FAKULTET ZA EKOLOGIJU
DIPLOMSKI RAD
MOGUĆNOST GAJENJA ALTERNATIVNIH
ZDRAVSTVENO BEZBJEDNIH ŽITA NA
DEGRADIRANOM ZEMLJIŠTU
Mentor
Student
Banja Luka, 2015.
SADRŽAJ
1. UVOD…………………………………………………………………………………..1
2. RUDNIK STANARI…………………………………………………………………..5
2.1. DEGRADIRANE POVRŠINE RUDNIKA STANARI...............................6
2.2. ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE RUDNIKA STANARI………………..14
3. CILJ ISTRAŽIVANJA I MATERIJAL RADA…………………………………..16
4. METEOROLOŠKI USLOVI TOKOM IZVOĐENJA OGLEDA………………..23
5. REZULTATI RADA………………………………………………………………...25
6. ZAKLJUČAK………………………………………………………………………..26
7. LITERATURA……………………………………………………………………….27
vrijednosti (kvalitet). Zastupljena su ekološka, agrotehnička i tehnološka (preradna)
istraživanja. Veliki značaj se pridaje rasvjetljivanju njihovog odnosa prema zemljištu. Razlog
je što ta žita dobro uspjevaju i na lošijim zemljištima, gdje se mogu svrstati i razna
degradirana zemljišta. Zahvaljujući tome, širenjem proizvodnje alternativnih žita ne
oduzimaju se površine konvencionalnim žitima, što doprinosi ukupnoj proizvodnji žita.
Ljudska populacija postoji na Zemlji više od dva miliona godina i preko 99% ovog
perioda nije radila ništa naročito, osim što se razmnožavala i preživljavala. Tek u proteklih
10.000 godina ljudi su širom svjeta otkrili zemljoradnju, navodnjavanje i naučili kako
domestifikovati biljke i životinje. Tokom ovog perioda oni su odigrali ogromnu ulogu u
izmjeni evolucije kultivisanih biljaka, tako da su sve današnje gajene vrste njihove kreacije.
Ljudska populacija ne bi mogla opstati bez gajenih biljaka, niti bi ove biljke opstale bez
prisustva čovjeka.
Rad na domestifikaciji samoniklih biljaka koje su rasle u spontanoj flori nije bio
jednostavan i tadašnjem čovjeku trebalo je puno strpljivog rada da iz, često nejestivih, pa i
otrovnih vrsta, izdvoji one jestive koje će moći podmiriti njegove prehrambene potrebe.
Područja u kojima su narodi neolita najviše doprinjeli razvoju poljoprivrede postaće
sjedišta buduće civilaizacije. Najvažniji svjetski centri razvoja ljudske zajednice su Bliski
Istok (
Plodni polumjesec
), centralna Kina i Južna i Centralna Amerika. Iz ova četiri
geografska područja dolazi najveći broj gajenih biljaka čija će se proizvodnja po svjetu raširiti
poslije velikih putovanja i upoznavanja lokalnih civilizacija.
Biljne vrste, koje svojim produktivnim organima najuspješnije podmiruju prehrambene
potrebe ljudi uskoro će zauzeti najveće svjetske poljoprivredne površine bez obzira na
porjeklo. Tako su danas najveće površine pod pšenicom i drugim pravim žitima u Kini,
Severnoj i Južnoj Americi iako je ona porjeklom iz
Plodnog mjeseca
. Kukuruz je, ubrzo
poslije Kolumbovih otkrića američkog kontinenta, postao veoma značajna ratarska biljka u
Evropi, Aziji i Africi. Krompir se danas više gaji u Evropi i Aziji nego u pradomovini Južnoj
Americi. Riža, jedno od najvažnijih žita, koje su u proizvodnju uveli Kinezi, danas se gaji na
velikim površinama i u veoma različitim zemljišnim uslovima od tropskih i subtropskih do
umjereno kontinentalnih oblasti Azije, Afrike, Amerike, južne Evrope i Australije. Suncokret
je donesen u Evropu kao
2
samonikla biljka, poslije oplemenjivanja je postao jedna od najvažnijih uljanih biljaka na
našem kontinentu. Istorija gajenja soje u Kini duga je preko 5.000 godina, ali je istom u XVIII
vjeku postala najvažnija svjetska mahunarka kad su je počeli gajiti na američkom kontinentu.
Uporedo sa ovih nekoliko najvažnijih ratarskih vrsta, u današnje vrijeme se u
proizvodnji nalazi veliki broj drugih biljaka. Iako ove druge imaju manji privredni značaj u
odnosu na nabrojane ratarske vrste, one zauzimaju važno mjestu u obezbeđivanju hrane za
ljude, domaće i gajene životinje, ali i kao sirovina za različite industrijske grane. Zajednički
naziv za ove ratarske biljke je alternativni usjevi.
Koristeći klasifikaciju kojom su podjeljene sve ratarske biljke ovi usjevi se mogu
svrstati u nekoliko skupina. Tako bi se prva i najvažnija skupina mogla nazvati
Alternativna
žita
, drugu skupinu bi obuhvatile
Alternativne mahunarke
, treću
Alternativne uljane biljke
i
tako dalje.
Loša je tendencija da su površine koje zauzimaju degradirana zemljišta sve veće. To je
posljedica umnožavanja degradacionih faktora, koji dolaze od same prirode, kao i od ljudi. Na
pojedinim zemljištima biljna proizvodnja se uopšte ne može ostvarivati (jako slana zemljišta,
zabarena, zemljišta oštećena erozijom, hemijskim agensima i slično). Treba istaći da
alternativna žita, kao i druge gajene biljke, postižu veći prinos i daju dobar kvalitet ako se
gaje na boljim zemljištima.
U literaturi se mogu naći brojni naučni radovi u kojima se obrađuje ova problematika.
Postoje mnogi dokazi da alternativna žita dobro uspjevaju na različitim tipovima zemljišta, pa
i na zemljištima lošijih proizvodnih osobina. Naročito je značajna činjenica da se to odnosi i
na degradirana zemljišta. Procjenjuje se da u svjetu postoji oko 1,5 milijardi hektara tih
zemljišta.
U posljednjih četrdeset godina oko 30 % poljoprivrednog zemljišta pretrpjelo je
degradivne procese, naročito u razvijenim državama. U Srbiji postoji oko 30 000 hektara
poremećenih, (degradiranih) površina.
Ona se neznatno eksploatišu, što ozbiljno pogađa
domaću poljoprivredu. Dinamika degradacije naših zemljišta je takva da se svake
godine ,,uništi“ oko 4 000 hektara poljoprivrednih poovršina (
Đorđević i sar
. 2010).
Najveće
štete zemljištu nanose rudarski radovi, površinski kopovi, industrija, saobraćajnice,
hidroakumulacije, te deponije i
3
2. RUDNIK STANARI
Ugljonosni basen Stanari nalazi se na području planine Krnjin, oko 70 km istočno od
Banja Luke u centralnoj Bosni i Hercegovini.
Prvi geološki podaci o uglju u stanarskom basenu datiraju sa početka XX vijeka (F.
Katzer). Eksploatacija uglja u Stanarima je započeta 1948. godine na otvorenom kopu
Raškovac. Podzemna eksploatacija je počela 1955. i trajala je do 1975. godine u sjevernom
dijelu basena (kopovi 1, 2, 3 i 4). U južnom dijelu, otkopavanja su vršena od 1974. do 1980.
(kop Ostružnja). Počev od 1974, iskopavanje uglja je uglavnom bilo skoncentrisano na
površinskim kopovima, kada je u sjeverozapadnom dijelu basena i otvoren površinski kop
Raškovac. Projektovani godišnji kapacitet proizvodnje od 600 000 tona je postignut samo
1989. i 1990. godine.
Sl. br. 1.
Rudnik Stanari
Zbog nedostatka sredstava i ulaganja u obnavljanje i nabavku nove opreme, nivo
proizvodnje je iz godine u godinu opadao. Godine 2004. proizvodnja je skoro stala, a rudnik
nije mogao da zadovolji potrebe svojih kupaca. Ovo je dovelo do gubitka povjerenja kod
klijenata, koji su masovno počeli da se okreću ka drugim snabdjevačima. Ovu lošu sliku su
upotpunila nagomilana dugovanja prema dobavljačima.
Suočene sa mogućnošću likvidacije rudnika i socijalnog sloma, vlasti Republike Srpske su u
septembru 2004. raspisale međunarodni tender kako bi se našao privatni partner za rudnik.
EFT Grupacija rukovodi rudnikom od maja 2005. godine.
5
