SEMINARSKI RAD 

Mobing

Predmet: Organizacija poslovanja

Profesor: 

Student: 

1. Sta je mobing?

Mobing 

je patološka (neprijateljska i neetička) komunikacija na radnom mestu, koju sistematski 

upućuje jedna ili više osoba uglavnom ka jednoj osobi tokom mobinga izloženoj psihičkom zlostavljanju i 
stavljenoj   u   bespomoćnu   i   bezizlaznu   situaciju   gde   je   zadržana   sredstvima   konstantnih   aktivnosti 
mobinga. Aktivnosti mobinga su veoma frekventne (barem jednom sedmično) i odigravaju se tokom 
dužeg vremenskog perioda (najmanje šest meseci). Zbog velike učestalosti i dugotrajnosti neprijateljskog 
ponašanja ovo maltretiranje rezultuje velikom mentalnom, psihosomatskom i socijalnom patnjom.

Reč mobing, engleski "mobbing", je kovanica od glagola "to mob" što znači prostački napasti, 

nasrnuti. Često se povezuje i sa rečju "bully" (siledžija, nasilnik, zlostavljati, kinjiti).

Generalno, radi se o novodefinisanom, ali odavno postojećem obliku zlostavljanja na radnom 

mestu.   Mobing   ima   mnogo   podoblika,   ali   u   suštini   podrazumeva   stalno   napadanje,   ponižavanje, 
zlostavljanje   i   izolaciju,   sve   do   tačke   kada   osoba   izložena   mobingu   jednostavno   više   ne   može   da 
funkcioniše na radnom mestu, a sve sa krajnjim ciljem da se ona potpuno eliminiše, ili da se jednostavno 
proglasi paranoičnom ili ludom. Radi se o zlostavljanju koje u glavnom nije seksualno i rasno motivisano. 
Psihijatri, ali i mnogi drugi lekari, kažu da se sa takvim problemom već dugo susreću, ali da je on tek 
skoro dobio i svoju dijagnozu. Kakve je razmere u svetu poprimio mobing govore mnogi zakonski akti 
doneseni u mnogim državama, pretežno razvijenim, koji predviđaju sankcije u slučajevima mobinga. A 
njegovu   rasprostranjenost   ilustruju   i   mnoga   interna   pravila   u   multinacionalnim   kompanijama   koja 
sprečavaju mobing. Npr. nemački proizvođač automobila Folksvagen je uveo takvo pravilo kojim se 
mobing sprečava, čak i po cenu otkaza za one koji svoj posao rade dobro ali nekog na bilo koji način 
zlostavljaju. Jednostavno, u Folksvagenu su svesni da samo normalna radna sredina može doneti željene 
poslovne rezultate.

Žrtva mobinga može postati svako, bez obzira na pol, godine života, socijalni status, spoljašnji 

izgled, stepen obrazovanja ili profesionalnu poziciju. Štaviše, što je posao bolje pozicioniran to je mobing 
suptilniji. Iako istraživanja i iskustva pokazuju da su mobingom podjednako ugroženi i muškarci i žene, 
pri čemu po pravilu muškarci zlostavljaju muškarce, a žene gotovo isključivo žene, stručnjaci smatraju da 
su žene ipak za nijansu rizičnija grupa.

2. Hronologija razvoja teorije o mobingu

Ovaj svojevrsni psihoteror iako je postojao decenijama kroz istoriju ljudskog privređivanja prvi 

je   uočio,   formulisao   i   dijagnostikovao   1980.-tih   švedski   psiholog   nemačkog   porekla   prof.   dr.   Hajnc 
Lejman  

(Heinz   Leymann  

17.  jul  1932. Wolfenbiittel,  Nemačka   -  1999.  Štokholm,  Švedska).  On  je 

upočetku, tokom 60.-tih istraživao permanentno neprijateljsko ponašanje kod dece u školama i dao mu 
ime mobing. Kasnije, početkom 80.-tih je istu vrstu ponašanja uočio kod zaposlenih na radnom mestu i 
od tada je bio vodeći svetski ekspert za mobing. Razvio je efikasne metode za sprečavanje mobinga i  
rehabilitaciju žrtava mobinga. Dr. Hajnc je čak i napisao enciklopediju mobinga u kojoj između ostalog 
upozorava svetsku javnost na mobing, kao na zanemarivani i tolerisani vid ugrožavanja osnovnih ljudskih 
prava, koji može biti višestruko štetan ne samo po žrtvu već i po radni kolektiv. Prema rečima doktora 
Lejmana, bilo da se radi o pakosnim primedbama, špijuniranju, klevetanju ili čak i pretnjama i mučenju, 
cilj svakog mobinga je da ugrozi integritet neke osobe, odnosno njen profesionalni, socijalni, ali i privatni 
život. Dalje, Dr. Hajnc Lejman je u svom istraživanju ovog oblika ponašanja na radnom

V

2

background image

Indentifikacija   neprijateljskih   aktivnosti   tj.   mobing   napada   je   rezultat   razumevanja   strukture 

procesa mobinga. Očigledno je da ove aktivnosti, iako upotrebljivane u negativnom kontekstu kad je u 
pitanju mobing, nemaju uvek same po sebi čisto negativan karakter. One čine veliki opseg normalnih 
interaktivnih ponašanja. Ipak, ako su korištene učestano i tokom dugog vremenskog perioda u nameri da 
uznemiravaju i muče, njihova sadržina i značenje se menja, potom pretvarajući se u opasno oružije 
komunikacije. Sistematična upotreba neprijateljskih aktivnosti u ovakvoj vrsti interakcije aktivira razvoj 
veoma   stereotipnog   pravca   mobing   procesa.   Zahvaljujući   ovoj   konceptualizaciji,   tipologija   napada 
(neprijateljskih aktivnosti) se može podeliti u pet kategorija u zavisnosti od efekta koji imaju na žrtvu. 
Kategorije napada su: napad na mogućnost adekvatnog komuniciranja, napad na mogućnost održavanja 
socijalnih odnosa, napad na ličnu reputaciju, napad na kvalitet profesionalnog rada i napad na fizičko 
zdravlje.

Napad na mogućnost adekvatnog komuniciranja 

označava situaciju kada nadređeni ili kolege 

ograničavaju mogućnost izražavanja žrtve. Žrtva se prekida ili ignoriše u razgovoru, odbijaju se i verbalni 
i neverbalni kontakti sa žrtvom, izbegavaju se pogledi i sl.

Napad   na   mogućnost   održavanja   socijalnih   odnosa  

znači   izolaciju   žrtve.   Niko   joj   se   ne 

obraća, u nekim slučajevima čak joj je i zabranjeno da se obraća kolegama, svi se ponašaju kao da ista ne  
postoji, premešta se u prostoriju daleko od kolega ili rukovodilaca, ne poziva se na zajedničke sastanke, 
ne poziva se da učestvuje na zajedničkim proslavama, pauzama, neformalnim druženjima i sl.

Napad na ličnu reputaciju 

podrazumeva neosnovane i lažne priče o žrtvi i njenom poslovnom i 

privatnom   životu,   ogovaranje,   ismejavanje   (npr.   u   vezi   eventualne   hendikepiranosti   žrtve,   ili   njenog 
porekla, ili načina govora), negativni komentari ličnih karakteristika žrtve itd.

Napad na kvalitet profesionalnog rada 

čine stalne i neosnovane kritike i prigovori, vređanje, 

ponižavanje,   preterana   kontrola,   stalna   kažnjavanja   i   niska   ocena   rada   ničim   dokazana.   Pod   ovim 
napadom se podrazumeva i kada pretpostavljeni ne pohvali ili neadekvatno nagradi podčinjenog. Takođe, 
žrtvi se ne daju radni zadaci i oduzimaju sredstva rada npr. računar, telefon ("sindrom praznog stola"). Ili 
joj   se   zadaju   zadaci   neprilagođeni   profesionalnoj   kvalifikaciji.   Zadaci   su   prejednostavni   ili 
prekomplikovani   i  zahtevaju  od  žrtve  sposobnosti  koje  nema  (cilj  je   naterati  žrtvu  da   pogreši  ili  je 
poniziti),   zatrpavanje   zadacima   sa   veoma   kratkim   rokovima   ("sindrom   punog   stola").   Kao   i   stalno 
menjanje radnih zadataka.

Napad na fizičko zdravlje 

se dešava kada se žrtva prisiljava da obavlja zadatke koji narušavaju 

ili   ugrožavaju   njeno   zdravlje,   nedopuštaju   joj   se   godišnji   odmori   ili   slobodni   dani,   prigovaraju   se 
korišćenje   bolovanja   i   ista   kontrolišu,   preti   se   fizičkim   napadima,   žrtvi   se   preti   ili   se   seksualno 
uznemirava (po nekim istraživanjima fizičko i seksualno nasilje među radnicima u zavisnosti od motiva 
se svrstava u oblike mobing napada).

Mobing   menja   svoj   karakter   sa   promenom   društvene   okoline.   Istraživanja   otkrivaju   veoma 

stereotipne pravce razvoja mobinga u određenoj grupi koji se smenjuju tokom vremena.

1.

Kritični incidenti. 

Inicijalna mobing situacija je uvek takva da se može opisati kao konflikt. 

Stoga se mobing može posmatrati kao eskalacija konflikta. Do sada nije razjašnjeno koji detalji utičnu na 
to da se konflikt razvije u mobing situaciju. Hipotetički ovo je prva faza mobinga, za koju se može  
precizirita da još uvek nije mobing u pravom smislu reči. Najčešće ova faza traje vrlo kratko, kada se u 
sledećoj fazi otkrivaju postupci žigosanja od strane kolega, pretpostavljenih ili top menadžmenta.

2.

Mobing   i   žigosanje.  

Kako   je   već   navedeno,   mobing   aktivnosti   mogu   sadržati   brojna 

ponašanja koja, u normalnoj interakciji, nužno ne moraju indicirati agresiju, ili bilo kakve pokušaje 
isključivanja ili izbacivanja nekoga. Međutim, biti predmet ovih ponašanja skoro svakodnevno, tokom 
vrlo dugog perioda, pri čemu su takva ponašanja upotrebljena da iskažu neprijateljstvo, to znači da ta 
ponašanja   menjaju   svoj   kontekst   i   koriste   se   da   označe   tj.   žigosaju   nekoga   u   grupi.   U   stvari,   sva 
posmatrana ponašanja, bez obzira na njihova značenja u normalnoj svakodnevnoj komunikaciji, imaju 
zajednički cilj da se izdvoji osoba i ista kazni. Takođe, agresivna manipulacija je glavna karakteristika 
ovih aktivnosti.

4

Želiš da pročitaš svih 13 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti