM spektra.
6.3. "Argus"
Projekt "Argus", vodi SETI League. Ime projekta dolazi iz grčke mitologije. Argus je bio
div koji je imao 100 očiju po čitavom tijelu. Osjetljivost radio-teleskopa i širina njegovog
snopa su obrnuto proporcionalne vrijednosti. Npr. veliki radio-teleskopi imaju veliku
osjetljivost, ali je njihov snop vrlo uzak. Za pregled neba i obradu primljenih podataka
pri vrlo velikoj osjetljivosti, bilo bi potrebno na milione ogromnih antena i snažnih
računara koji će obrađivati podatke. S druge strane, male antene nisu toliko osjetljive,
ali zato pokrivaju znatno veći dio neba. Veća osjetljivost omogućava detektiranje
vrlo udaljenih signala, ali nemogućnost pokrivanja cijelog
neba bez ogromnih ulaganja čini ovakav sistem gotovo
neizvedivim. Ako se koristi mali broj velikih antena, šanse da
pojedina antena bude okrenuta u pravo vrijeme i na pravo
mjesto, su minimalne. Kompromis između osjetljivosti i
širine promatranog neba je projekt Argus. Ideja je da širom
svijeta bude razbacano 5000 relativno malih SETI stanica sa
antenama promjera od 3-5 metara, i da tako cijelo nebo
bude pokriveno. Civilizacije udaljene nekoliko desetaka
hiljada svjetlosnih godina neće moći biti detektovane, ali
zato ako signal stigne iz sistema udaljenog nekoliko stotina
svjetlosnih godina, neće biti propušten zbog antene koja nije
bila okrenuta u pravom smjeru. Sa šezdesetak stanica i više
od 1000 članova širom svijeta, projekt je još uvijek u svojoj
ranoj fazi, no to ne umanjuje njegovu vrijednost. SETI
League se aktivno bavi razvojem prijemnika, nisko-šumnih pojačala i programske
podrške, kao i planovima za samogradnju SETI stanica. Do sada razvijena oprema
omogućava pokretanje vlastite SETI stanice znatno povoljnije nego prije nekoliko godina.
Ovisno o tome koliko opreme korisnik posjeduje, koliko iskustva ima u samogradnji, i
kakvu stanicu ima u vidu, ulaganja mogu varirati od $500 do nekoliko hiljada dolara.
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
61
6.7. "SERENDIP"
"SERENDIP", (Search for Extraterrestrial Radio Emissions from Nearby Developed
Intelligent Populations) je u funkciji već 19 godina. Za prikupljanje podataka koristi
indirektnu metodu tj. kada god je radio-teleskop usmjeren u bilo koji dio neba (za
potrebe drugih radio-astronomskih istraživanja), "SERENDIP" pregledava podatke tražeći
usko-pojasne ETI signale. Na taj način odabiranje vlastitih meta nije moguće, no
zato "SERENDIP" ne ometa ostala istraživanja, ne mora se boriti za dragocijeno
vrijeme radio-teleskopa, i novi podaci dolaze kontinuirano. Glavni instrument projekta
"SERENDIP 1", pokrenutog 1979. godine, sastojao se od 100-kanalnog analizatora
spektra smještenog u Hat Creek opservatoriju kalifornijskog Univerziteta Berkeley. Od
tada, "SERENDIP" je prošao kroz seriju postepenih poboljšanja. "SERENDIP 2" koji je
trajao od 1986. do 1988. godine, bio je 1000 puta moćniji od svog prethodnika.
Instrument druge generacije mogao je posmatrati 65000 kanala u sekundi. Bio je
smješten uglavnom na NRAO-ovom 91-metarskom radio-teleskopu kod Green Bank-a, i
nešto manje, na četiri vrlo kvalitetna radio-teleskopa širom svijeta.
"SERENDIP 3", je svoje operacije započeo 15. Aprila, 1992. godine kod "Areciba", radio-
teleskopa sa antenom prečnika 305 metara. Kraj 4-god. pregleda poklopio se sa
početkom velikog poboljšavanja opreme i osjetljivosti "Areciba". Kada je i to završilo, sve
je bilo spremno za "SERENDIP 4". "SERENDIP 4" je najnoviji "SERENDIP" instrument i
sastoji se od 40 analizatora spektra koji rade paralelno, i posmatraju 168 miliona uskih
kanala uz rezoluciju od 0.6 Hz, svake 1.7 sekunde. "SERENDIP 4" je ustvari super-
računar koji izvršava 200 milijardi instrukcija u sekundi. Od 11. Juna, 1997. godine kada
je instaliran na "Arecibu", svake četiri minute primi 1 MB neobrađenih podataka !
6.8. "SETI@Home"
"SETI@home", je naučni eksperiment koji će za obradu podataka prikupljenih
305-metarskim radio-teleskopom "Arecibo", iskoristiti snagu stotine hiljada računara
spojenih na Internet. Podatke sa mreže skida i obrađuje "Screen-Saver" koji se može
downloadirati sa "SETI at Home" stranica, uz vezrije za PC, MAC i UNIX.
6.9. "Southern SERENDIP"
"Southern SERENDIP" je jedini profesionalni SETI eksperiment u Australiji. Vodi ga "SETI
Australia Centre", smješten na fakultetu informatike, nauke i
tehnologije Macarthur Univerziteta Zapadnog Sydneya. Podatke
sakuplja za vrijeme "običnih" radio-astronomskih posmatranja
64-metarskim radio teleskopom Parkes, najvećim radio
teleskopom južne hemisfere. Rad je započeo u Martu, 1998.
godine kao kopija 4.2 milionskog "SERENDIP 3" projekta.
Trenutno pregleda 8 miliona kanala svake 1.7 seknude.
U bliskoj budućnosti se očekuje povećanje na 58 miliona kanala.
Tehnologiju je u "Space Sciences Lab-u" razvila "SERENDIP"
grupa sa kalifornijskog Univerziteta Berkeley. Izgradnja još
dvije 4-milionske verzije "SERENDIP 4" uređaja je u toku. Jedna kopija je za Univerzitet
Zapadnog Sydneya, a druga za Institut Radioastronomije u Bologni, Italiija.
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
62
7. KONAČNI SUSRET
U svijetu danas postoje dvije škole mišljenja o "letećim tanjirima". Oni koji veruju u njih i
oni koji ocjenjuju da na nebu ima nečeg čudnog i neobjašnjenog, ali to ne moraju biti
letjelice iz svemira. Skoro 50 godina nakon leta Kenetha Arnolda bitka ove dvije škole
traje i danas.
Postoji nešto što se zove "zeleni pojas" (Green belt), to je pojas unutar kojeg bi planet
trebao kružiti oko zvijezde da bi imao uvjete prikladne za život kakav se razvio na Zemlji.
Sama ideja pojasa poprilično je nepotrebna, a možda i umišljena. To što zemljani ne bi
mogli živjeti izvan njega ne znači da netko drugi ne bi. Uostalom postoje i područja na
Zemlji koja nikako ne spadaju u "za život moguć okoliš", pa su u njima pronađeni živi
organizmi. Primjer su i trenutno najmanji organizmi na planetu koji žive u vodi koja
gotovo ključa. Neposredno uz izvore vrućeg plina na dnu okeana, na temperaturi i
pritisku koji teško podnose i najmodernije istraživačke podmornice, život buja. Štakori i
škorpioni toliko su otporni na zračenje da bi nakon nuklearnog rata na Zemlji bez ikakvih
problema preživjeli, samo je pitanje što bi jeli. Neki pauci toliko su lagani i otporni da ih
vjetar diže visoko u atmosferu gdje se zamrznu i nakon ponovnog vraćanja na zemlju
nastavljaju živjeti. Neke vrste zmija preko zime su zamrznute, a u proljeće gmižu kao da
im se ništa nije dogodilo. Ovakvih primjera ima stotine, čak i ako se izbace oni Ericha
Von Dänikena o mušicama pronađenim u nuklearnom reaktoru.
Čovjek nije bio prvo biće koje je hodalo zemljom, nije ni prvi plivao vodom, letio zrakom,
pa vjerovatno nije ni prvi putovao svemirom. Prije njega sve su to učinili milijoni drugih
životinja, a mnoge su i dan danas u tome uspješnije. Kada se razmišlja o životu u
svemiru misli se na planete, minijaturne tačke u njemu. Zašto "čitav" svemir ne bi
mogao biti životni prostor nekih bića ? Kao što je okean prikladniji prostor za velike
organizme od kopna tako je i svemir prikladan za život bića čovjeku nepojmljivih
dimenzija. Divovi od nekoliko desetaka ili stotina kilometara mogli bi vijekovima ploviti
među zvijezdama u potrazi za partnerom ili hranom.
Temelj života na Zemlji je Ugljik. Teoretski, tako raznolik život mogao bi se razviti na
bazi, također 4-valentnog, Silicija. Život na Zemlji kakvog poznajemo samo je jedan od
miliona mogućih oblika. Ako se to shvati, puno će se lakše
prihvatiti činjenica da su šanse za njegov nastanak velike.
Koliko je svemir velik, nitko ne zna, te se kako primjer
može uzeti podatak od "
10 milijardi bilijona zvijezda
",
koji je spomenuo Carl Sagan. I njegov broj je samo
procjena ali vrlo je vjerovatno da nije znatno manji, te
sama rasprava o postojanju drugih civilizacija u svemiru bi
išla u nedogled. Ono što paralelno dolazi s veličinom
svemira je i njegova starost. Einstein je bio pametan
čovjek i ako je vjerovati njegovim pretpostavkama ništa
se ne može kretati većom brzinom od svjetlosti, te se tako ni svemir ne bi smio širiti
brzinom većom od 300.000km/s.
Procijenjena veličina svemira je negdje oko 15 milijardi svjetlosnih godina te uz najveću
moguću brzinu širenja svemir mora biti star barem isto toliko milijardi godina. Prema
nekim pretpostavkama vijek trajanja jedne civilizacije ne bi trebao trajati više od
100.000 godina. Ljudska je tek prevalila par postotaka ove brojke. Ono što bi ljudsku
civilizaciju moglo uništiti su različite svemirske katastrofe, poput npr. kometa. Takve
stvari su se dogodile i dinosaurusima, te uvijek postoji mogućnost da se to dogodi i
čovječanstvu. Postavlja se pitanje, kolike su šanse da se trajanja dviju civilizacija
preklope u periodu od 15 milijardi godina ? Naravno, veoma male. Ako se kao dodatni
uslov stavi i to da te dvije civilizacije moraju nastati u bliskom susjedstvu od nekih 1000
NLO - Misterija Dvadesetog Vijeka
___________________________________________________________
64
LITERATURA
•
Zecharia Sitchin - Revizija Postanka
•
Dave R. Heineck - UFO, Mit Ili Stvarnost
•
http://www.misterije.org
•
http://www.borja.org
•
http://www.galaksija.com
•
http://www.arka.com.ba
•
CroCafe Forum
