UNIVERZITET  EDUCONS

FAKULET POSLOVNE EKONOMIJE

SREMSKA KAMENICA

SEMINARSKI RAD IZ

Mogućnost razvoja seoskog turizma 

U opštini Temerin

Mentor

:                                                          Student:

Prof. dr Bela Muhi                               Stefan Manojlović

                                                                          Broj Indeksa ______
  

Novi Sad,2017.

2

Sadržaj:
1. Uvod

1.1.Istorija
1.2.Opšti geografski i klimatski podaci
1.3.Naselja
1.4.Temerin danas
1.5.Zanimljivosti

2. Socioekonomska analiza opštine Temerin

2.1.Turizam

3. Mogućnosti razvoja i poboljšanja turizma u Temerinu

3.1.Banja i rehabilaticioni centar u Temerinu

4. Zaključak

background image

4

Između 1746. i 1749. godine, Temerinci su u svom već bogatom i razvijenom mestu izgradili 
pravoslavnu crkvu, posvećenu Svetom Vaznesenju Gospodnjem. Crkva se nalazila na početku 
današnje Bosanske ulice, na njenoj desnoj strani, gde su danas kuće pod brojevima od 2 do 10. 
Pored vojne karte, o postojanju crkve svedoče i crkvene knjige, od kojih se neke i danas čuvaju u 
crkvi u selu Đurđevu. Bila je sagrađena od cigli (dimenzija 17m dužine, 6,5m širine, oko 6m 
visine), što je veoma važno jer je većina seoskih crkvi tada bila od drveta. Crkva je imala zvonik, 
sagrađen iza glavne građevine, sa 11 specijalnih prozora sa gvozdenim rešetkama na njima. 
Crkvu je gradio Johan Miler, a na tome je insistirao i radove usmeravao Visarion Pavlović, 
episkop Bačko-Segedinske eparhije.

Među crkvenim đacima bio je Lukijan Mušicki - književnik, profesor bogoslovije, 
gornjokarlovački episkop. Rođen je u Temerinu 1777. godine. Bio je prijatelj i saradnik Vuka 
Stefanovića Karadžića, kome je predložio sadašnji izgled slova „Đ“ u azbuci.

Najveći deo ondašnje Bačke je bio Komorski posed (56 naselja, među kojima je bio i Temerin). 
Komora je 1796. godine prodala Temerin i Bački Jarak za 80.000 forinti grofu Šandoru Sečenju.

1782. godine počinje naseljavanje Mađara u Temerin.

1787. godine doseljavaju se Švabe iz Virtemberga (koji su prvobitno bili upućeni u Rumu) i 
osnivaju naselje Bački Jarak, mesto koje je do tada bila pustara u Bačkoj.

1796.-1800. godine; Grof Šandor Sečenj pokušao je da Temerinske Srbe pretvori u jobađe 
(kmetove), što je rezultiralo četvorogodišnjim pokušajem Srba da Temerin pripoje Vojnoj 
granici, tj. najbližem Šajkaškom bataljonu. Kako nisu uspeli u svojim namerama, Srbi su odlučili 
da se isele iz Temerina 21. jula 1799. godine. Izaslana županijska komisija je odložila seobu za 
kratko i sačinila dragocen dokument, odnosno popis imena 178 starešina kuća koje se iseljavaju. 
Nakon nekoliko meseci broj iseljeničkih porodica se povećao na 210 (ukupno 1.610 stanovnika).

U proleće 1800. godine Temerinski Srbi su su svoje kuće i crkvu razgradili i preneli sav 
građevinski materijal u Pašku oblast, gde su osnovali novo naselje Đurđevo, jer su se selili na 
Đurđevdan. Za pet godina sagradili su novu veću crkvu i posvetili je, isto kao i u Temerinu, 
Svetom Vaznesenju Gospodnjem.

Narednih 120 godina Temerin je bio bez Srba. Grof Sečenj je doveo mađarske koloniste, seljake 
iz županija Pešt, Feher i Tolna. Među njima je bilo dosta Slovaka, koji su se brzo stopili sa 
Mađarima.

Između 1796. i 1804. godine grof Sečenj je dao da se izgradi reprezantativno zdanje – palata ili 
kaštel. Kaštel je danas pod zaštitom države i u njemu je smeštena srednja tehnička škola.

Od porodice Sečenj, temerinski posed i kaštel kupio je trgovac Antal Fernbah iz Apatina. Ana i 
Petar Fernbah, njegovi naslednici, držali su temerinski veleposed sve do agrarne reforme u 
Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca 1920. godine.

1799. godine, Temerin je proglašen za varošicu i dobio pravo na održavanje 4 stočna vašara 
godišnje.

5

Katolička crkva izgrađena je 1804. godine, a “stara škola” sazidana je 1835. godine.

1848. godine, u srpsko-mađarskom sukobu Temerin je u borbama u potpunosti izgoreo, a 
stanovništvo je izbeglo na sever u Bačku Topolu, Mali Iđoš i Čantavir, odakle se nakon 2-3 
godine veći broj stanovnika i vratio u svoje domove.

2. jula 1899. putena je u promet železnička pruga Novi Sad-Temerin-Bečej, kao i temerinska 
železnička stanica. Njenom izgradnjom počinje industrijski razvoj Temerina, kao i puštanje u 
pogon ciglane i prvih parnih mlinova. Tako Temerin brzo postaje jedan od značajnih trgovačkih 
centara u jugoistočnoj Bačkoj.

Stvaranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca počeo je novi period u istoriji i ekonomiji 
naselja. Posed Fernbahovih je bio jedan od meta agrarne reforme. Poljoprivredne vlasti iz 
Beograda i Novog Sada donele su novi zakon, kolonizirajući seljake iz Novog Sada i njegove 
okoline.

1920. godine počelo je stvaranje nove dobrovoljačke kolonije južno od Temerina. Doseljenici su 
novo naselje nazvali Staro Đurđevo 1929. godine, u uspomenu na staro srpsko naselje u 
Temerinu.

1927. godine, između dva rata, Temerin je dobio električnu energiju.

Tokom vojne okupacije, 1941.-1944. godine, stanovnici Starog Đurđeva i Siriga su proterani iz 
svojih domova, a mađarske porodice iz Bukovine su naseljene na njihovu zemlju. 1944. godine, 
oni su napustili Staro Đurđevo i Sirig, kao i Nemci Bački Jarak. Osnivači Starog Đurđeva i Siriga 
su se vratili svojim starim domovima. Bački Jarak je tokom 1946-47. godine kolonizovan 
doseljenicima iz Bosne i Hercegovine. Tokom šezdesetih i sedamdestih godina XX veka, 
nekoliko stotina porodica iz sela Vrbljani (opština Ključ, BiH) doselilo se u Staro Đurđevo.

Nakon raspada SFRJ, u Temerin se doselio veliki broj srpskih izbeglica iz Hrvatske i Bosne i 
Hercegovine, a severno od Temerina izgrađeno je novo naselje za izbeglice.

1.2.Opšti geografski i klimatski podaci o opštini Temerin

Opština Temerin je locirana u jugoistočnom delu Bačke, na lesnoj terasi i pripada Južnobačkom 
okrugu. Na severu se graniči sa opštinom Srbobran, na istoku sa opštinom Žabalj, na jugu sa 
opštinom Novi Sad, dok se zapadno od nje nalazi opština Vrbas. Opštinu čine tri naselja: 
Temerin, Sirig i Bački Jarak. Opština zauzima površinu od 170 km2 (0,8% teritorije Vojvodine). 
Gustina naseljenosti iznosi 166,5. 

Opštinsku teritoriju presecaju četiri drumske saobraćajnice: međunarodni put E-75, saobraćajnica 
M-22, Regionalni put R-120, Regionalni put P-104. Železnička pruga se nalazi u jugoistočnom 
delu opštine i njome se odvija teretni saobraćaj između Novog Sada i Sente, preko Žablja i 
Bečeja. 

Celokupna površina opštine Temerin se nalazi na jugoistočnom delu Južnobačke lesne terase. 

background image

Želiš da pročitaš svih 21 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti