Mobing: psihološki teror na radnom mestu
Novi Sad
Seminarski rad na temu:
MOBING
Mentor: Milo Lučić Student:Vilov Jelena
Herceg – Novi 2015,god
SADRŽAJ:
UVOD............................................................................................................. 02
1.0. Mobing i žrtve mobinga?....................................................................
03
2.0. Razvoj teorije o mobingu…………………………………………...
04
3.0.
Vrste i faze mobinga………………………………………………… 05
4.0. Vrste napada i zdravstvene smetnje i
simptomi mobinga………………………………………………...... 07
5.0. Kako dolazi do razvoja mobinga?.....................................................
08
6.0. Borba protiv mobinga…………………………………………….....
09
7.0. Statistika mobinga…………………………………………………... 11
8.0. Primeri mobinga u srbiji…………………………………………….
13
9.0. Mobing i zakon………………………………………………………. 14
ZAKLJUČAK ……………………………………………………………… 16
Literatura........................................................................................................ 17
1

Aktivnosti mobinga su veoma frekventne (barem jednom sedmično) i odigravaju se
tokom dužeg vremenskog perioda (najmanje šest meseci). Zbog velike učestalosti i dugotrajnosti
neprijateljskog ponašanja ovo maltretiranje rezultuje velikom mentalnom, psihosomatskom i
socijalnom patnjom.
Reč mobing, engleski "mobbing", je kovanica od glagola "to mob" što znači prostački
napasti, nasrnuti. Često se povezuje i sa rečju "bully" (siledžija, nasilnik, zlostavljati, kinjiti).
Generalno, radi se o novodefinisanom, ali odavno postojećem obliku zlostavljanja na radnom
mestu. Mobing ima mnogo podoblika, ali u suštini podrazumeva stalno napadanje, ponižavanje,
zlostavljanje i izolaciju, sve do tačke kada osoba izložena mobingu jednostavno više ne može da
funkcioniše na radnom mestu, a sve sa krajnjim ciljem da se ona potpuno eliminiše, ili da se
jednostavno proglasi paranoičnom ili ludom. Radi se o zlostavljanju koje u glavnom nije
seksualno i rasno motivisano. Psihijatri, ali i mnogi drugi lekari, kažu da se sa takvim
problemom već dugo susreću, ali da je on tek skoro dobio i svoju dijagnozu.
Kakve je razmere u svetu poprimio mobing govore mnogi zakonski akti doneseni u
mnogim državama, pretežno razvijenim, koji predviđaju sankcije u slučajevima mobinga. A
njegovu rasprostranjenost ilustruju i mnoga interna pravila u multinacionalnim kompanijama
koja sprečavaju mobing. Npr. nemački proizvođač automobila Folksvagen je uveo takvo pravilo
kojim se mobing sprečava, čak i po cenu otkaza za one koji svoj posao rade dobro ali nekog na
bilo koji način zlostavljaju. Jednostavno, u Folksvagenu su svesni da samo normalna radna
sredina može doneti željene poslovne rezultate.
Pod
terminom mober
podrazumevaju se osobe koje psihološki, moralno, seksusalno i na
druge načine maltretiraju, zlostavljaju i na sve druge načine pokušavaju da eliminišu osobe za
koje smatraju da im smetaju. Psiholozi tvrde da su moberi osobe sa poremećajem ličnosti. To su
manje sposobne, ali moćne osobe, bez kapaciteta za ljubav, igru, kreativnost, davanje i deljenje,
kao i empatiju prem drugim osobama. Njima se lako pridružuju slabe ličnosti (poltroni) u strahu
da ne postanu žrtve mobinga, identifikuju se sa agresorom, staju na njegovu stranu očekujući
ličnu korist.
Moberi mobingom prikrivaju nemoć u nekoj drugoj sferi svoga života (najčešće
privatnog), formirajući oko sebe grupu u kojoj dokazuju svoju moć i važnost na račun žrtve.
Često, zlostavljajući, se osaćaju inferiorno (iza svake prepotencije postoji neka impotencija). Na
taj način osiguravaju dominantnu poziciju ili sklanjaju, odstranjuju onog koji im stoji na putu
uspeha. Neretko to čine iz ličnog straha da neće biti cenjeni i da će sami postati nečija žrtva.
Neki zlostavljači to rade svesno, sa namerom da naškode drugome i da ga prisile da napusti
radno mesto.
Žrtva mobinga
može postati svako, bez obzira na pol, godine života, socijalni status,
spoljašnji izgled, stepen obrazovanja ili profesionalnu poziciju. Štaviše, što je posao bolje
pozicioniran to je mobing suptilniji. Iako istraživanja i iskustva pokazuju da su mobingom
podjednako ugroženi i muškarci i žene, pri čemu po pravilu muškarci zlostavljaju muškarce, a
žene gotovo isključivo žene, stručnjaci smatraju da su žene ipak za nijansu rizičnija grupa.
