MJERENJE EKONOMSKE MOĆI
Mjerenje ukupne ekonomske moći omogućava:
1. označavanje razine koju je neka zemlja dostigla u svom rastu (domaći ili nacionalni
proizvod);
2. usporedbe sa drugim zemljama i u odnosu na prethodne periode.
DRUŠTVENO BOGATSTVO
Vrijednost ukupnog proizvoda, vrijednost akumuliranog znanja, radom stvorena materijalna
bogatstva i vrijednost prirodnih izvora ključni su elementi ukupne ekonomske moći jedne
zemlje.
Društveno bagatsvo jedne zemlje čine ukupna materijalna dobra koja obuhvataju:
1. prirodno bagatsvo
2. proizvedeno društveno bagatsvo
U prirodno bogatsvo ubrajamo: prirodne uslove i raspoložive prirodne izvore.
Proizvodna dobra su izraz kumuliranih investicija u dužem vremenskom intervalu, u čijem je
stvaranju učestvovalo više naraštaja.
S obzirom na složenost proizvedenog društvenog bogatstva, postoji teškoća njegovoga
vrijedonosnog iskazivanja.
Izračunavanja se vrše:
1. procjenjivanjem pomoću statistike, najčešće poreza i osiguranja imovine, što je
prilično nepouzdana metoda, i
2. bilansiranjem imovine preduzeća i domaćinstava.
KRUŽNI TOK DOBARA I DOHODAKA
Ciklični tok tražnje. proizvodnje, dohodaka i, ponovo tražnje predstavlja kružni tok dohotka i
proizvodnje u ekonomskom sistemu. Kružni tok dohotka i proizvodnje iskazuje tok roba i
usluga od preduzeća prema domaćinstvima i tok faktora od domaćinstava prema preduzećima.
Zbir svih vrijednosti proizvedenih roba i usluga, koji je jednak toku novca od tržišta roba
prema preduzećima, čini drštveni (nacionalni) proizvod i, ujedno, predstavlja protutežu toku
roba/usluga od preduzeća prema tržištu robe.
Zbir vrijednosti renta, nadnica, kamata i dobiti čini nacionalni dohodak, koji je jednak toku
novca od tržišta faktora prema domaćinstvima, kao protuteža toku faktora od tržišta faktora
prema preduzećima.
UKUPNI PROIZVOD I DOHODAK
Vrijednost ukupnog proizvoda obuhvata vrijednost proizvodnje svih mterijalnih dobara i
usluga kojdine dana izraženo u dolarima. Ukupni proizvod se izražava kao GDP i GNP.
POJAM I OBRAČUN BRUTO DOMAĆEG PROIZVODA (GDP)
Bruto domaći proizvod je osnobi makroekonomski pokazatelj jer predstavlja
najsveobuhvatniju mjeru ukuone proizvodnje dobara i usluga ostavrenih u jednoj zemlji, u
toku određenog perioda (najčešće godinu dana).
Postoje dva načina mjerenja i obračuna GDP-a:
1. GDP kao suma finalnih proizvoda i usluga (metoda izdataka)
2. GDP kao suma faktorskih dohodaka (metoda prihoda)
GDP ako suma finalnih prodaja proizvoda i usluga se iskazuje uključivanjem svih finalnih
dobara i usluga koje potrošači kupuju i troše, pase GDP dobija sabiranjem komponenti svih
potrošnji u vremenskom intervalu od jedne godine, po sljedećem obrascu:
GDP = C + I + G + NX
C – lična potrošnja pojedinca i domaćinstva
I – domaće investicije
G – potrošnja države
NX – neto izvoz, vrijednost izvoza umanjen za vrijednost uvoza
U obračunu GDP-a iskuljučuju se intermedijarna dobra i međufazne prodaje kako bi se
spriječio dvostruki obračun GDP-a.
