MONETARNA EKONOMIJA, 1. KOLOKVIJ

POGLAVLJE 1.

monetarna ekonomija

upotrebljava se da označi ulogu i utjecaj novca u determiniranju

gospodarskih kretanja

predmet monetarne politike



reguliranje količine novca i obujmu i strukture kredita, sa svrhom

da se osigura potrebna količina novca i da bi djelovalo u određenom pravcu na realna gospodarska
kretanja



monetarna politika = sinteza monetarne teorije i monetarne prakse



2 su aspekta:

teorijski aspekt

- osigurava osnovu za praktičnu definiciju monetarnih agregata,

ocjenu potražnje novca i ocjenu ciljeva monetarne politike u pogledu kretanja
količine novca i kretanja kamatnih stopa, koji odgovaraju ciljevima ekonomske
politike

praktični aspekt

- podrazumijeva konkretnu primjenu teorijske osnove u određenim

uvjetima: u uvjetima određenog ekonomskog sustava, na određenom nivou
gospodarske razvijenosti, itd

Predmet izučavanja znanosti o monetarno-kreditnim financijama



monetarno-kreditni

sustav i monetarno-kreditna politika

Monetarno-kreditna politika



skup pravila, propisa, mjera i instrumenata, kojima se, u monetarno-kreditnoj sferi društvene
reprodukcije regulira nivo, struktura i dinamika novčane mase, novčana cirkulacija u
prometnim kanalima reprodukcije, nivo, struktura i dinamika kreditnih plasmana, likvidnost
ekonomskih subjekata i gospodarstva, dužničko-vjerovnički odnosi ekonomskih transaktora i dr.



skup načela, metoda, mjera instrumenata i institucija kojima se kreira i povlači
novac, odnosno kredit, i reguliraju monetarno-kreditni tokovi u društvenoj
reprodukciji

Kreditni sustav i kreditna politika



skup propisa i pravila kojima se reguliraju kreditni odnosi ekonomskih transaktora, osnove

kreditiranja, izvori kredita, nosioci kreditne aktivnosti, korisnici kredita, uvjeti kreditiranja i dr.

Pojam monetarna ekonomija

upotrebljava da označi ulogu i utjecaj novca u determiniranju gospodarskih kretanja

utjecaj novca na gospodarske aktivnost (kao što su: utjecaj na cijene, investicije, potrošnja,
proizvodnja, zaposlenost, itd.).

monetarni faktori utječu na realne tokove kada je poremećena monetarna ravnoteža,
odnosno, kada postojeća količina novca nije jednaka potražnji novca

specifičnost monetarnog aspekta potražnje novca je u tome da spomenuta potražnja
determinira koliko bi trebalo da se poveća količina novca u optjecaju



MONETARNA EKONOMIJA, 1. KOLOKVIJ

Monetarni sustav može se definirati kao skup institucionalnih i organizacionih rješenja

koja opredjeljuju naročito:



Što od instrumenata koji se mogu koristiti kao prometno i platežno sredstvo treba smatrati
novcem;



Položaj gospodarskih subjekata, njihovu nadležnost u odlučivanju o pitanjima privređivanja
vezanim za novac i motive njihovog ponašanja;



Mehanizam reguliranja emisije, cirkulacije i povlačenja novca;



Okvire za korištenje monetarne politike, kao načina usmjeravanja gospodarskih tokova; i



Ulogu tržišnog mehanizma u monetarnoj djelokrug.

Pojam novca

Ukoliko govorimo o mjestu i ulozi novca za normalno odvijanje tokova gospodarske aktivnosti (i
povezanosti monetarnih kretanja sa ostalim gospodarskim kretanjima), onda suvremeni ekonomisti,
prihvaćaju srednji pravac između dva ekstremna teorijska gledišta - „novac nije važan" i „samo je
novac važan".

Monetaristi

smatraju – novac je ona varijabla od koje

presudno

zavisi pravilno

funkcioniranje gospodarskog mehanizma:

1. Promjene količine novca mogu proizvesti snažne oscilacije u gospodarskoj aktivnosti

2. Odnos novca prema ostaloj aktivi gospodarskih subjekata je relativno stabilan i

pouzdan, tako da promjene novčane mase mogu imati relativno predvidljive efekte na
gospodarske tokove

3. Količina novca je takav monetarni agregat koji se može kontrolirati sa

zadovoljavajućom točnošću (u okviru normalnih instucionalnih uvjeta) mjerama
monetarne politike centralne banke

Neomonetaristi

(ili neokejnezijanci, postkejnezijanci, itd.) smatraju da je novac samo jedan

od mnogih faktora koji utječu na pravac i karakter gospodarskih kretanja jedne zemlje:

1. Količina novca se sama prilagođava „potrebama razmjene dobara“, tako da se ova

varijabla pojavljuje kao pasivan element u ekonomskom sustavu. Pošto je količina
novca pasivan element, neka druga varijabla mora bi izvor gospodarskih poremećaja

2. Ako i dopustimo da su moguće nezavisne promjene količine novca i u stvarnosti do

toga dođe, ekonomski efekt takvih promjena su nepredvidljivi, jer je odnos novca
prema ostaloj aktivi gospodarskih subjekata krajnje promjenljiv (ponašanje dohodne
brzine optjecaja novca je potpuno neizvjesno)



MONETARNA EKONOMIJA, 1. KOLOKVIJ

nastao iz funkcije novca kao platežnog sredstva, a u osnovi je kreditni novac

suvremeni novac je potraživanje

slobodna novčana sredstva su depoziti klijenta (pravnih i fizičkih lica) za banku, odnosno,

predstavljaju njenu

pasivu

(tj.

obavezu

)

banka ih oplođuje (uvećava vrijednost) tako što ih plasira drugim klijentima u formi kredita

koji se nalaze u

aktivi

banke (tj. predstavljaju

potraživanje

)

klijenti dobivena sredstva po kreditu koriste za servisiranje obaveza ka drugim dobavljačima ili

za investicije

efektivni novac

(gotovina ili keš) kreiran od strane centralne banke, je i dalje osnova

depozitnog novca

MONETARNE TEORIJE

Prema prof. dr A. Živkoviću i dr G. Kožetincu, faze u razvoju monetarne teorije:

1. Period

klasične i neoklasične kvantitativne teorije novca

, sve do sredine 30-ih godina

prošlog st.

2. Period

kejnezijanske revolucije u formi kejnezijanske dohodne monetarne teorije

, od

sredine 50-ih godina prošlog st.

3. Period

monetarističke kontrarevolucije

, od 60-ih godina

4. Period

oštre polarizacije monetarista i nemonetarista

(kejnzijanaca, postkejnzijanaca,

neokejnzijanaca i fiskalista), od sredine 50-ih do sredine 70-ih godina

5. Period

nove kontrarevolucije kejnezijanaca u formi vraćanja originalnim

Keynesovim postavkama

od sredine 70-ih i početkom 80-ih godina

Prema dr M. Babiću postoje dvije osnovne teorije potražnje za novcem:

Klasična ili kvantitativna novčana teorija



gospodarski subjekti drže novac

isključivo zbog njegove funkcije sredstva razmjene

Keynesova novčana teorija



postoje tri vrste potražnje za novcem u zavisnosti od

svrhe za koje je novac namijenjen, odnosno, motiva držanja novca:

Poslovna ili transakcijska potražnja

tj. potražnja za svakodnevnim plaćanjem

poslovnih transakcija (osnovni je uzrok vremenska nepodudarnost primanja novca
i potrebe za njegovim izdavanjem (trošenjem)

Potražnja za novcem radi nepredviđenih ili neizvesnih plaćanja

(precautionary demand)

Potražnja za novcem radi spekulativnih mjera

(speculative demand)



davanje prednosti likvidnosti (liquidity preference); trebalo bi imati u vidu da
promjene kamatnih stopa rezultiraju promjenama u zaradama na kamatonosnim
vrijednosnim papirima

L. Ritter, S. William i G. Udell klasificirali monetarnu teoriju:



Klasični osnovi



MONETARNA EKONOMIJA, 1. KOLOKVIJ



Kejnzijanski okvir

2 osnovna koncepta klasičnog mišljenja o novcu i cjelokupnoj ekonomskoj aktivnosti su:



Sayov zakon

naglašava da je ekonomija inherentno stabilna kod pune zaposlenosti
bilo kakva devijacija od tog nivoa ekonomske stabilnosti je samo privremena
glavni mehanizam koji unapređuje stabilnost je fleksibilnost kamatnih stopa
štednja i investicije se izjednačavaju putem varijacija kamatne stope, odnosno, štednja i
investicije su funkcija kamatne stope



novac nema nikakvu ulogu u okviru klasičnog sustava/ novac ne igra nikakvu ulogu u realnom
sektoru ekonomije



Kvantititativna teorija

tvrdi da je utjecaj novca u klasičnoj ekonomiji ograničen na nivo cijena
u središtu kvantitativne teorije je stabilna potražnja za novcem
konkretnije, tražnja za realnim novčanim saldima je predvidiv dio realnog društvenog bruto
ona kaže da povećanje novčane mase povećava ukupnu potražnju
sa ukupnom ponudom, fiksnom kod pune zaposlenosti, utjecaj povećanja novčane mase je
povećanje cijena.



Moderni monetaristi



novac utječe na trošenje na predvidiv način a ne na rigidan numerički

način



Kejnzijanska analiza

tvrdi da nivo proizvodnje određuje agregatna tražnja roba i usluga
fokusira se na determinante agregatne tražnje da bi se odredio nivo proizvodnje
tražnja se dijeli na osobnu potrošnju, investicije i državne troškove

POGLAVLJE 2

Novčana masa



novac (klasični oblici novca i razni drugi likvidni financijski oblici); predstavlja najlikvidniji (puni

stupanj likvidnosti) dio financijskih instrumenata



zbroj financijskih instrumenata koji obavljaju funkciju novca



novčana masa

- zbroj svih financijskih oblika koji se smatraju novcem u gospodarstvu jedne

zemlje



monetarni agregat

– koristi se kao zajednički pojam za različite grupe financijskih

instrumenata, odnosno, novac i druga financijska sredstva



stupanj likvidnosti financijskih instrumenata zavisi od mogućnosti njihove prodaje na tržištu novca i

kapitala



MONETARNA EKONOMIJA, 1. KOLOKVIJ

POGLAVLJE 3.

Brzina novca u optjecaju



mjera vremena koja razdvaja akt prodaje od akta kupovine

brzina novca u optjecaju i novac predstavljaju dva aspekta jedne iste pojave



dinamički

statički

aspekt novca

3 koncepcije brzine novca u optjecaju, a razlikuju se po:

(1)

odnosu količine novca prema novčanim tokovima

(ili obrnuto)

(2)

definiciji novčanog toka

(3)

definiciji novčane mase

Spomenute koncepcije su:

1. Transakcijska brzina novca u optjecaju

predstavlja odnos između ukupnog iznosa novčanih transakcija i količine novca, tj. broj koji
pokazuje koliko jedinica novčanih transakcija se obavlja jedinicom količine novca u optjecaju

pokazuje (prosječno) koliko puta u određenom vremenskom periodu jedna novčana jedinica
prijeđe od jednog vlasnika do drugog

2. Dohodovna brzina novca u optjecaju

predstavlja odnos između nominalnog društvenog proizvoda (ili nacionalnog dohotka/NDP po
tekućim cijenama) i količine novca, tj. broj koji pokazuje koliko jedinica društvenog proizvoda
opslužuje jedinicu količine novca u optjecaju

ne obuhvaća međufazne transakcije prometnog procesa niti financijske transakcije

NDP

3. Odnos između količine novca u optjecaju i iznosa nominalnog društvenog

proizvoda

(recipročna vrijednost dohodovne brzine novca u optjecaju)

predstavlja recipročnu vrijednost dohodovne brzine novca u optjecaju

