2

1. UVOD

Zemljište   je   najveċi   i   najznačajniji   prirodni   resurs   čovječanstva.   Nažalost, 

pretjeranim   i  neodgovornim   korištenjem   ovog   resursa,   dolazi  do   snižavanja   njegove 
produktivnosti i degradacije. U procesu degradacije zemljišta promjene teku postepeno i 
neprimijetno, barem u životu jedne ljudske generacije, što smanjuje potrebnu pažnju i 
odlaže pravovremeno preduzimanje mjera za zaustavljanje destruktivnih procesa. Zbog 
toga   briga   o   zemljišnim   resursima,   njegovim   prirodnim   bogastvima   i   biološkoj 
raznovrsnosti   sve   više   zaokuplja   širi   krug   populacije,   a   ne   samo   one   koji   se   bave 
poljoprivredom te sve više postaje odgovornost cjelokupne ljudske zajednice.

Danas   je   ishrana   bilja   u   širem   smislu   dio   fiziologije   bilja   jer   izučava   ishranu 

poljoprivrednih biljnih vrsta na poljoprivrednim i prirodnim staništima u odnosu na visinu 
i   kvalitet   prinosa.   Pored   fizioloških   procesa   i   funkcija   hemijskih   elemenata   u   živoj 
materiji, istražuju se i svi procesi fizičke, hemijske, fiziološke i biohemijske prirode, koji u 
interakciji zemljišta i biljke utiču na usvajanje hranjivih materija, njihovo premiještanje i 
raspodjelu u biljci, rast, razvoj i stvaranje organske materije-prinosa.

Šesnaest hemijskih elemenata je označeno kao važnih za rast i razvoj biljaka. 

Oni su podijeljeni u dvije grupe: mineralni elementi koji se nalaze u zemljištu, rastvaraju 
se u vodi i apsorbuju korjenom biljke i elementi (C, O, H) koji se dobijaju iz vode i 
ugljendioksida.

Prihrana osigurava poljoprivrednim usjevima ishranu biogenim elementima, kojih 

u zemljištu nema dovoljno za postizanje visokih i stabilnih prinosa. Utvrđeno je da se 
prinosi   usjeva   većine  biljaka   povećavaju  linearno  sa  količinom  đubriva  koja   se 
apsorbuje. 

background image

Želiš da pročitaš svih 9 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti