NOVAC I NOVČANI SISTEMI
Uloga monetarne politike
je uvažiti promjene novčane mase koje su rezultat autonomnih
odluka sudionika u procesu reprodukcije (proizvodnja, raspodjela, razmjena, potrošnja), te
da te promjene koriguje i kompenzira svojim uticajem na emisioni mehanizam.
Novac
je složena društveno-ekonomska kategorija. To je opšteprihvaćeno sredstvo u
procesu razmjene, očuvanja vrijednosti, te se koristi kao obračunska jedinica i zaštita za
odgođeno plaćanje. Novac je najlikvidniji oblik imovine.
Funkcije novca:
-
sredstvo razmjene (u platnom prometu novac je prihvaćen kao sredstvo razmjene ->
N-R-N)
-
sredstvo očuvanja vrijednosti (sredstvo za zgrtanje blaga i svjetskog novca)
-
obračunska jedinica – mjera vrijednosti (ima funkciju iskazivanja vrijednosti
materijalnih dobara i obima privredne aktivnosti)
-
sredstvo odgođenog plaćanja (u funkciji razmjene i računovodstvene jedinice)
Razvoj novčanog sistema
-
Robni ili naturalni novac: žito, koža, hurme, kikiriki, biber, so, svila, čaj, orah, školjke,
riža...
-
metalni novac: ima punu vrijednost, prvi oblici se pojavljuju u Kini, kuju se od srebra
i zlata, čine trgovinu jednostavnijom, lakše se prenose, trajniji su, prepoznatljivi. Bilo
je moguće mjeriti njihovu čistoću, pa su se mogli standardizovati po čistoći i po
težini.
-
Simbolički novac: savremeni novac, papirni ili žiralni/depozitni
-
Apstraktni novac
Novčanica
je nastala kao depozitni certifikat. Novčanica predstavlja svaki oblik novca koji se
pojavljuje u obliku papirne ceduljice. Novčanica je nastala kao posljedica saznanja da
nominalna vrijednost novca može odstupati. Papirna novčanica je samo znak novca koja se
prema novcu u zlatu nalazi u određenom odnosu, tj. kao reprezent zlata. Cirkulirajući
papiri, doznake ili obveznice zamjenjuju novac i daju pravo vlasniku, imaocu na određenu
količinu kreditnog zlata ili novca. Bankote – novčanice su uputnice banke na samu sebe s
pravom potraživanja određene količine zlata.
Vrste novca
-
robni novac
-
fiducijarni novac – je monetarni standard prema kojem neka valuta ima podlogu
samo u javnom povjerenju, odnosno u vjeri da se može zamjeniti u dobra i usluge.
Poželjne osobine novca su: prenosivost, trajnost, djeljivost, standardizovanost i
prepoznatljivost.
Nemonetarna ekonomija = promet bez novca = barter
Novčani sistemi metalizma
-
bimetalistički sistemi
-
paralelna valuta
-
dvojna valuta
-
monometalistički sistemi
-
srebrena valuta
-
zlatna valuta (zlatna valuta sa zlatom u opticaju, valuta na bazi zlatnih
poluga, valuta na bazi zlatnih deviza)
Savremeni novčani sistem – papirna valuta
U periodu velike ekonomske krize 1929-1932 dolazi do sloma zlatnog standarda. 1931.
godine u Engleskoj je ukinuto pravo kupovanja zlata za bankote čime je suspendovana
konvertibilnost funte. 1933. godine u SAD-u Roosvelt: ˝Promet zlata ne samo da nije
neophodan, nego je i nepoželjan˝. Papirni novac je potisnuo punovrijedni robni – metalni
novac i time prestaje povezanost količine novca u opticaju i količine zlata. Ukida se
jedinstveni monetarni sistem temeljen na zlatu. Zlato i dalje ostaje sveopća mjera
vrijednosti, nije ukinuto (likvidirano), već je reprezentovano na novi način.
Kreditni novac
Kredit predstavlja kupovnu moć koja se posuđuje. Kamata je cijena korištenja novčanih
sredstava, odnosno cijena neplaćanja najlikvidnijim oblikom odmah i plaćanje u
produženom obliku. Kreditni odnos između dužnika i povjerioca se zasniva na povjerenju
gdje se pojavljuju kreditni instrumenti u obliku mjenice ili obveznice. Sa monetarnog
gledišta obveznica ili mjenica znači pretvaranje robe u oblik kreditnog novca, a prilikom
eskontovanja mjenice dolazi do pretvaranja kreditnog novca u papirni novac – novčanicu.
Mjenica je instrument kredita koja služi za obezbjeđenje plaćanja u novcu i za razliku od
novčanica ne postoji obaveza primanja za izmirenje obaveze. Postupak eskontiranja je
pretvaranje robnih kredita u definitivni novac.
Depozitni novac
Sistem bankarskog novca je poznat kao žiralni ili depozitni novac. Naziv depozitni novac
dolazi od toga da sredstva figuriraju kao depoziti, dok žiralni novac ima polazište u
njegovom kruženju sa računa na račun. Depozitni novac predstavlja slobodno raspoloživa
sredstva na računima banaka koja su odmah plativa – po viđenju ili na poziv. Depozitni
novac ima funkciju prometnog, platežnog sredstva i funkciju štednje novca. Bezgotovinski
platni promet je uslov za postojanje depozitnog novca.
Multiplikacija depozita
Multiplikacija depozita se zasniva na aktivnosti banke koja prima fiducijarni depozit i
zadržava dio kao rezervnu likvidnost koja je utvrđena od strane centralne banke. Višak
sredstava predstavlja kreditni potencijal, maksimalni iznos kredita koji banka može odobriti,
a da ostane likvidna. Ako se snizi stopa obavezne rezerve kreditni potencijal će se povećati i
obratno. Povećanje depozita polaganjem na račun transakcionih i štednih depozita dovodi
do povećanja kreditnog potencijala. Multiplikacija depozita se temelji napočetnom depozitu
Do, obaveznim rezervama – OR i rezervama likvidnosti – RL.
KP=F+MK+D(1-OR)-DvxRL (F – fondovi banke, MK – međubankarski krediti, D – depoziti, Dv –
depoziti po viđenju)
D=Do+Dv
D=Do/R (D – maksimalni iznos kredita, Do - početni depozit, R – rezerva)
IZNOS DEPOZITNOG NOVCA NA KRAJU MJESECA
- kod gotovinskog platnog prometa
OBIM PROMETA KOJI SE VRŠI SA GOTOVIM NOVCEM
STANJE GOTOVOG NOVCA
Promjena novčane mase/monetarnih agregata
Novčana masa se mijenja usljed:
-
jače ili slabije kreditne aktivnosti banka
-
prelijevanje novca u depozite koji nisu novac i obratno
-
promjena salda potraživanja ili dugovanja u odnosima sa inostranstvom i transakcije
banka u stranoj valuti domaćim komitentima
-
kupovina ili prodaja zlata i drugih plemenitih metala
Ograničavanje novčanih sredstava sprovodi se:
-
blokiranjem sredstava na neodređeno vrijeme
-
potpuno blokiranje sredstava do kraja godine
-
djelomično blokiranje sredstava do kraja godine
-
izdvajanje sredstava na posebne račune i ograničene depozite
Likvidnost
Likvidnost imovine se odnosi na lakoću prodaje imovine uz minimalne troškove. Likvidnost
je sposobnost različitih subjekata da na vrijeme izvršavaju svoje obaveze. Promjene u
ukupnoj količini novca i stopa rasta količine novca utiće na važne ekonomske pokazatelje
kao što su: zaposlenost, stabilnost cijena, stopa rasta društvenog proizvoda, obim spoljno-
trgovinske razmjene, plaćanja sa inostranstvom. Analiza likvidnosti se sprovod i ex post i ex
ante. Globalni pokazatelj likvidnosti prati promjene društvenog proizvoda, tj. uticaj
promjene GDP-a na promjene potreba za novcem.
GPL=NM/GDP
GPL=NM/DP
Analiza likvidnosti po sektorima može pružiti bolju osnovu za ocjenu likvidnosti. Sektor je
skup homogenih subjekata sa sličnim motivima ponašanja. Sektori se mogu formirati po
funkcionalnim i institucionalnim načelima. Brzina opticaja novca je važan faktor koji se mora
uzeti u obzir u postupku analize likvidnosti jer on koriguje odnose između društvenog
proizvoda i novčane mase.
Siva emisija novca
Siva emisija novca predstavlja deformaciju monetarnih tokova. Najčešći oblici sive emisije
su:
-
nevraćanje ili neuredno vraćanje dospjelih kredita u bankarski sistem i neovlašteno
korištenje kredita od strane komitenata
-
špekulativno zadržavanje gotovog novca i nepolaganje istog na račun
-
nenamjensko trošenje bankarskih kredita
-
finansijska nedisciplina
Siva emisija stvara osjećaj nesigurnosti i stvaranja ekonomije bez povjerenja i poslovnog
morala. Neželjeni efekti sive ekonomije su:
-
prekid funkcije depozit-kredit i usporavanje procesa kreditne multiplikacije
-
deformacije u strukturi novčanih sredstava izazvanih prelijevanjem likvidnih u
nelikvidne oblike usljed promjene namjene korištenja sredstava
-
prvelika količina gotovog novca u opticaju u strukturi novčane mase
Pranje novca
Pranje novca je pretvaranje tzv. prljavog novca ili druge imovinske koristi pribavljenih
kriminalnim ili drugim protuzakonitim radnjama u čist novac koji se može koristiti kao
legalni prihod. Prljavi novac je svaki profit ili sredstva koja proizilaze iz nezakonitih
aktivnosti. Perači novca ne nastoje ostvariti najvišu stopu dobiti na novac koji operu, već im
je najbitnije mjesto ili investicija koja će im omogućiti najlakše i najbrže recikliranje novca.
Zbog pranja novca može se desiti da se slobodni kapital ulaže manje racionalno, što uveliko
može narušiti postojeće ekonomske tokove. Pranje novca uslovljava regresivnu distribuciju
dohotka i stvaranje velike potrošačke moći pojedinaca u uslovima opšte recesije. Velika
sredstva koja se zarađuju pranjem novca utiču na porast potražnje za luksuznim
proizvodima što podstiče špekulacije i inflaciju. Pranje novca utiče na transparentnost i
narušavanje zdravlja finansijskog tržišta.
Posljedice pranja novca su:
-
iskrivljenje strukture potrošnje
-
preobražavanje postojeće socijalne strukture
-
poticanje šoekulacije i inflacije
-
narušavanje političke stabilnosti zemlje
-
narušavanje zdravlja finansijskog tržišta
Metode pranja novca:
-
krijumčarenje gotovine – fizički transport gotovine u stranu državu gdje se novac
polaže u banku i postaje neprepoznatljiv
-
konstrukcija – velika transakcija se pretvara u niz malih
-
kockarnice – zamjena gotovog novca za žetone, pa ponovo u gotovinu
-
lažne kompanije – Shell kompanije prikrivaju sredstva pranja novca, a front
kompanije obavljaju legalne poslovne aktivnosti
-
špekulativni poslovi na finansijskom tržištu
Pranje novca se obavlja u zemljama zvanim 'porezni raj' ili off-shore državama čije banke
jamče tajnost podataka o identitetu štediša i porijeklu novca.
Međunarodne inicjative za sprječavanje pranja novca su:
-
FATF (radna grupa za djelovanje u oblasti finansija)
-
Bazelski komitet za kontrolu banaka
FATF-ovi standardi protiv pranja novca:
-
preciznije određivanje mjera za klijente i transakcije visokog rizika, uključujući
korespodentno bankarstvo
-
uključivanje bitnih institucionalnih mjera u vezi sa međunarodnom saradnjom
4. Krediti ostalim direktnim komitentima centralne banke
5. Kupovina i prodaja deviznih sredstava, devizne transakcije (prof.)
Mehanizmi primarne emisije:
1. Odobravanje kredita centralne banke
2. Kupovina vrijednosnih papira iz portfolija komercijalnih banaka
3. Devizne transakcije u kojima centralna banka kupuje devizna potraživanja:
-
zahtjev za održavnje visokih međunarodnih rezervi
-
priliv deviza od turizma
-
robni izvoz
-
priliv doznaka iz inostranstva
-
ulazak stranog kapitala vezano za proces privatizacije
-
zaduživanje u inostranstvu (ass.)
Tokovi kreiranja primarnog novca
Primarni novac je kreiran od strane centralne banke, a korisnici primarnog novca su banke i
nebankarsi privredni subjekti. Svi tokovi kreiranja novca vidljivi su iz aktivne strane bilansa
centralne banke.
Tokovi upotrebe primarnog novca
Ukupna količina primarnog novca se nalazi u pasivi bilansa centralne banke. Prema metodu
upotrebe monetarne baze – zbir različitih oblika njegovog korištenja od banka i
nebankarskih ekonomskih subjekata.
B=G+R
(G=gotovinski novac, R=likvidna rezerva banaka kod centralne banke)
B predstavlja novac „velike snage“ zato što B može da služi kao osnova za kreiranje
depozitnog novca u multibankarskom sistemu gdje centralna banka ne reguliše količinu
novčane mase i gdje je proces kreiranja novca vezan za poslovne banke.
Definicija primarnog novca
Definicija primarnog novca zavisi od konkretnih ciljeva monetarne analize.
Prema najširoj definiciji primarnog novca primarni novac uključuje kredite centralne banke
koji su dati monetarnim institucijama: poslovnim bankama i drugim (finansijskom i
nefinansijskom sektoru).
Prema definiciji koja pokazuje autonomne tokove u formiranju primarnog novca obuhvata:
gotovi novac u opticaju, depozite monetarnih i nemonetarnih finansijskih institucija kod
centralne banke (isključujući žiro račune monetarnih institucija-banaka kod centralne banke
kao i depozite nefinansijskih komitenata kod centralne banke) i sredstva obavezne rezerve
pri čemu se autonomne promjene kod obaveznih rezervi mogu smatrati važnijim od
promjena obavezne rezerve.
Prema definiciji u kojoj primarni novac predstavlja pokazatelj likvidnosti poslovnih banaka
primarni novac obuhvata: sredstva na računima poslovnih banaka kod centralne banke,
sredstva obavezne rezerve i sredstva rezervi poslovnih banaka kod rezervnih banaka.
Cilj analize
Prvi, najširi indikator određuje pravac djelovanja kod sprovođenja postavljenih zadataka
monetarne politike: ekspanzivna i restriktivna monetarna politika. Drugi indikator se koristi
od strane centralne banke u sprovođenju tekuće monetarne politike, odnosno o uticaju
autonomnih faktora koji mogu prouzrokovati promjene u kreditnom potencijalu
bankarskog sistema. Treći indikator pruža centralnoj banci informaciju o veličini