Karakteristične reakcije žrtava mobinga su: početno samookrivljavanje, usamljenost,
lično obezvređivanje, borba za blokadu i eliminaciju mobinga. Kada je prva pomisao žrtve
mobinga da je ona sigurno nešto pogrešila i da krivica leži u njoj, onda se radi o
početnom
samookrivljivanju
. Uobičajene misli koje se javljaju u tom periodu su: "Da li sam ja odgovorna
za nastalu situaciju?", "Gde sam pogrešio?", "Ne razumem šta se to događa?", a karakteristični su
i osećaji zbunjenosti i anksioznosti.
3
Kod
usamljenosti
, žrtva je usamljena, odbačena i često se stidi zbog svega što se događa.
Boji se da joj drugi neće verovati, pa zato ne govori o svom problemu ni u porodici ni sa
prijateljima. Ponekad, ako iznese svoj problem nailazi na osudu kako u porodici tako i u
okruženju (obično uz komentar: "Sama si to tražila!"). Ovakva pojava se obično naziva
"dvostruki mobing". Uobičajena misao koja se javlja u ovom periodu je: "Drugima se to ne može
dogoditi.", a karakteristični osećaji su anksioznost i depersija.
Lično obezvređivanje
je samo jedan od simptoma prave depresije koja je često jedna od
posledica mobinga. Žrtva je preplavljena mislima: "Nisam u mogućnosti da se prilagodim.", "Ne
mogu rešiti problem jer sam nesposoban, ništa ne vredim."
Borba za blokadu i eliminaciju mobinga
je reakcija karakteristična za jake i
inteligentne osobe, svesne da su pod uticajem mobinga. Iste koriste raspolpživa zakonska,
psihološka, sociološka, medijska i druga sredstva kako bi skrenuli pažnju javnog mnjenja da se
radi o pojavi mobinga.
2.0. RAZVOJ TEORIJE O MOBINGU
Ovaj svojevrsni psihoteror iako je postojao decenijama kroz istoriju ljudskog
privređivanja prvi je uočio, formulisao i dijagnostikovao 1980.-tih švedski psiholog nemačkog
porekla prof. dr. Hajnc Lejman (
Heinz Leymann
17. jul 1932. Wolfenbüttel, Nemačka - 1999.
(Štokholm, Švedska).
On je upočetku, tokom `60.-tih istraživao permanentno neprijateljsko ponašanje kod
dece u školama i dao mu ime mobing. Kasnije, početkom `80.-tih je istu vrstu ponašanja uočio
kod zaposlenih na radnom mestu i od tada je bio vodeći svetski ekspert za mobing. Razvio je
efikasne metode za sprečavanje mobinga i rehabilitaciju žrtava mobinga. Dr. Hajnc je čak i
napisao enciklopediju mobinga u kojoj između ostalog upozorava svetsku javnost na mobing,
kao na zanemarivani i tolerisani vid ugrožavanja osnovnih ljudskih prava, koji može biti
višestruko štetan ne samo po žrtvu već i po radni kolektiv. Prema rečima doktora Lejmana, bilo
da se radi o pakosnim primedbama, špijuniranju, klevetanju ili čak i pretnjama i mučenju, cilj
svakog mobinga je da ugrozi integritet neke osobe, odnosno njen profesionalni, socijalni, ali i
privatni život.
Dalje, Dr. Hajnc Lejman je u svom istraživanju ovog oblika ponašanja na radnom mestu
utvrdio njegove karakteristike, posledice na zdravlje i osnovao kliniku za pomoć žrtvama
mobinga. On je otkrio da se čak svaki četvrti radnik tokom svog radnog veka bar jednom nađe u
ulozi objekta ovog vida zlostavljanja.
Što se tiče mobinga na radnim mestima, prva publikacija je izašla 1976. na temu
"Maltretirani radnik", autor je bio Brodski C. M. ("The Harassed Worker" (
Brodsky C. M.,
1976
). U toj knjizi, prvi put, se sreću tipični slučajevi onoga što je nazvano mobing. Ipak,
Brodski nije bio direktno zainteresovan za analizu samo ovih slučajeva i bili su prezentovani uz
slučajeve nesreća na radnom mestu, psihičkog stresa, iscrpljenosti velikim brojem časova rada,
dosadnih radnih zadataka itd. Ova knjiga je bila fokusirana na težak život običnog radnika i
njegovu situaciju, što je danas predmet istraživanje stresa.
Tokom godina istraživanja ovog fenomena, mobinga, oblika psihičkog terora, postojalo
je ne slaganje u naučnoj zajednici kako da se ovaj fenomen nazove. Pored termina "horizontalno
nasilje", "psihičko maltretiranje" ili "psihičko terorisanje", uglavnom su se upotrebljavali izrazi
4
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti