Monetarna ekonomija
MONETARNA EKONOMIJA
(Skripta)
Beograd, 2009. godina
SADRŽAJ
1. SAVREMENI NOVAC - TEORIJSKE OSNOVE...................................................3
1.1. Karakteristike i geneza savremenog novca............................................3
2.3. Kritike kvantitativne teorije novca........................................................18
2.6. Savremene monetame teorije..................................................................23
2.6.2. Kejnzijanska monetarna teorija.......................................................27
2.6.3. Kompleksna monetarna teorija.......................................................33
3. NOVČANA MASA I DRUGI MONETARNI AGREGATI.................................36
3.1. Struktura novčanih sredstava.................................................................36
3.2.1. Teorijski koncepti novčane mase....................................................39
3.2.2. Empirijski koncepti novca.................................................................41
3.2.3. Operativni koncepti novčane mase.................................................43
3.3. Tokovi kreiranja novčane mase..............................................................46
3.4. Endogeni ili egzogeni karakter novčane mase....................................50
3.5. Struktura i dinamika novčane mase......................................................53
4.1. Pojam agregatne tražnje novca...............................................................61
4.2. Faktori agregatne tražnje novca.............................................................64
4.2.1. Faktori tražnje depozita po viđenju................................................64
4.2.2. Faktori tražnje gotovog novca..........................................................67
5.1. Uloga novca u privrednom razvoju.......................................................76
5.2. Ekonomska i monetarna ravnoteža.......................................................80
i

UVOD
Pojam monetarna ekonomija upotrebljava se da označi ulogu
novca u determinisanju tokova privredne aktivnosti.
Monetarnu ekonomiju karakteriše uticaj novca na privredna
kretanja. Opšte prihvaćen stav je da novac može da utiče na
ostala privredna kretanja. Ekonomisti koji se bave
istraživanjem monetarne ekonomije upravo i treba da daju
odgovor na pitanje kako i u kojoj meri se ispoljava uticaj
novca na privredna kretanja.
Monetarna teorija proučava proces kreiranja monetarnih
agregata i faktora koji determinišu taj proces, pa ova pitanja i
predstavljaju jedan od najznačajnijih predmeta monetarne
ekonomije. Kreiranje monetarnih faktora, a pre svega
kreiranje novčane mase definisane kao zbir gotovog novca u
opticaju i depozitnog novca, usko je povezano sa
formulisanjem i sprovođenjem mera monetarne politike.
Ovaj rad (skripta) razmatra mehanizam formiranja novčane
mase u bankarskom sektoru, koji obuhvata dva nivoa, što
znači da pored centralne banke postoji i sistem poslovnih
banaka. Takav bankarski sistem za osnovu ima pristup
likvidnosti makrosistema po principu neposrednog
regulisanja emisije primarnog novca sa multiplikatorskim
1
efektom na formiranje novčane mase. Ovakav pristup
regulisanju emisionog mehanizma na nivou centralne banke,
veoma je pogodan za monetarno regulisanje tržišnih
privreda, uz značajno razgraničenje funkcija i odgovornosti
centralne banke i poslovnih banaka. To znači da proces
promene količine novca u opticaju obuhvata ne samo
ponašanje monetarnih vlasti (centralne banke), već i
ponašanje poslovnih banaka i ostalih finansijskih institucija,
kao i nefinansijskih privrednih subjekata.
Pod uticajem novca na privredna kretanja podrazumeva se ne
samo uticaj na cene, već i na takva realna privredna kretanja
kao što su invsticije, potrošnja, proizvodnja, zaposlenost i dr.
Monetarni faktori ostvaruju odgovarajuće efekte ukoliko se
kreira potrebna količina novca, te tako oni utiču na realne
tokove reprodukcije, uz uslov da je postojeća količina novca
jednaka tražnji novca.
Sadržaj ove skripte obuhvata promene novčane mase, kao i
osnovne izvore promene primarnog novca i monetarnog
multiplikatora, kao osnovnih varijabli kojima se izražava
količina novca u opticaju i u kojoj su meri monetarne vlasti u
mogućnosti da, primenom odgovarajućih mera monetarne
politike, ostvare planiranu stopu monetarnog rasta u
određenom vremenskom intervalu.
Značajno je ukazati na nekoliko momenata koji karakterišu
sledeće kategorije: odstupanje postojeće količine novca od
tražnje novca, što za posledicu ima težnju izjednačavanja ova
dva fenomena. Za ostvarenje ovih principa bitno je
razlikovati sledeće: procese približavanja postojeće količine
novca tražnji novca i procese približavanja tražnje novca
postojećoj količini novca. Prvi procesi obuhvataju okvir
kreiranja novca. Pretpostavka je da su ovi procesi
institucionalno pod kontrolom monetarnih vlasti, i da je
njihovo adekvatno regulisanje problem efikasnosti
monetarne politike.
2

robe A = Y robe B, Z robe C, V robe D. dakle, veliki broj roba
igra ulogu ekvivalenta, tako da možemo reci da ovaj oblik
vrednosti ne predstavlja veliki napredak u smislu širenja i
razvijanja procesa razmene proizvoda, ali stvara uslove za
prelazak na sledeći kvalitativan skok.
Tokom vremena svakodnevna praksa počinje da izbacuje
samo jednu robu za koju vlasnici ostalih roba žele da
razmenjuju svoje proizvode. Na taj način vrednost svih
ostalih roba počinje da se izražava vrednošću jedne jedine
robe, tako da razmenu možemo prikazati na sledeci način: X
robe A, Y robe B, Z robe C = V robe D. U ovim uslovima
razmene funkcioniše
opšti oblik vrednosti.
Naime, roba D vrsi
ulogu opšteg ekvivalenta kojim se mere vrednosti svih ostalih
roba. U ulozi opšteg ekvivalenta može da se javi bilo koja roba
(krzno, stoka, platno, koža, med, so).
Onog momenta kada uloga opšteg ekvivalenta pripadne
jednoj jedinoj specifičnoj robi, onda ta roba počinje da
funkcioniše kao novac. Ona dobija specifičnu društvenu
funkciju, a stoga i društveni monopol, da u okviru robnog
sveta igra ulogu opšteg ekvivalenta.
monopola opšteg ekvivalenta od strane jedne određene robe-
zlata, dobili smo novi oblik vrednosti -
novčani oblik vrednosti.
Upotrebna vrednost zlata rezultat je određenog konkretnog
rada utrošenog za njegovu proizvodnju. U ovim uslovima
konkretan rad postaje oblik kojim se meri njegova suprotnost,
tj. apstraktni ljudski rad.
Marksova evolucija oblika prometne vrednosti, od prostog,
preko potpunog i opšteg do novčanog oblika vrednosti u
osnovi predstavlja genezu novca. Time je trebala da otpadne
"zagonetka novca", medjutim, ona je i danas prisutna i ništa
nije manje aktuelna.
1.2. Razvojne faze novca
Karl Marks, Kapital, op. cit.
4
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti