Mobing: psihološko zlostavljanje na radnom mestu
SEMINARSKI RAD
Mobing
Predmet: Organizacija poslovanja
Profesor:
Student:
1. Sta je mobing?
Mobing
je patološka (neprijateljska i neetička) komunikacija na radnom mestu, koju sistematski
upućuje jedna ili više osoba uglavnom ka jednoj osobi tokom mobinga izloženoj psihičkom zlostavljanju i
stavljenoj u bespomoćnu i bezizlaznu situaciju gde je zadržana sredstvima konstantnih aktivnosti
mobinga. Aktivnosti mobinga su veoma frekventne (barem jednom sedmično) i odigravaju se tokom
dužeg vremenskog perioda (najmanje šest meseci). Zbog velike učestalosti i dugotrajnosti neprijateljskog
ponašanja ovo maltretiranje rezultuje velikom mentalnom, psihosomatskom i socijalnom patnjom.
Reč mobing, engleski "mobbing", je kovanica od glagola "to mob" što znači prostački napasti,
nasrnuti. Često se povezuje i sa rečju "bully" (siledžija, nasilnik, zlostavljati, kinjiti).
Generalno, radi se o novodefinisanom, ali odavno postojećem obliku zlostavljanja na radnom
mestu. Mobing ima mnogo podoblika, ali u suštini podrazumeva stalno napadanje, ponižavanje,
zlostavljanje i izolaciju, sve do tačke kada osoba izložena mobingu jednostavno više ne može da
funkcioniše na radnom mestu, a sve sa krajnjim ciljem da se ona potpuno eliminiše, ili da se jednostavno
proglasi paranoičnom ili ludom. Radi se o zlostavljanju koje u glavnom nije seksualno i rasno motivisano.
Psihijatri, ali i mnogi drugi lekari, kažu da se sa takvim problemom već dugo susreću, ali da je on tek
skoro dobio i svoju dijagnozu. Kakve je razmere u svetu poprimio mobing govore mnogi zakonski akti
doneseni u mnogim državama, pretežno razvijenim, koji predviđaju sankcije u slučajevima mobinga. A
njegovu rasprostranjenost ilustruju i mnoga interna pravila u multinacionalnim kompanijama koja
sprečavaju mobing. Npr. nemački proizvođač automobila Folksvagen je uveo takvo pravilo kojim se
mobing sprečava, čak i po cenu otkaza za one koji svoj posao rade dobro ali nekog na bilo koji način
zlostavljaju. Jednostavno, u Folksvagenu su svesni da samo normalna radna sredina može doneti željene
poslovne rezultate.
Žrtva mobinga može postati svako, bez obzira na pol, godine života, socijalni status, spoljašnji
izgled, stepen obrazovanja ili profesionalnu poziciju. Štaviše, što je posao bolje pozicioniran to je mobing
suptilniji. Iako istraživanja i iskustva pokazuju da su mobingom podjednako ugroženi i muškarci i žene,
pri čemu po pravilu muškarci zlostavljaju muškarce, a žene gotovo isključivo žene, stručnjaci smatraju da
su žene ipak za nijansu rizičnija grupa.
2. Hronologija razvoja teorije o mobingu
Ovaj svojevrsni psihoteror iako je postojao decenijama kroz istoriju ljudskog privređivanja prvi
je uočio, formulisao i dijagnostikovao 1980.-tih švedski psiholog nemačkog porekla prof. dr. Hajnc
Lejman
(Heinz Leymann
17. jul 1932. Wolfenbiittel, Nemačka - 1999. Štokholm, Švedska). On je
upočetku, tokom 60.-tih istraživao permanentno neprijateljsko ponašanje kod dece u školama i dao mu
ime mobing. Kasnije, početkom 80.-tih je istu vrstu ponašanja uočio kod zaposlenih na radnom mestu i
od tada je bio vodeći svetski ekspert za mobing. Razvio je efikasne metode za sprečavanje mobinga i
rehabilitaciju žrtava mobinga. Dr. Hajnc je čak i napisao enciklopediju mobinga u kojoj između ostalog
upozorava svetsku javnost na mobing, kao na zanemarivani i tolerisani vid ugrožavanja osnovnih ljudskih
prava, koji može biti višestruko štetan ne samo po žrtvu već i po radni kolektiv. Prema rečima doktora
Lejmana, bilo da se radi o pakosnim primedbama, špijuniranju, klevetanju ili čak i pretnjama i mučenju,
cilj svakog mobinga je da ugrozi integritet neke osobe, odnosno njen profesionalni, socijalni, ali i privatni
život. Dalje, Dr. Hajnc Lejman je u svom istraživanju ovog oblika ponašanja na radnom
V
2

Indentifikacija neprijateljskih aktivnosti tj. mobing napada je rezultat razumevanja strukture
procesa mobinga. Očigledno je da ove aktivnosti, iako upotrebljivane u negativnom kontekstu kad je u
pitanju mobing, nemaju uvek same po sebi čisto negativan karakter. One čine veliki opseg normalnih
interaktivnih ponašanja. Ipak, ako su korištene učestano i tokom dugog vremenskog perioda u nameri da
uznemiravaju i muče, njihova sadržina i značenje se menja, potom pretvarajući se u opasno oružije
komunikacije. Sistematična upotreba neprijateljskih aktivnosti u ovakvoj vrsti interakcije aktivira razvoj
veoma stereotipnog pravca mobing procesa. Zahvaljujući ovoj konceptualizaciji, tipologija napada
(neprijateljskih aktivnosti) se može podeliti u pet kategorija u zavisnosti od efekta koji imaju na žrtvu.
Kategorije napada su: napad na mogućnost adekvatnog komuniciranja, napad na mogućnost održavanja
socijalnih odnosa, napad na ličnu reputaciju, napad na kvalitet profesionalnog rada i napad na fizičko
zdravlje.
Napad na mogućnost adekvatnog komuniciranja
označava situaciju kada nadređeni ili kolege
ograničavaju mogućnost izražavanja žrtve. Žrtva se prekida ili ignoriše u razgovoru, odbijaju se i verbalni
i neverbalni kontakti sa žrtvom, izbegavaju se pogledi i sl.
Napad na mogućnost održavanja socijalnih odnosa
znači izolaciju žrtve. Niko joj se ne
obraća, u nekim slučajevima čak joj je i zabranjeno da se obraća kolegama, svi se ponašaju kao da ista ne
postoji, premešta se u prostoriju daleko od kolega ili rukovodilaca, ne poziva se na zajedničke sastanke,
ne poziva se da učestvuje na zajedničkim proslavama, pauzama, neformalnim druženjima i sl.
Napad na ličnu reputaciju
podrazumeva neosnovane i lažne priče o žrtvi i njenom poslovnom i
privatnom životu, ogovaranje, ismejavanje (npr. u vezi eventualne hendikepiranosti žrtve, ili njenog
porekla, ili načina govora), negativni komentari ličnih karakteristika žrtve itd.
Napad na kvalitet profesionalnog rada
čine stalne i neosnovane kritike i prigovori, vređanje,
ponižavanje, preterana kontrola, stalna kažnjavanja i niska ocena rada ničim dokazana. Pod ovim
napadom se podrazumeva i kada pretpostavljeni ne pohvali ili neadekvatno nagradi podčinjenog. Takođe,
žrtvi se ne daju radni zadaci i oduzimaju sredstva rada npr. računar, telefon ("sindrom praznog stola"). Ili
joj se zadaju zadaci neprilagođeni profesionalnoj kvalifikaciji. Zadaci su prejednostavni ili
prekomplikovani i zahtevaju od žrtve sposobnosti koje nema (cilj je naterati žrtvu da pogreši ili je
poniziti), zatrpavanje zadacima sa veoma kratkim rokovima ("sindrom punog stola"). Kao i stalno
menjanje radnih zadataka.
Napad na fizičko zdravlje
se dešava kada se žrtva prisiljava da obavlja zadatke koji narušavaju
ili ugrožavaju njeno zdravlje, nedopuštaju joj se godišnji odmori ili slobodni dani, prigovaraju se
korišćenje bolovanja i ista kontrolišu, preti se fizičkim napadima, žrtvi se preti ili se seksualno
uznemirava (po nekim istraživanjima fizičko i seksualno nasilje među radnicima u zavisnosti od motiva
se svrstava u oblike mobing napada).
Mobing menja svoj karakter sa promenom društvene okoline. Istraživanja otkrivaju veoma
stereotipne pravce razvoja mobinga u određenoj grupi koji se smenjuju tokom vremena.
1.
Kritični incidenti.
Inicijalna mobing situacija je uvek takva da se može opisati kao konflikt.
Stoga se mobing može posmatrati kao eskalacija konflikta. Do sada nije razjašnjeno koji detalji utičnu na
to da se konflikt razvije u mobing situaciju. Hipotetički ovo je prva faza mobinga, za koju se može
precizirita da još uvek nije mobing u pravom smislu reči. Najčešće ova faza traje vrlo kratko, kada se u
sledećoj fazi otkrivaju postupci žigosanja od strane kolega, pretpostavljenih ili top menadžmenta.
2.
Mobing i žigosanje.
Kako je već navedeno, mobing aktivnosti mogu sadržati brojna
ponašanja koja, u normalnoj interakciji, nužno ne moraju indicirati agresiju, ili bilo kakve pokušaje
isključivanja ili izbacivanja nekoga. Međutim, biti predmet ovih ponašanja skoro svakodnevno, tokom
vrlo dugog perioda, pri čemu su takva ponašanja upotrebljena da iskažu neprijateljstvo, to znači da ta
ponašanja menjaju svoj kontekst i koriste se da označe tj. žigosaju nekoga u grupi. U stvari, sva
posmatrana ponašanja, bez obzira na njihova značenja u normalnoj svakodnevnoj komunikaciji, imaju
zajednički cilj da se izdvoji osoba i ista kazni. Takođe, agresivna manipulacija je glavna karakteristika
ovih aktivnosti.
4
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti