Međunarodni monetarni fond: analiza i funkcionisanje
Međunarodni Monetarni Fond
1. UVOD
Međunarodni Monetarni Fond
-
International Monetary Fund- IMF
( dalje u radu
International Monetary Fund
ili
IMF
) je međunarodna organizacija koja je zadužena za
nadzor globalnog finansijskog sistema vršenjem nadzora nad kamatnim stopama i
bilansa plaćanja, kao i za pružanje tehničke i finansijske pomoći. Instituciju čine 188
zemalja, dobrovoljno učlanjenih, koje prednost vide u zajedničkom dogovaranju u
okviru ove institucije, u cilju postizanja što stabilnijeg međunarodnog sistema
poslovanja. [1]
Slika 1. Sedište IMF- a ( Beta)[2]
International Monetary Fund
pozajmljuje novac svojim članovima koji imaju probleme
sa finansijskim obavezama, pod uslovom da preduzmu mere za eliminisanje tih
poteškoća. Institucija nema nikakav autoritet nad domaćom ekonomskom politikom
svojih članova. Potrebe za nastajanjem ovakve organizacije pojavile su se posle velike
ekonomske krize tridesetih godina
XX
veka. Veliki broj država, sa
United
Kingdom
- om
na čelu, moralo je da napušta zlatno pravilo. U sistemu je dolazilo do poteškoća u
vremenu nastajanja monopola i koncentracije kapitala. Došlo je do opadanja životnog
1
Međunarodni Monetarni Fond
standarda. Odnos između novca i vrednosti roba je postao nejasan. Ovakva praksa je
poznata pod nazivom
kompetitivna
devalvacija
. Cene dobara na svetskom tržištu su pale
za 48 procenata, a vrednost međunarodnog poslovanja za 63 procenta. Usled ovoga
dolazi do nekoliko međunarodnih konferencija sa ciljem da se spreče monetarni
problemi. Trebalo je stvoriti sistem koji će se baviti monetarnim pitanjima i rešavanju
monetarnih problema. Zahtev za takvim sistemom su zatražili
Harry Dexter White
iz
United States of America
- e i
John
Maynard
Keynes
iz
United Kingdom
- a.
Međunarodna zajednica je prihvatila ovaj sistem, a dogovor o uspostavljanju
International Monetary Fund
- u se desio u gradu
Bretton
Woods
- u,
New Hampshire
- u,
United States of America
, 22.07.1944. godine.
Događaju je prisustvovalo 44 delegata
raznih zemalja. Zvanični rad počeo je u
Washington
- u maja 1946. godine sa 39
članova.
Tri glavna
područja
aktivnosti su: posmatranje, finansijska i tehnička pomoć. Nadzor se
sastoji od procene propisa o novčanoj razmeni zemalja članica obzirom na uverenje
kako jaka i dosledna ekonomska politika vodi stabilnom deviznom kursu, te pogoduje
rastu i razvoju svetske ekonomije. Finansijska pomoć uključuje kredite i zajmove
članicama
International Monetary Fund-
a sa platnim bilansom koja podupire politiku
prilagođavanja i reforme. Po pitanju tehničke pomoći,
International Monetary Fund
pruža stručnu pomoć svojim članicama pri kreiranju i sprovođenju finansijske i
monetarne politike, osnivanju institucija, dogovorima sa
IMF
- om. [1]
1.1. Istorija International Monetary Fund- a
Prvi period
Ciljevi
International Monetary Fund
- a u prvom periodu bili su sledeći:
omogućiti ekspanziju uravnoteženog rasta međunarodne trgovine i time
doprineti povećanju i održavanju visokog nivoa zaposlenosti i visokog nivoa
realnog dohotka;
učvrstiti stabilnost deviznih kurseva;
uspostaviti multilateralni sistem plaćanja tekućih transakcija;
na osnovu mogućnosti korišćenja sredstava
IMF
- a za korekcije platnobilansnih
neravnoteža, uspostaviti poverenje među zemljama članicama u pogledu
dugoročne međunarodne monetarne stabilnosti.
Pristupna obaveza svake članice
International Monetary Fund
- a sastojala se iz
ustanovljavanja pariteta svoje valute i iz uplate odgovarajućeg iznosa finansijskih
sredstava. Paritet se određivao u odnosu na zlato ili u odnosu na dolar, pa se stoga ovaj
sistem naziva
Sistem
zlatnodeviznog
standarda
. Eventualna promena pariteta mogla se
desiti samo ako se zemlja nađe u tzv. fundamentalnoj neravnoteži i uz saglasnost
IMF
-
a. Određivanje iznosa finansijskih sredstava za uplatu kvote zemlje članice vršilo se
proporcionalno parametrima koji reflektuju snagu nacionalne ekonomije. Kvota se
uplaćivala 25 procenata u zlatu i 75 procenata u domaćoj valuti.
2

Međunarodni Monetarni Fond
Slika 2. MMF i članovi finansijskog sporazuma [4]
Arab Monetary Fund- AMF
Arab Monetary Fund- Arapski Monetarni Fund
je regionalna arapska
organizacija, osnovana 1976. godine, a u funkciji od 1977. godine. To je radna
pod- organizacija
Arab
League
- a. Statut Sporazuma
AMF
- a je sačinjen u gradu
Rabat
- u,
Marocco
, 27.04.1976. godine.
Glavni
ciljevi
AMF
- a su da napravi ravnotežu u isplatama svojih članica, ukloni
ograničenja plaćanja između članica, poboljša monetarnu saradnju, podstakne
razvoj arapskog finansijskog tržišta i da omogući promovisanje i trgovinu
između država članica.
Sedište
AMF
- a je u gradu
Abu
Dhabi
- u,
UAE
. Zemlje članice (22) su: Algeria,
Bahrain, Comoros, Djibouti, Egypt, Iraq, Jordan, Kuwait, Lebanon, Libya,
Mauritania, Morocco, Oman, Palestine, Qatar, Saudi Arabia, Somalia, Sudan,
Syria, Tunisia, United Arab Emirates, Yemen.
Glavni organi su:
A Bord of Governors
-
Odbor
guvernera
,
An
Executive Bord-
Izvršni
Odbor
i
A
Managing
Director
-
Upravljački
direktor
.
An
Executive
Bord
svake države članice je predstavljen guvernerom i zamenikom guvernera. [5]
Chiang Mai Initiative Multilateralisation- CMIM
Chiang Mai Initiative Multilateralisation- CMIM
,
Čiang Mai inicijativa
,je
aranžman multilateralne razmene valuta među deset članova
Association of
Southeast Asian Nations
-
ASEAN
,
China
- e ,
Japan
- a i
South
Korea
- e. Ona
izvlači iz bazena deviznih rezervi vrednosti od 120 milijardi dolara, taj bazen je
proširen na 240 milijardi dolara u 2012. godini.
Inicijativa je počela kao niz bilateralnih sporazuma nakon što su se
ASEAN
i još
tri zemlje sastali 6. maja 2000. godine u
Chiang
Mai
- u,
Thailand
, na godišnjem
sastanku
Asian
development
Bank
- e. Posle finansijske krize u Aziji, 1997.
godine, zemlje članice počele su ovu inicijativu u upravljanju regionalnim
kratkoročnim problemima sa likvidnošću, u cilju olakšanja rada drugih
međunarodnih finansijskih aranžmana i organizacijama poput
IMF
- a. [6]
4
Međunarodni Monetarni Fond
European Union
-
EU, Evropska Unija,
je međuvladina i nadnacionalna unija
dvadeset osam država
Europ
- e. Svoje korene vodi od
European Economic
Community
- evropske ekonomske zajednice osnovane
Rimskim
ugovorom 1957.
godine od strane šest evropskih država. Od tada se
European Economic
Community
proširila pridruživanjem novih država- članica i stekla veću moć.
Ova zajednica je oformljena pod sadašnjim imenom sa
European Union
Contract
-
Ugovorom
o
Evropskoj
uniji
,
1992. godine.
Lisbon
agreement
-om
,
Lisabonskim
sporazumom
, potpisanim decembra 2007. godine, predviđena je
izmena sadašnjih sporazuma kako bi se korigovale političke i pravne strukture
EU
- a. Proces ratifikacije sporazuma završen je u novembru 2009. godine.
EU
stvara jedinstveno tržište putem sistema zakona koji se primenjuje u svim
državama članicama, što garantuje slobodan protok ljudi, roba, usluga i kapitala.
Ona zadržava zajedničku trgovinsku politiku, poljoprivrednu politiku i politiku
u oblasti ribarstva i regionalnog razvoja.
EU
je 2002. godine uvela zajedničku
valutu
euro-
evro, koju je do sada usvojilo 18 država članica.
Političke aktivnosti
European Union
- a se ispoljavaju u mnogim sferama, od
politike zdravstva i ekonomske politike do inostranih poslova i odbrane.
Kontrola pasoša na graničnim prelazima država- članica je ukinuta
Schengen
agreement
- om,
Šengenskim
sporazumom
. U zavisnosti od razvijenosti svake
zemlje ponaosob, organizacija
EU
- a se razlikuje u različitim oblastima.
EU
je definisana kao:
o
federacija
u monetarnim odnosima, poljoprivredi, trgovini i zaštiti
životne sredine;
o
konfederacija
u socijalnoj i ekonomskoj politici, zaštiti potrošača,
unutrašnjoj politici;
o
međunarodna
organizacija
u spoljnoj politici. [7]
Latin American Reserve Fund- FLAR
Latin American Reserve Fund- FLAR
,
Rezervni Fond Latinske Amerike
, je
međunarodna finansijska organizacija sa članicama: Bolivia, Colombia, Costa
Rica, Ecuador, Paraguay, Peru, Uruguay and Venezuela.
FLAR
ima tri glavna cilja:
podrška platnog bilansa zemalja članica davanjem kredita za kratkoročno
i dugoročno, sa predviđenim sredstvima od strane centralnih banaka;
doprinosi usklađivanju razmene, monetarne i finansijske politike zemalja
članica;
pružanje administracije međunarodnih rezervi u zemljama članicama.
Podrška kredita platnog bilansa je na zahtev odgovarajućih centralnih banaka, za
maksimalni period od četiri godine. Njegova svrha je da ojača poziciju
međunarodnih rezervi zemlje i ispunjava njihove zahteve u stranoj valuti, sa
minimalnim uslovljavanjem.
Likvidnost kredita ima za cilj da zadovolji potrebe vanredne valute, za period od
šest meseci do godinu dana. [8]
5

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti