Modeli zaliha sa konstantnom tražnjom
Ekonomski fakultet u Beogradu
Modeli zaliha sa konstantnom tražnjom
Seminarski rad
Mentor:
Student:
Beograd, oktobar 2015.
2
Sadržaj
Uvod................................................................................................................................................3
Pojam zaliha i troškovi zaliha..........................................................................................................4
Matematički modeli zaliha.............................................................................................................. 5
Modeli zaliha sa konstantnom tražnjom.......................................................................................... 6

4
Pojam zaliha i troškovi zaliha
Zalihama se najčešće smatra određena vrsta robe koja se u određenom vremenskom
periodu nalazi u skladištima firmi, sa ciljem da kasnije bude upotrebljena. Zalihe se mogu držati
u obliku sirovina, reprodukcionih materijala, rezervnih delova, energenata, poluproizvoda,
mašina, alata i druge opreme, gotovih proizvoda, raznih vrsta proizvoda i drugih materijalnih
sredstava.
Zalihe mogu biti:
PROIZVODNE (za zadovoljenje potreba proizvodnje) i
TRŽIŠNE (za zadovoljenje potreba tržišta).
Suština upravljanja zalihama odnosi se na činjenicu da je potrebno odrediti takav obim i
vreme nabavke zaliha koji će zadovoljiti sve potrebe proizvodnje, ukoliko je reč o proizvodnim
zalihama, odnosno odrediti onaj obim i vreme nabavke zaliha koji će obezbditi zadovoljavanje
potreba kupaca, odnosno tražnje, ukoliko je reč o tržišnim zalihama. Pritom neophodno je
obezbediti postizanje minimalnih troškova. Zapravo, osnovni zadatak teorije zaliha predstvalja
rešavanje ovog problema.
Sistem za upravljanje zalihama, odnosno strategija upravljanja zalihama predstvalja
skup pravila i procedura po kojima se u jednom preduzeću postupa prilikom rešavanja
zadataka vezanih za obezbeđivanje neophodnih zaliha za nesmetano odvijanje proizvodnog
procesa ili za zadovoljenje tražnje na tržištu
Cilj svakog preduzeća koje posluje sa zalihama jeste minimiziranje ukupnih troškova
zaliha. Optimalna strategija za upravljanje zalihama jeste upravo ona strategija koja obezbeđuje
minimum ukupnih troškova zaliha. Određivanje ove, optimalne strategije, osnovni je predmet
teorije zaliha. Pritom, potrebno je dati odgovor na pitanja
koliko
i
kada
poručivati.
U cilju potpunijeg razumevanja teorije zaliha neophodno je poznavati sve vrste troškova
koji su u vezi sa zalihama. Troškovi zaliha mogu se podeliti u četiti osnovne grupe:
1. Troškovi porudžbine ili nabavke zaliha;
2. Troškovi čuvanja ili držanja zaliha;
3. Troškovi nastali zbog nedostatka zaliha;
4. Ostali troškovi zaliha.
Backović M., Vuleta J., Popović Z.,
Ekonomsko matematički metodi i modeli
, 2013., Ekonomski fakultet u
Beogradu
Backović M., Vuleta J., Popović Z.,
Ekonomsko matematički metodi i modeli
, 2013., Ekonomski fakultet u
Beogradu
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti