Monetarna ekonomija
1
Dr Sini
š
a Mileti
ć
Dr Goran Kvrgi
ć
Dr Radomr Vujadina
M O N E T A R N A E K O N O M I J A
2
SADR
Ž
AJ
Glava 1...........................................................................................................7
Novac: pojam, fukcije i karakteristika ...........................................................7
UVOD ............................................................................................................8
1.1.
Pojam i zna
č
enje novca .................................................................8
1.2.
Razvoj novca..................................................................................9
1.3.
Poreklo i su
š
tina novca................................................................12
1.4.
Funkcije novca .............................................................................13
1.5.
Novac i finansijski sistem.............................................................16
Glava 2.........................................................................................................19
Monetarni agregati i primarni novac. Mehanizam kreiranja i povla
č
enja
novca. ..........................................................................................................19
UVOD...........................................................................................................20
2.1.Monetarni agregati................................................................................20
2.1.1.
Koncepti nov
č
ane mase.......................................................23
2.1.2.
Monetarni agregati prema metodologiji Narodne banke
Srbije....................................................................................................25
2.2. Brzina opticaja novca........................................................................26
2.2.1.
Koncepcije brzine opticaja novca ........................................30
2.2.2.
Faktori brzine opticaja novca ..............................................32
2.2.3.
Brzina opticaja novca i njen odraz na efikasnost monetarne
politike.................................................................................................34
2.3.
Primarni novac – mehanizam kreiranja i povla
č
enja novca ........35
2.3.1.
Mehanizam emisije i poni
š
tavanje nov
č
ane mase..............38
2.4.
Monetarno – kreditna multiplikacija...........................................43
2.4.1.
Efekti multiplikacije .............................................................44
2.4.2.
Faktori koji uti
č
u na multiplikaciju ......................................46

4
Glava 5.........................................................................................................94
CENTRALNA BANKA.....................................................................................94
5.1. Pojam i nastanak centralnih banaka ................................................95
5.2. Funkcije centralne banke................................................................100
5.3. Narodna banka Srbije .....................................................................102
5.4. Evropska Centralna banka..............................................................105
5.4.1.
Nastanak Evropske centralne banake ...............................106
5.4.2.
Evropski sistem centralnih banaka - struktura ..................109
5.4.3.
Ciljevi i zadaci ECB-a ..........................................................115
Glava 6.......................................................................................................121
Ciljevi i strategije monetarne politike .......................................................121
Uvod ..........................................................................................................122
6.1.
Osnovni ciljevi monetarne politike centralnih banaka..............123
6.2.
Strategije monetarne politike....................................................129
6.2.1. Targetiranje deviznog kursa ....................................................130
6.2.2.
Targetiranje monetarnih agregata ....................................133
6.2.3.
Targetiranje inflacije..........................................................138
6.2.4.
Ostale monetarne strategije .........................................145
6.3.
Ciljevi i strategija monetarne politike Narodne banke Srbije....147
6.4.
Ciljevi i strategija monetarne politike Evropske centalne
banke.......................................................... ..........................................155
Glava 7.......................................................................................................162
Instrumenti monetarne politike ................................................................162
Uvod ..........................................................................................................163
7.1. Vrste instrumenata monetarne politike.........................................163
7.2. Instrumenti monetarne politike Narodne banke Srbije .................166
Glava 8.......................................................................................................172
Devizno tr
ž
i
š
te i devizni kurs .....................................................................172
Uvod..........................................................................................................173
5
8.1. Devizni kurs ....................................................................................173
8.2. Devizno tr
ž
i
š
te ................................................................................175
8.2.1.
Interbankarsko spot tr
ž
i
š
te................................................178
8.2.2.
Terminsko tr
ž
i
š
te ...............................................................180
8.2.3.
Tr
ž
i
š
te fju
č
ersa i opcija ......................................................181
8.3.
Devizni kurs na dug i kratak rok ................................................185
8.3.1.
Odre
đ
ivanje deviznog kursa u dugom roku.......................185
8.3.2.
odre
đ
ivanje deviznog kurs u kratkom roku.......................188
8.4. Re
ž
imi deviznih kurseva .................................................................192
8.4.1.
Klasifikacija re
ž
ima deviznih kurseva.................................196
8.4.2.
Intervencije centralne banke na deviznom tr
ž
i
š
tu............202
Glava 9.......................................................................................................204
Transmisioni mehanizam monetarne politike...........................................204
Uvod ..........................................................................................................205
9.1. Kanal kamatnih stopa.....................................................................206
9.2. Kanal deviznog kursa ......................................................................208
9.3.
Kreditni kanal.............................................................................209
9.4.
Ostali kanali monetarne transmisije..........................................212
Glava 10.....................................................................................................214
Koordinacija mera monetarne i fiskalne politike ......................................214
Uvod ..........................................................................................................215
10.1. Neophodnost koordinacija mera monetarne i fiskalne politike...215
10.2. Finansiranje bud
ž
etskog deficita..................................................217
10.2.1. Stabilizacija javnog duga....................................................221
10.3.
Uskla
đ
ivanje monetarne i fiskalne politike ...........................223
10.4
.
Koordinacija monetarne i fiskalne politike sa aspekta vremenskog
perioda delovanja..................................................................................228
10.5.Monetarna i fiskalna politika – uticaj na spoljnu ravnote
ž
u .........230
10.5.1. Re
ž
im fiksnog deviznog kursa................................................232

7
GLAVA 1
NOVAC: POJAM, FUKCIJE I
KARAKTERISTIKA
8
UVOD
Jedno od osnovnih pitanja monetarne teorije jeste pitanje prirode novca.
Iako je objavljen veoma veliki broj radova u kojima se obja
š
njava priroda i
uloga novca u privredi veoma
č
esta pojava finansijskih kriza i poreme
ć
aja u
funkcionisanju privreda pokazuje da se jo
š
uvek nedovoljno poznaju
monetarni fenomeni. Osnovno pitanje je
š
ta je novac danas? Da bi smo
uspe
š
no odgovorili na ovo pitanje, neophodno je detaljno prou
č
iti nastanak
i razvoj novca ali i najnovije teorije savremene ekonomske misli.
Sagledavanje i razumevanje brojnih osobina savremenog novca koji postoje
u dana
š
njoj monetarnoj i ekonomskoj teoriji omogu
ć
i
ć
e pronala
ž
enje
re
š
enja za veliki broj problema u savremenoj privredi koji svojim
delovanjem ote
ž
avaju privredni razvoj i stabilnost privrede.
1.1.
POJAM I ZNA
Č
ENJE NOVCA
Novac je dru
š
tveno-ekonomska pojava
koja se javlja sa razvojem
proizvodnih snaga, robne proizvodnje i podele rada. On je osnova
monetarnog sistema svake privrede i naj
č
e
šć
a pitanja koje se u vezi sa
novcem postavljaju su: Kakva je priroda savremenog novca? Kako novac
nastaje? Koje su njegove funkcije u privredi? Koji je na
č
in delovanja novca
u privredi?
Novac je sredstvo kojim
č
ovek kupuje razli
č
ite proizvode kojima
zadovoljava svoje potrebe. Podela rada u dru
š
tvu podrazumeva da
č
ovek ne
mo
ž
e proizvoditi sve
š
to mu je potrebno za
ž
ivot, ve
ć
proizvodi jednu vrstu
proizvoda koju koristi u svakodnevnom
ž
ivotu. On taj proizvod proizvodi u
mnogo ve
ć
im koli
č
inama od onih koje su njemu potrebne. Vi
š
ak proizvoda
prodaje na tr
ž
i
š
tu, za njih dobija novac, a za njega kupuje druge proizvode
koji su mu neophodni za
ž
ivot. Dakle, pomo
ć
u novca se vr
š
i razmena
dobara.
U najranijim oblicima robne razmene novac nije postojao. Naime roba se
menjala za robu. Sa daljim razvojem privrede u razmenu se uklju
č
uje i
novac. Od tada se roba razmenjivala za novac a novac za robu. Dakle,
dolazi do robno nov
č
ane razmene koju mo
ž
emo prikazati i kroz formulu:
R
1
– N – R
2
Iz ove formule mo
ž
emo videti da se postupak razmene sastoji iz dva dela:
prodaje i kupovine. Ovo je veoma va
ž
an trenutak za razumevanje su
š
tine
novca. Naime, prodaja neke robe ne zna
č
i automatsku kupovinu druge robe.
Novac mo
ž
e biti zadr
ž
an na neodre
đ
eno vreme
š
to mo
ž
e dovesto do

10
Svakodnevna upotreba kovanog novca dovela je do niza problema koji se
ogledao u kovanju kako sitnih komada novca tako i krupnih. Razvoj
trgovine otvorio je problem transporta gotovog novca iz jednog mesta u
drugo i to ne samo zbog plja
č
ki nego i zbog habanja novca koji je dovodio
do gubitka njegovih materijalnih vrednosti.
Kao re
š
enje za ove probleme javljaju se obveznice koje su glasile na iznos
gotovog novca i koje su se mogle zameniti za gotov novac i to u iznosu koji
je nazna
č
en na obveznici. Obveznice po
č
inju sve vi
š
e da se koriste u
platnom prometu i tako su se javile prve nov
č
anice.
Prvi izdavaoci nov
č
anica bili su zlatari u Londonu. Oni su primali gotov
novac a za njega su izdavali priznanice. Priznanica je garantovala imaocu
da u svakom trenutku mo
ž
e od zlatara podi
ć
i iznos gotovog novca koji je
nazna
č
en. Ove priznanice nazivane su certifikatima. One su primane kao
sredstvo pla
ć
anja i zbog lako
ć
e rukovanja sve vi
š
e su se upotrebljavale
umesto kovanog novca.
Trgovac kada bi polazio na put deponovao bi kod zlatara gotov novac u
svojoj valuti, a dobijao bi uputnicu na drugog zlatara koji
ć
e mu isplatiti
odgovaraju
ć
u vrednost u tamo
š
njoj valuti. Menice su zlatari prebijali kroz
neku vrstu kliringa. Tako su u XVI nastale prve banke kao
š
to su Medi
č
i,
Peruci i Rot
š
ildi.
S vremenom u praksi je dolazi do pojave da se potvrde sve manje vra
ć
aju
izdavaocu radi podizanja gotovog novca. Gotov novac je sve vi
š
e le
ž
ao u
kasama pa su zlatari po
č
eli da napla
ć
uju naknadu za
č
uvanje novca.
Vremenom zlatari su shvatili da potvrde mogu izdavati i na iznose ve
ć
e od
iznosa polo
ž
enog novca s obzirom da su veliki iznosi gotovog novca le
ž
ali
neiskori
šć
eni. Zato su po
č
eli da izdaju ove potvrde i onima koji gotov
novac nisu deponovali, s tim
š
to su njima napla
ć
ivali odre
đ
eni procenat od
vrednosti potvrde.
Sada se zlatarima isplatilo da onima koji deponuju novac kod njih pla
ć
aju
odre
đ
enu kamatu, jer su i onima kojim daju potvrde napla
ć
ivali kamatu.
Sve dok je izdavaoc potvrde u
ž
ivao poverenje potvrde su nesmetano
cirkulisale. Sada na potvrdama nije pisalo da je zlatar primio novac ve
ć
je
stajao iznos koji treba da se isplati imaocu potvrde. Tako je potvrda postala
obveznica, a od certifikata nastaju banknote. Naziv
banknota
nastaje iz
razloga
š
to su ovim poslovima po
č
ele da se bave banke.
Prve banke nastaju u Italiji. Prva banka je Kaza di Sant Djordjo koja je
osnovana u
Đ
enovi 1407. godine. Kasnije su osnovane banke u Marselju,
Veneciji, Hamburgu itd. Prve banke bavile su se organizacijom prometa na
ra
č
unima svojih klijenata.
Izdavanje banknota od strane banaka u iznosima ve
ć
im od stvarno
deponovanog novca u bankama dovela je do pove
ć
anja koli
č
ine novca u
opticaju, jer pored gotovog novca i certifikata, banknote su ravnopravno sa
11
pravim novcem vr
š
ile funkciju sredstava pla
ć
anja.
Č
injenica da izdavanje
banknota zna
č
i kreiranje novih oblika novca pobudila je interesovanje
dr
ž
ave za ovaj posao, tako da je vremenom izdavanje banknota bilo
regulisano od strane dr
ž
ave. Dr
ž
ava je vremenom oduzela bankama ovo
pravo i prenela ga na privilegovane banke, tj. banke koje su imale dozvolu
za izdavanje banknota. Kasnije dr
ž
ava ovo pravo prenosi samo na jednu
banku i tako nastaju
emisione ili centralne banke
.
Poslovanje banaka sa banknotama dovelo je i do pojave
ž
iralnog novca
.
Kao
š
to su zlatari primali na
č
uvanje zlatnike i na osnovu toga izdavali
banknote, bankari su primali i
č
uvali banknote i na osnovu njih odobravali
odre
đ
ene iznose svojim klijentima u knjigama banaka. Banke su u stvari
vodile knjige za svoje klijente jer su im na ra
č
unima odobravali sve iznose
koji su primani u njihovu korist a sve isplate koje su vr
š
ili po njihovim
nalozima knji
ž
ili su na teret ra
č
una klijenta. Gotovina se vrlo retko
upotrebljavala jer su se isplate naj
č
e
šć
e vr
š
ile izme
đ
u subjekata koji su
imali ra
č
une kod banaka, tako da se vr
š
ilo preknji
ž
avanje sa ra
č
una na
ra
č
un. Zbog toga najve
ć
i deo gotovine koji je polo
ž
en kod banaka bio je
neiskori
šć
en.
Vremenom bankarima je postalo jasno da deo te gotovine mogu pozajmiti i
drugim zajmotra
ž
iocima.
Zajmovi
su obi
č
no odobravani trgovcima ili
vlasnicima nekih radnji koji su na taj na
č
in pla
ć
ali svoje obaveze, tako da je
i ovde bila mala upotreba gotovog novca. Potra
ž
ivanja u knjigama banaka
nastala odobravanjem kredita nazivaju se
ž
iralnim novcem.
Ž
iralni novac
su nov
č
ana potra
ž
ivanja po vi
đ
enju kod banaka, kojima korisnici
kredita slobodno raspola
ž
u i vr
š
e razli
č
ita pla
ć
anja
. Odobravanje kredita
i stvaranje obaveza od strane banke prema samoj sebi nije bilo
neograni
č
eno, jer jedan deo tako stvorenog novca morao je biti pokriven
gotovinom u trezorima banaka. Banke su morale da vode ra
č
una da jedan
deo
ž
iralnog novca moraju izmiriti u obliku gotovog novca jer
ć
e se jedan
deo kredita realizovati kroz podizanje gotovine na blagajni banke. Zato
banke moraju voditi ra
č
una o svojoj
likvidnosti
.
One svakog trenutka
moraju imati dovoljno sredstva da izmire svoje obaveze
.

13
svih drugih roba i pojavljuje se jo
š
jedan oblik vrednosti koji se naziva
nov
č
ani oblik vrednosti
. Ovaj oblik vrednosti mo
ž
emo prikazati na slede
ć
i
na
č
in:
y robe B = z robe C = v robe D = x nov
č
ane robe A.
Kao
š
to me
ž
emo da vidimo novac se javio kao proizvod procesa razmene.
Novac slu
ž
i za ispoljavanje vrednosti svih ostalih roba. Vrednost samog
novca kao robe, kao odre
đ
ene koli
č
ine zlata, odre
đ
ena je potrebnim radnim
vremenom za njegovu proizvodnju. Sam novac ima dvostruku upotrebnu
vrednost. S jedne strane
novac ima vrednost kao roba kojom se trguje na
finansijskim tr
ž
i
š
tima, a sa druge strane njegova vrednost se ogleda
kroz novac kao sredstvo razmene
. Naime, robe se razmenjuju za novac
š
to je jedna od veoma va
ž
nih uloga novca.
1.4.
FUNKCIJE NOVCA
Samim nastankom novac je dobio dve osnovne funkcije: mera vrednosti i
sredstvo razmene. Sa razvojem privrede broj funkcija koji novac obavlja
konstantno se pove
ć
avao. Tako se kao najva
ž
nije funkcije novca pored dve
navedene isti
č
u i slede
ć
e: plate
ž
no sredstvo, sredstvo za zgrtanje blaga i
svetski novac. Postoje mi
š
ljenja da novac ima i druge dopunske vrednosti
kao
š
to su: funkcija konzervatora vrednosti, funkcija likvidnosti i
solventnosti i funkcija garanta slobode kori
šć
enja. I pored razli
č
itih
mi
š
ljenja smatra se da novac ima pet osnovnih funkcija:
Mera vrednosti
. Prva funkcija novca jeste da slu
ž
i kao osnova za
izra
ž
avanje vrednosti drugih roba. U najranijem periodu zlato je vr
š
ilo ovu
funkciju. Moglo je vr
š
iti ovu funkciju zato
š
to je i samo zlato roba, i u
njemu je sadr
ž
ana odre
đ
ena koli
č
ina ljudskog rada. Dakle robe se ne mere
preko novca, nego preko opredme
ć
enog ljudskog rada. Novac kao mera
vrednosti pokazuje ono
š
to je zajedni
č
ko za sve robe a to je vreme i rad koji
je potreban za njihovu proizvodnju. Na tr
ž
i
š
tu svaka roba menja se za
odre
đ
enu koli
č
inu novca, a u su
š
tini to je razmena jednakih koli
č
ina
ulo
ž
enog ljudskog rada.
Vrednost robe izra
ž
ena u novcu je cena, ili kako
se to
č
esto isti
č
e, cena je nov
č
ani izraz vrednosti robe
. Prilikom razmene,
robe se pretvaraju u odre
đ
ene koli
č
ine novca, odnosno zlata. Zato je bilo
potrebno da se utvrde jedinice mere, odnosno te
ž
inske jedinice. Osnovne
te
ž
inske jedinice dalje se razvijaju podelom na alikativne delove merila. Pre
nego
š
to postanu novac, zlato, srebro, bakar ve
ć
imaju takva merila u
svojim metalnim te
ž
inama. Tako za jedinicu mere na primer slu
ž
i funta
koja se deli na unce itd. Ova su prvobitna imena nov
č
anog merila, ili merila
cena u svakom metalnom opticaju. Vidimo da se novac javlja kao mera
vrednosti i kao merilo cena, i to u prvom slu
č
aju kao priznanje ljudskog
rada, a drugom slu
č
aju kao odre
đ
ena i utvr
đ
ena te
ž
ina metala.
14
Pitanje koje se mo
ž
e postaviti je kako se utvr
đ
uje vrednost neke robe
izra
ž
ene u zlatu, odnosno u broju nov
č
ane jedinice? Uzmimo na primer,
jedan dolar kod koga je zlatna sadr
ž
ina odre
đ
ena zakonom i iznosi
0.7366671 grama zlata i recimo100 metara platna. Dakle za proizvodnju
ove koli
č
ine platna utro
š
eno je isto toliko ljudskog rada kao i za 73.66617
grama zlata. Ako ovo izrazimo nov
č
anom jedinicom dolarom onda imamo
73.66617:0.7366617=100, a to zna
č
i da cena ove robe od 100 metar platna
izra
ž
ena u novcu iznosi 100 dolara. Tokom vremena ljudi su sve vi
š
e
vrednost robe izra
ž
avali u nov
č
anim jedinicama a sve manje u zlatu, tako da
se danas vrednost robe izra
ž
ava isklju
č
ivo u nov
č
anim jedinicama.
Ovde je potrebno ukazati na razliku izme
đ
u merenja vrednosti i merenja
cena. Merenjem vrednosti vr
š
i se upore
đ
ivanje jednakih koli
č
ina utro
š
enog
apstraktnog ljudskog rada, dok se merenjem cena odre
đ
ena vrednost svodi i
meri nov
č
anom jedinicom. Merenje vrednosti je dru
š
tvena funkcija, a
merenje cena je tehni
č
ka funkcija.
Me
đ
utim, iako je merilo cena tehni
č
ka funkcija, za promet roba veoma je
va
ž
no da ovo merilo cena bude postojana veli
č
ina, odnosno da jedinica
mere bude stabilna, jer ne mo
ž
e jedan metar
č
as da bude 98,
č
as 99
santimetara, a samo ponekad 100 santimetara. Za normalno i nesmetano
odvijanje robnog prometa i svakodnevnog poslovanja, neophodno je da ove
jedinice mere budu stabilne veli
č
ine. Zato se za merilo cena mora utvrditi
ta
č
no odre
đ
ena te
ž
ina zlata kao jedinica mere, a to je nov
č
ana jedinica koju
obi
č
no dr
ž
ava odre
đ
uje zakonom.
Dakle, na osnovu svega do sada re
č
enog mo
ž
emo zaklju
č
iti da kada postoji
podudarnost izme
đ
u ponude i tra
ž
nje, cena neke robe zavisi od vrednosti te
robe, vrednosti zlata i koli
č
ine zlata u jednoj nov
č
anoj jedinici. Ako se
vrednost robe pove
ć
ava ili smanjuje, u istoj srazmeri pove
ć
ava
ć
e se ili
smanjivati i njena cena, pod uslovom da ostane nepromenjena vrednost
zlata i koli
č
ine zlata u jednoj nov
č
anoj jedinici. Ukoliko se vrednost zlata
pove
ć
ava ili smanjuje, zbog promena u produktivnosti rada u proizvodnji
zlata, onda bi se cena robe menjala u obrnutoj srazmeri. Isto tako stoji i
odnos izme
đ
u koli
č
ine zlata u jednoj nov
č
anoj jedinici i ceni robe. Ukoliko
je koli
č
ina zlata u jednoj nov
č
anoj jedinici manja utoliko je cena robe ve
ć
a i
obrnuto, pod pretpostavkom da je nepromenjena vrednost robe i vrednost
zlata.
Prilikom utvr
đ
ivanja vrednosti neke robe novac ne mora da bude prisutan,
jer da bi se izra
č
unala cena neke robe potrebno je znati vrednost novca,
vrednost te robe i koje je merilo cena. Prema tome slobodno mo
ž
emo re
ć
i
da novac vr
š
i funkciju mere vrednosti idealno ili zami
š
ljeno, jer uop
š
te nije
potrebno njegovo prisustvo da bi se utvrdila vrednost neke robe, odnosno
njena cena. Iz ovoga proizilazi da cena neke robe treba da se podudara sa
njenom vredno
šć
u. Me
đ
utim, u praksi cene
č
esto odstupaju od vrednosti
robe,
š
to zna
č
i da dolazi do kvantitativne nepodudarnosti izme
đ
u veli
č
ine
vrednosti i cene. Recimo stvari koje nisu roba kao
š
to su savest,
č
ast,

16
1.5.
NOVAC I FINANSIJSKI SISTEM
Novac je kroz svoj istorijski razvoj pro
š
ao kroz razli
č
ite faze i oblike i sa
njegovim razvojem i promenama razvijali su se i menjali i finansijski
sistemi. Promena pogleda na novac i njegovu ulogu doveli su do toga da se
dr
ž
ava sve vi
š
e interesovala za njegovo funkcionisanje, postepeno ga je
podvrgavala svojoj kontroli da bi na kraju potpuno preuzela pravo emisije
novca i celokupno ure
đ
enje i organizaciju finansijskog sistema. U razvoju
finansijskih sistema posebno je va
ž
no ukazati na nekoliko va
ž
nih etapa.
Prva va
ž
na etapa je
paralelizam ili sistem paralelnog va
ž
enja
. Ovaj
sistem je va
ž
io u periodu kada se novac kovao od srebra i od zlata i kada su
te nov
č
anice paralelno funkcionisale u platnom prometu. Izme
đ
u ove dve
vrste novca zakonski nije utvr
đ
ivan nikakav odnos, pa se pla
ć
anje
regulisalo ugovorima samih u
č
esnika platnog prometa. Ovakav finansijski
sistem nije mogao opstati dugo
š
to je razvoj privrede i pokazao.
Druga va
ž
na faza u razvoju finansijskih sistema je
bimetalisti
č
ki sistem
.
Ovaj sistem je prvi put uveden u Engleskoj krajem 18. veka, ali je zbog
precenjenosti zlata Engleska fakti
č
ki postala zemlja monometalizma.
Bimetalizam je potom uveden u Francuskoj 1803. godine odlukom da se
slobodno kuje novac od srebra i zlata. Obe vrste novca bili su neograni
č
eno
sredstvo pla
ć
anja i ravnopravno su u
č
estvovali u platnom prometu. Odnos
vrednosti srebra i zlata bio je zakonom utvr
đ
en i na po
č
etku je iznosio
1:15.5, a kasnije je bio izmenjen u korist zlata. Dakle odnos je bio utvr
đ
en
zakonom.
Ovaj sistem je imao prednosti nad sistemom paralelnog va
ž
enja. Proces
razmene se odvijao br
ž
e i nije bilo potrebe za bilo kakvim cenkanjem.
Znala se vrednost novca pa je sve jedno kojim se novcem pla
ć
alo.
Me
đ
utim, vremenom je i ovaj sistem pokazao odre
đ
ene slabosti. Naime,
naj
č
e
šć
e se de
š
avalo da utvr
đ
eni odnos izme
đ
u srebra i zlata nije odnos koji
i stvarno bio prisutan na tr
ž
i
š
tu, naro
č
ito na inostranim tr
ž
i
š
tima. Tako na
primer, ako je zakonom utvr
đ
eni odnos precenio srebro, a potcenio zlato,
onda je zlato odlazilo u inostranstvo, kupovalo se za njega srebro i od njega
se kovao srebrni novac koji je u zemlji precenjen. Dr
ž
ava je morala da tra
ž
i
re
š
enja za ovaj problem jer je obi
č
no bolji novac istiskivan iz prometa i
odlazio je iz zemlje a u zemlji je ostajao lo
š
iji novac.
Tako se bimetalisti
č
ki sistem postepeno pretvarao u
monetalizam
onog
metala
č
ija je vrednost u odnosu na drugi metal bila ni
ž
a. Relativno skuplji
metal se povla
č
io iz opticaja, i izvozio se u inostranstvo. Zato su dr
ž
ave sve
vi
š
e po
č
ele da prelaze na monetalizam srebra ili zlata i kao zakonsko
sredstvo pla
ć
anja koristio se samo jedan metal.
Mnoge zemlje tokom 19. veka pre
š
le su na ovaj finansijski sistem. Za ovaj
period posebno je karakteristi
č
an monometalizam zlata ili sistem zlatnog
va
ž
enja.
Sistem zlatnog va
ž
enja bio je takav sistem u kom se kao
17
sredstvo pla
ć
anja upotrebljavalo samo zlato
. U ovom sistemu je
postojala potpuna sloboda kovanja zlata u novac i pretapanja novca u zlato.
Ukoliko su postojale nov
č
anice one su bile surogat novca i svakog trenutka
su kod centralne banke mogle biti zamenjene za zlato. Postojala je i potpuna
sloboda izvoza i uvoza zlata.
Ovaj finansijski sistem je posebno hvaljen jer je automatski regulisao
koli
č
inu novca u opticaju i postojala je i stabilnost cena. Automatizam
ovog sistema ogledao se u tome
š
to je zlatni novac automatski sam po sebi
odr
ž
avao stabilnost svoje vrednosti u okvirima tzv. uskih granica zlatnih
ta
č
aka. Ovde se radi o slede
ć
em: ukoliko se primera radi, komadima
kovanog novca pove
ć
a vrednost iznad vrednosti zlata, po
š
to je postojala
apsolutna sloboda kovanja novca, ljudi
ć
e kupovati zlato, odne
ć
e u kovnicu
i pretapa
ć
e u zlatnike, i to sve dotle dok se vrednost kovanog novca i zlata
ne izjedna
č
i. Kraj ovog sistema nastupio je sa Prvim svetskim ratom.
Nakon toga pojavile su se neke varijante ovog sistema ali se izvorni sistem
sa opticajem zlatnika, slobodnim kovanjem zlata, slobodnim izvozom i
uvozom zlata nikada vi
š
e nije vratio. Ovaj sistem na prvi pogled izgleda
idealan, jer je stabilnost vrednosti novca veoma visoka. Me
đ
utim, u
funkcionisanju ovog sistema pojavile su se odre
đ
ene te
š
ko
ć
e. Ove te
š
ko
ć
e
manifestovale su se kroz suprotnost izme
đ
u prirodne ograni
č
enosti koli
č
ine
zlata i sve ve
ć
e potrebe robnog prometa za novcem. Ubrzani razvoj
privrede zahtevao je i pove
ć
anje koli
č
ine sredstava razmene, u ovom
slu
č
aju zlatnog novca, koji zbog svoje prirodne ograni
č
enosti koli
č
ine nije
mogao da odgovori. Problem je re
š
avan izdavanjem nov
č
anica kao surogata
pravog novca, a naro
č
ito menica, tako da se na taj na
č
in nesta
š
ica za
novcem ubla
ž
ila. Me
đ
utim, i izdavanje nov
č
anica nije moglo biti
neograni
č
eno jer su one morale biti pokrivene zlatnim novcem. U kriznim
situacijama svako je gledao da se oslobodi nov
č
anica, odnosno da ih
zameni za zlato. Zato je u Prvom svetskom ratu i do
š
lo do sloma zlatnog
va
ž
enja jer svi su tra
ž
ili robni novac, a osloba
đ
ali su se nov
č
anica, pa kako
su nov
č
anice bile izdate u ve
ć
im iznosima od koli
č
ine zlata, neminovno je
do
š
lo do sloma. Dr
ž
ave su obustavile zamenu banknota za zlato i zabranile
su izvoz zlata iz zemlje,
š
to su bili osnovni postulati zlatnog va
ž
enja.
Nakon ovog sistema pojavili su
sistem zlatnih poluga i sistem zlatnih
deviza
. U ovim sistemima novac se nije kovao od zlata ali je na neki na
č
in
bio vezan za zlato. Nov
č
anice koje su slu
ž
ile kao sredstvo pla
ć
anja imale su
delimi
č
no pokri
ć
e u zlatu i mogle su da se menjaju za zlato. Banknote su
menjane za zlato ali ne za zlatnike ve
ć
za nekovano zlato, zlato u zlatnim
polugama. Zamena nov
č
anica za zlatne poluge podrazumevao je znatno
ve
ć
i iznos nov
č
anica koje bi bile zamenjene za jednu polugu. Odre
đ
en je
najmanji iznos novca koji se mo
ž
e zameniti za zlatne poluge, a to su po
pravilu bili veliki iznosi. U ovom sistemu veza izme
đ
u vrednosti zlata i
vrednosti nov
č
ane jedinice, odra
ž
avala se preko slobodnog izvoza i uvoza

19
GLAVA 2.
MONETARNI AGREGATI I PRIMARNI
NOVAC. MEHANIZAM KREIRANJA I
POVLA
Č
ENJA NOVCA.
20
UVOD
Svi u
č
esnici u finansijskom i ekonomskom sistemu anga
ž
uju i tro
š
e novac.
Iz tog razloga svi u
č
esnici se kre
ć
u u okviru odre
đ
enih bud
ž
etskih
ograni
č
enja, odnosno nijedan u
č
esnik ne mo
ž
e funkcionisati u ambijentu
neograni
č
enog izobilja. Ovo pravilo va
ž
i kako za pojedince tako i za dr
ž
avu
zato
š
to dr
ž
ava svojom potro
š
njom iznad iznosa prikupljenih prihoda
zna
č
ajno uti
č
e na rast ponude novca. Na strani prihoda dr
ž
ave osim
fiskalnih nalaze se i monetarne varijable. Na ovaj na
č
in uspostavlja se veza
izme
ć
u dr
ž
ave i centralne banke i procesa kreditiranja novca.
2.1.MO NET AR N I AG REG A T I
Nov
č
ana masa je izraz prihva
ć
en kao jedinstven termin koji sa monetarnog
stanovi
š
ta ozna
č
ava novac,
š
to zna
č
i da pojmovno obuhvata kako klasi
č
ne
oblike novca (kovani novac i nov
č
anice), tako i razne druge likvidne
finansijske oblike. Potreba za definisanjem ovog termina se javila kada su
razli
č
iti finansijski oblici po
č
eli da obavljaju funkcije novca.
Osnovne funkcije novca
u privredi i motivi za njegovo dr
ž
anje su:
transakcioni
, novac se koristi za obavljanje transakcija, tj. za
pla
ć
anje roba i usluga;
š
pekulativni
, novac se dr
ž
i u cilju
š
pekulacija na finansijskom
tr
ž
i
š
tu (o
č
ekivani pad ili rast kamatnih stopa, odnosno cena hartija
od vrednosti);
predostro
ž
nost u dr
ž
anju novca
, kada se novac dr
ž
i kao odre
đ
ena
rezerva za slu
č
ajeve vanrednih okolnosti.
Dakle,
nov
č
anu masu
č
ine ukupna nov
č
ana sredstva u nekoj zemlji
koja se neposredno i bez ikakvih ograni
č
enja mogu upotrebljavati kao
sredstvo pla
ć
anja.
Osim gotovog novca u opticaju (kovani i papirni novac)
nov
č
ana masa obuhvata sve one depozite odnosno potra
ž
ivanja na ra
č
unima
banaka koja slu
ž
e kao sredstvo pla
ć
ana u procesu prometa.
U savremenim privredama u uslovima postojanja raznovrsnih nov
č
anih
oblika pojam nov
č
ane mase ne mo
ž
e da izrazi svu slo
ž
enost odnosa izme
đ
u
finansijskih i realnih privrednih kretanja, te se pojavila potreba za
selekcijom i diferenciranjem razli
č
itih oblika finansijskih instrumenata u
pojedine grupe prema stepenu njihove likvidnosti.
Termin monetarni agregati po
č
eo je da se upotrebljava kao zajedni
č
ki
pojam za razli
č
ite grupe finansijskih instrumenata, tj. za novac i druga
finansijska sredstva sli
č
na novcu. Monetarni agregati se pojavljuju kao
predmet diskusije me
đ
u ekonomistima, naj
č
e
šć
e u vezi sa obja
š
njenjem

22
(posebno investicija) kao primarnih pokreta
č
a tra
ž
nje za bankarskim
kreditima.
Teorijski stav, da realni ekonomski faktori odre
đ
uju formiranje performansi
date ekonomije (stopa rasta, stopa nezaposlenosti, stopa inflacije, suficit ili
deficit u platnom bilansu, itd) a da monetarne varijacije igraju zna
č
ajnu
povratnu ulogu u funkcionisanju performansi ekonomije, je mnogo
prihvatljiviji. Time se odbacuje monetaristi
č
ki pristup po kome je dovoljno
kontrolisati isklju
č
ivo monetarni sektor da bi se preko toga uspostavila
kontrola nad realnim sektorom ekonomije.
1
Nov
č
ana masa, shva
ć
ena
š
ire ili u
ž
e, predstavlja najlikvidniji deo
finansijskih instrumenata
. Svi ostali finansijski instrumenti sadr
ž
e
odre
đ
eni stepen likvidnosti, zavisno od stvarnih mogu
ć
nosti njihovog
pretvaranja u novac (tj. u najlikvidnije finansijske oblike koji ulaze u okvir
nov
č
ane mase). Stepen likvidnosti odre
đ
enog finasijskog instrumenta ne
zavisi od rokova dospelosti tog instrumenta ve
ć
od mogu
ć
nosti njegove
prodaje na tr
ž
i
š
tu novca i kapitala tj. zavisi od stepena razvijenosti i
organizovanosti finansijskog tr
ž
i
š
ta. Tako, na primer, u uslovima gde su
visoko organizovana ova tr
ž
i
š
ta i najdugoro
č
niji finansijski oblici, kao
š
to
su dugoro
č
ne hartije od vrednosti, mogu se smatrati likvidnim, jer se lako
mogu pretvoriti u novac.
U uslovima postojanja razvijenog finansijskog tr
ž
i
š
ta stalno se preispituje
koncept nov
č
ane mase, jer to iziskuje delovanje tr
ž
i
š
nih kriterijuma i
mogu
ć
nost brze supstitucije izme
đ
u raznih oblika finansijske aktive.
Osnovni razlog dr
ž
anja dela finansijske aktive u likvidnim oblicima, koji ne
predstavljaju instrumente pla
ć
anja, jeste kamatna stopa. Ova likvidna
sredstva, koja nisu transakcioni novac, nalaze se u vidu
š
tednih depozita
stanovni
š
tva u kreditnim institucijama bez otkaznog roka, ili u vidu
dr
ž
avnih vrednosnih papira sa kra
ć
im rokom otplate i mogu
ć
no
šć
u da se
lako mogu prodati za transakcioni novac na finansijskom tr
ž
i
š
tu. U
zemljama sa razvijenim finansijskim tr
ž
i
š
tima sektori preduze
ć
a i
stanovni
š
tva te
ž
e da relativno smanje deo likvidne aktive koju dr
ž
e u obliku
transakcionog novca, tj. da pove
ć
aju deo ostale likvidne aktive koju dr
ž
e u
kamatonosnim oblicima.
Prema tome, polaze
ć
i od novca koji sadr
ž
i puni stepen likvidnosti ostali
finansijski oblici se mogu pore
đ
ati u iznijansiranu skalu sve manjeg stepena
likvidnosti. Broj stepeni u ovoj skali likvidnosti, odnosno obuhvatnost
finansijskih oblika (pored nov
č
ane mase) koji ulaze u ovu skalu, bi
ć
e
razli
č
it u razli
č
itim zemljama,
š
to zavisi od konkretnih institucionalnih
uslova, pre svega od stepena privredne razvijenosti, ali i od delovanja
drugih faktora: istorijskih, dru
š
tveno ekonomskih, itd.
1
Dr M.
Ć
irovi
ć
,
Monetarna ekonomija
, Evropski centar za mir i razvoj, 1989,
str.3.
23
Koncept nov
č
ane mase ima analiti
č
ku vrednost kao indikator likvidnosti
makroekonomije jedino ako postoji visok stepen korelacije izme
đ
u nov
č
ane
mase i nominalnog dohotka. Pomo
ć
u kvantitativnih metoda neophodno je
odrediti optimalnu definiciju novca koja bi na najbolji na
č
in bila u
korelaciji sa kretanjem nominalnog dru
š
tvenog proizvoda. Na taj na
č
in bi
do
š
lo do razdvajanja tehni
č
ke definicije novca kao agregata instrumenta
pla
ć
anja od ekonomske definicije koja u finansijskoj strukturi formuli
š
e
ovaj agregat finansijskih sredstava kao najpotpuniji pokazatelj korelacione
veze sa kretanjem nominalnog dru
š
tvenog proizvoda.
2
2.1.1.
KONCEPTI NOV
Č
ANE MASE
U monetarnoj teoriji postoje dva koncepta nov
č
ane mase :
Prema
prvom
konceptu
nov
č
ana
obuhvata
sve
koli
č
ine
transakcionog novca koji poseduju nebankarski subjekti,
Drugi koncept u sastav nov
č
ane mase uklju
č
uje sva likvidna
finansijska sredstva koja se nalaze kod nebankarskog sektora.
Koncept transakcionog novca polazi od funkcije novca kao sredstva
prometa i pla
ć
anja. Koncept transakcionog novca isti
č
e podelu izme
đ
u dve
kategorije finansijskih sredstava u ekonomiji. Na jednoj strani se nalaze
sredstva pla
ć
anja kojima raspola
ž
u nebankarski transaktori, s tim da su taj
transakcioni novac emitovale banke, dok na drugoj strani nebankarski
transaktori
raspola
ž
u
dugoro
č
nim
finansijskim
sredstvima
koja
predstavljaju neutro
š
en deo njihove akumulacije.
U prvom slu
č
aju, kada banke emituju novi novac, to se odra
ž
ava na
pove
ć
anje novca i kredita u opticaju te mo
ž
e do
ć
i do pojave inflacije, dok u
drugom slu
č
aju se vr
š
i samo preusmeravanje koli
č
ine novca i preraspodela
novca unutar sektora nebankarskih transaktora a koli
č
ina novca se ne
menja.
Nov
č
ana masa treba da predstavlja skup dovoljno aktivnih nov
č
anih
sredstava preko kojih
ć
e promena nov
č
ane mase u dovoljnom stepenu
pokazivati promene u visini ukupne kupovne snage na tr
ž
i
š
tu. Osnovni
zadatak monetarnih vlasti je da se prona
đ
e ona koncepcija nov
č
ane mase
koja mo
ž
e da odr
ž
ava ukupnu kupovnu snagu zajedno sa svim
implikacijama koje ukupna kupovna snaga ima na kretanje privrede, cena i
spoljne trgovine.
Pra
ć
enje i analiza monetarnih agregata, a pre svega nov
č
ane mase kao
izraza primarne likvidnosti privrede, zahteva da se uz analizu apsolutne
visine i promena nov
č
ane mase vr
š
i pra
ć
enje i analiza oblika nov
č
anih
2
Dr M.
Ć
irovi
ć
,
Monetarna ekonomija
, Evropski centar za mir i razvoj, 1989,
str.3.

25
nov
č
ana masa (M1);
kvazi novac (
š
tedni i drugi depoziti po vi
đ
enju ili oro
č
eni do godinu
dana);
kratkoro
č
ne hartije od vrednosti;
kratkoro
č
ni depoziti doma
ć
ih komitenata u devizima.
Tre
ć
i monetarni agregat (M3) tj. ukupna likvidna sredstva
č
ine:
monetarni agregat (M2);
sredstva rezervi;
sredstva za doznake u inostranstvu;
sredstva za pokri
ć
e akreditiva;
ostali ograni
č
eni depoziti;
sredstva za kupovinu deviza;
udru
ž
ena sredstva.
U nekim privredama se koriste i monetarni agregati M4 i M5. Monetarni
agregat (M4) - monetarni volumen obuhvata pored agregata M3 i
dugoro
č
ne dinarske i devizne depozite kao i druga sredstva oro
č
ena preko
godinu dana, dugoro
č
ne obaveze banaka prema doma
ć
im komitentima u
devizama, dugoro
č
ne obaveze po hartijama od vrednosti. Monetarni agregat
(M5) - monetarni potencijal pored agregata M4 obuhvata i instrumente
tr
ž
i
š
ta novca u posedu privatnog sektora (bankarske menice, blagajni
č
ki
zapisi, depoziti lokalnih organa vlasti) i neka druga nelikvidna sredstva.
2.1.2.
MONETARNI AGREGATI PREMA METODOLOGIJI
NARODNE BANKE SRBIJE
NBS u svojoj metodologiji koristi tri monetarna agregata:
M1 = nov
č
ana masa = gotovina + depozit po vi
đ
enju;
M2 = likvidna sredstva = M1 + kvazi novac (
š
tedni depoziti po
vi
đ
enju,
š
tedni depoziti do godinu dana, oro
č
eni depoziti do godinu
dana, obveznice do godinu dana);
M3 = ukupna likvidna sredstva = M2 + ostala likvidna sredstva
(sredstva rezervi preduze
ć
a, pokri
ć
e po akreditivima, garancijama i
kreditima u inostranstvu).
Osnovno obja
š
njenje volumena nov
č
ane mase zasniva se na naju
ž
em
agregatu M1 koji sadr
ž
i samo transakcioni novac, u
š
ira dva agregata M2 i
M3 ulaze likvidna sredstva raspolo
ž
iva do godinu dana.
Finansijska sredstva nebankarskih sektora sa rokovima preko jedne godine
ne ulaze u sastav monetarnih agregata, tako
đ
e u monetarne agregate ne
ulaze ni sredstva poslovnih banaka kod centralne banke.
Na optimalnu sektorsku strukturu nov
č
ane mase deluju brojni faktori,
č
ak i
oni koji su izvan uticaja monetarno kreditne politike. Formiranje i promena
nov
č
ane mase po pojedinim sektorima je posledica pre svega, promena
26
tra
ž
nje novca od strane tih sektora, odnosno dr
ž
alaca novca unutar tih
sektora.
2.2. BRZINA OPTICAJA NOVCA
Uloga novca u odvijanju privredne aktivnosti jedne zemlje i njegov uticaj
na kretanje cena, dohodak, likvidnost reprodukcije i zaposlenost danas je,
osnovni predmet izu
č
avanja monetarne ekonomije. U njenoj dugoj istoriji
postojao je veliki broj suprotnih stavova o ulozi novca u privredi. S jedne
strane, postoji stav da je koli
č
ina novca bez zna
č
aja za privredna kretanja
(naro
č
ito ona koja su se formirala u okviru kejnzijanske monetarne teorije),
dok drugi smatraju da je koli
č
ina novca jedan je od osnovnih faktora
privrednog
razvoja
i
stabilnosti
(naro
č
ito
stavovi
savremene
„reformulisane“ kvantitativne teorije novca). Izme
đ
u njih postoje brojne
varijente koje novcu daju ve
ć
i ili manji zna
č
aj.
Op
š
te prihva
ć
en stav savremene monetarne teorije je da koli
č
ina novca
predstavlja jedan od zna
č
ajnih faktora privrednih kretanja, posebno u
uslovima kreditnog novca i svih surogata pravog novca. Ovo potvr
đ
uje i
č
injenica da se u okviru monetarne teorije sve ve
ć
a pa
ž
nja pridaje
izu
č
avanju i istra
ž
ivanju mehanizma preno
š
enja monetarnog delovanja na
proces reprodukcije, s ciljem da se na
đ
e odgovor na pitanje: kako i kojom
brzinom deluju pojedini instrumenti monetarne politike na osnovne
privredne
makroagregate,
kao
š
to
su:
nacionalni
dohodak,
cene,
zaposlenost, spoljnotrgovinski bilans, platni bilans, likvidnost privrede i dr.
To zna
č
i da monetarna teorija u odre
đ
ivanju optimalne nov
č
ane mase i
politici
″
aktivnog novca
″
polazi od njene dinami
č
ke interpretacije. Proces
emisije i poni
š
tavanja novca, tj. celokupan emisioni mehanizam obi
č
no sam
za sebe nije u stanju da pru
ž
i odgovor na pitanja formiranja optimalne
nov
č
ane mase u privredi, a to je osnovno pitanje koje treba da reguli
š
e
emisioni mehanizam. Snadbevanje privrede potrebnom koli
č
inom novca
danas je jedan od glavnih zadataka monetarne i ekonomske politike. Za
razliku od zlatnog standarda,
č
iji je automatizam omogu
ć
avao i automatsko
regulisanje potrebne koli
č
ine novca i stabilnost nov
č
ane jedinice, u
dana
š
njim uslovima savremene privrede, u uslovima papirnog va
ž
enja i
depozitnog novca, kao i pojave raznih surogata savremenog novca to je
izuzetno slo
ž
en i te
ž
ak zadatak. U savremenim privredama ne postoji neki
mehanizam za automatsko uspostavljanje potrebne nov
č
ane mase, te svaka
zemlja nastoji da koliko je maksimalno mogu
ć
e kontroli
š
e i upravlja
strukturom novca, koli
č
inom primarnog novca i faktorima koji uti
č
u na
brzinu opticaja novca. Naime, masa novca u privredi je vrlo promenljiva i
dinami
č
na veli
č
ina,
š
to zavisi od nekoliko faktora:
mase novca u privredi koja oscilira s oscilacijom privredne
aktivnosti, uz stalnu tendenciju pove
ć
anja (u uslovima pro
š
irene
reprodukcije),
brzine opticaja novca u privredi,

28
operativne monetarne politike (njeno elasti
č
no pode
š
avanje teku
ć
im
privrednim kretanjima). U tom slu
č
aju lak
š
e je prihvatiti neki od modela
kvantitativne teorije, a to zna
č
i po
ć
i od pretpostavke stabilne (na kratak i
dugi rok) brzine opticaja novca.
Me
đ
utim, ne treba izgubiti iz vida
č
injenicu da se upravo preko brzine
opticaja novca izra
ž
avaju brojne veze monetarnog i realnog sektora
privrede, brojne odluke privrednih subjekata u pogledu zadr
ž
avanja
dohotka, njegove potro
š
nje, o
č
ekivanja rasta cena, privredna kretanja,
proces zadu
ž
ivanja i razdu
ž
ivanja i osnovna orijentacija monetarne politike.
Brzina opticaja novca, mada vrlo slo
ž
en faktor kretanja i pona
š
anja nov
č
ane
mase, samo je refleks brojnih odluka i pona
š
anja bankarskog sistema,
privrednih subjekata, dr
ž
ave, izvoza i uvoza i dr. u odnosu na raspolo
ž
ivi ili
o
č
ekivani dohodak i nov
č
ana sredstva.
U analiziranju uticaja nov
č
ane mase i njene strukture na privredna kretanja,
treba ista
ć
i da stvarni efekat nov
č
ane mase zavisi ne samo od njene
veli
č
ine, odnosno, godi
š
nje promene, ve
ć
i od brzine njenog opticaja. Jer,
pri istoj visini nov
č
ane mase, ali uz pove
ć
anje nov
č
anog opticaja, dolazi do
stvaranja ve
ć
e nov
č
ane mase.
Da bi se shvatila su
š
tina brzine opticaja novca potrebno je po
ć
i od poznatog
efekta uvo
đ
enja novca u proces razmene razdvajanja akta prodaje od akta
kupovine robe, odnosno usluge. Pojmom i uvo
đ
enjem novca kao sredstva
razmene, napustila se trampa, te se stvorila mogu
ć
nost da do
đ
e do
poreme
ć
aja u privredi jer prodavac odre
đ
ene robe ima mogu
ć
nost da se u
dogledno vreme ne pojavi kao kupac neke druge robe. Problem mo
ž
e
stvoriti i pojava kupaca koji se u tom periodu nije pojavio kao prodavac.
Brzina opticaja novca u stvari zna
č
i u ovom okviru meru vremena koje
razdvaja akt prodaje od akta kupovine. Tako se mo
ž
e zamisliti da je u
slu
č
aju trampe brzina opticaja beskona
č
no velika, tako da je brzina opticaja
novca jednaka nuli:
M
t
=
=
= 0
gde je:
V
– brzina opticaja novca;
M
t
– potrebna koli
č
ina novca;
T
– obim transakcija.
Prema ovakvom pristupu, to bi zna
č
ilo da brzina opticaja mora imati neku
kona
č
nu vrednost, tj. da kupovina sledi prodaju posle nekog vremenskog
29
razmaka. Zna
č
i, novac i brzina opticaja novca predstavljaju dva aspekta
jedne iste pojave. Koli
č
ina novca predstavlja stati
č
ki aspekt novca, a brzina
opticaja dinami
č
ki aspekt novca. Postojanje novca i brzina opticaja novca
su prirodno vezani, tj. uvo
đ
enje novca zna
č
i razdvajanje akta kupovine od
prodaje. To razdvajanje je aktuelno samo ako postoji vremenski razmak
izme
đ
u ova dva akta. Taj vremenski razmak upravo le
ž
i u osnovi brzine
opticaja novca.
Brzina nov
č
anog opticaja mo
ž
e se definisati kao broj transakcija koje
odre
đ
ena nov
č
ana jedinica izvr
š
i u odre
đ
enom vremenskom intervalu. Za
iskazivanje brzine opticaja novca koristi se koeficijent opticaja, a on
predstavlja broj koji pokazuje koliko puta jedna nov
č
ana jedinica, u
proseku, u
č
estvuje u ostvarivanju robnonov
č
anih transakcija u jednom
periodu (u stvari, to je iznos nov
č
anih transakcija podeljen s prose
č
nom
koli
č
inom novca u datom vremenskom periodu). Ako uzmemo u obzir
ukupnu nov
č
anu masu privrede (kao agregat) i utvr
đ
ujemo njenu brzinu
opticaja, onda se radi o prose
č
noj brzini opticaja. Stavljanjem u odnos
ukupnog iznosa robno-nov
č
anih transakcija i prose
č
ne nov
č
ane mase,
dobija se koeficijent prose
č
ne brzine opticaja nov
č
ane mase. Me
đ
utim,
treba ista
ć
i da je ovaj odnos dosta uop
š
ten pokazatelj i, kao takav, vrlo
nesiguran za vo
đ
enje monetarne politike i utvr
đ
ivanje potrebne koli
č
ine
novca u opticaju.
Problem je u tome
š
to ovaj pokazatelj ne odra
ž
ava razliku u brzinama
opticaja pojedinih oblika novca i pojedinih sektora. Naime, poznato je da je
nov
č
ana masa heterogen monetarni agregat. U njen sastav ulaze razli
č
iti
oblici nov
č
anih sredstava (gotov novac, depozitni novac), a to su sredstva s
razli
č
itom brzinom opticaja.
Ovi oblici novca, zbog njihove brzine opticaja, razli
č
ito deluju na
formiranje tra
ž
nje u privredi, a time i na formiranje pritiska na robne
fondove (ukoliko je brzina opticaja ve
ć
a, efekat promene nov
č
ane mase na
tra
ž
nju bi
ć
e ve
ć
i). Upravo zbog ovih razloga potrebno je znati i razlike u
brzini opticaja pojedinih oblika novca u sastavu nov
č
ane mase, ali i drugih
monetarnih agregata.
Osim toga, brzina opticaja novca se razlikuje i po njegovim dr
ž
aocima,
odnosno sektorima,
š
to tako
đ
e predstavlja va
ž
an indikator za vo
đ
enje
efikasne monetarne politike.
Prema tome, svaki model koji
ž
eli uspostaviti funkcionalne odnose izme
đ
u
monetarnih pojava, s jedne strane, i realnih privrednih kretanja, s druge, u
ovom slu
č
aju izme
đ
u nov
č
ane mase i dru
š
tvenog proizvoda (koji se obi
č
no
uzima kao reprezent obima nov
č
anih transakcija), a pri tome ne uzima u
obzir i faktore koji deluju na promene brzine opticaja nov
č
ane mase u
celini, ili njenih sastavnih delova, posta
ć
e nekonzistentan i neprecizan.

31
uzima se odnos koli
č
ine novca prema nov
č
anim tokovima, ili
obrnuto;
razli
č
ito se defini
š
u nov
č
ani tokovi;
razli
č
ito se defini
š
e pojam nov
č
ane mase.
Transakciona brzina opticaja novca
predstavlja odnos izme
đ
u ukupnog
iznosa nov
č
anih transakcija i koli
č
ine novca, tj. broj koji pokazuje koliko
jedinica nov
č
anih transakcija se obavlja jedinicom koli
č
ine novca u
opticaju.
V
t
=
Vt
– transakciona brzina novca u opticaju;
T
– obim nov
č
anih transakcija;
M
– koli
č
ina novca.
Dohodovna brzina opticaja novca
predstavlja odnos izme
đ
u nominalnog
dru
š
tvenog proizvoda (ili nacinalnog dohotka) i koli
č
ine novca, tj. broj koji
pokazuje koliko jedinica dru
š
tvenog proizvoda opslu
ž
uje jedinica koli
č
ine
novca u opticaju.
V
d
=
NDP
–dru
š
tveni proizvod (ili nacionalni dohodak) po teku
ć
im cenama.
Ovaj odnos pokazuje koliko nov
č
anih jedinica dru
š
tvenog proizvoda ili
nacionalnog dohotka dolazi na jedinicu nov
č
ane mase. Ova varijanta se
razlikuje od transakcione brzine opticaja novca u tome
š
to ne obuhvata
me
đ
u fazne transakcije prometnog procesa, a tako
đ
e ne obuhvata ni
finansijske transakcije.
Varijanta brzine opticaja novca koja pokazuje odnos izme
đ
u koli
č
ine novca
i dru
š
tvenog ili nacionalnog proizvoda je
recipro
č
na vrednost dohodovne
brzine opticaja novca
:
V=
Ona pokazuje koji deo dru
š
tvenog proizvoda ili nacionalnog dohotka se
dr
ž
i u novcu, odnosno sa koliko se jedinica nov
č
ane mase obavlja
proizvodnja jedne jedinice dru
š
tvenog proizvoda ili nacionalnog dohotka.
Koristi se kao indikator snadbevenosti privrede novcem.
32
2.2.2.
FAKTORI BRZINE OPTICAJA NOVCA
Na brzinu opticaja novca uti
č
e veliki broj faktora me
đ
u kojima je potrebno ista
ć
i
slede
ć
e:
tra
ž
nju novca,
sklonost i pona
š
anje investicija,
sklonost potro
š
nji i pona
š
anje potro
š
nje,
izvozno-uvozni kompleks (devizne rezerve i pona
š
anje platnog
bilansa),
stabilnost privrede,
organizacione karakteristike privrede,
broj subjekata pla
ć
anja,
subjektivne (psiholo
š
ke) faktore i dr., koji se ne mogu kvantitativno
izraziti.
Ono
š
to je bitno ista
ć
i, jeste da se mora praviti razlika
izme
đ
u kratkoro
č
nih i
dugoro
č
nih faktora.
Monetarna teorija je do sada izdiferencirala nekoliko osnovnih faktora koji deluju na
brzinu nov
č
anog opticaja. O nekima
ć
emo ovde
š
ire govoriti:
Namenska ograni
č
avanja u tro
š
enju raspolo
ž
ivih nov
č
anih sredstava
. Svaki
oblik institucionalnog ograni
č
avanja tra
ž
nje ili raspolaganja nov
č
anih sredstava
deluje, vi
š
e ili manje, na brzinu nov
č
anog opticaja. Ve
ć
e ograni
č
avanje, i u du
ž
em
periodu, dovode do smanjivanja tra
ž
nje nov
č
anih sredstava i usporavanja brzine
opticaja. I obrnuto, manja ograni
č
avanja u kra
ć
em periodu dovode do manjeg
usporavanja brzine opticaja. To zna
č
i da poo
š
travanje re
ž
ima kori
šć
enja nov
č
anih
sredstava deluje na usporavanje brzine opticaja novca i do porasta optimalnw
(potrebne) nov
č
ane mase.
Tehnika platnog prometa.
Po svojoj prirodi tehnika platnog prometa je
ograni
č
avaju
ć
i faktor u brzini nov
č
anog opticaja. Radi se o pla
ć
anjima koje ne-
bankarski transaktori obavljaju preko bankarskog sistema. U neposrednim nov
č
anim
operacijama izme
đ
u nebankarskih transaktora brzina opticaja prakti
č
no nije
ograni
č
ena oim faktorom. Savr
š
enija tehnika platnog prometa smanjuje masu novca
u platnom prometu i dovodi do porasta brzine nov
č
anog opticaja. Ako je tehnika
platnog prometa toliko usavr
š
ena da su dani obra
č
un asvedeni na prose
č
no
č
etiri
dana, brzina pla
ć
anja je, prema ovome, svedena sa 360 na 90 dana. Visina
postoje
ć
ih nov
č
anih sredstava mo
ž
e biti i suvi
š
e velika, zbog uvo
đ
enja neke
institucionalne ili tehni
č
ke novine (npr. skra
ć
ivanja prose
č
nog perioda pla
ć
anja),
š
to
ubrzava nov
č
ani opticaj i smanjuje koli
č
inu novca, potrebnu za usavr
š
avanej
planiranih transakcija.
Decentralizacija ili centralizacija nov
č
anih sredstava
. Ve
ć
a centralizacija
nov
č
anih sredstava i centralizovana raspodela nacionalnog dohotka, odnosno vi
š
ka
rada, dovodi do brzine nov
č
anog opticaja. Suprotno nevedenom, ukoliko postoji
ve
ć
i broj ekonomskih jedinica u kojima se vr
š
i formiranje, raspodela i tro
š
enje
nov
č
anih sredstava dosazi do smanjenja brzine nov
č
anih opticaja, kao i do porasta

34
mase, a to zna
č
i da se ovde radi o faktorima koji imaju ugra
đ
ena i kontra delovanja
na nov
č
anu masu i brzinu opticaja.
Politi
č
ka stabilnost ili nestabilnost odre
đ
ene zemlje u odre
đ
enom periodu
. Ovaj
faktor je sam po sebi logi
č
an i nije potrebno njegovo
š
ire razmatranje.
Varijacije brzine opticaja novca su i pod sna
ž
nim delovanjem fundamentalne
nestabilnosti privrede i dru
š
tveno-politi
č
kog sistema,
š
to preko delovanja na ve
ć
u ili
manju preferenciju dr
ž
anja novca deluje i na brzinu opticaja novca.
Postoje i drugi faktori koji deluju direktno ili indirektno, kao kamatna stopa,
promene o
č
ekivanih stopa inflcije, promene u strukturi prioizvodnje i raspodeli
dohotka, sastav stanovni
š
tva (gradsko-seosko), uvo
đ
enje novih supstitita novca i dr.
Teorija tra
ž
nje novca, vezana za imovinu, dohodak, odnosno kapital, sve je
zna
č
ajnija u ista
ž
ivanju brzine opticaja novca, posebno kada se istra
ž
uju egzogeni
faktori u odnosu prema monetarnom sektoru i monetarnoj politici.
2.2.3.
BRZINA OPTICAJA NOVCA I NJEN ODRAZ NA EFIKASNOST
MONETARNE POLITIKE
Problem empirijskog istra
ž
ivanja brzine opticaja novca
č
ini se sve slo
ž
enijim,
posebno ako dolazi do kompenzacionih monetarnih efekata vi
š
e faktora u
odre
đ
enom periodu. Brzina opticaja novca je, u izvesnom smislu, rezultanta brojnih
i raznovrsnih delovanja faktora na strukturu i pona
š
anje nov
č
ane mase, a tako i
dru
š
tvenog proizvoda. To je, dakle, vrlo sinteti
č
an indikator za vo
đ
enje efektivne
monetarne politike. U pogledu brzine nov
č
anog opticaja, kao vrlo slo
ž
enog
podru
č
ja, teorijski i prakti
č
no – politi
č
ki, ipak nije ispravno po
ć
i od pretpostavke
stabilne finkcije brzine opticaja novca (
V
= const.), mada to mnoge pristalice
neokvantitativne teorije novca upravo rade. Sve ovo monetarno-kreditnu politiku, u
nedostatku potrebnih i sigurnih drugih indikatora o varijabilnosti brzine opticaja
novca i njenom odrazu na agregatnu tra
ž
nju i tra
ž
nju novca, stvarno li
š
ava jednog
bitnog elementa koji bi je u
č
inio znatno efikasnijom u regulisanju optimalne
nov
č
ane mase.
Monetarno planiranje i monetarna politika, koji se zasnivaju na pretpostavci stabilne
brzine nov
č
anog opticaja,
š
to se
č
esto i
č
ini, redovno dovodi do gre
š
aka u
odr
ž
avanju dinami
č
ke optimalne nov
č
ane mase. Dokazano je da je stabilnost brzine
opticaja novca na du
ž
i rok ve
ć
a (makar i kao neko prose
č
no reagovanje), dok se,
suprotno tome, monetarna politika upravo sprovodi kratkoro
č
no. S druge strane,
dosada
š
nja empirijska istra
ž
ivanja su pokazala da se radi o dinami
č
koj komponenti
potrebne koli
č
ine novca (nov
č
anoj masi), da je determini
š
u brojni faktori, te da oni
deluju, kako na tra
ž
nju, tako i na ponudu novca – a to
č
ini problem jo
š
slo
ž
enijim.
Stvarnu koli
č
inu novca sve te
ž
e kontroli
š
e centralna banka, osim kada je u stanju da
unapred spozna pravac i ja
č
inu delovanja brojnih faktora koji deluju na sistem
formiranja i poni
š
tavanja nov
č
ane mase, me
đ
u kojima brzina nov
č
anog opticaja ima
35
sve ve
ć
i zna
č
aj. Do ovih spoznaja centralna banka mo
ž
e vrlo te
š
ko do
ć
i, jer te
ž
e
mo
ž
e pristupiti izradi jednog ekonometrijskog modela koji bi sintetizovao delovanje
svih navedenih brojnih egzogenih i unutra
š
njih varijabli ovog sistema. Time
centralna banka ima sve manju kontrolu nad formiranjem i pona
š
anjem stvarne
koli
č
ine novca u privredi.
Ukupna koli
č
ina novca je sve vi
š
e egzogena varijabla, a njenu visinu i pona
š
anje
determini
š
e pona
š
anje ekonomskih jedinica monetarnog i nemonetarnog (realnog)
sektora. Pre svega, tu u obzir dolazi sklonost potro
š
nji, sklonost investicijama,
uvozu i izvozu, javni rashodi i bud
ž
et u celini, koji determini
š
u stvarnu koli
č
inu
novca, kao i ponudu novca bankarskih institucija (centralne i poslovnih banaka).
Radi se, dakle,
č
esto o presudnom delovanju ekonomskih jedinica koje samostalno
donose odluke o realnom sektoru (preduze
ć
a, stanovni
š
tvo, dr
ž
ava), paralelno sa sve
ve
ć
im stepenom monetarizacije privrede. Time ukupna koli
č
ina novca postaje, u
odnosu na bankarski sistem, sve vi
š
e egzogena varijabla, mada ovaj sistem i dalje
ostaje odgovoran za njeno pona
š
anje.
2.3. PRIMARNI NOVAC – MEHANIZAM KREIRANJA I
POVLA
Č
ENJA NOVCA
Analiziraju
ć
i primarni novac i uop
š
te koli
č
inu novca u opticaju tri grupe subjekata
moraju biti posmatrane i to:
nebankarski privredni subjekti,
banke i
monetarne vlasti (centralna banka).
Nebankarski privredni subjekti
isporu
č
uju finansijska potra
ž
ivanja (svoju aktivu)
bankama, dr
ž
e novac, raspore
đ
uju novac na gotovinu i sredstva na teku
ć
im
ra
č
unima kod finansijskih institucija, a i raspore
đ
uju svoje ra
č
une kod ovih
institucija na transakcione (teku
ć
e) i netransakcione ra
č
une.
Banke
asorbuju potra
ž
ivanja ponu
đ
ena od strane nebankarskih ekonomskih
subjekata, postavljaju uslove ponude sredstava iz svoje pasive i raspore
đ
uju svoju
aktivu na oblike koji donose prinose (kamatu) i na rezerve likvidnih sredstava.
Centralna banka
postavlja uslove ponude svojih sredstava, ograni
č
ava banke u
pogledu uslova ponude njihove pasive i reguli
š
e asortiman prihvatljivih oblika
finansijske aktive koji banke mogu da dr
ž
e. Svi ovi rasporedi i me
đ
usobna delovanja
su oblikovani pod dejstvom tr
ž
i
š
nih faktora i zajedni
č
ki odre
đ
uju koli
č
inu novca,
bankarski kredit i visinu kamatnih stopa.
Koncepcija primarnog novca ili monetarne baze je va
ž
an faktor u svakoj analizi koja
je usmerena na determinante koli
č
ine novca u opticaju u jednoj privredi u kojoj
postoji vi
š
ebankarski sistem, sa centralnom bankom kao stubom celog sistema.

37
(kontrolisani tokovi), te koji su tokovi na koje ona nije u stanju delovati (autonomni
tokovi). Prema tome, postavlja se pitanje prirode tih tokova, njihove autonomnosti u
odnosu na odluke i mere centralne banke, te mogu
ć
nosti ove banke da ih dr
ž
i pod
kontrolom. Isto tako se sve vi
š
e postavlja pitanje: kako ostvariti neposredno spajanje
procesa stvaranja vrednosti u privredi i emisiju primarnog novca, ali s dominantnim
uticajem stvaralaca vrednosti na sve tokove emisije primarnog novca.
Danas se u razvijenim kapitalisti
č
kim privredama najve
ć
i deo emisije primarnog
novca formira na bazi kreditiranja dr
ž
ave, a samo neznatan deo kreditiranjem
komercijalnih banaka. Emisija se vr
š
i, uglavnom, preko
″otvorenog tržišta″
kupovinom obligacija javnog duga, a ovo je vezano za sve razvijeniji dug i razvijeno
finansijsko tr
ž
i
š
te u ovim privredama. Tako npr. u SAD, Federalni Rezervni Sistem
koli
č
inu novca u opticaju reguli
š
e kupovinom i prodajom dr
ž
avnih vrednosnih
papira. Smanjenje novca u opticaju vr
š
i se prodajom vrednosnih papira, a pove
ć
anje
novca u opticaju njihovom kupovinom.To ne zna
č
i da centralna banka ne kreditira i
ne sme kreditirati poslovne banke, naprotiv, tu ne sme postojati nikakva
diskriminacija. Me
đ
utim, povezanost izme
đ
u njih se uspostavlja uglavnom preko
kupovine ili prodaje vrednosnih papira na tzv.
″otvorenog tržišta″
.
Osnovni tokovi (kanali) kreiranja primarnog novca su plasmani (krediti i drugi
plasmani) centralnih banaka i promena deviznih sredstava kod Centralne banke.
Primarna emisija putem kreditiranja poslovnih banaka od strane centralne banke je
zna
č
ajna jer tim putem centralna banka vr
š
i svoju tradicionalnu funkciju regulisanja
novca i kredita u privredi, te tako mo
ž
e selektivno da deluje na razvoj pojedinih
privrednih grana koje su od posebnog interesa za nacionalnu privredu. Centralna
banka je u stvari krajnji kreditor i du
ž
na je da obezbedi likvidnost banaka u
sezonskim intervalima tokom godine, kada dolazi do sezonske ekspanzije u tra
ž
nji
nov
č
anih sredstava privrednih subjekata, koja je izazvana sezonskom ekspanzijom u
realnim tokovima privredne aktivnosti. Zna
č
i, centralna banka pozajmljuje likvidna
nov
č
ana sredstva bankama upravo da bi im pomogla u zadovoljavanju pove
ć
ane
nov
č
ane tra
ž
nje njenih komitenata, koje se javljaju u sezonskim ciklusima tokom
godine
Devizne transakcije koje obavlja centralna banka sa inostranstvom su razli
č
ite od
onih transakcija koje obavljaju ostale monetarne institucije (poslovne banke).
Monetarni efekti deviznih transakcija centralne bake imaju dvostruki karakter:
istovremeno predstavljaju kreiranje ili povla
č
enje primarnog novca (
š
to nije
slu
č
aj sa deviznim transakcijama poslovnih banaka)
kreiranjem ili povla
č
enjem primarnog novca pove
ć
ava se ili smanjuje
kreditni potencijal poslovnih banaka i vr
š
i dalje multiplikovano kreiranje
novca u opticaju putem porasta kredita
Fiskalni segment i platno-bilansna komponenta emisije novca danas nemaju
neposrednu vezu s ponudom roba i usluga na doma
ć
em tr
ž
i
š
tu, tako da mehanizam
osiguravanja potrebne koli
č
ine novca u opticaju sve te
ž
e ispunjava zahteve
monetarne ravnote
ž
e preko sistema robno-nov
č
anih transakcija, koje redovno
nailaze na ova ograni
č
enja. To bi u novom konceptu primarne emisije trebalo dublje
38
istra
ž
iti. Ovo je posebno va
ž
no zbog toga, jer se centralna banka pretvorila u
specifi
č
nu investicionu banku, a zadu
ž
ena je isklju
č
ivo za kratkoro
č
nu kreditnu
politiku i likvidnost banaka i privrede, odnosno reprodukcije u celini. Te
š
ko je u
takvim odnosima kreditiranja o
č
ekivati ve
ć
u efikasnost monetarno-kreditne poltike i
ispunjavanje osnovnih ciljeva i zadataka koji se obi
č
no pred nju postavljaju.
2.3.1. MEHANIZAM EMISIJE I PONI
Š
TAVANJE NOV
Č
ANE MASE
2.3.1.1. TOKOVI STVARANJA NOV
Č
ANE MASE
Krediti centralne banke poslovnim bankama razlikuju se od ostalih oblika emisije,
jer se u svim drugim oblicima primarne emisije radi o kona
č
noj emisiji novca u
privredi, dok se kod kredita poslovnim bankama radi o pove
ć
anju njihovog
kreditnog potencijala i osposobljavanja banaka za njihovu vlastitu emisiju novca i
kredita.
Sistem poslovnih banaka je u mogu
ć
nosti da kreira (stvara) novac na bazi primarnog
novca centralne banke, ali znatno iznad toga, dakle multiplikovano. U uslovima
decentralizovanog bankarskog sistema emisije novca centralne banke redovno je
manja emisija novca bankarskog sistema kao celine.
Mcb < Mbs
Odnosno;
M = m
∙
B
kako smo to prethodno ve
ć š
ire objasnili.
Teorijsko obja
š
njavanje procesa kreiranja i poni
š
tavanja novca od strane
poslovnih banaka poznato je pod nazivom monetarno-kreditna multiplikacija.
Sistem emisije i povla
č
enje (poni
š
tavanja) nov
č
ane mase, u sklopu celokupnog
monetarnog regulisanja, postaje posebno interesantno podru
č
je, ne samo monetarne
teorije, ve
ć
i posebno monetarne politike. Opravdano se, stoga, postavlja pitanje:
kojim kanalima (tokovima) se vr
š
i nivo i kreiranja nov
č
ane mase, a kojim kanalima
njeno poni
š
tavanje u okolnostima funkcionisanja savremenog bankarskog i
kreditnog sistema.
Mehanizam emisije i povla
č
enja delova nov
č
ane mase u savremenom monetarnom
sistemu odvija se po delovanju bankarskih i vanbankarskih segmenata finansijskog
sistema. U ulozi primarnih (originalnih) faktora javljaju se faktori vezani za
bankarski i kreditni sistem, dok su vanbankarski faktori sekundarnog (izvedenog)
karaktera, vezani uglavnom za proces prelivanja novca unutar privrednih sektora ili
subjekata. Bankarski sistem kroz kreditnu aktivnost neposredno vr
š
i emisiju novca i
deluje na proces stvaranja i poni
š
tavanja nov
č
ane mase, dok vanbankarski faktori
nemaju tu sposobnost, ve
ć
kroz proces osloba
đ
anja ili ograni
č
avanja kori
šć
enja
nov
č
anih sredstava deluju na pove
ć
anje ili smanjenje nov
č
ane mase.

40
promene u strukturi monetarnog volumena, odnosno prelivanje nov
č
ane
mase u ograni
č
ene i nelikvidne depozite, i obrnuto, prelivanje ovih depozita
u nov
č
anu masu (
∆Nd
).
Svi navedeni kanali odr
ž
avaju dinami
č
ku komponentu u stvaranju nov
č
ane mase.
Kvalitativni efekti promena u strukturi postoje
ć
e nov
č
ane mase odnose se na stalni
tok pretvaranja depozitnog u gotov novac, i obrnuto, gotovog novca u depozitni
novac. Ovaj kanal vi
š
e odra
ž
ava sektorske efekte novca (posebno stalne tokove
prelivanja izme
đ
u sektora stanovni
š
tva i sektora privrednih subjekata).
2.3.2.2. BANKARSKI KREDIT KAO INSTRUMENT EMISIJE I
POVLA
Č
ENJA NOV
Č
ANE MASE
Plasmanom kredita od strane banaka komitentima jedan je od
kanala emisije i
povla
č
enja nov
č
ane mase u na
š
oj privredi, uostalom, kao i u drugim zemljama.
Krediti su osnovni kanal stvaranja nov
č
ane mase, ne zato
š
to su to najve
ć
e promene,
ve
ć š
to je ovo upravo kanal preko koga bankarski sistem svesnom aktivno
šć
u mo
ž
e
da deluje na formiranju nov
č
ane mase. Reguli
š
u
ć
i tokove emisije kredita, bankarski
sistem je u stanju da reguli
š
e i potrebnu masu novca u opticaju. To je monetarni tok
koji stoji pod kontrolom kreditno-monetarne politike.
Veliki deo kredita indirektno pokriva prelivena sredstva u nemonetarne (ograni
č
ene)
depozite,
š
to ograni
č
ava porast nov
č
ane mase. Pod bankarskim kreditima
podrazumevaju se kratkoro
č
ni krediti koje banke odobravaju na bazi bankarskih
sredstava.
Banke
odobravaju
kratkoro
č
ne
i
dugoro
č
ne
kredite
slede
ć
im
korisnicima
(sektorima):
privredi,
dr
ž
avnim institucijama i
stanovni
š
tvu.
Osnovni kanal
″stvaranja″
novca u privredi jeste odobravanje kredita banaka sektoru
privrede. U vezi s navedenim kanalima emisije novca, mo
ž
e se zaklju
č
iti da
teorijski, banke mogu najadekvatnije da snabdevaju privredu potrebnom koli
č
inom
novca, ukoliko se emisija novca vr
š
i po kanalu kratkoro
č
nog kreditiranja sektora
privrede (robni promet i zalihe, odnosno me
đ
ufazni promet).
2.3.2.3. DEVIZNE REZERVE KAO KANAL STVARANJA I
POVLA
Č
ENJA NOV
Č
ANE MASE
Porast deviznih rezervi primorava centralnu banku i poslovne banke da u promet
ubacuju odre
đ
enu koli
č
inu doma
ć
eg novca. Time porast deviznih rezervi dovodi do
porasta koli
č
ine novca u opticaju i nov
č
ane mase, ali i obrnuto smanjenje deviznih
rezervi dovodi do smanjenja novca u opticaju. Promene deviznih rezervi u bilansu
41
centralne banke zna
č
e promene primarnog novca, ali na osnovu toga nastaje
inicijalna promena kreditnog potencijala banaka i proces stvaranja „izvedenih“
depozita u procesu multiplikacije kredita i depozita u okviru bankarskog sistema kao
celine. Ovaj kanal predstavlja, u izvesnom smislu, autonomni tok priliva i odliva
doma
ć
eg novca u privredi, koji centralna banka u principu ne mo
ž
e „odbiti“.
Istovremeno to je ograni
č
avaju
ć
i faktor u sprovo
đ
enju kreditne politike i formiranje
optimalne nov
č
ane mase u privredi, posebno zbog zna
č
ajnih godi
š
njih oscilacija i
neravnomernog rasporeda delovanja u toku godine. Oscilacije monetarnih rezervi,
njihov vremenski raspored u formiranju, kao i po subjektima formiranja,
predstavljaju posebno slo
ž
eno podru
č
je za vo
đ
enje politike optimalne mase i
monetarno-kreditne politike u celini.
Č
ak pri istim promenama suficita ili deficita
platnog bilansa i deviznih rezervi mogu nastati razli
č
iti monetarni efekti na nov
č
anu
masu u zavisnosti od toga da li su nosioci promena:
centralna banka,
poslovne banke,
nabankarski transaktori.
Pove
ć
anje deviznih sredstava centralne banke dove
šć
e do kreiranja primarnog novca
i, kasnije, depozita poslovnih banaka, odnosno vi
š
estrukog rasta nov
č
ane mase (kroz
proces multiplikacije).
Porast deviznih rezervi, ostvaren aktivno
šć
u poslovnih banaka, s jedne starne,
ograni
č
ava kreditni potencijal iz doma
ć
eg novca, kada se nabavljaju devizna
sredstva, a s druge, naknadnom monetizacijom (prodajom) deviza kod emisione
banke, popunjava ga i stvara po
č
etak procesa multiplikacije depozita.
Ako nebankarski transaktori pove
ć
aju svoja devizna sredstva, onda
ć
e u prvoj fazi
do
ć
i do porasta deviznih sredstava poslovnih banaka, a zatim prodajom deviza
centralnoj banci – do stvaranja nov
č
ane mase. Efekti su identi
č
ni kao i kod promena
deviznih sredstava u sektoru poslovnih banaka.
Ovaj mehanizam, zbog navedenog, ne deluje automatski, dok se delovanje na
nov
č
anu masu odra
ž
ava, vi
š
e ili manje, u zavisnosti od toga koji je od navedenih
transaktora nosilac promena deviznih sredstava, kao i od
″određenih″
vremenskih
efekata promena deviznih sredstava.
Promena deviznih sredstava, je, dakle, autonoman faktor promena nov
č
ane mase i
gotovo nezavisan u odnosu na monetarnu politiku, a rezultat je samostalnih odluka
privrednih subejkata u odnosima s inostranstvom.
Promene nov
č
ane mase, preko promena deviznih rezervi, trebala bi biti
″neutralizovana″
na drugim tokovima monetrane kreacije. To zna
č
i da bankarski
krediti trebaju delovati u suprotnom pravcu u odnosu na delovanje deviznih
transakcija na promene nov
č
ane mase. U slu
č
aju rasta monetarnih rezervi i kreiranja
novca na toj
osnovi, trebalo bi pristupiti adekvatnom sni
ž
avanju volumena
bankarskih kredita – da bi nov
č
ana masa bila usagla
š
ena s doma
ć
im robno-
nov
č
anim transakcijama. U slu
č
aju smanjenja monetranih rezervi i povla
č
enja novca

43
omogu
ć
ava da emituje vlastite obveznice na tr
ž
i
š
tu i da sprovodi neposrednu
kupovinu i prodaju takvih obveznica zajedno sa dr
ž
avnim obveznicama.
2.4. MONETARNO – KREDITNA MULTIPLIKACIJA
Multiplikacija (umno
ž
avanje) u monetarnom smislu (kredita i depozita) je proces
preko koga bankarski sistem vr
š
i emisiju novca u privredi. Ovo zna
č
i da uz
bankarski sistem i centralnu banku emisije novca vr
š
e sve ostalo poslovne banke, tj.
celi bankarski sistem.
U teoriji postoje definisana dva osnovna oblika multiplikacije:
multiplikacija ili stvaranje novca u okviru bankarskog sistema kao celine –
makromultiplikacija
;
mikromultiplikacija
ili stvaranje novca kreditnom aktivno
šć
u jedne banke.
U okviru bankarstva tako
đ
e razlikujemo dva osnovna oblika stvaranja novca:
pozitivna multiplikacija (
stvaranje novca
), i
negativna multiplikacija (
povla
č
enje, poni
š
tavanje novca
) u okviru
bankarskog sistema kao celine ili jedne banke.
Odobreni i iskori
šć
eni kratkoro
č
ni bankarski kredit zna
č
i emitovanje odre
đ
ene
koli
č
ine novca. Svaka poslovna banka odobravanjem kredita vr
š
i emisiju novca, a to
zna
č
i da za svaku takvu emisiju i povla
č
enje novca nije samo odgovorna centralna
banka ve
ć
u celini bankarski sistem odnosno poslovno bankarstvo koje tu emisiju i
vr
š
i.
Problem monetarno-kreditne multiplikacije vezan je za proces odobravanja i
kori
šć
enja kredita i stalni proces prelivanja novca iz jednog oblika u drugi unutar
privrede. Prilikom odobravanja kredita privrednom subjektu banka tereti kreditni
ra
č
un kod sebe, a odobrava iznos depozitu (ra
č
unu) istog subjekta.
Privredni subjekat vr
š
e
ć
i pla
ć
anje izdaje nalog banci da sa njegovog ra
č
una vr
š
i
odre
đ
ena pla
ć
anja prenosom nov
č
anog oblika na ra
č
un drugog subjekta, ili za isplate
u gotovom novcu.
Sva pla
ć
anja se vr
š
e na nekoliko osnovnih na
č
ina:
u korist drugog privrednog subjekta koji ima ra
č
un kod iste banke,
u korist drugog privrednog subjekta koji ima ra
č
un kod druge banke,
isplate u gotovom novcu zapolsenim radnicima
č
ime se depozitni novac
transformi
š
e u gotov novac i odliva u sektor stanovni
š
tva,
odliv depozitnog novca banaka na ra
č
un komitenata centralne banke,
konverzija dinara u devizna sredstva,
prelivanje depozitnog novca u razne oblike nelikvidnih i ograni
č
enih
depozita.
44
Kod prvog slu
č
aja nema odliva sa ra
č
una banke, jer se vr
š
i prenos novca sa jednog
na drugi ra
č
un istog komitenta.
Kod drugog i tre
ć
eg slu
č
aja dolazi do odliva novca iz depozita jedne banke na ra
č
un
drugog privrednog subjekta koji ima ra
č
un kod druge banke, ili dolazi do konverzije
depozitnog novca u gotov novac radi isplate li
č
nih dohodaka i odliv sredstava u
sektor stanovni
š
tva. Naravno, poslovna banka mora raspolagati gotovim novcem na
svom ra
č
unu da bi mogla isplatiti gotov novac za isplatu li
č
nih dohodaka. Dalje se
mo
ž
e konstatovati da novac koji je prenet na ra
č
un drugog privrednog subjekta kod
druge banke ide dalje u transakcije i stvara novu multiplikaciju, a novac koji je
ispla
ć
en stanovni
š
tvu tako
đ
e se vra
ć
a u nov
č
ane tokove preko ra
č
una drugih
privrednih subjekata (preko potro
š
nje, raznih obaveza doma
ć
instva itd.) i tako stvara
novi depozitni novac koji se potom uklju
č
uje u nove transakcije i novu
multiplikaciju.
Osnovni elementi koji deluju na proces multiplikacije novca u bankarskom sistemu
su obavezna rezerva i rezerva likvidnosti.
Rezerva likvidnosti je odre
đ
eni procenat gotovog novca u odnosu na depozite po
vi
đ
enju koji poslovne banke moraju da dr
ž
e na svom ra
č
unu kod centralne banke da
bi zadovoljile princip optimalne likvidnosti. Kolika
ć
e biti stopa rezerve likvidnosti,
zavisi od brojnih faktora koji su specifi
č
ni za svaku banku, a pre svega od njene
kreditne politike, strukture sredstava, strukture komintenata, priliva i odliva
sredstava, itd.
Obavezna rezerva je procentualni iznos depozita koji banke moraju da izdvajaju i
dr
ž
e kod centralne banke, to je poseban regulacioni mehanizam u rukama centralne
banke i monetarno kreditne politike. U na
š
em monetarnom sistemu obavezna
rezerva banaka utvr
đ
uje po razli
č
itoj stopi, zavisno od ro
č
nosti obaveze, odnosno
izvora finansiranja banaka.
2.4.1.
EFEKTI MULTIPLIKACIJE
Ako pretpostavimo slede
ć
e elemente multiplikacije:
centralna banka je emitovala kredit poslovnoj banci 100 jedinica, kojim,
dakle, po
č
inje proces multiplikacije, a javlja se kao priliv sredstava kod
jedne poslovne banke,
poslovna banka izdvaja npr. 25% obavezne rezerve na sve svoje depozite,
stopa rezerve za odr
ž
evanje teku
ć
e likvidnosti npr. iznosi 5%,
š
to sa
obaveznom rezervom
č
ini iznos od 30%,
svi dodatni krediti se u celosti prelivaju drugoj poslovnoj banci u nizu,
ne postoje oblici konverzije depozitnog novca u druge nov
č
ane oblike
(gotov novac, ograni
č
eni depozit devizna sredstva i sl).
Proces multiplikacije otpo
č
inje
č
im krug poslovnih banaka dobije od centralne
banke inicijalni priliv od 100 jedinica. Novac se pojavljuje na ra
č
unu prve poslovne

46
Potrebno je samo pojasniti da u navedenom primeru nismo uzeli u obzir stopu odliva
novca iz kruga poslovnih banaka koji deluje kao ograni
č
avaju
ć
i faktor procesa
multiplikacije i nastaje kao rezultat dejstva brojnih faktora. Prikazana ukupno
stvorena masa depozita i kredita je maksimalno mogu
ć
a.
Ako se ukupno stvoreni depozit od 333,3 jedinice stavi u odnos s inicijalnim
prilivom od 100 jedinica onda se dobije monetarni multiplikator koji iznosi 3,3, a
ako ukupna masa kredita od 233,3 jedinice stavi u odnos na inicijalni priliv od 100
jedinica, onda se dobije kreditni multiplikator koji iznosi 2,3.
Monetarni multiplikator se mo
ž
e dobiti i kada se stavi u odnos porast nov
č
ne mase i
porast primarnog novca centralne banke u toku godine. To zna
č
i da monetarni
multiplikator pokazuje sposobnost bankarskog sistema da na bazi dodatne mase
primarnog novca formira ve
ć
u ili manju masu depozitnog novca odnosno nov
č
ane
mase. On istovremeno pokazuje ve
ć
u ili manju zavisnost banaka u sprovo
đ
enju
svoje politike od emisije centralne banke, kao i delovanje regulacionog mehanizma
centralne banke u bankarskom sistemu.
Neophodno je razlikovati prose
č
ni multiplikator i grani
č
ni monetarni multiplikator.
Za vo
đ
enje monetarne politike od ve
ć
eg zna
č
aja je grani
č
ni monetarni multiplikator.
Grani
č
ni (marginalni) monetarni multiplikator se dobija kada se stavi u odnos
godi
š
nji porast nov
č
ane mase i godi
š
nji rast primarnog novca datog bankama od
strane centralne banke.
2.4.2.
FAKTORI KOJI UTI
Č
U NA MULTIPLIKACIJU
Pored izdvajanja obavezne rezerve koje je ograni
č
avaju
ć
i faktor, gubitak novca kod
poslovnih banaka mo
ž
e nastati i po drugim osnovama, kao
š
to je:
konverzija depozitnog novca u gotov novac i zadr
ž
avanje gotovog novca u
rukama stanovni
š
tva;
odliv novca sa ra
č
una komitenta banke na ra
č
un kod centralne banke –
dr
ž
ave
š
to predstavlja stvarni odliv nov
č
anih sredstava iz poslovnih banaka
u depozit centralne banke preko raznih dr
ž
avnih ra
č
una, a
š
to se sme
š
ta u
trezor dr
ž
ave;
Proces makrokreditne multiplikacije nije samo teoretski fenomen i pitanje, ve
ć
stvarno prisutan s dubokim prakti
č
nim-politi
č
kim implikacijama u privredi, pre
svega kao proces u kojem bankarski sistem stvara novac, a time i vo
đ
enju
monetarno-kreditne politike.
Stabilnost monetarnog multiplikatora kao i mogu
ć
nost njegovog predvi
đ
anja jeste
jedno od osnovnih pitanja na koje treba dati odgovor. Po
š
to se radi o kompleksnom
parametru u sklopu celikupnog monetarnog sistema na koji centralna banka mo
ž
e
samo delimi
č
no da uti
č
e u sklopu monetarnog regulisanja, jer centralna banka mo
ž
e
da reguli
š
e koli
č
inu primarnog novca datu poslovnim bankama i visinu obavezne
rezerve i rezerve koje banke moraju da obezbede radi svoje likvidnosti, ali njegovo
47
pona
š
anje je pod sna
ž
nim delovanjem ne samo monetarnog sektora ve
ć
i svih drugih
sektora privrednog sistema. Na njega deluju svi makroekonomski agregati kao
š
to
su:
raspodela nacionalnog dohotka,
formiranje
š
tednje,
tra
ž
nja gotovog novca,
pona
š
anje investicija,
potro
š
nja,
platno-bilansna situacija i dr.
Multiplikator isto tako zavisi i od kreditne politike banaka u celini, posebno politike
priliva i plasmana sredstava, formiranja ve
ć
e ili manje stope rezerve likvidnosti
banaka od optimalne, od struktura nov
č
ane mase po oblicima novca, od njenog
sektorskog rasporeda, itd.

49
UVOD
U predhodnom poglavlju smo puno pa
ž
nje posvetili definisanju nov
č
ane mase i
ponudi novca koja je od su
š
tinske va
ž
nosti za razumevanje uticaja monetarne
politike na ekonomiju.
U ovom poglavlju pa
ž
nju
ć
emo posvetiti pojmu tra
ž
nje za novcem, klju
č
nom
konceptu analize uticaja monetarne politike na ekonomsku aktivnost i privredni rast.
Konkretno, u ovom poglavlju
ć
emo definisati pojam i zna
č
aj analize tra
ž
nje za
novcem, faktore koji je opredeljuju, a bi
ć
e re
č
i i o teorijama koje obja
š
njavaju
tra
ž
nju za novcem pri
č
emu
ć
emo fokus usmeriti na dominantne teorije tra
ž
nje za
novcem po
č
ev od kvantitativne teorije novca koju su po
č
etkom XX veka razvili
Irving Fi
š
er (
Irving Fisher
), Alfred Mar
š
al (
Alfred Marshall
) i A.C. Pigo (
A.C.
Pigou
), preko Kejnzove (
John Maynard Keynes
) teorije o tra
ž
nji za novcem i na
kraju savremenoj kvantitativnoj teoriji Miltona Fridmana (
Milton Friedman
).
3.1. POJAM I ZNA
Č
AJ ANALIZE TRA
Ž
NJE ZA NOVCEM
Tra
ž
nja za novcem je jedan od osnovnih predmeta kojima se bavi monetrana teorija.
Pod tra
ž
njom za novcem se podrazumeva
ž
elja ekonomskih subjekata da dr
ž
e
odre
đ
enu koli
č
inu novca.
U ovom smislu, tra
ž
nja za novcem spada u istu
kategoriju kao i tra
ž
nja za drugim finansijskim oblicima imovine (depoziti,
obveznice, strana valuta) ili nefinansijskim oblicima imovine (na primer, nekretnine,
zalihe robe)
3
.
Dohodak i imovina privrednih subjekata, kao i sva ekonomska dobra su ograni
č
ena.
Privredni subjekti se stoga opredeljuju za najkorisniji na
č
in upotrebe dohodka i
najpovoljniji obim i strukturu imovine. Pojedinci odlu
č
uju da dr
ž
e odre
đ
eni iznos
novca i taj iznos odr
ž
avaju ve
ć
im ili manjim kori
šć
enjem teku
ć
eg dohodka,
pretvaranjem nekog imovinskog oblika u novac (na primer prodajom akcija,
obveznica ili nekretnina) ili pretvaranjem novca u neki drugi oblik imovine
(kupovinom akcija, obveznica ili nekternina).
Dono
š
enjem odluke privrednih subjekata
4
o upotrebi dohodka za potro
š
nju ili
š
tednju, o upotrebi
š
tednje za investicije ili finansijska ulaganja, o strukturi
finansijskih ulaganja u novac ili u nemonetarne finansijske instrumente menja se i
tra
ž
nja za novcem, tj. ona se smanjuje ili pove
ć
ava. Tako do rasta tra
ž
nje za novcem
dovode rast potro
š
nje, investicije kao i ulaganje u novac a ne u druge finansijske
instrumente i obrnuto.
Sa aspekta prakti
č
ne primene koncepcije tra
ž
nje za novcem potrebno je objasniti
njen odnos prema brzini opticaja novca, jer se za razliku od brzine opticaja novca
3
A
.
Ž
ivkovi
ć
, G. Ko
ž
etinac
,
Monetarna ekonomija teorijsko – metodolo
š
ke osnove efikasne
monetarne politike
, Centar za izdava
č
ku delatnost Ekonomskog fakulteta u Beogradu,
Beograd, 2008, str. 211.
4
Ibidem.
50
koja se mo
ž
e statisti
č
ki identifikovati, tra
ž
nja za novcem se ne mo
ž
e statisti
č
ki
iskazati. Tra
ž
nja za novcem i brzina opticaja novca su dva aspekta iste pojave.
Tra
ž
nja za novcem govori o faktorima dr
ž
anja novca od strane ekonomskih
subjekata; ve
ć
a tra
ž
nja za novcem pri istom obimu transakcija zna
č
i smanjenje
brzine opticaja novca. Dakle, tra
ž
nja za novcem i brzina opticaja novca su u
inverznom odnosu.
Tra
ž
nja za novcem ima monetarni i finansijski aspekt. Monetarni aspekt tra
ž
nje za
novcem sastoji se u tome da tra
ž
nja za novcem odre
đ
uje koliko treba da se pove
ć
a
nov
č
ana masa da bi se omogu
ć
ilo nesmetano obavljanje pla
ć
anja na datom nivou
proizvodnje. Ve
ć
a tra
ž
nja za novcem u odnosu na ponudu zna
č
i usporavanje doma
ć
e
proizvodnje i smanjenje stope rasta cena, pove
ć
anje izvoza i usporavanje uvoza.
Ve
ć
a ponuda od tra
ž
nje za novcem deluje u pravcu ubrzavanja proizvodnje, porasta
cena, smanjenja izvoza i pove
ć
anja uvoza.
Finansijski aspekt tra
ž
nje za novcem odnosi se na preno
š
enje finansijskih sredstava
izme
đ
u pojedinih ekonomskih subjekata. Tako na primer, pojedini ekonomski
subjekti uzdr
ž
avaju se od potro
š
nje i investicija i
š
tede u bankarskom sistemu,
š
to sa
druge strane banakma predstavlja izvor kreditnog potencijala da obezbede
finansijska sredstva za ekonomske subjekte koji
ž
ele da investiraju ili tro
š
e. Na ovaj
na
č
in se deo dohotka pojedinih ekonomskih subjekata ostavlja na raspolaganje
drugim ekonomskim subjektima. U ovom smislu tra
ž
nja za novcem predstavlja
finansijsko ulaganje sa istim posledicama kao i ulaganje u neke druge finansijske
oblike imovine (depozite, akcije, obveznice).
Funkcija tra
ž
nje za novcem predstavlja okvir za sagledavanje efikasnosti izabrane
monetarne politike,
š
to je va
ž
an aspekt ukupne makroekonomske stabilnosti.
Tra
ž
nja za novcem je bitan pokazatelj ekonomskog rasta jedne privrede.
Pove
ć
anje tra
ž
nje za novcem uglavnom je indikator pobolj
š
anja ekonomske
situacije u zemlji, dok je njeno smanjenje pokazatelj pogor
š
anja ekonomskih
prilika. To proisti
č
e iz
č
injenice
š
to rast nov
č
ane tra
ž
nje uzrokuju porast
proizvodnje i/ili opadanje brzine nov
č
anog opticaja, a smanjenje nov
č
ane tra
ž
nje
kontrakcija realne proizvodnje.
Tra
ž
nja za novcem ima svoj dugoro
č
ni i kratkoro
č
ni aspekt. Porast proizvodnje
karakteri
š
e dugoro
č
ni aspekt pove
ć
anja nov
č
ane tra
ž
nje, tj. potrebe za
novcem (transakciona tra
ž
nja). To zna
č
i da se porast emisije novca, koji je
konzistentan sa stabilno
šć
u cena, mo
ž
e na dugi rok realizovati samo u skladu sa
porastom proizvodnje. Na kratak rok, smanjenje brzine opticaja novca mo
ž
e da
uti
č
e na pove
ć
anje tra
ž
nje za novcem nezavisno od kretanja realne proizvodnje.
Me
đ
utim, ukoliko se pove
ć
anje nov
č
ane mase kontinuirano vr
š
i nezavisno od
kretanja proizvodnje, dolazi do ja
č
anja inflatornih pritisaka.
Merama monetarne politike centralna banka indirektno i direktno uti
č
e na
tra
ž
nju za novcem. Naime, pove
ć
anjem eskontne stope i stope obaveznih rezervi
uti
č
e na porast kamatne stope, koja vodi smanjenju tra
ž
nje za novcem. Tra
ž
nja
za novcem, s druge strane, uti
č
e na privrednu aktivnost, stabilnost kursa itd. i na
taj na
č
in postaje osnova za primenu transmisionog mehanizma putem koga se
uskla
đ
uju ciljevi sa instrumentima monetarne politike.

52
o
č
uvali svoju finansijsku imovinu i izbegli inflatorno oporezivanje. U ovakvom
slu
č
aju dolazi do pojave valutne supstitucije kada pored doma
ć
e valute nov
č
ane
funkcije delimi
č
no vr
š
e i strane valute. U ve
ć
ini slu
č
ajeva strana valuta se koristi
kao sredstvo o
č
uvanja vrednosti a delimi
č
no kao sredstvo pla
ć
anja i razmene.
5
Pored navedenih faktora na tra
ž
nju za novcem determini
š
e mogu
ć
nost plasmana
finansijske aktive u razne hartije od vrednosti (akcije, obveznice i dr.) na
doma
ć
em tr
ž
i
š
tu ukoliko je ono dovoljno razvijeno i likvidno. Pove
ć
anje prinosa
razli
č
itih finansijskih instrumenata na likvidnim i razvijenim tr
ž
i
š
tima dovodi do
rasta tra
ž
nje za ovim instrumentima,
č
ime se smanjuje zainteresovanost
ekonomskih subjekata za dr
ž
anjem gotovog novca, budu
ć
i da se novac supstitui
š
e
drugim oblicima finansijske aktive.
Kona
č
no, treba ista
ć
i da svi pojedinci dr
ž
e novac u najlikvidnijem obliku kako bi
se na neki na
č
in osigurali ili obezbedili od neo
č
ekivanih tro
š
kova. Ovaj oblik
tra
ž
nje za novcem naziva se tra
ž
nja za novcem iz sigurnosnih razloga. Osnovna
ideja je da rezerve novca mo
ž
emo dr
ž
ati zbog uslovljenosti trenutnom isplatom
obaveza, te zbog toga dr
ž
imo ne
š
to vi
š
e novca. Tra
ž
nja za novcem iz sigurnosnioh
razloga pove
ć
ava se u uslovima rasta rizika i neizvesnosti.
6
3.3. KVANTITATIVNA TEORIJA NOVCA
Kvantitativna teorija novca razvijena je od strane
š
kole klasi
č
ne ekonomije u XIX i
XX veku i ona predstavlja teoriju o na
č
inu odre
đ
ivanja nominalne vrednosti
agregatnog dohotka. Po
š
to govori o tome koliko se novca dr
ž
i shodno odre
đ
enoj
koli
č
ini agregatnog dohotka ona predstavlja i teoriju tra
ž
nje za novcem.
Najva
ž
nija karakteristika ove teorije je
š
to ona ukazuje na to da kamatne stope
nemaju nikakav uticaj na tra
ž
nju za novcem.
7
Irving Fi
š
er (
Irving Fisher
) je tipi
č
an predstavnik klasi
č
ne kvantitativne teorije
novca. U svojoj knjizi
″
The Purchasing Power of Money
″
Fi
š
er je
ž
eleo da istra
ž
i
vezu izme
đ
u ukupne koli
č
ine novca
M
(nov
č
ane mase) i nominalnog dohotka kada
su u pitanju krajnji proizvodi i usluge u ekonomiji
P x Y
, pri
č
emu
P
ozna
č
ava nivo
cena, a
Y
ozna
č
ava agregatnu proizvodnju (realni dohodak). Koncept koji povezuje
M
i
P x Y
naziva se brzinom opticaja novca, stopom prometa novca, tj. koliko se
puta u toku jedne godine u proseku jedna nov
č
ana jedinica potro
š
i za kupovinu
5
A.
Ž
ivkovi
ć
, G. Ko
ž
etinac
,
Monetarna ekonomija teorijsko – metodolo
š
ke osnove efikasne
monetarne politike
, Centar za izdava
č
ku delatnost Ekonomskog fakulteta u Beogradu,
Beograd, 2008, str. 230.
6
S. Ostoji
ć
,
Osnovi monetarne ekonomije
, Data Status, Beograd, 2009, str. 202.
7
F. S. Mishkin,
Monetarna ekonomija, bankarstvo i finansijska tr
ž
i
š
ta
, Data Status,
Beograd, 2006, str. 517.
53
koli
č
ine robe i usluga u ekonomiji. Brzina opticaja novca se defini
š
e kao odnos
nominalnog dohotka
P x Y
i koli
č
ine novca
M
.
8
Ukoliko nominalni dohodak (BDP) za jednu godinu iznosi 500 milijardi
nov
č
anih jedinica a koli
č
ina novca (nov
č
ana masa) 100 milijardi nov
č
anih
jedinica onda je brzina novca u opticaju pet, odnosno jedna nov
č
ana jedinica se
pet puta koristi za kupovinu krajnjih proizvoda i usluga u ekonomiji.
Ukoliko obe strane ove definicije pomno
ž
imo sa
M
, dobijamo kvantitativnu
jedna
č
inu novca, koja povezuje nominalni dohodak s koli
č
inom novca i brzinom
opticaja.
M x V = P x V
Jedna
č
ina razmene ukazuje da koli
č
ina novca pomno
ž
ena brzinom novca u
opticaju mora biti jednaka nominalnom dohotku.
Fi
š
er je smatrao da brzinu opticaja novca odre
đ
uju institucije u ekonomiji koje
uti
č
u na na
č
in na koji pojedinci obavljaju transakcije.
9
Ukoliko ljudi u ve
ć
oj meri
koriste kredine kartice i odlo
ž
eno pla
ć
anje za kupovinu proizvoda i usluga,
potrebno je manje novca da bi se transakcije obavile, a brzina opticaja novca se
pove
ć
ava. Suprotno tome, u slu
č
aju da se za obavljanje transakcija vi
š
e koristi
gotov novac ili
č
ekovi, koristi se vi
š
e novca za obavljanje transakcija a brzina
opticaja novca se smanjuje.
Fi
š
erov stav da je brzina opticaja novca u velikoj meri konstantna u kratkom roku
transformi
š
e jedna
č
inu razmene u kvantitativnu teoriju novca prema kojoj
nominalni dohodak odre
đ
uje isklju
č
ivo kretanja u koli
č
ini novca, tj. kada se
koli
č
ina novca udvostru
č
i, udvostru
č
uje se i nominalni dohodak.
Fi
š
er je formulisao jedna
č
inu novca kao nominalnu vrednost transakcija u
ekonomiji.
M x V = P x T
gde su :
8
F. S
.
Mishkin
,
Monetarna ekonomija, bankarstvo i finansijska tr
ž
i
š
ta
, Data Status,
Beograd, 2006, str. 518.
9
Ibidem.

55
U teoriji preferencvije likvidnosti, Kejnz isti
č
e da su transakcioni motiv i motiv
predostro
ž
nosti, kao elementi tra
ž
nje novca proporcionalne dohotku.
Ljudi dr
ž
e novac koji se mo
ž
e koristiti za obavljanje transakcija, s obzirom da
su transakcije proporcionalne dohotku, Kejnz je transakcije kao komponentu
tra
ž
nje za novcem smatrao proporcionalnom u odnosu na dohodak.
Pojedinci dr
ž
e novac ne samo za obavljenje teku
ć
ih transakcija ve
ć
i kao zalihu
kojom se obezbe
đ
uju od nepredvi
đ
enih izdataka. Odlazite u prodavnicu koja nudi
popust od 75 % na proizvod koji ste hteli da kupite. Ukoliko niste sa
č
uvali novac za
zakve svrhe, ne
ć
ete biti u mogu
ć
nosti da kupite proizvod po tako povoljnim
uslovima. Tako
đ
e, novac koji se dr
ž
i iz predostro
ž
nosti mo
ž
e vam dobro do
ć
i u
slu
č
aju da vam se auto iznenada pokvari ili morate da platite lekaru za neku hitno
intervenciju. Kejnz je smatrao da iznos novca koji ljudi
ž
ele da dr
ž
e iz
predostro
ž
nosti odre
đ
ena nivoom transakcija koje o
č
ekuju da obave u budu
ć
nosti i
da su te transakcije proporcionalne dohotke, te je i tra
ž
nja za novcem u te svrhe
proporcionalna dohotku.
Kejns je smatrao da je novac
č
uvar bogastva i taj razlog dr
ž
anja novca nazvao
je spekulativnim motivom. Po
š
to je bogastvo tesno povezano sa dohotkom,
onda je i spekulativna komponenta tesno povezana sa dohotkom.
11
Aktiva koja mo
ž
e biti kori
šć
ena kao
č
uvar bogastva Kejnz je podelio na gotov novac
i obveznice. Kejnz je pretpostavio da je prinos na novac jednak nuli jer se u njegovo
vreme nije dobijala kamata na ve
ć
inu depozita po vi
đ
enju, a da se prinos obveznice
sastoji iz kamate (kupona) i o
č
ekivane stope kapitalne dobite.
S obzirom da se cena obveznice kre
ć
e u inverznom odnosu sa kamatnim stopama,
kada kamatne stope rastu cena obveznica pada i suprotno,
u slu
č
aju rasta
kamatnih stopa investitor koji je sredstva plasirao u obveznice suo
č
i
ć
e se sa
gubitkom. U slu
č
aju naglog i velikog skoka kamatnih stopa prinos na obveznice
mo
ž
e biti negativan. Stoga za pojedinaca je bolje da novac dr
ž
i u gotovom jer ne
ć
e
imati negativan prinos na obveznicu.
Kejns je smatrao da kamatne stope gravitiraju ka normalnim vrednostima, ako su
kamatne stope ispod takve normalne vrednosti o
č
ekuje se da
ć
e u budu
ć
nosti do
ć
i
do rasta kamatnih stopa, samim tim tra
ž
nja za novcem
ć
e rasti jer
ć
e ljudi radije
dr
ž
ati novac kao imovinu u odnosu na obveznice. S druge strane, ako su kamatne
stope iznad svoje normalne vrednosti, o
č
ekuje se pad kamatnih stopa a rast cena
obveznica. Kada su kamatne stope vi
š
e tra
ž
nja za novcem
ć
e biti slabija a ljudi
ć
e
preferirati da svoju imovinu plasiraju u obveznice koje
ć
e im doneti ve
ć
u stopu
prinosa.
Na osnovu Kejnzovog stanovi
š
ta, mo
ž
emo zaklju
č
iti da kada kamatna stope
rastu, tra
ž
nja za novcem opada tj. da je tra
ž
nja za novcem u negativnoj
korelaciji s nivoom kamatnih stopa.
11
F. S
.
Mishkin
,
Monetarna ekonomija, bankarstvo i finansijska tr
ž
i
š
ta
, Data Status,
Beograd, 2006, str. 522.
56
Tra
ž
nja novca je kao
š
to smo rekli, u negativnoj korelaciji s kamatnim stopama,
kada se kamatna stopa pove
ć
a, tra
ž
nja novca se smanuje a brzina opticaja novca
pove
č
ava. Drugim re
č
ima, rast kamatnih stopa uti
č
e na to da realna koli
č
ina novca
koji ljudi dr
ž
e bude manja tako da brznina opticaja mora biti ve
ć
a.
Teorija
preferencija likvidnosti ukazuje na to da
ć
e pove
ć
anje kamatne stope usloviti
pove
ć
anje brzine opticaja novca, odnosno da
ć
e procikli
č
na kretanja kamatnih
stopa usloviti procikli
č
na kretanja brzine opticaja.
Kejnzov model tra
ž
nje za novcem prevashodno je zna
č
ajan zato
š
to ukazuje na to da
brzina opticaja nije konstantna, ve
ć
da je zapravo u pozitivnoj korelaciji s kamatnim
stopama, koje pak zna
č
ajno fluktuiraju. U svojoj teoriji on odbacuje tvrdnju da je
brzina opticaja konstantna jer
ć
e promene u o
č
ekivanjima ljudi kada je u pitanju
normalan nivo kamatnih stopa usloviti promene u tra
ž
nji za novcem, koje
ć
e usloviti
i promenu brzine opticaja novca. Dakle, Kejnsova teorija preferencija likvidnosti
dovodi u pitanje klasi
č
nu kvantitativnu teoriju, odnosno da nominalni dohodak
odre
đ
uje prevashodno kretanja, odnosno promene u koli
č
ini novca.
12
3.5. NEOKEJNZIJANSKA MONETARNA TEORIJA
Neokenzijanska teorija vezuje se za dvojicu ekonomista D
ž
ejmsa Tobina (
James
Tobin
) i Vilijema Baumola (
William Baumol
). U modelima su prikazali da
č
ak i
koli
č
ine novca koje se dr
ž
e radi transakcija zavise od nivoa kamatnih stopa.
13
Prema njihovom model pojedinci novac koji ne donosi nikakvu kamatu dr
ž
e
samo zato
š
to se on mo
ž
e koristi za obavljanje transakcija. Osnovna ideje
Baumol – Tobinove analize da kod dr
ž
anja novca u gotovini postoji oportunitetni
tro
š
ak – kamata koja se mo
ž
e ostvariti plasiranjem novca u neku drugu aktivu.
Baumol
–
Tobinov
model
mo
ž
emo
predstaviti
na
jednostavan
na
č
in.
Pretpostavimo da pojedinac svakoga meseca dobija platu u iznosu od 1000
nov
č
anih jedinica. On taj novac tro
š
i za obavljanje razli
č
itih tarnsakcija
(kupovinu proizvoda i usluga), tako da na kraju meseca njegov saldo na
gotovinskom ra
č
unu iznosi nula. Tokom meseca, prose
č
an saldo na njegovom
ra
č
unu bi
ć
e 500 nov
č
anih jedinica (zbir novca na po
č
etku meseca,1000, i na
kraju meseca, nula, podeljeno sa dva). Slede
ć
eg meseca on ponovo dobija platu
koju koju dr
ž
i u gotovini, i to se ponavlja iz meseca u mesec, a njegov prose
č
ni
nova
č
ani saldo iznosi 500 nov
č
anih jedinica. Njegov godi
č
nji nominalni dohodak
iznosi 12000 nov
č
anih jedinica, prosek novca sa kojim raspola
ž
e 500, brzina
opticaja novca (
V = P x T/ M
) bi
ć
e 24(12000/500 =24).
Pretpostavimo sada da se pojedinac odlu
č
uje da polovinu svoje plate dr
ž
i u
gotovini a preostali deo ulo
ž
i u neku hartiju od vrednost (na primer obveznicu). U
12
F. S
.
Mishkin
,
Monetarna ekonomija, bankarstvo i finansijska tr
ž
i
š
ta
, Data Status,
Beograd, 2006, str. 524.
13
W. J. Baumol
,
The transaction Demand for Cash: An Invetory Theoretic Approuch
,
Quarterly Journal of Economics 66, 1952, 545 – 556;
J. Tobin
,
The Interest Elasticity of the
Transactions Demand for Cash
, Review of Economics and Statistics 38, 1956, 241 – 247.

58
Tobinova analiza ukazuje da ljudi mogu smanjiti ukupan rizik diverzifikacijom,
dr
ž
anjem istovremeno obveznice i novac. Iako Tobinova teorija ne daje odgovor
na pitanje za
š
to ljudi dr
ž
e novac kao sredstvo o
č
uvanja vrednosti, njegove
postavke predstavljaju zna
č
aj korak u oblasti finansija, posebno onog dela koji se
bavi izu
č
avanjem na
č
in struktuiranja portfolia i odre
đ
ivanja cena razli
č
itih hartija
od vrednosti.
3.6. FRIDMANOVA (
MILTON FRIEDMAN
) SAVREMENA
KVANTITATIVNA TEORIJA NOVCA
Monetarna teorija po
č
inje upravo tzv. reformulisanom kvantitativna teorija novca
č
iji je najzna
č
ajniji predstavnik Milton Fridman (
Milton Friedman
).
Milton Fridman (
Milton Friedman
) je 1956. godine, u
č
uvenom
č
lanku
″The
Quantity Theory of Money A Restatement
″
15
predstavio teoriju tra
ž
nje novca koja
je, iako se osvr
ć
e na Irvinga Fi
š
era i kvantitativnu teoriju novca, u velikoj meri
bli
ž
a Kejnzu i njegovoj analizi tra
ž
nje za novcem.
Fridmanova teorija tra
ž
nje za novcem zasnovana je na pristupu koji je nalik
Kejnzovom, ali ne razmatra detaljno motive dr
ž
anja novca. Umesto toga, Fridman
koristi teoriju tra
ž
nje aktive kako bi ukazao na to da
ć
e tra
ž
nja za novcem biti
funkcija teku
ć
eg dohotka i o
č
ekivanog prinosa na alternativne aktive u odnosu na
o
č
ekivani prinos na novac. Izme
đ
u Fridmanove i Kejnzove teorije tra
ž
nje za
novcem postoje dve bitne razlike:
Fridman je smatrao da promene u kamatnim stopama neznatno uti
č
u na
o
č
ekivani prinos na druge aktive u pore
đ
enju sa novcem. Dakle, on je
smatrao da tra
ž
nja za novcem nije osetljiva na kamatne stope.
Fridman je nagla
š
avao da funkcija tra
ž
nje za novcem ne podle
ž
e
zna
č
ajnijim promenama, te je stoga stabilna.
Navedene razlike ukazuju na to da je i brzina opticaja novca predvidljiva,
š
to
dovodi do zaklju
č
ka kvantitativne teorije, tj. da je novac primarna determinanta
agregatne potro
š
nje.
16
15
M. Friedman
,
″The Quantity Theory of Money A Restatement″
,
Studies in the Quantity
Theory of Money, ed.Milton Friedman,University of Chicago Press, Chicago, 1956, str. 3 –
21.
16
F. S
.
Mishkin
,
Monetarna ekonomija, bankarstvo i finansijska tr
ž
i
š
ta
, Data Status,
Beograd, 2006, str. 532.
59
GLAVA 4.
NOVAC, BDP I INFLACIJA

61
Funkciju potro
š
nje i investicija u periodu 1 mo
ž
emo predstaviti na slede
ć
i na
č
in:
C
1
= C ( ,
)
(funkcija potro
š
nje)
+
+
I
1
= I (r
1
)
(funkcija investicija)
-
Predznak ispod funkcije potro
š
nje (+) pokazuje da su izdaci za potro
š
nju (
C
)
pozitivno korelisani sa privatnim bogastvom ( ) i raspolo
ž
ivim dohotkom
),
dok predznak (-) ispod funkcije investicija pokazuje da je investiciona
potro
š
nja (
I
) negativno korelisana sa realnom kamatnom stopom (
r
1
)
. Drugim
re
č
ima ukoliko pojedinci imaju ve
ć
i dohodak vi
š
e
ć
e tro
š
iti na kupovinu proizvoda i
usluga, s druge strane
š
to je realna kamatna vi
š
a pojedinci
ć
e se uzdr
ž
avati od
investicione potro
š
nje (uzdr
ž
ava
ć
e se od kupovine nekretnina, automobila i dr.).
Privatno bogastvo smatramo egzogenim (datim) i stoga je simbol
Ω
nadvu
č
en
crtom. Pored toga, dr
ž
ava egzogeno odre
đ
uje javnu potro
š
nju i poreze:
G =
Ḡ
1
(javna potro
š
nja)
T
1
= T
̄
1
(neto porezi)
Ravnote
ž
a na robnom tr
ž
i
š
tu se posti
ž
e kada se izjedna
č
e tra
ž
nja za
nacionalnim outputom (koju
ć
e odrediti raspolo
ž
ivi dohodak, kamatna stopa,
javna potro
š
nja, porezi i bogastvo) i ponuda (koja
ć
e zavisiti od proizvodnih
privrednih kapaciteta, tj fonda kapitala, ponude rada i raspolo
ž
ivih
kvalifikacija, kao i od stanja tehnologije).
Funkciju planirane (
ž
eljene tra
ž
nje) mo
ž
emo prikazati slede
ć
om relacijom:
DD
1
= C ( ,
) + I (i
1
) +
Ḡ
1
Ž
eljena tra
ž
nja jednaka je sumi robne tra
ž
nje za datu nominalnu kamatnu
stopu i teku
ć
i dohodak (BDP).
Teku
ć
i dohodak (BDP) uti
č
e na planiranu (
ž
eljenu) potro
š
nju posredstvom dva
kanala:
1. pozitivnim uticajem na bogastvo doma
ć
instva
2. pozitivnim uticajem na raspolo
ž
ivi dohodak (razlika izme
đ
u teku
ć
eg
dohotka i neto poreza)
Funkciju
ž
eljene tra
ž
nje mo
ž
emo prikazati slede
ć
im grafikonom:
62
Grafikon funkcije
ž
eljene tra
ž
nje 1.
Funkciju
ž
eljene tra
ž
nje prikazujemo uzlaznom linijom pri
č
emu je nagib linije
manji od 45
0
jer sa rastom dohotka (BDP) tra
ž
nja raste u ne
š
to manjem procentu.
Ravnote
ž
a
ć
e se javiti kada
ž
eljena tra
ž
nja bude jednaka dohotku, a to se de
š
ava u
ta
č
ki
A
, u preseku linije
DD
1
i linije 45
0
.
Ovo stanje nazivamo ravnote
ž
om na
robnom tr
ž
i
š
tu.
U predhodnom delu smo opisali ravnote
ž
u na robnom tr
ž
i
š
tu u uslovima kada je
kamatna stopa konstantna. Pretpostavimo da dolazi do promene kamatne stope
nani
ž
e, tj. da kamatna stopa pada. Pad kamatne stope zna
č
i da tro
š
kovi kapitala
padaju i usled toga raste investiciona potro
š
nja. Pri svakom nivou dohotka,
ž
eljena
tra
ž
nja
ć
e biti ve
ć
a. Navedenu opservaciju mo
ž
emo prikazati na slede
ć
em grafikonu.
Y
1
Y
1
A
45
0
DD
1
output
ž
eljena tra
ž
nja

64
Grafikon 3. Izvo
đ
enje
IS
- krive
Ukoliko je ekonomija locirana u delu desno od
IS
krive, postoji vi
š
ak ponude robe.
Vi
š
ak ponude dovodi do neplaniranog akumuliranja zaliha
š
to uslovljava pad
proizvodnje na
IS
krivi. Pad se nastavlja sve dok proizvodnja ponovo ne dostigne
ravnote
ž
ni nivo na
IS
krivi.
Ukoliko je ekonomija locirana u delu koji je levo od
IS
krive, postoji vi
š
ak tra
ž
nje
robe. Vi
š
ak tra
ž
nje uslovljava rast proizvodnje na
IS
krivi. On
ć
e se zaustaviti tek
kada agregatna proizvodnja ponovo bude na ravnote
ž
nom nivou na
IS
krivi.
Y
1
i’
1
A
Vi
š
ak
robne
ponude
D
output
kamatna stopa
B
Y
1
’
i
1
C
IS
Vi
š
ak
robne
tra
ž
nje
65
4.1.2. RAVNOTE
Ž
A NA TR
Ž
I
Š
TU NOVCA:
LM
KRIVA
Kao
š
to se
IS
kriva izvodi na osnovu ravnote
ž
nih uslova na robnom tr
ž
i
š
tu, tako se i
LM
kriva izvodi na osnovu ravnote
ž
nih uslova na nov
č
anom tr
ž
i
š
tu
š
to
podrazumeva da je tra
ž
nja za novcem jednaka koli
č
ini novca koji je u ponudi. Prema
Kejnzu tra
ž
nja realnog novca zavisi od dohotka i kamatnih stopa. Tra
ž
nja za
novcem je u pozitivnoj korelaciji sa dohotkom iz dva razloga. Prvo, rast dohotka
pove
ć
ava nivo transakcija u ekonomiji,
š
to uzrokuje rast tra
ž
nje za novcem
potrebnim za obavljanjem tih transakcija. Drugo, rast dohotka pove
ć
ava tra
ž
nju za
novcem jer pove
ć
ava bogastvo pojedinca koji
ž
ele da dr
ž
e vi
š
e aktiva, od kojih je
jedan novac. Oportunitetni tro
š
ak dr
ž
anja novca predstavlja kamatu koja se gubi ako
se dr
ž
i gotov novac a ne neka druga aktiva (na primer obveznica). Sa pove
ć
anjem
kamatne stope raste i oportunitetni tro
š
ak dr
ž
anja novca, a tra
ž
nja za novcem opada.
Prema Kejnzovoj teoriji preferencije likvidnosti, tra
ž
nja za novcem je u
pozitivnoj korelaciji sa agregatnom proizvodnjom (dohotkom) i u negativnoj
korelaciji sa kamatnim stopama.
U Kejnzovoj analizi, nivo kamatnih stopa odre
đ
uje se prema ravnote
ž
i na tr
ž
i
š
tu
novca u kojoj je tra
ž
nja za novcem jednaka ponudi novca.
Grafikon 4. Tr
ž
i
š
te novca
19
19
Grafikon preuzet iz knjige F. S. Mishkin,
Monetarna ekonomija, bankarstvo i finansijska
tr
ž
i
š
ta
, Data Status, Beograd, 2006, str. 556.
Kamatna
stopa
i
Koli
č
ina realnih nov
č
anih zaliha,
M/P

67
mora da bude kamatna stopa da bi postojala ravnote
ž
a na nov
č
anom tr
ž
i
š
tu. S
pove
ć
anjem agregatne proizvodnje, pove
ć
ava se tra
ž
nja za novcem i samim tim
tra
ž
nja za novcem je jednaka ponudi novca i nov
č
ano tr
ž
i
š
te je u ravnote
ž
i.
Kao
š
to ekonomija ima tendenciju kretanja ka ravnote
ž
nim ta
č
kama predstavljenim
IS
krivom, tako se ona kre
ć
e i prema ravnote
ž
nim ta
č
kama na
LM
krivi. Ukoliko je
ekonomija locirana levo od
LM
krive u ta
č
ki
A,
postoji vi
š
ak ponude novca.
Kamatna stopa je iznad ravnote
ž
nog nivo i ljudi dr
ž
e vi
š
e novca nego
š
to im je
potrebno. Kako bi se re
š
ili vi
š
ka novca, oni
ć
e na primer kupovati obveznice, rast
tra
ž
nje za obveznicama rezultira rastu cena obveznica i padu kamatne stope (teku
ć
eg
prinosa). Sve dok postoji vi
š
ak ponude novca, kamatna stopa
ć
e padati dok ne
dostigne
LM
krivu.
Ukoliko je ekonomija locirano desno od
LM
krive, postoji ve
ć
a tra
ž
nja za novcem.
U ta
č
ki
B
, kamatna stopa je ispod ravnote
ž
nog nivoa i ljudi
ć
e
ž
eleti da dr
ž
e vi
š
e
novca. Usled toga dolazi oni
ć
e prodavati obveznice koje imaju u svom portfelju,
cena obveznica
ć
e pasti a kamatne stope porasti (teku
ć
i prinos). Proces
ć
e se
nastaviti sve dok se kamatna stopa ne pove
ć
a do ravnote
ž
ne ta
č
ke na
LM
krivi.
4.1.3. RAVNOTE
Ž
A NA ROBNOM I NOV
Č
ANOM TR
Ž
I
Š
TU
Da bi smo dobili model koji omogu
ć
ava istovremeno odre
đ
ivanje agregatne
proizvodnje i kamatne stope potrebno je da
IS
i
IL
krivu prika
ž
emo na istom
dijagramu.
Grafikon 6.
ISLM
dijagram
22
Jedina ta
č
ka u kojoj su robno i nov
č
ano tr
ž
i
š
te istovremeno u ravnote
ž
i predstavlja
presek
IS
i
LM
krive, tj. ta
č
ka
E
. U ovoj ta
č
ki, agregatna proizvodnja jednaka je
agregatnoj tra
ž
nji (
IS
), a tra
ž
nja za novcem jednaka je ponudi novca (
LM
). U svakoj
22
Grafikon preuzet iz knjige F. S. Mishkin,
Monetarna ekonomija, bankarstvo i finansijska
tr
ž
i
š
ta
, Data Status, Beograd, 2006, str. 557.
Kamatna
stopa
i
AGREGATNA PROIZVODNJA
Y
I
*
*
68
drugoj ta
č
ki na dijagramu nije zadovoljen barem jedan uslov, a tr
ž
i
š
ni faktori
pomeraju ekonomiju ka op
š
toj ravnote
ž
i, tj. ta
č
ki
E
.
Razmotrimo na primer
š
ta se de
š
ava kada je ekonomija u ta
č
ki
A
koja je na
IS
krivi,
ali ne i na
LM
krivi. Iako je robno tr
ž
i
š
te u ravnote
ž
i, agregatna proizvodnja jednaka
je agregatnoj tra
ž
nji, kamatna stopa je iznad ravnote
ž
nog nivo pa je tra
ž
nja za
novcem manja od ponude za novcem. U tom slu
č
aju ljudi imaju vi
š
e novca kojeg
ć
e
ž
eleti da se oslobode kupovinom na primer obveznica. Usled toga dolazi do rasta
cena obveznica, odnosno pada kamatnih stopa
š
to dovodi do pove
ć
anja kako
investicione potro
š
nje tako i neto izvoza pa se agregatna proizvodnja pove
ć
ava.
Ekonomija se spu
š
ta niz
IS
krivu sve dok se kamatna stopa ne spusti na ravnote
ž
ni
nivo, a agregatna proizvodnja pove
ć
a tj. dok ekonomija ne dostigne ravnote
ž
ni nivo.
Ako je ekonomija, pak na
LM
krivi, u ta
č
ki
B
, ona
ć
e se tako
đ
e kretati ka
ravnote
ž
noj ta
č
ki
E
. U ta
č
ki
B
, iako je tra
ž
nja za novcem jednaka ponudi novca,
agregatna proizvodnja je ve
ć
a od ravnote
ž
nog nivoa i prema
š
uje tra
ž
nju. Kompanije
nisu u stanju da prodaju sve
š
to su proizvele, i usled toga smanjuju proizvodnju. Pad
proizvodnje podrazumeva da
ć
e tra
ž
nja za novcem opasti i stoga i kamatne stope
smanjiti. Ekonomija se kre
ć
e niz
LM
krivu sve dok se ne dostigne ravnote
ž
ni nivo,
tj. ravnote
ž
na ta
č
ka
E
.
4.1.4. FAKTORI KOJI UTI
Č
U NA POMERANJE
IS
I
LM
KRIVE
Kreatori ekonomske politike mnogih vlada, pa i na
š
e, poku
š
avaju da promovi
š
u
visoku stopu zaposlenosti a da ne izazovu inflaciju. U situaciji kada je ekonomija u
recesiji, kreatorima ekonomske politike na raspolaganju su dva osnovna instrumenta
pomo
ć
u kojih mogu uticati na ukupnu ekonomsku aktivnost: monetarna politika
(kontrola nov
č
ana mase ili kamatnih stopa) i fiskalna politika (kontrola javne
potro
š
nje i poreza).
4.1.4.1.
FAKTORI KOJU UTI
Č
U NA POMERANJE IS KRIVE
Postoje pet autonomnih faktora koji uti
č
u na pomeranje
IS
krive:
23
1. Promene u potro
š
nji doma
ć
instva,
2. Promene u investicionoj potro
š
nji koje nisu vezane za kamatnu stopu,
3. Promene u javnoj potro
š
nji,
4. Promene u porezima,
5. Promene u neto izvozu koje nisu vezane za kamatne stope.
23
F. S
.
Mishkin
,
Monetarna ekonomija, bankarstvo i finansijska tr
ž
i
š
ta
, Data Status,
Beograd, 2006, str. 562 - 563

70
Na grafikonu ta
č
ka
A
predstavlja ravnote
ž
u na robnom tr
ž
i
š
tu. Kada se zbog otkri
ć
e
zlatne
ž
ice pove
ć
a potro
š
nja doma
ć
instva, funkcija agregatne tra
ž
nje se pomera
navi
š
e do
, a ravnote
ž
na agregatna proizvodnja se pove
ć
ava na
Y
A'
.
Smanjenje potro
š
nje doma
ć
instva menja smer analize. Pri bilo kojoj kamatnoj stopi,
funkcija agregatne tra
ž
nje se pomera nani
ž
e, ravnote
ž
ni nivo agregatne proizvodnje
opada i
IS
kriva se pomera nalevo.
Promene u investicionoj potro
š
nji koje nisu vezane za kamatne stope
Ve
ć
smo napomenuli da promene kamatne stope uti
č
u na planiranu investicionu
potro
š
nju (vi
š
a kamatna stopa
→ manja investiciona potrošnja), i samim tim na
ravnote
ž
ni nivo agregatne proizvodnje, ali ta promena uti
č
e samo na pomeranju du
ž
IS
krive, a ne na pomeranja same krive. Pove
ć
anje planirane investicione potro
š
nje
koje nije vezano za kamatnu stopu (zato
š
to su na primer banke sigurnije u
profitabilnost investicija nakon pronala
ž
enja zlatne
ž
ice) pomera funkciju agregatne
tra
ž
nje navi
š
e, kao na grafikonu 8. Pri bilo kojoj kamatnoj stopi, pove
ć
ava se
ravnote
ž
ni nivo agregatne proizvodnje, a
IS
kriva se pomera nadesno, kao na
grafikonu 7.
Kada su kompanije pesimisti
č
ne u vezi sa profitabilno
šć
u investicije, investiciona
potro
š
nja se smanjuje, funkcija agregatne tra
ž
nje se kre
ć
e nani
ž
e pri bilo kojoj
kamatnoj stopi, a ravnote
ž
ni nivo agregatne proizvodnje opada i pomera
IS
krivu
nalevo.
Promene u javnoj potro
š
nji
Pove
ć
anje javne potro
š
nje, tako
đ
e dovodi do pomeranje funkcije agregatne tra
ž
nje
navi
š
e pri bilo kojoj kamatnoj stopi kao
š
to je prikazano na grafikonu 8. Ravnote
ž
ni
nivo agregatne proizvodnje se pove
ć
ava pri bilo kojoj kamatnoj stopi, a IS kriva se
pomera nadesno. S druge strane, smanjenje javne potro
š
nje pomera funkciju
agregatne tra
ž
nje nani
ž
e, ravnote
ž
ni nivo agregatne proizvodnje opada i pomera
kivu
IS
nalevo.
Promene u porezima
Za razliku od drugih faktora, koje smo ve
ć
naveli, smanjenje poreza pomera
funkciju agregatne tra
ž
nje tako
š
to pove
ć
ava individualnu potro
š
nju (na primer:
smanjenje poreza na dohodak gra
đ
ana pove
ć
a
ć
e njihov raspolo
ž
ivi dohodak usled
č
ega dolazi do pove
ć
anja individualne potro
š
nje), usled toga funkcija agregatne
tra
ž
nje se pomera navi
š
e pri bilo kojoj kamatnoj stopi. Smanjenje poreza pove
ć
ava
ravnote
ž
ni nivo agregatne proizvodnje pri bilo kojoj kamatnoj stopi i pomera
IS
krivu nadesno, kao
š
to je prikazano na grafikonu 8. S druge strane, pove
ć
anje poreza
spu
š
ta krivu agregatne tra
ž
nje i smanjuje ravnote
ž
ni nivo agregatne proizvodnje pri
svakoj kamatnoj stopi i pomera
IS
krivu nalevo.
Promene u neto izvozu koje nisu vezane za kamatne stope
Kao i kod planirane investicione potro
š
nje, promene u neto izvozu do kojih dolazi
usled promena kamatnih stopa dovode do pomeranja samo du
ž
IS
krive, ali ne i do
pomeranja same krive. Pove
ć
anje neto izvoza koje nije vezano za kamatnu stopu, na
71
primer automobili Fiat - Kragujevac postaju popularniji od nema
č
kih automobila,
pomera funkciju agregatne tra
ž
nje navi
š
e i dovode do pomeranja
IS
krive nadesno,
kao na grafikonu 7 i 8. Suprotno tome, smanjenje neto izvoza pomera funkciju
agregatne tra
ž
nje nani
ž
e, ravnote
ž
ni nivo agregatne proizvodnje opada i
IS
kriva se
pomera nalevo.
4.1.4.2.
FAKTORI KOJI UTI
Č
U NA POMERANJE LM KRIVE
Za razliku od
IS
krive, na
č
ije pomeranje mo
ž
e da uti
č
e pet faktora, na pomeranje
LM
krive mogu da uti
č
u dva faktora: nezavisne promene u tra
ž
nji za novcem i
promene u ponudi za novcem.
27
Promene u ponudi novca
Promene u ponudi novca i uticaj promene na tr
ž
i
š
tu novca u uslovima kada je
agregatna proizvodnja konstantna mo
ž
emo najbolje sagledati analizom grafikona 9.
Grafikon 9. Pomeranja
LM
krive usled pove
ć
anja ponude novca
28
Na grafikonu 9. prikazano je pomeranje
LM
krivom u slu
č
aju kada se pove
ć
a
ponuda novca. Pretpostavimo da centralna banka obavlja kupovinu hartija od
vrednosti na otvorenom tr
ž
i
š
tu
č
ime pove
ć
ava koli
č
inu novca u opticaju. Pove
ć
anje
ponude novca pomera
LM
krivu udesno sa ta
č
ke
LM
1
na ta
č
ku
LM
2
zato
š
to
ravnote
ž
na kamatna stopa opada ( sa ta
č
ke
A
na ta
č
ku
A
'
) pri bilo kom nivou
agregatne proizvodnje (
Y
A
). Ista analiza se mo
ž
e primeniti na svakoj ta
č
ki po
č
etne
LM
1
krive,
š
to nas dovodi do zaklju
č
ka da
pri bilo kom datom nivou agregatne
proizvodnje, ravnote
ž
na kamatna stopa opada kada se ponuda novca pove
ć
a
.
27
F. S
.
Mishkin
,
Monetarna ekonomija, bankarstvo i finansijska tr
ž
i
š
ta
, Data Status,
Beograd, 2006, str. 564.
28
Grafikon preuzet iz knjige F. S. Mishkin,
Monetarna ekonomija, bankarstvo i finansijska
tr
ž
i
š
ta
, Data Status, Beograd, 2006, str. 565.
Kamatna
stopa
i
AGREGATNA PROIZVODNJA
Y

73
4.1.5.
UTICAJ PROMENE MONETARNE I FISKALNE POLITIKE NA
RAVNOTE
Ž
NI NIVO KAMATNE STOPE I AGREGATNE
PROIZVODNJE
U predhodnom delu razmatrali smo faktore koji uti
č
u na pomeranje
IS
i
LM
krive, u
narednom delu analizira
ć
emo kako se menjaju ravnote
ž
ni nivoi agregatne
proizvodnje i kamatne stope usled promena monetarne i fiskalne politike.
4.1.5.1.
UTICAJ PROMENA U MONETARNOJ POLITICI
Uticaj promena u monetarnoj politici analizira
ć
emo kori
šć
enjem grafikona 11.
Grafikon 11. Uticaj pove
ć
anja ponude novca na agregatnu proizvodnju i
kamatnu stopu
30
Na grafikonu 11. prikazano je kako pove
ć
anje novca uti
č
e na agregatnu proizvodnju
i kamatnu stopu. Ekonomija se na po
č
etku nalazi u ravnote
ž
nom stanju, i ta
ravnote
ž
a predstavljena je ta
č
kom 1 koja predstavlja presek kriva
IS
i
LM
.
Pretpostavimo da se pri datom nivou agregatne proizvodnje ekonomija suo
č
ava sa
stopom nezaposlesnoti 10% i da centralna banka
ž
eli da pove
ć
anjem ponude novca
pove
ć
a agregatnu proizvodnju i smanji stopu nezaposlenosti.
Kada je ekonomija u ta
č
ki 1, pove
ć
anje ponude novca dovodi do pada kamatne
stope. Pad kamatne stope doprinosi rastu investicija i rastu neto izvoza,
š
to dovodi
do rasta agregatne tra
ž
nje i samim tim rasta agregatne proizvodnje. LM kriva se iz
ta
č
ke 1. pomera nadesno i nova ravnote
ž
a je uspostavljena u ta
č
ki 2. koja predstavlja
presek
IS
i
LM
kriva. Smanjenje ponude novca, pak dovodi do rasta kamatnih stopa i
30
Grafikon preuzet iz knjige F. S. Mishkin,
Monetarna ekonomija, bankarstvo i finansijska
tr
ž
i
š
ta
, Data Status, Beograd, 2006, str. 566.
Kamatna
stopa
i
AGREGATNA PROIZVODNJA
Y
74
smanjenja agregatne proizvodnje, te se LM kriva pomera nalevo. Drugim re
č
ima,
agregatna proizvodnja je u pozitivnoj korelaciji sa ponudom novca;
ona raste kada
se pove
ć
a ponuda novca i opada kada se smanjuje ponuda novca.
4.1.5.2.
UTICAJ PROMENA U FISKALNOJ POLITICI
Uticaj promena u fiskalnoj politici analizira
ć
emo kori
šć
enjem grafikona 12.
Grafikon 12. Uticaj ekspanzivne fiskalne politike na agregatnu proizvodnju i
kamatnu stopu
31
Na grafikonu 12. prikazan je uticaj ekspanzivne fiskalne politike (pove
ć
anje javne
potro
š
nje ili smanjenje poreza) na agregatnu proizvodnju i kamatne stope. Pove
ć
anje
javne potro
š
nje neposredno pove
ć
ava agregatnu tra
ž
nju, smanjenje poreza uti
č
e na
pove
ć
anje raspolo
ž
ivog dohotka, a agregatnu tra
ž
nju pove
ć
ava tako
š
to pove
ć
ava
individualnu potro
š
nju. Zbog pove
ć
anja agregatne tra
ž
nje dolazi do pove
ć
anja
agregatne proizvodnje. Rast agregatne proizvodnje doprinosi rastu tra
ž
nje za
novcem usled
č
ega dolazi do rasta kamatne stope.
IS
kriva se pomera nadesno i
ravnote
ž
a se uspostavlje u ta
č
ki 2. koja predstavlja presek
IS
i
LM
kriva. S druge
strane smanjenje javne potro
š
nje ili pove
ć
anje poreza doprinosi padu agregatne
tra
ž
nje i pomera
IS
krivu nalevo, te se agregatna proizvodnja i kamatna stopa
smanjuju.
Ekspanzivna fiskalna politika (pove
ć
anje javne potro
š
nje ili smanjenje poreza)
dovodi do rasta kamatne stope i agregatne proizvodnje.
Restriktivna fiskalna politika (smanjenje javne potro
š
nje ili pove
ć
anje poreza)
dovodi do pada kamatne stopa i agregatne proizvodnje.
31
Grafikon preuzet iz knjige F. S. Mishkin,
Monetarna ekonomija, bankarstvo i finansijska
tr
ž
i
š
ta
, Data Status, Beograd, 2006, str. 567.
Kamatna
stopa
i
AGREGATNA PROIZVODNJA
Y

76
Na grafikonu 13. prikazana je kriva agregatne tra
ž
nje za fiksni nivo nov
č
ane mase.
Kriva
agregatne tra
ž
nje pokazuje da se sa padom cena (ukoliko je sve ostalo
konstantno) pove
ć
ava obim agregatne proizvodnje
AD
1
. Pove
ć
anje nov
č
ane mase
pomera krivu agregatne tra
ž
nje nadesno sa
AD
1
na
AD
2
. Suprotno tome, smanjenje
nov
č
ane mase proporcionalno
ć
e smanjiti agregatnu tra
ž
nju kao i agregatnu
proizvodnju pri svakom nivou cena. Dakle smanjenje nov
č
ane mase pomera krivu
agregatne tra
ž
nje ulevo.
Kejnzijanci smatraju da agregatnu tra
ž
nju odre
đ
uju
č
etiri njene komponente:
individualna potro
š
nja
(ukupna planirana potro
š
nja potro
š
a
č
kih dobara i usluga),
investicije
(ukupna planirana potro
š
nja preduze
ć
a na nove ma
š
ine, objekte i ostala
ulaganja u proizvodnju, kao i planirana ulaganja u nove objekte),
javna potro
š
nja
(potro
š
nja svih nivoa vlade, republi
č
ka i lokalna, na proizvode i usluge),
neto izvoz
(neto strane doma
ć
e potro
š
nje koja je jednaka razlici izme
đ
u izvoza i uvoza).
35
Kejnzijanska analiza opisuju dva mehanizma koja generi
š
u krivu agregatne tra
ž
nje
opadaju
ć
eg oblika.
P
↓→ M/P↑→ i↓→ I↑→Y
ad
↑
Prvi mehanizam ukazuje da je kriva agregatne tra
ž
nje opadaju
ć
a zato
š
to ni
ž
i nivo
cena (
P
↓
)
,
ukoliko je koli
č
ina novca konstantna, dovodi do rasta obima novca u
realnom smislu (u smisli proizvoda i usluga koji se njime mogu kupiti
M/P
↑
). Ve
ć
a
koli
č
ina novca od tra
ž
nje za novcem uzrokuje pad kamatne stope (
i
↓
), usled toga
dolazi do rasta investicija (
I
↑
). Pove
ć
anje investicija neposredno pove
ć
ava agregatnu
tra
ž
nju (
Y
ad
↑
), ni
ž
i nivo cena dovodi dovi
š
eg nivoa agregatne tra
ž
nje (
P
↓→ Y
ad
↑
).
Drugi mehanizam funkcioni
š
e kroz me
đ
unarodnu trgovinu.
P
↓→ M/P↑→ i↓→E↓→ NX↑→ I↑→Y
ad
↑
Drugi mehanizam koji funkcioni
š
e kroz me
đ
unarodnu trgovinu ukazuje da je kriva
agregatne tra
ž
nje opadaju
ć
a zato
š
to ni
ž
i nivo cena (
P
↓
) dovodi do ve
ć
e koli
č
ine
novca u realnom smislu (u smisli proizvoda i usluga koji se njime mogu kupiti
M/P
↑
) i ni
ž
ih kamatnih stopa (
i
↓
), bankarski depoziti u doma
ć
oj valuti postaju
manje privla
č
ni u odnosu na depozite denomirane u stranoj valuti, usled
č
ega dolazi
do pada vrednosti depozita u doma
ć
oj u odnosu na depozite u stranoj valuti (pad
deviznog kursa
E
↓
). Depresijacija/devalvacija
č
ini doma
ć
u robu jeftinijom od strane
usled
č
ega dolazi do pove
ć
anja neto izvoza koja potom pove
ć
ava agregatnu tra
ž
nju.
35
F. S
.
Mishkin
,
Monetarna ekonomija, bankarstvo i finansijska tr
ž
i
š
ta
, Data Status,
Beograd, 2006, str. 584.
77
4.2.2.
AGREGATNA PONUDA
Osnovna karakteristika agregatne ponude jeste da se sa pove
ć
anjem nivoa cena
pove
ć
ava obim agregatne proizvodnje u kra
ć
em roku.
Grafikon 14. Kriva agregatne ponude u kra
ć
em roku
36
Kriva agregatne ponude je rastu
ć
a, ima pozitivan nagib.
Naime, s obzirom da je
maksimizacija profita jedan od osnovnih ciljeva preduze
ć
a, obim agregatne ponude
odre
đ
uje se na osnovu profita koji donosi svaka proizvedena jedinica (proizvod).
Ako se profit pove
ć
a, vi
š
e proizvoda
ć
e biti proizvedeno i obim agregatne ponude
ć
e
se pove
ć
ati; ako se profit smanji manje
ć
e se proizvoditi i smanji
ć
e se agregatna
ponuda.
Profit po jedinici proizvoda jednak je razlici izme
đ
u cene jedinice i tro
š
kova njene
proizvodnje. U kratkom roku, tro
š
kovi velikog broja faktora koji su uklju
č
eni u
proizvodnju dobara i usluga su fiksni (nadnice, dugoro
č
ni ugovori o kupovini
sirovina potrebni za proizvodnju dobara). Po
š
to su tro
š
kovi proizvodnje fiksni u
kra
ć
em roku, kada se pove
ć
a ukupan nivo cena, ra
šć
e i profit po jedinici
proizvodnje. S obzirom da vi
š
i nivo cena dovodi do ve
ć
eg profita u kra
ć
em roku,
kompanije
ć
e pove
ć
ati proizvodnju, pove
ć
a
ć
e se agregatna ponuda, pa
ć
e kriva
agregatne ponude biti rastu
ć
a.
Ako se tro
š
kovi proizvodnje pove
ć
aju, profit po jedinici proizvodnje opada, i opada
obim agregatne ponude. Dakle, pove
ć
anje tro
š
kova proizvodnje smanjuje obim
agregatne ponude i pomera
AS
krivu nalevo.
36
Grafikon preuzet iz knjige F. S. Mishkin,
Monetarna ekonomija, bankarstvo i finansijska
tr
ž
i
š
ta
, Data Status, Beograd, 2006, str. 587.
AGREGATNA PROIZVODNJA
Y
Agregatni nivo
cena P

79
Najva
ž
niju stavku u tro
š
kovima proizvodnju
č
ine nadnice (oko 70%) koje se
odre
đ
uju na tr
ž
i
š
tu rada. Kada se privreda nalazi u fazi uzleta, poslodavcima
ć
e biti
potrebno vi
š
e kvalifikovanih radnika a mogu se suo
č
iti i sa opasno
šć
u odlaska
zaposlenih. U ovom slu
č
aju, tr
ž
i
š
te rada je aktivno i tra
ž
nja za radnom snagom
prema
š
uju njenu ponudu, usled toga poslodavci
ć
e pove
ć
ati nadnice kako bi privukli
potrebne radnike,
š
to
ć
e pove
ć
ati tro
š
kove proizvodnje. Nasuprot tome, ako se
ekonomija suo
č
ava sa recesijom, tr
ž
i
š
te rad
ć
e biti neaktivno jer
ć
e tra
ž
nja za radom
prevazi
ć
i ponudu, te
ć
e radnici raditi i za manje nadnice.
Analiza pokazuje da se kriva agregatne ponude pomera u zavisnosti da li je tr
ž
i
š
te
rada aktivno ili neaktivno. Jedan od koncepata koji nam omogu
ć
uju procenu kakvo
je tr
ž
i
š
te rada predstavlja prirodna stopa nezaposlenosti.
Prirodna stopa nezaposlenosti, je stopa nezaposlenosti prema kojoj ekonomija
gravitira u du
ž
em roku i pri kojoj je tra
ž
nja radne snage jednaka ponudi.
38
Ukoliko je stopa nezaposlenosti ispod prirodne stope nezaposlenosti, tr
ž
i
š
te rada je
aktivno i nadnice se pove
ć
avaju. Ukoliko je, pak stopa nezaposlenosti iznad
prirodne stope nezaposlenosti, tr
ž
i
š
te rada je neaktivno i nadnice se smanjuju.
Nivo agregatne proizvodnje pri prirodnoj prirodnoj stopi nezaposlenosti naziva
se prirodna stopa proizvodnje.
Grafikon 16. Prilago
đ
avanje dugoro
č
noj ravnote
ž
i u analizi agregatne ponude i
tra
ž
nje
39
38
F. S
.
Mishkin
,
Monetarna ekonomija, bankarstvo i finansijska tr
ž
i
š
ta
, Data Status,
Beograd, 2006, str. 590.
39
Grafikon preuzet iz knjige F. S. Mishkin,
Monetarna ekonomija, bankarstvo i finansijska
tr
ž
i
š
ta
, Data Status, Beograd, 2006, str. 591.
AGREGATNA PROIZVODNJA
Y
Agregatni nivo
cena P
80
Na grafikonu 16. po
č
etna ravnote
ž
a nalazi se u ta
č
ki 1, na preseku kriva agergatne
tra
ž
nje
AD
i po
č
etne krive agregatne ponude
AS
1
. Po
š
to je nivo ravnote
ž
ne agregatne
proizvodnje
Y
1
ve
ć
i od nivoa prirodne stope
Y
n
, stopa nezaposlenosti je manja od
prirodne stope agregatne proizvodnje. U takovoj situaciji, tr
ž
i
š
te rada je aktivno
usled
č
ega dolazi do pove
ć
anja nadnica, rasta tro
š
kova proizvodnje i pomeranja
krive agregatne ponude u
AS
2
. Nova ravnote
ž
a uspostavlja se u ta
č
ki 2, a
proizvodnja opada na
Y
2
. Po
š
to je agregatna proizvodnja i dalje ispod stope
prirodnog nivoa, nastavlja se pove
ć
anje nadnica i smanjenje agregatne proizvodnje
usled
č
ega se kriva agregatne ponude pomera na
AS
3
. Ravnote
ž
a u ta
č
ki 3 nalazi se
na vertikalnoj liniji u
Y
n
i predstavlja dugoro
č
nu ravnote
ž
u. Po
š
to je agregatna
proizvodnja na nivou prirodne stope prestaje pritisak na pove
ć
anje nadnica i, samim
tim, dalja pomeranja krive agregatne proizvodnje prestaje da postoji.
Grafikon 17. Prilago
đ
avanje dugoro
č
noj ravnote
ž
i u analizi agregatne ponude i
tra
ž
nje
40
Na grafikonu 17, po
č
etna ravnote
ž
a je u ta
č
ki 1 i agregatna proizvodnja
Y
1
je ispod
prirodne stope. Po
š
to je stopa nezaposlenosti vi
š
a od nivoa prirodne stope, nadnice
po
č
inju da opadaju, kriva agregatne ponude se pomera nadesno sve dok ne dostigne
AS
3
. Privreda se kre
ć
e nani
ž
e du
ž
krive agregatne tra
ž
nje sve dok ne dostigne
dugoro
č
nu ravnote
ž
u u ta
č
ki 3, presek krive agregatne tra
ž
nje
AD
i dugoro
č
ne krive
agregatne ponude u
Y
n
. I ovde se privreda zaustavlja kada se proizvodnja vrati na
nivo privredne stope.
Za oba grafikona karakteristi
č
no je da se proizvodnja naposletku vra
ć
a na nivo
prirodne stope. Kada govorimo o takvoj karakteristici, ka
ž
emo da
ekonomija ima
mehanizam samostalne korekcije.
40
Grafikon preuzet iz knjige F. S. Mishkin,
Monetarna ekonomija, bankarstvo i finansijska
tr
ž
i
š
ta
, Data Status, Beograd, 2006, str. 591.
Agregatni nivo
cena P
AGREGATNA PROIZVODNJA
Y

82
TABELA 1. PRIMER JEDNOSTRANOG POVE
Ć
ANJA NIVOA CENA TOKOM 5
GODINA
Godina
Indeks potro
š
a
č
kih cena (CPI)
1
100
2
110
3
110
4
110
5
110
Iz tabele se vidi da se nivo cena pove
ć
ao u drugoj godini, nakon prve godine u iznosu od
10%, ali se nakon druge godine nivo cena nije menjao. Drugim re
č
ima, tokom prve
godine do
š
lo je do jednostranog pove
ć
anja nivoa cena u iznosu od 10% da bi se nakon
druge godine nivo cena stabilizovao.
TABELA 2. PRIMER KONTINUIRANOG POVE
Ć
ANJA CENA TOKOM 5 GODINA
Godina
Indeks potro
š
a
č
kih cena (CPI)
1
100
2
110
3
120
4
130
5
140
Inflacija merena indeksom potr
š
a
č
kih cena (
CPI
) pokazuje da se inflacija pove
ć
ava u
svakoj narednoj godini (sa 110 u drugoj na 140 u petoj). U ovom slu
č
aju, postoji
kontinuirano pove
ć
anje nivoa cena, i to je primer kontinuirane inflacije, tj. kontinuiranog
rasta nivoa cena.
Dve bitne stvari kada je re
č
o inflaciji su:
47
inflacija se odnosi na rast op
š
teg nivoa cena;
inflacija postoji kada je rast cena nepovratan.
48
47
S. Ostoji
ć
,
Osnovi monetarne ekonomije
, Data Status, Beograd, 2009, str. 356.
48
B. Dimitrijevi
ć
,
Hiperinflacija
, Svetlost komerc, Beograd, 1996, str.16.
83
Deflacija je monetarna pojava kojom se ozna
č
ava pad op
š
teg nivoa cena.
Naj
č
e
šć
e
je izazvana manjom koli
č
inom novca od potrebne za normalnu realizaciju ukupne
ponude. Istovremeno, deflacija predstavlja skupu meru za uravnote
ž
enje platnog bilansa
jer podrazumeva staganaciju i nezaposlenost. Ponekad se koristi kao sredstvo za
podsticanje izvoza i ograni
č
avanje uvoza. Nekada zemlje pribegavaju uravnote
ž
enju
bilansa uvo
đ
enjem kontrole na deviznom tr
ž
i
š
tu, ali time ne otklanjaju neravnote
ž
u u
privredi.
4.3.2.
MERENJE INFLACIJE
U ekonomskim podacima obi
č
no nailazimo na tri mere agregatnog nivoa cena.
49
BDP
deflator;
PCE
deflator i,
CPI
– indeks potro
š
a
č
kih cena.
BDP deflator se defini
š
e kao nominalni BDP
50
podeljen sa realnim BDP –om
51
.
Ukoliko nominalni BDP u 2010. godini iznosi 100 milijardi dinara, a realni BDP iste
godine prema cenama iz 2005. godine iznosi 900 milijardi dinara, sledi da je:
Jedna
č
ina BDP deflatora ukazuje da su se cene od 2005, godine, u proseku pove
ć
ale
za 11%. Mere nivoa cena obi
č
no se predstavljaju u formi indeksa cena, kojim se
nivo cena iskazuje za baznu godinu (u na
š
em slu
č
aju to je 2005.) kao 100. U tom
slu
č
aju deflator za 2010. godinu iznosio bi 111.
PCE deflator sli
č
an je BDP deflatoru, defini
š
e se kao nominalni tro
š
kovi
ž
ivota
(PCE
*
) podeljeni s realnim PCE.
Indeks potro
š
a
č
kih cena (CPI) izra
č
unava se na osnovu tzv. potro
š
ake korpe ( grupa
cena za listu proizvoda i usluga koje prose
č
na porodica koristi). Ukoliko tokom
godine cena potro
š
a
č
ke korpe poraste sa 5000 na 6000 dinara, CPI se pove
ć
ao za
20%. CPI se tako
đ
e iskazuje kao indeks cena, pri
č
emu je bazna godina jednaka 100,
pa bi u na
č
em slu
č
aju CPI iznosio 200.
Indeks potro
š
a
č
kih cena, indeks tro
š
kova
ž
ivota i BDP deflator, kao mere nivoa
cena, mogu se koristiti za konvertovanje nominalnih vrednosti u realne vrednosti
(deflacija). To se posti
ž
e tako
š
to se nominalna vrednost podeli sa indeksom cena.
49
F. S
.
Mishkin
,
Monetarna ekonomija, bankarstvo i finansijska tr
ž
i
š
ta
, Data Status,
Beograd, 2006, str. 21.
50
Nominalni BDP
se dobija kada se ukupna vrednost dobara i usluga ra
č
una po teku
ć
im ili
aktuelnim cenama.
51
Realni BDP
, predstavlja BDP meren konstantnim cenama pri
č
emu realan ukazuje na to
da se vrednosti izra
ž
avaju u fiksnim cenama.

85
Teorija inflacije efektivne tra
ž
nje polazi od stava da je u privredu ubrizgana ve
ć
a
masa novca od optimalne i da usled toga dolazi do ve
ć
e ukupne efektivne tra
ž
nje.
Masa novca mo
ž
e ex post da se prilago
đ
ava ve
ć
nastalom rastu cena. Time inflacija
sama sebe pothranjuje.
Inflacija je, dakle, monetarni fenomen, jer nastaje kao preterana koli
č
ina novca u
opticaju.
54
Neokvantitativna teorija
, za razliku od klasi
č
ne kvantitativne teorije, polazi od
toga da promene koli
č
ine novca deluju kroz porast likvidnosti na kamatne stope koje
dovode do promena pona
š
anje ekonomskih subjekata u pogledu njihovih nov
č
anih
izdavanja. Porast tih nov
č
anih izdavanja dovodi do porasta tra
ž
nje i cene, bilo
indirektno, kroz porast proizvodnje i zaposlenosti, bilo direktno na cene.
Neokvantitativna teorija stoji na stanovi
š
tu da nominalnu koli
č
inu novca i njene
promene direktno kontroli
š
u monetarne vlasti i da stopa rasta cena direktno zavisi od
monetarne ekspanizuje. Irelevantno je da li je vi
š
ak tra
ž
nje potekao od dr
ž
ave,
preduze
ć
a, stanovni
š
tva ili inostranstva. Inflacioni monetarni impuls redovno
izbacuje privredu iz ravnote
ž
nog stanja koje se ponovo uspostavlja naaknadno uz
redovno pove
ć
anje cena. Makroekonomska uskla
đ
ivanja dovode do porasta
tro
š
kova, a to dovodi do pokretanja inflatornog procesa. Kao i kod monetaristi
č
kog
pristupa, inflacija je monetarni fenomen jer nastaje kao posledica prevelike koli
č
ine
novca u opticaju.
Prema
Kejnzijanskoj (dohodovnoj) teoriji
, inflacija nije posledica preterane
koli
č
ine novca u opticaju ve
ć
se postoje
ć
a nov
č
ana masa mo
ž
e regulisati porezima,
pre nego
š
to se novac pojavi na t
ržištu. Pod inflacijom, prema Kejnzu, ″
treba
podrazumevati porast plate
ž
no sposobne tra
ž
nje koja ne mo
ž
e da se realizuje
kroz porast obima proizvodnje.
″
Prema ovoj teoriji, porast koli
č
ine novca u
privredi koja nije dostigla punu zaposlenost mo
ž
e da predstavlja faktor podsticaja
rasta proizvodnje. Kejnz polazi od mogu
ć
nosti asimetrije u reagovanju proizvodnje i
cena prema agregatnoj tra
ž
nji. Asimetrija je rezultat rigidnost (neelasti
č
nosti) cena i
nadnica nani
ž
e. Pad agregatne tra
ž
nje dove
žć
e do smanjenja zaposlenosti, a samo
manjim delom do smanjenja cena. Zbog toga se neelasti
č
nost nadnica i cena nani
ž
e
koristi kao regulator tra
ž
nje po
š
to odra
ž
ava sklonost ka potro
š
nji.
Dohodovni koncept omogu
ć
ava kombinovanje niza segmenata privrednog sistema i
njihovo uklju
č
ivanje u komplementarni i celovit pristup uzrocima nastanka
inflacionog procesa. U Kejnzovoj teoriji inflacije, do inflacije tra
ž
nje mo
ž
e do
ć
i ne
samo preko porasta koli
č
ine novca u opticaju, tj. monetarne ekspanzije ve
ć
i
formiranjem efektivne nov
č
ane tra
ž
nje kroz porast izvoza, promene u strukturi
potro
š
nje i proizvodnje, razli
č
itim osloba
đ
anjima nov
č
anih sredstava i sli
č
no,
š
to
dovodi do akceleracije cena.
55
54
M. Friedman
,
The role of Monetary Policy
, AER, 1968, str. 254 – 259.
55
A.
Ž
ivkovi
ć
, G. Ko
ž
etinac
,
Monetarna ekonomija teorijsko – metodolo
š
ke osnove
efikasne monetarne politike
, Centar za izdava
č
ku delatnost Ekonomskog fakulteta u
Beogradu, Beograd, 2008, str. 253.
86
4.3.3.2
. TRO
Š
KOVNA INFLACIJA
Prema ovom konceptu, inflacija mo
ž
e nastati zbog rasta tro
š
kova proizvodnje,
kao i porasta plata i profita u uslovima nepotpune konkurencije.
Inflacioni pritisak nastaje kroz te
ž
nju da se pove
ć
aju plate, da se plate izjedna
č
avaju
po sektorima, posebno u uslovima ve
ć
e mobilnosti radne snage, nezavisno od
porasta produktivnosti rada.
Me
đ
u osnovne faktore ovog tipa inflacije ubrajaju se:
56
porast nadnica i plata iznad porasta produktivnosti rada
– porast
nadnica pove
ć
ava tro
š
kove po jedinici proizvoda,
š
to se prenosi na rast cena,
postojanje monopola i oligopola
– nepostojanje savr
š
ene konkurencije na
tr
ž
i
š
tu dovodi doutvr
đ
ivanja svih tro
š
kova i cena autonomno, nezavisno od
stvarnih tro
š
kova proizvodnje, usled
č
ega dolazi do lan
č
anog porasta
tro
š
kova u drugim granama i pomeranja cena navi
š
e,
uticaj inostranih cena robe (uvozna inflacija)
– i to proizvoda
č
ija je
tra
ž
nja neelasti
č
na
š
to izaziva lan
č
ano popve
ć
anje cena u privredi,
porast profita
– navodi preduze
ć
a da u ve
ć
formiranom odnosu plata i
profita porast ovih kategorija ostvaruju putem pove
ć
anja cena,
visokoproduktivne grane formiraju neelasti
č
an odnos izme
đ
u obima
tra
ž
nje repromaterijala i energije i formiranja tr
ž
i
š
nih cena
– to
smanjuje prag otpornosti novom rastu cena koje se, ve
ć
posle kratkog
vremena, ugra
đ
uje u cene proizvoda i usluga.
Pred monetarnu vlast se u uslovima inflacije tro
š
kova postavljaju dve mogu
ć
nosti:
prva, da vodi i dalje restriktivnu monetarnu politiku
š
to bi u du
ž
em periodu dovelo
do usporavanja stope rasta neiskori
šć
enih kapaciteta i nezaposlenosti ili, drugo, da
se prilago
đ
ava novonastalim procesima,
č
ime objektivno podr
ž
ava proces inflacije.
Ukoliko centralna banka poku
š
ava da monetarnim merama suzbije inflaciju
tro
š
kova, to
ć
e imati za posledicu pad stope rasta privredne aktivnosti i porast
nezaposlenosti. U monopolisti
č
koj konkurenciji tro
š
kovi se ugra
đ
uju u cene i
prebacuju na potro
š
a
č
e
č
ime se monetarna politika postavlja u poziciju da samo
stvari sankcioni
š
e,
post festum
.
56
A.
Ž
ivkovi
ć
, G. Ko
ž
etinac
,
Monetarna ekonomija teorijsko – metodolo
š
ke osnove
efikasne monetarne politike
, Centar za izdava
č
ku delatnost Ekonomskog fakulteta u
Beogradu, Beograd, 2008, str. 257.

88
eskalacija stope inflacije u svakom narednom periodu,
š
to prerasta u
hiperinflaciju.
4.3.3.5. UMERENA I VISOKA INFLACIJA
Osnovne karakteristike umerene inflacije su:
da su klju
č
ni uzroci nastanka inflacije bili bud
ž
etski deficit, eksterni
š
okovi i
indeksacija,
da se vodila politika fiksnog deviznog kursa ili re
ž
im pokretnih pariteta,
da je ve
ć
ina zemalja ostala u zoni umerenih inflacija s obzirom da su
tro
š
kovi ulaska u zonu niske inflacije bili izuzetno visoki.
U zonu visoke inflacije ulazi se kada je inflacija u intervalu od 30% fo 1440% ili do
20% na mese
č
nom nivou. Visoku stopu inflacije iskusile su zemlje Latinske
Amerike, kao i zemlje u tranziciji ka tr
ž
i
š
noj privredi. Karakteristike visoke inflacije
su:
59
sve zemlje su u
š
le iz zone umerene inflacije u zonu visoke inflacije,
u Argentini, Brazili,
Č
ileu i Boliviji visoka inflacija je eskalirala u
hiperinflaciju,
Bolivija, Izrael i Meksiko su imali uspe
š
ne stabilazacione programe.
4.3.3.6. HIPERINFLACIJA
Inflacioni proces mo
ž
e u izvesnim slu
č
ajevima da poprimi veliku brzinu, pri m
č
emu
snaga novca naglo opada jer dolazi do svakodnevnog porasta cena. Tada govorimo o
hiperinflaciji. Re
č
je, u osnovi, o nekontrolisanoj inflaciji. Hiperinflacija se javlja
naj
č
e
šć
e u ratnim stanjima ili u neposrednom ratnom periodu, a vezana je za visoku
bud
ž
etsku potro
š
nju i finansiranje javnih potreba preko kreditne ekspanzije. Istina,
ona mo
ž
e da raste i u mirnodobskom vremenu kada se vodi ekspanzivna monetarna
politika javnih rashoda i stvaranje visokog bud
ž
etskog deficita koji se pokriva
č
istom emisijom novca.
Veliko ubrzanje inflatorne spirale dovodi do potpunog nepoverenja u doma
ć
i novac
i erozije kupovne snage novca. Hiperinflacija ne nastaje odjednom ve
ć
se razvija u
du
ž
em vremenskom periodu. Kada uzme maha, ona poprima sve ve
ć
e ubrzanje jer
dolazi do dopunjavanja negativnog delovanja mnogih faktora realne, monetarne i
psiholo
š
ke prirode. Usled toga dolazi do
″bega od novca″ u realna dobra, čak i ona
koja trenutno nisu potrebna. Cene proizvoda vrlo brzo rastu nasuprot kupovnoj snazi
novca koja drasti
č
no opada. Kona
č
no, dolazi do stvarnog bega od doma
ć
eg novca s
obzirom da se svi obra
č
uni i pla
ć
anja obavljaju u stranoj valuti ili,
č
ak, u realnim
dobrima. Time dolazi do prelaska na naturalnu razmenu po
š
to svi privredni subjekti
i stanovni
š
tvo izbegavaju da prime doma
ć
i nnovac iako je to i dalje zakonsko
sredstvo pla
ć
anja. Ovaj oblik inflacije postaje faktor koji destruktivno deluje na sve
akonomske mehanizme i privredni rast.
59
S. Ostoji
ć
,
Osnovi monetarne ekonomije
, Data Status, Beograd, 2009, str. 364.
89
Hiperinflacija obi
č
no dovodi do sloma celokupnog monetarnog sistema s obzirom
da novac nije vi
š
e u stanju da uspe
š
no vr
š
i nijednu svoju funkciju usled
č
ega dolazi
do haosa u celokupnoj privredi i, kona
č
no, sloma ekonomskog sistema u celini.
Primer: hiperinflacija u Srbiji
Beograd, Jugoslavija – U prodavnici
″Luna″, ″Snikers″ košta 6 miliona dinara. Ili će
barem toliko ko
š
tati dok
š
ef radnje Tihomir Nikoli
ć
no
ć
as ne proita faks od svog
gazde.
″Povećaj cene za 99%″, sažeto naređuje taj dokument. Povećanje bi iznosilo i tačno
100% da su kompjuteri u radnji, koja bi se negde u svetu smatrala prodavnicom robe
š
iroke potro
š
nje, u stanju da prime trocifrene izmene.
I tako se, ve
ć
drugi put za poslednja tri dana, g. Nikoli
ć
sprema da pove
ć
a cene. Na
vrata stavlja metlu da bi spre
č
io kupce da jeftino do
đ
u do robe. Kompjuter izbacuje
nove cene na perforiranom papiru.
Š
ef i njegova dva pomo
ć
nika seku papir u etikete
sa cenom i lepe ih po policima. Ranije su cene stavljali direktno na robu, ali bilo je
toliko nalepnica da je postalo te
š
ko
č
itati oznake.
Nakon
č
etiri sata, metla se sklanja sa vrata. Kupci ulaze u prodavnicu, trljaju o
č
i i
zure u cene, broje
ć
i nule. G.Nikoli
ć
i sam zuri dok kompjuter
š
tampa slede
ć
u cenu,
ovog puta cenu video-rekordera.
″Jesu li to milijarde?″ pita se. Jesu: 20.391.560.223 dinara, da budemo precizni.
Pokazuje na svoju maj
č
icu sa natpisom
″Ludilo″, što
je naziv vo
ć
nog soka koji je
nekada prodavao. Ka
ž
e da je to idealan moto za bizarnu ekonomsku situaciju u
Srbiji.
″Odlično se uklapa u ovo ludilo″, kaže on.
Kako bi je ina
č
e opisali? Otkad je me
đ
unarodna zajednica uvela ekonomske
sankcije, stopa inflacije iznosi bar 10% dnevno. To zna
č
i da se godi
š
nja stopa meri
kvadrilionima – toliko je visoka da je postala besmislena. U Srbiji, za jedan ameri
č
ki
dolar dobićete 10 miliona dinara u hotelu ″Hayatt″, 12 miliona kod sumnjivih dilera
na Trgu Republike, a 17 miliona u banci kojom upravlja beogradsko podzemlje. Srbi
se
ž
ale da je dinar bezvredan poput toalet papira. Ali, za sada barem, postoji mnogo
toalet papira koji se vrti okolo.
Pri
č
a se da dr
ž
avna kovnica novca, skrivena u parku iza beogradskog hipodroma,
proizvodi dinare 24 sata dnevno, energi
č
no poku
š
avaju
ć
i da dr
ž
i korak s inflacijom
koju i sama podsti
č
e neprekidnim
š
tampanjem.
Vladi, koja veruje da
ć
e ogromnim iznosima novca sti
š
ati nezadovoljstvo, potrebni
su dinari da bi isplatila radnike koji ne rade u zatvorenim fabrikama i kancelarijama.
Potrebni su joj da bi otkupila
ž
ito od poljoprivrednika. Potrebni su joj da bi
finansirala svoje
š
vercerske pohode i ostale na
č
ine izbegavanja sankcija, kojima se
dobija sve, od nafte do
″Snikers″ čokoladica g. Nikol
i
ć
a. Potrebni su joj za pomo
ć
bra
ć
i Srbima koji se bore u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Dileri,
č
iji prsti
otkrivaju i najmanju promenu kvaliteta papira, tvrde da kovnica unajmljuje i
privatne
š
tampare da bi zadovoljila tra
ž
nju.

91
Osnovna razlika izme
đ
u adaptivnih i racionalnih o
č
ekivanja je u brzini po kojoj se
o
č
ekivana stopa inflacije menja. U teoriji adaptivnih o
č
ekivanja, o
č
ekivana stopa
inflacije menja se sporije, a o
č
ekivanja pojedinaca zasnivaju se samo na predhodnim
stopama inflacije, dok se u teoriji racionalnih o
č
ekivanja, o
č
ekivana stopa inflacije
se br
ž
e menja zato
š
to se racionalna o
č
ekivanja zasnivaju na pro
č
lim, sada
š
njim
budu
ć
im o
č
ekivanjima stope inflacije.
4.3.5. INFLACIJA I DRUGE MAKROEKONOMSKE PROMENLJIVE
U ovom poglavlju
ć
emo se osvrnuti na me
đ
usobnu vezu inflacije i drugih
makroekonomskih indikatora, pre svega na vezu sa ekonomskom aktivno
šć
u (BDP-
om), deviznim kursom, platnim bilansom i javnim finansijama.
Inflacija i ekonomski rast
Ve
ć
ima zemalja, kako onih razvijenih tr
ž
i
š
nih privreda, tako i privreda u usponu i
nerazvijenih privreda, kao osnovni cilj makroekonomske politike navodi odr
ž
iv i
stabilan
privredni
rast
uz
nisku
i
stabilnu
inflaciju.
Ovako
definisan
makroekonomski cilj me
đ
u ekonomistima otvara pitanje prirode i ja
č
ine
veze
izme
đ
u inflacije i ekonomskog rasta. U ekonomskoj teoriji postoji
izvestan
konsenzus koji sugeri
š
e da makroekonomska stabilnost definisana u vidu niske i
stabilne inflacije doprinosi ekonomskom rastu.
Nosioci ekonomske politike,
analiti
č
ari i drugi ekonomski stru
č
njaci veoma
č
esto nagla
š
avaju da su vi
š
i tro
š
kovi
proizvodnje povezani sa visokom i nestabilnom inflacijom i da porast inflacije
dovodi do rasta neizvesnosti u pogledu isplativosti budu
ć
ih investicionih projekata,
š
to za posledicu ima uzdr
ž
avanje ekonomskih subjekata od pojedinih investija i
samim tim ni
ž
i ekonomski rast.
Š
tavi
š
e, budu
ć
i da inflacija za posledicu ima rast
kamatnih stopa i porast tro
š
kova zadu
ž
ivanja, mnogi ekonomski subjekti se
uzdr
ž
avaju od uzimanja kredita,
š
to tako
đ
e uti
č
e na smanjenje investicija i
usporavanje ekonomskog rasta. Inflacija tako
đ
e mo
ž
e dovesti do gubitka
konkurentnosti, budu
ć
i da zbog rasta cena izvoz postaje skuplji,
š
to pogor
š
ava
platnobilnansnu poziciju zemlje i opet za posledicu ima usporavanje ekonomskog
rasta.
Me
đ
utim, pri niskoj stopi inflacije, porast inflacije pozitivno uti
č
e na privredni rast
tako
š
to dovodi do redistribucije dohotka kroz pove
ć
anje stope
š
tednje i investicija.
U ekonomiji u kojoj su neki od sektora indeksirani inflacijom (tj. sposobni su da
prate njen rast) a drugi nisu, inflacija vr
š
i preraspodelu bogatstva sa neindeksiranih
sektora ovima prvima. U malim koli
č
inama dakle, inflacija se mo
ž
e smatrati
izborom monetarne, fiskalne, ili recimo razvojne politike, obeshrabruju
ć
i
č
uvanje i
gomilanje likvidnog kapitala i podsti
č
u
ć
i investicije. Preko tog nivoa, me
đ
utim,
efekat postaje preuveli
č
an, i investitori se najednom nalaze u situaciji u kojoj
"investiraju u inflaciju",
š
to samo dalje podsti
č
e inflaciju. Stoga mnogi ekonomisti i
privrednici smatraju da je umeren nivo inflacije po
ž
eljan. Mere kojima se odr
ž
ava
potpun nivo stabilnosti cena mogu tako
đ
e voditi do deflacije, koja mo
ž
e biti
izuzetno destruktivna, i dovesti do bankrota i recesije,
č
ak i depresije.
92
Mnogi ekonomisti
65
ukazuju na to da je veza izme
đ
u inflacije i ekonomskog rasta
nelinearna, pri ni
ž
im stopama inflacije ona je pozitivna, a sa rastom inflacije postaje
negativna.
S druge strane i ekonomska aktivnost ostvaruje povratan uticaj na inflaciju. Model
AS-AD sugeri
š
e pozitivnu vezu izme
đ
u BDP-a i inflacije, budu
ć
i da kako raste
BDP, pove
ć
ava se i inflacija. U periodima ekonomskog buma, BDP raste br
ž
e od
proizvodnog potencijala ekonomije, pomeraju
ć
i cene navi
š
e da bi se izjedna
č
ile
ponuda i tra
ž
nja. U stvari, tra
ž
nja se takmi
č
i sa ograni
č
enom koli
č
inom dobara i
usluga, licitiraju
ć
i cene. Tada nezaposlenost opada, plate rastu, a inflatorni talas se
ubrzava, budu
ć
i da kompanije mogu da proizvedu dodatni autput da odgovore
dodatnoj tra
ž
nji, pa pove
ć
avaju cene. I obrnuto, u periodima recesije dolazi do
pove
ć
anja nezaposlenosti, tako da pad agregatne tra
ž
nje uslovaljava pad cena.
Inflacija i platni bilans
Inflacija negativno uti
č
e na platni bilans i to pre svega kroz negativan uticaj na
trgovinski bilans. U otvorenim privredama doma
ć
e cene i tro
š
kovi proizvodnje su
povezani sa svetskim cenama i tro
š
kovima proizvodnje. U takvim okolnostima
porast doma
ć
ih cena u odnosu na inostrane za posledicu ima porast tro
š
kova
proizvodnje tako da doma
ć
i izvozni proizvodi postaju skuplji u pore
đ
enju sa
proizvodima u inostranstvu,
š
to za posledicu ima gubitak konkurentnosti doma
ć
e
proizvodnje i pad izvoza. S druge strane, u uslovima rasta cena doma
ć
ih proizvoda i
usluga, uvozni proizvodi u pore
đ
enju sa doma
ć
im proizvodima postaju jeftiniji za
doma
ć
e kupce, tako da inflacija istovremeno dovodi do pada izvoza i rasta uvoza, tj.
do pogor
š
anja trgovinskog bilansa, a samim tim i platnobilansne pozicije zemlje. S
druge strane, i platnobilansna kretanja
preko uticaja na agregatnu tra
ž
nju i rast
tro
š
kova proizvodnje, budu
ć
i da doma
ć
i proizvodi sadr
ž
e uvoznu kumponentu,
povratno deluju na inflaciju. Rast neto izvoza (br
ž
i rast izvoza u odnosu na uvoz)
dovodi do rasta agregatne tra
ž
nje i stvara inflatorne pritiske (
š
to je u literaturi
poznato kao inflacija tra
ž
nje), dok s druge strane, rast cena uvoznih proizvoda
pove
ć
ava tro
š
kove proizvodnje i tako
đ
e stvara inflatorne pritiske (tro
š
kovna
inflacija).
Inflacija i devizni kurs
Devizni kurs bitno uti
č
e na inflaciju i to na dva osnovna na
č
ina (direktan i
indirektan). U slu
č
aju direktnog kanala, promene deviznog kursa mogu dovesti do
promena doma
ć
ih cena kroz promene cena uzovznih dobara i intermedijalnih
proizvoda. Pri tome depresijacija doma
ć
e valute dovodi do rasta cena uvoznih
dobara i usluga, dok apresijacija doma
ć
e valute proizvodi suprotan efekat. U slu
č
aju
indirektnog kanala, depresijacija nacionalne valute uti
č
e na neto izvoz (dovode
ć
i do
toga da doma
ć
i proizvodi postaju relativno jeftiniji u pore
đ
enju sa inostranim),
š
to
kroz promene nivoa agregatne tra
ž
nje dovodi do promena cena, odnosno pove
ć
anja
inflatornih pritisaka. Me
đ
utim uticaj deviznog kursa na inflaciju, koji je poznat i pod
65
Sarel (1996), Fischer (1993), Ghosh and Phillips (1998), Christoffersen and Doyle (1998)
i dr.

94
GLAVA 5.
CENTRALNA BANKA
95
5.1. POJAM I NASTANAK CENTRALNIH BANAKA
Centralna banka je najva
ž
niji u
č
esnik na finansijskom tr
ž
i
š
tu. To je dr
ž
avni
organ zadu
ž
en za monetarnu politiku zemlje. Centralna banka kreira
politiku cena, kamatne stope, nov
č
ane mase i deviznog kursa. Ekonomski
suverenitet jedne zemlje odrenuje i njena monetarna suverenost. Nosilac
monertarne suverenosti je centralna banka. Monetarna suverenost izra
ž
ava
se primenom odgovaraju
ć
ih instrumenata monetarnog, valutnog i deviznog
sistema.
Prve centralne banke nastale su krajem XII veka u zemljama koje su bile
ve
ć
zahva
ć
ene procesom industrijalizacije. Danas su centralne banke
formirane gotovo u svim dr
ž
avama. Izuzetak su Luksemburg i Hong Kong,
koji nemaju pravu centralnu banku. U Luksemburgu postoji Monetarni
institut koji ima karakter centralne banke, dok u Hong Kongu funkciju
centralne banke obavljaju komercijalne banke. U nekim zemljama postoje
centralne banke u tranzicionom periodu. To je slu
č
aj sa dr
ž
avama koje su
dugo bile kolonije i koje polako sti
č
u svoju monetarnu suverenost, kao
š
to
su Maldivi, Fid
ž
i, Sej
š
eli, Belize itd.
Istorijski razvoj centralnih banaka odvijao se u tri faze. U prvoj fazi
centralne banke su bile banke dr
ž
avnih organa. Dr
ž
avni organi su odre
đ
ivali
ciljeve i poslovnu politiku banaka.
U drugoj fazi razvoja centralne banke postaju banke banaka. Komercijalne
banke deponuju svoje vi
š
kove rezervi likvidnosti kod centralne banke.
Centralna banka prima u eskont hartije od vrednosti komercijalnih banaka,
kada je to njima potrebno radi odr
ž
avanja likvidnosti.
U tre
ć
oj fazi razvoja centralna banka postaje nezavisna u odnosu na dr
ž
avne
organe. Centralna banka postaje odgovorna za o
č
uvanje stabilnosti cena i
funkcionisanje celokupnog finansijskog sistema zemlje. Centralna banka
samostalno utvr
đ
uje instrumente za ostvarivanje postavljenih ciljeva. Na
makro planu centralna banka postaje nadle
ž
na za monetarni sistem u celini.
Na mikro planu centralna banka je odgovorna za stabilnost svake
pojedina
č
no banke, kao dela bankarskog sistema zemlje.
Karakteristike odre
đ
ene centralne banke zavise od istorijskih, ekonomskih i
politi
č
kih specifi
č
nosti zemlje. Ne postoji jedinstven model centralne
banke.
Proces
osnivanja
i
organizacije
centralne
banke
nisu
standardizovani. Nisu sve centralne banke osnovane u isto vreme i pod
istim uslovima. Centralna banka jedne zemlje uvek se razlikuje od centralne
banke druge zemlje i ako su one osnovane u istom vremenskom periodu.
Savremena centralna banka ne mo
ž
e se uporediti sa centralnom bankom u
periodu njenog nastajanja s kraja sedamnaestog i po
č
etkom osamnaestog
veka.

97
Uspe
š
nost jedne centralne banke mo
ž
e se ocenjivati na osnovu raznih
kriterijuma, od kojih su najva
ž
niji slede
ć
i:
stabilnost cena,
stepen zaposlenosti,
nivo deviznih rezervi centralne banke, i
pozicija nacionalne valute na menunarodnom finansijskom tr
ž
i
š
tu.
Centralne banke mogu da budu u:
dr
ž
avnoj svojini,
privatnoj svojini, i
me
š
oviti oblik svojine.
Privatna svojina kod centralnih banaka dominirala je sve do 1936. godine.
Mali broj centralnih banaka bio je u dr
ž
avnom vlasni
š
tvu. Me
đ
utim, posle
1936. godine, a naro
č
ito nakon Drugog svetskog rata, mnoge centralne
banke su nacionalozovane.Nacionalizacija centralnih banaka je izraz
dr
ž
avnog intervencionizma u bankarstvu nakon Drugog svetskog rata.
Samo nekoliko centralnih banaka izbeglo je talas nacionalizacije. Na
primer, kod centralne banke
Š
panije, Belgije, Japana, Venecule i Pakistana,
imamo me
š
oviti oblik svojine, odnosno privatnu i dr
ž
avnu svojinu. Retke
su centralne banke u kojima dominira privatni oblik svojine. Takve
centralne banke su u Italiji, Gr
č
koj, Portugalu,
Č
ileu, Ekvadoru, Kolumbiji i
Ju
ž
noafri
č
koj Republici.
Upravljanje centralnom bankom je jedan od najva
ž
nijih faktora njenog
uspe
š
nog funkcionisanja, tako da ono mora biti organizovano tako da se
odluke donose brzo i efikasno, uz mogu
ć
nost pra
ć
enja povratnih
informacija.
Centralne banke imaju trostruku organizacionu strukturu:
1. Izvr
š
ni nivo (Guverner);
2. Nivo saveta (Odbor direktora);
3. Nivo kontrole.
U gotovo svim zemljama sveta, upravljanje centralnom bankom je
povereno guverneru, koji predstavlja ovu instituciju u javnosti.
Odbor direktora je kolektivni vid rukovo
đ
enja centralnom bankom, koji se
redovno sastaje radi dono
š
enja odluka koje nisu vezane za dnevni posao
banke,
č
ijim radom obi
č
no rukovodi guverner
Tre
ć
i upravlja
č
ki nivo – nivo kontrole je odgovoran za kontrolu bilansa
banke, kao i kontrolu po
š
tovanja zakona i regulative od strane centralne
banke.
98
Mandat guvernera, njegovog zamenika,
č
lanova odbora direktora se
razlikuje u zavisnosti od toga o kojoj centralnoj baci je re
č
.
Za poslovanje centralnih banaka i uspe
š
nost ostvarivanja zadataka koji su
im povereni veoma je va
ž
na autonomija centralne banke. Autonomija
centralne banke meri se stepenom slobode odlu
č
ivanja u oblasti kreditno-
monetarne i devizne politike.
Prema ovom kriterijumu, centralne banke se razvrstavaju u dve
osnovne kategorije
:
1. Zavisne centralne banke
2. Nezavisne centralne banke
Kod
zavisnih centralnih banaka su
gotovo sve odluke pod jakim uticajem
dr
ž
ave, odnosno vlade, pri
č
emu su ovakve centralne banke naj
č
e
šć
e samo
instrument nadle
ž
nih ministarstava (minstarstva finansija). Takva CB samo
operativno realizuje ve
ć
donete odluke o monetarnoj i kreditnoj politici
(ovaj tip CB je bio prisutan u socijalisti
č
kim zemljama, kao i u dana
š
njim
zemljama u razvoju).
Nezavisne centralne banke
imaju ve
ć
i stepen samostalnosti prilikom
vo
đ
enja kreditno-monetarne i devizne politike, ali ni one nisu potpuno
nezavisne od vladine politike. Dakle, nezavisnost centralne banke treba
shvatiti u relativnom smislu, jer se potpuna uspe
š
nost ekonomske politike
mo
ž
e ostvariti jedino u dejstvu i sa drugim segmentima te politike,
š
to
upu
ć
uje CB na saradnju sa vladom, a da pritom za sprovo
đ
enje svoje
politike odgovara predstavni
č
kom telu. I kod ovog tipa su mogu
ć
e razlike
izme
đ
u fakti
č
ke i stvarne nezavisnosti, ali ne u tolikoj meri.
Da bi centralna banka postigla svoj cilj, potrebno je da bude
š
to manje
povezana s izvr
š
nom vla
šć
u, jer njima
č
esto upravljaju politi
č
ki poslovni
ciklusi koji poku
š
avaju merama ekonomske i monetarne politike potaknuti
konjukturu (rast) neposredno pre izbora, kako bi politi
č
ari bili ponovno
izabrani.
Jedan od parametara koji nam govori o nezavisnosti centralne banke je nivo
inflacije u zemlji:

100
5.2. FUNKCIJE CENTRALNE BANKE
Kroz nabrajanje osnovnih funkcija centralne banke, mo
ž
e se napraviti
osnovna razlika izme
đ
u ove institucije i ostalih banaka.
Aktivnosti gotovo svih centralnih banaka u svetu mogu se grupisati u
nekoliko osnovnih funkcija:
Emisiona funkcija;
Funkcija sprovo
đ
enja monetarne politike;
Funkcija bankara dr
ž
ave;
Funkcija “banke banaka”;
Nadzorna funkcija;
Funkcija garanta likvidnosti bankarskog sistema;
Funkcija upravljanja deviznim rezervama, spoljnim dugom i
deviznim kursem.
Emisiona funkcija centralne banke podrazumeva emisiju novca (papirnog i
kovanog). U ovom smislu centralna banka ima zadatak da privredi obezbedi
dovoljnu koli
č
inu novca kako bi privreda mogla normalno da funkcioni
š
e.
Pri tome mora se voditi ra
č
una da ta koli
č
ina novca ne bude suvi
š
e velika ili
mala jer tada dolazi do poreme
ć
aja u finansijskom sistemu.
Centralna banka je nadle
ž
na za vo
đ
enje monetarne politike, u
č
ijoj osnovi
je kvantificiranje i dinamiziranje ponude novca.
Sa druge strane, monetarna politika je politika koju vodi centralna banka, s
namerom da uti
č
e na monetarne i realne agregate, kamatne stope i devizni
kurs, a sve u cilju postizanja krajnjih ciljeva makroekonomske politike
(stabilnost cena, ekonomski rast, puna zaposlenost i uravnote
ž
en platni
bilans), pri
č
emu se akcenat stavlja na stabilnost cena.
Dejstvo centralne banke u sprovo
đ
enju monetarne politike podrazumijeva
odgovaraju
ć
e rukovanje tzv. instrumentima monetarne politike (sredstva i
metode koje primjenjuje centralna banka sa ciljem odr
ž
avanja adekvatnog
nivoa, mase i strukture novca i kredita).
101
Funkcija bankara dr
ž
ave podrazumeva neke usluge koje centralna banka
pru
ž
a dr
ž
avi,
č
ime ona deluje kao bankar dr
ž
ave.
Funkcija bankara dr
ž
ave obuhvata slede
ć
e usluge koje centralna
banka pru
ž
a dr
ž
avi:
Deponovanje sredstava koja pripadaju dr
ž
avi i pozajmljivanje
nov
č
aih sredstava dr
ž
avi;
Slu
ž
i kao fiskalni posrednik (agent) i jemac dr
ž
ave;
Pru
ž
a izvr
š
noj vlasti stru
č
na mi
š
ljanja o monetarnim i finansijskim
poslovima;
Vr
š
i pla
ć
anja sa ra
č
una koji dr
ž
ava kod nje poseduje, na osnovu
naloga same dr
ž
ave.
Centralna banka deluje i kao “banka banaka”. Ova uloga centralne banke
odnosi se na ulogu bankara za doma
ć
e poslovne banke. Ova uloga
podrazumeva obavljanje slede
ć
ih poslova: prihvatanje depozita koji slu
ž
e
kao rezervna likvidnost ovih banaka, eskont komercijalnih i dr
ž
avnih hartija
od vrednosti koji se nalaze u portfelju poslovnih banaka, obaveza centralnih
banaka da slu
ž
e kao poslednje uto
č
i
š
te u odnosu na poslovne banke.
Nadzorna funkcija podrazumeva obezbje
đ
ivanje uslova da poslovne banke i
druge finansijske institucije vode svoje poslovanje na zdravoj i razumnoj
osnovi, i u skladu sa va
ž
e
ć
im zakonima i pravilima.

103
br. 72/2003; 55/2004 i 44/2010). Prema
č
lanu 2. Zakona o Narodnoj banci
Srbije, Narodna banka Srbije je centralna banka Republike Srbije.
Osnovni cilj Narodne banke Srbije je postizanje cenovne stabilnosti. Pored
toga, ona za cilj ima i o
č
uvanje finansijske stabilnosti.
Osnovne funkcije Narodne banke Srbije su da utvr
đ
uje i sprovodi
monetarnu politiku, vodi politiku kursa dinara,
č
uva devizne rezerve i
upravlja njima, izdaje nov
č
anice i kovani novac i stara se o funkcionisanju
platnog prometa i finansijskog sistema.
Zakonom o dopuni Zakona o Narodnoj banci Srbije ("Slu
ž
beni glasnik RS",
br. 55/2004) Narodnoj banci su pro
š
irene nadle
ž
nosti na nadzor nad
obavljanjem delatnosti osiguranja (davanje dozvola za obavljanje poslova
osiguranja, reosiguranja i posredovanja).
Prema Zakonu, Narodna banka Srbije je u obavljanju svojih funkcija
samostalna i nezavisna i ne tra
ž
i niti prima uputstva od dr
ž
avnih organa i
drugih lica. Na osnovu utvr
đ
enih ciljeva ekonomske politike i klju
č
nih
makroekonomskih indikatora koje usvaja Narodna skup
š
tina, Narodna
banka Srbije samostalno utvr
đ
uje projekcije rasta monetarnih i kreditnih
agregata i donosi mere monetarne i kreditne politike, koje
ć
e biti preduzete
radi ostvarivanja utvr
đ
enih ciljeva. Guverner Narodne banke Srbije
prisustvuje sednicama Vlade na kojima se razmatraju pitanja u vezi sa
Narodnom bankom Srbije. Narodna banka Srbije daje mi
š
ljenje o
odre
đ
enim aktima koji se ti
č
u bud
ž
eta, ekonomske i fiskalne politike, kao i
nacrta zakona i drugih propisa koji se ti
č
u Narodne banke Srbije. Narodna
banka Srbije, uz saglasnost Vlade, odre
đ
uje re
ž
im kursa dinara, s tim
š
to
samostalno vodi politiku kursa dinara.
Narodna banka Srbije podnosi Narodnoj skup
š
tini godi
š
nji izve
š
taj o
poslovanju i rezultatima rada i izve
š
taj o monetarnoj politici, zatim,
godi
š
nji izve
š
taj o stanju u bankarskom i ukupnom finansijskom sistemu
zemlje, kao i program monetarne politike za narednu godinu.
Nepokretnosti i druga sredstva koja Narodna banka Srbije koristi u svojini
su Republike Srbije. Za obaveze Narodne banke Srbije jem
č
i Republika
Srbija.Narodna banka Srbije ima statut koji potvr
đ
uje Narodna skup
š
tina
Republike Srbije.
Organi Narodne banke Srbije su: Izvr
š
ni odbor, guverner i Savet guvernera.
Izvr
š
ni odbor
č
ini guverner i viceguverneri. U nadle
ž
nosti Izvr
š
nog odbora
je utvr
đ
ivanje monetarne i devizne politike, a posebno uslova i na
č
ina
izdavanja hartija od vrednosti, uslova i na
č
ina pod kojima Narodna banka
Srbije sprovodi operacije na otvorenom tr
ž
i
š
tu i obavlja diskontne poslove,
104
zatim politika odobravanja kratkoro
č
nih kredita, politika kursa dinara, na
č
in
upravljanja deviznim rezervama, referentna kamatna stopa i druge kamatne
stope Narodne banke Srbije, te osnovica za obra
č
unavanje obavezne
rezerve i stope obavezne rezerve. Izvr
š
ni odbor utvr
đ
uje mere i aktivnosti, u
okviru nadle
ž
nosti Narodne banke Srbije, radi o
č
uvanja i ja
č
anja stabilnosti
finansijskog sistema, kao i mere za odr
ž
avanje likvidnosti banaka. Izvr
š
ni
odbor odlu
č
uje i o davanju i oduzimanju dozvola za rad bankama,
dru
š
tvima za osiguranje, za obavljanje poslova finansijskog lizinga i
dru
š
tvima za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondovima.
Sednice Izvr
š
nog odbora se odr
ž
avaju po potrebi, a najmanje jednom
mese
č
no, ako su na njima prisutna najmanje tri
č
lana. Izvr
š
ni odbor donosi
odluke ve
ć
inom glasova svih
č
lanova, a u slu
č
aju izjedna
č
enog broja
glasova, odlu
č
uje glas guvernera. Sednicama Izvr
š
nog odbora predsedava
guverner.
Guvernera Narodne banke Srbije bira Narodna skup
š
tina Republike
Srbije sa mandatom od
š
est godina, s pravom ponovnog izbora.
Guverner je nadle
ž
an i odgovoran za ostvarivanje ciljeva Narodne banke
Srbije, a posebno za sprovo
đ
enje odluka Izvr
š
nog odbora i Saveta,
organizaciju i poslovanje Narodne banke, pripremanje akata iz njene
nadle
ž
nosti, dono
š
enje akata iz nadle
ž
nosti Narodne banke koji zakonom
nisu stavljeni u nadle
ž
nost Izvr
š
nog odbora i Saveta, a obavlja i druge
poslove utvr
đ
ene Zakonom o Narodnoj banci Srbije i drugim zakonom ako
nisu u suprotnosti sa osnovnim ciljem iz
č
lana 3. tog zakona.
Savet guvernera, na predlog Izvr
š
nog odbora, uz saglasnost Vlade, utvr
đ
uje
re
ž
im kursa dinara, donosi Statut Narodne banke Srbije, kao i strategiju
razvoja Narodne banke Srbije i prati njeno sprovo
đ
enje. Savet donosi
finansijski plan i usvaja godi
š
nje finansijske izve
š
taje Narodne banke
Srbije, bira spoljnog revizora i razmatra njegove izve
š
taje. Savet, tako
đ
e,
vr
š
i nadzor nad sistemom finansijskog izve
š
tavanja u Narodnoj banci
Srbije, ocenjuje da li su ra
č
unovodstvene politike i procedure odgovoraju
ć
e,
i vr
š
i nadzor i usvaja godi
š
nji plan o obavljanju interne revizije u Narodnoj
banci Srbije. Pored navedenog, Savet najmanje jednom godi
š
nje Narodnoj
skup
š
tini Republike Srbije podnosi izve
š
taj o radu, a godi
š
nji ra
č
un
Narodne banke Srbije, sa izve
š
tajem ovla
šć
enog revizora, dostavlja
Narodnoj skup
š
tini Republike Srbije do 30. juna naredne godine. Savet
odlu
č
uje na sednicama ve
ć
inom glasova ukupnog broja
č
lanova Saveta.
Narodna banka Srbije u svom sastavu ima specijalizovanu organizaciju,
Zavod za izradu nov
č
anica i kovanog novca – Top
č
ider,
č
ije se obaveze i
odgovornosti odre
đ
uju zakonom o Narodnoj banci Srbije i Statutom
Narodne banke Srbije.

106
Evropska centralna banka (ECB) osnovana je 1998. godine, i ona je
najmla
đ
a centralna banka. Ona je nasledila kredibilitet i ekspertizu svih
nacionalnih centralnih banaka evro-zone, koje zajedno sa ECB stvaraju
stabilizaciono orijentisanu monetarnu politiku za Evropsku Zajednicu. ECB
ima vitalan interes za efikasno
šć
u i stabilno
šć
u u bankarskoj industriji.
Stoga je prirodno za ECB da blisko nadgleda razvoj u bankarskom sistemu,
kao
š
to je predvi
đ
eno Ugovorom o osnivanju Evropske zajednice, iako
odgovornost za bankarsku superreviziju ostaje u rukama nacionalnih vlasti.
Evropska centralna banka (ECB) je osnovna monetarna institucija Evropske
unije. Zajedno sa svih 25 nacionalnih centralnih banaka zemalja
č
lanica
formira
Evropski sistem centralnih banaka (ESCB)
sa sedi
š
tem u
Frankfurtu na Majni u Nema
č
koj i zapo
š
ljava 1350 ljudi iz svih zemalja
č
lanica. Evropska centralna banka je institucija odgovorna za evropsku
jedinstvenu valutu, evro. Osnovni zadatak ECB je da o
č
uva kupovnu snagu
evra i stabilnost cena u evro zoni. Evrosistem predstavlja monetarni
autoritet u Evropskoj Zajednici i kao takav te
ž
i o
č
uvanju finansijske
stabilnosti i promociji evropske finansijske integracije. Evrosistem zavisi od
glatkog funkcionisanja bankarskog sistema kroz koji se sprovode aktivnosti
monetarne politike. U zemaljama
č
lanicama evro-zone u
č
estvuje mnogo
kreditnih institucija (komercijalne banke,
š
tedionice i ostale finansijske
institucije) koje mogu funkcionisati kao kanal za transakcije montarne
politike kojima se povla
č
i ili smanjuje likvidnost u Evropskoj zajednici.
5.4.1.
NASTANAK EVROPSKE CENTRALNE BANAKE
Š
est zapadnoevropskih zemalja - SR Nema
č
ka, Francuska, Belgija, Italija,
Holandija i Luksemburg – potpisalo je 18. aprila 1951. godine u Parizu
takozvani
Pariski ugovor
i osnovalo Evropsku zajednicu za ugalj i
č
elik
(ECSC). Cilj ovog ugovora je bio da bolje i
č
vr
šć
e pove
ž
e nacije koje su
dugo bile razdvojene ozbiljnim konfliktima.
Marta 1957. godine
Rimskim ugovorom
č
lanice ECSC osnovaju Evropsku
ekonomsku zajednicu (EEC) i Evropsku zajednicu za atomsku energiju
(Euroatom), a 1958. godine Evropsku investicionu banku (EIB). Cilj je bio
osnivanje zajedni
č
kog tr
ž
i
š
ta bez trgovinskih barijera me
đ
u zemljama
č
lanicama. Zemljama
č
lanicama su se kasnije priklju
č
ile 1973. godine Irska
i Velika Britanija i Danska, 1981. godine Gr
č
ka, a 1986. Portugal i
Š
panija.
Jedinstvenim evropskim propisom
(SEA) iz 1986. godine zemlje
č
lanice su
uspostavile saradnju u
š
est novih oblasti, odlu
č
ile su da do kraja 1992.
godine uspostave jedinstveno tr
ž
i
š
te i opredelile se za stvaranje politi
č
ke
unije. Ovo tr
ž
i
š
te je postalo stvarnost 1. januara 1993. godine
č
ime je
omogu
ć
eno slobodno kretanje ljudi, robe usluga i kapitala me
đ
u zemljama
č
lanicama.
U holandskom gradu Mastrihtu 7. februara 1992. godine
č
lanice EEC-a
potpisuju Sporazum o Evropskoj uniji koji je stupio na snagu 1. novembra
107
1993. godine. Zemlje
č
lanice su odlu
č
ile da u etapama ustanove zajedni
č
ku
spoljnu i bezbedonosnu politiku i da stvore Ekonomsku i monetarnu uniju
sa jedinstvenom valutom.
Evropski monetarni institut
koji je kasnije
prerastao u
Evropsku centralnu banku
stvoren je 12. februara 1994.
godine. Austrija,
Š
vedska i Finska postaju
č
lanice Evropske unije 1. januara
1995.godine.
Amsterdamski ugovor
iz 1997. godine nastaje sa ciljem da se usklade
politi
č
ke razlike izme
đ
u zemalja
č
lanica i da se Evropska unija pripremi za
dalju ekspanziju prema zemljama centralne i isto
č
ne Evrope.
Mastrihtski ugovor
je dao pravni okvir Ekonomske i monetarne unije,
specifirao je ciljeve EU i ekonomske i monetarne principe. Me
đ
utim, ideja
o monetarnoj uniji nije prvi put izlo
ž
ena tada. Ideja o monetarnoj uniji
vezuje se za “plan Werner” i kasnije za “plan Delor” koji je i usvojen
ugovorom iz Mastrihta. Odlu
č
eno je da se EMU realizuje u tri faze, a da
prva faza po
č
ne 1. Januara 1990. godine.
Prva faza:
Ekonomske i monetarne unije je po
č
ela 1. jula 1990. godine i
imala
je
za
cilj
pripremu
neophodnih
uslova
za
obezbe
đ
enje
zadovoljavaju
ć
eg nivoa ekonomske i monetarne konvergencije, koji
ć
e se
realizovati u drugoj fazi. Formalopravno nije se zadiralo u su
š
tinu pravnih
sistema zemalja
č
lanica. Insistiralo se na politikama koordinacije, koje su
omogu
ć
avale
č
lanicama da sa
č
uvaju svoju suverenost i jednakost u procesu
dono
š
enja odluka. Ovo je u su
š
tini bila faza navikavanja na nove odnose.
U ovoj fazi definisan je veliki broj mera za otklanjanje fiskalnih, tehni
č
kih i
poreskih prepreka,
š
to je omogu
ć
ilo potpunu liberalizaciju kretanja kapitala
u svim zemljama
č
lanicama i uskla
đ
ivanje njihovih monetarnih politika.
Pravno-institucionalni okvir je dopunjen ukidanjem prepreka u unutra
š
njem
prometu izme
đ
u zemalja
č
lanica, sredinom 1990. godine,
č
ime su stvoreni
uslovi za prelazak sa zajedni
č
kog na jedinstveno tr
ž
i
š
te 1. januara 1993.
godine.
Na institucionalnom planu, oja
č
an je Monetarni komitet, na osnovu
ovla
šć
enja Saveta od 12. marta 1990. godine. Ulo
ž
eni su napori na
koordinaciji ciljeva monetarnih politika u okviru Evropskog monetarnog
sistema. Sprovedena su statisti
č
ka istra
ž
ivanja monetarnih agregata sa
ciljem utvr
đ
ivanja monetarnih rezervi. Monetarni komitet je imao zna
č
ajnu
ulogu u osmi
š
ljavanju faza kroz koje se prelazi na jedinstvenu monetu.
Druga faza: EMU
je u funkciji pripreme tre
ć
e, finalne faze i predstavlja
prelaznu etapu u procesu razvoja. Ugovorom iz Mastrihta predvidjeno je da
po
č
ne 1. januara 1994. godine i da se zavr
š
i najkasnije 31. decembra 1998.
godine. U ovoj fazi formiran je
Evropski monetarni institut.
(EMI),
š
to je
ozna
č
avalo uspostavljanje novog institucionalnog reda u monetarnoj
oblasti.

109
Kontrolisati tehni
č
ku pripremu nov
č
anica izra
ž
enih u jedinstvenoj
moneti, evru
. Obavezan je da dostavlja Savetu jednom godi
š
nje izve
š
taj o
pripremi tre
ć
e faze. Izve
š
taj sadr
ž
i "ocenu ostvarenog napretka u
prilago
đ
avanju instrumenata monetarne politike, pripremi potrebnih mera
za vo
đ
enje monetarne politike u toku tre
ć
e faze i zakonskih propisa koje
nacionalne centralne banke moraju da po
š
tuju da bi postale sastavni deo
ESCB. EMI dostavlja, tako
đ
e, izve
š
taj Savetu o zadovoljenju uslova
konvergencije zemalja
č
lanica, pre nego
š
to ovaj donese odluku o
clanicama EU koje
ć
e pre
ć
i u tre
ć
u fazu ekonomske i monetarne unije i
usvojiti jedinstvenu monetu. Emi se ukida osnivanjem Evropske centralne
banke.
Tre
ć
a faza:
EMU po
č
ela je 1. januara 1999. godine i zavr
š
ila se 1. januara
2002. godine. U ovoj fazi uvedena je zajedni
č
ka valute i osnovana je
Evropska centralna banka. Pored toga donete su i druge mere i instrumenti
koji karakteri
š
u monetarnu vlast, uz isklju
č
ivanje nacionalnih valuta
zemalja Evropske unije kao zakonitih sredstava javnih i privatnih pla
ć
anja.
Evro je uveden 1. januara 1999. godine, u odnosu 1:1 prema ekiju (ECU) i
uspostavljen je fiksni odnos evra prema jedanaest (kasnije dvanaest) valuta
dr
ž
ava
č
lanica.
Evro je pu
š
ten u opticaj 1. januara 2002. godine i u narednih
š
est meseci je
u potpunosti zamenio nacionalne valute
č
lanica. Odlukom o prelasku na
tre
ć
i stepen EMU, formiran je
Evropski sistem centralnih banaka
, sa
Evropskom centralnom bankom
i centralnim bankama zemalja
č
lanica.
Za sprovo
đ
enje monetarne politike Evropske Unije je odgovorna
Evropska
centralna banka
. Pravni temelj za vo
đ
enje jedinstvene monetarne politike
je Ugovor o EZ, Statut Evropskog sistema centralnih banaka i Evropske
centralne banke. ECB i nacionalne banke
č
ine Evrosistem, sistem
centralnog bankarstva evro zone kojem je cilj odr
ž
avanje stabilnosti cena.
Evrosistem i ESCB postoji sve dok postoje zemlje
č
lanice van evro zone,
koju
č
ine samo zemlje
č
lanice koje su uvele evro. Jedan od klju
č
nih ciljeva
ECB je odr
ž
avanje stabilnosti cena u evro zoni, drugim re
č
ima
kontrolisanje inflacije na nivou od 2% kontrolom ponude novca i kontrolom
trenda kretanja cena.
5.4.2.
EVROPSKI SISTEM CENTRALNIH BANAKA - STRUKTURA
Evropski sistem centralnih banaka (ESCB) sastoji se od Evropske centralne
banke (ECB) i centralnih banaka dr
ž
ava
č
lanica bez obzira na to da li su
uvele evro ili ne. S tim u vezi, potrebno je objasniti jo
š
jedan
č
est termin a
to je
Eurosistem. Eurosistem
č
ine ECB-e i nacionalne banke zemalja
č
lanica koje su prihvatile evro. Dr
ž
ave
č
lanice EU koje nisu prihvatile evro
su
č
lanice ESCB-a sa posebnim statusom koji se ogleda u tome da mogu
voditi svoju nacionalnu monetarnu politiku, ali nemaju pravo odlu
č
ivanja
kod dono
š
enja pojedina
č
ne monetarne politike u evro zoni, kao ni
uva
ž
avanju takvih odluka.
110
Osnovne funkcije ESCB-a su:
defini
š
e i sprovodi monetarnu politiku Evropske unije,
obavlja poslove vezane za devizni kurs,
č
uva i koristi devizne rezerve,
obezbe
đ
uje nesmetano funkcionisanje sistema pla
ć
anja na teritoriji
evrozone,
pru
ž
a stru
č
nu podr
š
ku ostlim telima Unije kada je re
č
o monetarnim
pitanjima.
Po
č
etni kapital ESCB bio je 5 milijardi eura, a njemu je pridodato i oko 40
milijardi deviznih rezervi. Ova sredstva obezbedile su zemlje
č
lanice
evrozone, proporcionalno visini njihovog BDP. Devizne rezerve imaju istu
funkciju kao i u nacionalnim dr
ž
avama - da budu garant stanbilnosti kursa i
pla
ć
anja prema inostranstvu.
Evropska centralna banka funkcioni
š
e u ESCD-u i predstavlja njegovu
osnovu. Potreba za ECB-om se ukazala po
š
to je jedan broj zemalja
Evropske unije odlu
č
io da usvoji zajedni
č
ku valutu,
š
to zahteva jedinstvenu
monetarnu politiku, stvaranje zajedni
č
kih deviznih rezervi i niz drugih
poslova.
Evropski sistem centralnih banaka se sastoji od ECB-a i njenih tela, plus 14
centralnih banaka zemalja koje su
č
lanice Evropske unije a nisu
č
lanice
evrozone. Iako je ESCB
š
iri sistem, jer u njega ulaze i centralne banke
zemalja Unije koje su izvan evrozone, njim zapravo rukovode tela ECB, od
kojih su dva najzna
č
ajnija: Upravni savet (Governing Council) i Izvr
š
ni
odbor (Executive Board). Osim ovih tela postoji i Op
š
ti savet (General
Council). Op
š
ti savet je najmanje va
ž
no telo od tri pomenuta i on
ć
e
postojati samo dok bude
č
lanica unije koje su izvan evrozone. Zadatak
op
š
teg saveta je uspostavljanje veza izme
đ
u ECB i nacionalnih centralnih
banaka
č
lanica Unije koje su izvan evrozone.

112
Savetom guvernera i Izvr
š
nim odborom predsedava
predsednik ECB
, koji
predstavlja ECB prema tre
ć
im licima (spoljnim subjektima). Glasovi
č
lanova Saveta odre
đ
uju se u skladu sa u
č
e
šć
em nacionalnih centralnih
banaka u upisanom kapitalu ECB. Ukoliko nije druga
č
ije predvi
đ
eno samo
č
lanovi Saveta guvernera prisutni na sednicama imaju pravo glasa.
Posebnim poslovnikom, predvi
đ
aju se izuzeci, tako da se u odre
đ
enim
slu
č
ajevima mo
ž
e glasati i telekomunikacionim putem, kao i da
č
lan Saveta
guvernera, koji je spre
č
en da glasa u du
ž
em vremenskom periodu, mo
ž
e da
imenuje predstavnika koji
ć
e ga zameniti u svojstvu
č
lana Saveta guvernera.
Svaki
č
lan Saveta guvernera ima jedan glas. Odluke se donose prostom
ve
ć
inom, a u slu
č
aju jednakog broja glasova, odlu
č
uje glas predsednika. Za
glasanje Saveta guvernera, neophodan je kvorum od dve tre
ć
ine
č
lanova
Saveta, a predsednik mo
ž
e sazvati vanrednu sednicu, na kojoj se mogu
donositi odluke bez tog kvoruma. Odluka za
č
ije je dono
š
enje potrebna
kvalifikovana ve
ć
ina, usvaja se ako zbir pozitivnih glasova predstavlja
najmanje polovinu akcionara. Ako jedan od guvernera ne mo
ž
e da
prisustvuje, on mo
ž
e da imenuje lice koje ce umesto njega glasati.
Osnovne nadle
ž
nosti Saveta guvernera su:
utvr
đ
ivanje
smernica
i
dono
š
enje
odluka
neophodnih
za
ostvarivanje usvojenih zadataka eurosistema,
formulisanje monetarne politike euro-zone, uklju
č
uju
ć
i odluke koje
se odnose na srednjoro
č
ne monetarne ciljeve, klju
č
ne kamatne
stope i odre
đ
ivanje rezervi eurosistema,
stvaranje neophodnih pretpostavki za ispunjavanje zadataka,
odre
đ
ene savetodavne funkcije,
dono
š
enje internog pravilnika o unutra
š
njoj organizaciji ECB i
njenim organima odlu
č
ivanja.
Izdavanje dozvola za emitovanje nov
č
anica u Zajednici, je isklju
č
ivo u
nadle
ž
nosti Saveta guvernera, a mogu ih, pored ECB, emitovati i
nacionalne centralne banke. Samo tako emitovane nov
č
anice su zakonsko
sredstvo pla
ć
anja u euro zoni. Za
š
titi guvernera poklonjena je posebna
pa
ž
nja.
Č
lan Saveta mo
ž
e se razre
š
iti funkcije samo u slu
č
aju kada vi
š
e ne
ispunjava uslove neophodne za obavljanje funkcije guvernera ili ako je
ozbiljno naru
š
io smernice zacrtane politike.
Izvr
š
ni odbor
sprovodi monetarnu politiku i sve ostale odluke upravnog
saveta. Sastoji se od predsednika ECB, potpredsednika i
č
etiri
č
lana. Njih
postavlja Evropski savet, posle konsultacija sa EP i Upravnim savetom
ESCB-a. Predsednik Izvr
š
nog odbora je zapravo predsednik ECB-a.
Mandat
č
lanova izvr
š
nog odbora traje osam godina i ne mogu se ponovo
birati.
Č
lanovi Izvr
š
nog odbora u
ž
ivaju veliku li
č
nu, institicionalnu i
politi
č
ku nezavisnost, kako u odnosu na tela u Uniji, tako i na tela
nacionalnih dr
ž
ava, a i sve druge pojedince, grupe, stranke, organizacije itd.
113
Iako se
č
ini da je Upravni savet vi
š
e telo od Izvr
š
nog odbora, to u praksi
nije tako, zato
š
to postoji izvesna zakrivljenost u hijerarhiji.
Upravni savet je najvi
š
e telo ESCB-a i ECB-a, ali najva
ž
niji deo tog tela
č
ini izvr
š
ni odbor.
Č
lanovi Izvr
š
nog odbora ne samo da daju predsednika i
potpredsednika Upravnog saveta, nego i samo oni, njih
š
est uvek imaju
pravo „jedan
č
ovek, jedan glas“. Povrh svega, ako je ishod glasanja u
Upravnom savetunere
š
en, pobe
đ
uje ona strana na kojoj je bio predsednik
Izvr
š
nog odbora. Snaga izvr
š
nog odbora, me
đ
utim, ne mo
ž
e da do
đ
e do
izra
ž
aja izvan Upravnog saveta, jer Savetu pripadaju najva
ž
nije odluke.
Osnovne nadle
ž
nosti Izvr
š
nog odbora su:
sprovo
đ
enje monetarne politike u skladu sa smernicama i odlukama
donetim od Saveta guvernera ECB i u skladu s tim, davanje
neophodnih instrukcija nacionalnim centralnim bankama,
izvr
š
avanje ovla
šć
enja dobijenih od saveta guvernera ECB-a.
Izvr
š
ni odbor je odgovoran za pripremu sastanaka guvernera. Izvr
š
ni odbor
se javlja u funkciji realizatora monetarne politike, u skladu sa smernicama i
odlukama Saveta guvernera i zadu
ž
en je za teku
ć
e poslovanje ECB. I u
okviru toga, daje potrebna uputstva nacionalnim centralnim bankama.
Tre
ć
i organ odlu
č
ivanja ECB je
Generalni savet
,
pored Saveta guvernera i
Izvr
š
nog odbora.
Č
ine ga predsednik i potpredsednik ECB i guverneri svih
25 nacionalnih centralnih banaka. Ostali
č
lanovi Izvr
š
nog odbora mogu, bez
prava glasa, da u
č
estvuju na sastancima Generalnog saveta. Ovla
šć
enja
Generalnog saveta su: da obezbedi realizaciju zadataka iz nadle
ž
nosti
Evropskog mentarnog instituta za zemlje
č
lanice na koje se primenjuje
"princip izuze
ć
a", zatim, obavlja neke od savetodavnih funkcija ESCB-a,
obavlja poslove sa javnim organizacijama i u
č
estvuje u pripremama za
utvr
đ
ivanje deviznog kursa valuta dr
ž
ava
č
lanica. Generalni savet radi na
osnovu posebnog poslovnika.
Nacionalne centralne banke
(NCB)
č
ine sastavni deo ESCB-a i deluju u
skladu sa smernicama i uputstvima ECB, kojoj moraju na zahtev staviti sve
neophodne informacije na raspolaganje. NCB mogu, pored zadataka koji su
utvr
đ
eni Statutom, da obavljaju i druge poslove, osim ukoliko Savet
guvernera, sa dve tre
ć
ine glasova, ne odlu
č
i da su one u suprotnosti sa
ciljevima i zadacima ECB. Takve delatnosti obavljaju na sopstvenu
odgovornost i rizik. U takvim slu
č
ajevima poslovi nacionalnih centralnih
banaka se ne smatraju sastavnim delom delatnosti ESCB-a. Savet guvernera
ima pravo da im zabrani obavljanje "drugih poslova" u slu
č
ajevima za koje
oceni da su u suprotnosti sa ciljevima i zadacima ESCB-a.
Obaveza svake zemlje
č
lanice je da sa Ugovorom i Statutom
uskladi svoje
nacionalno zakonodavstvo
,
uklju
č
uju
ć
i i statut nacionalne centralne banke.
Rok za uskla
đ
ivanje bio
je
1. januara 1999. godine. Statutom se mora
utvrditi, izme
đ
u ostalog, du
ž
ina mandata guvernera nacionalne centralne

115
5.4.3. CILJEVI I ZADACI ECB-A
Stupanje na snagu tre
ć
e faze ozna
č
avalo je kvalitativno ja
č
anje integracije.
To je bio po
č
etak funkcionisanja zajedni
č
kih monetarnih organa Unije -
Evropskog sistema centralnih banaka (ESCB), na
č
elu sa centralnom
monetarnom
ustanovom-
Evropskom
centralnom
bankom
(ECB)
i
jedinstvene monete EVRO. Na monetarnom planu, neposredne pripreme za
po
č
etak finalne faze po
č
ele su 1. januara 1994. godine, kada je stupila na
snagu druga faza Ekonomske i monetarne unije. Po
č
eo je da funkcioni
š
e
Evropski monetarni institut (EMI),
sa zadatkom da u zemljama
č
lanicama obezbedi:
sprovo
đ
enje neophodnih priprema za funkcionisanje ECB,
vo
đ
enje jedinstvene monetarne politike,
funkcionisanje jedinstvene valute, kao i
da omogu
ć
i njen "razvoj".
Primarno institucionalno obele
ž
je tre
ć
e faze EMU bio je po
č
etak rada
Evropske
centralne
banke,
kada
se
Evropski
monetarni
institut
transformisao u Evropsku centralnu banku. Glavni ciljevi Evropske
centralne banke su odr
ž
avanje
stabilnosti cena
unutar zone eura i
podr
ž
avanje dugoro
č
nih ekonomskih mera Evropskog saveta, tj. u meri u
kojoj ovi ciljevi ne
ć
e biti znak popu
š
tanja, odnosno zanemarivanje glavnog
cilja, ECB-a.
Tendencije koje su bile izra
ž
ene na planu kretanja cena u poslednjih desetak
godina kod ve
ć
ine evropskih zemalja upu
ć
uju na zaklju
č
ak da su one
o
č
ekivale podizanje nivoa stabilnosti cena, tako da EMU mora obezbediti
njihovu realizaciju na dugoro
č
nom planu. ESCB ce postupati u skladu sa
principima otvorene tr
ž
i
š
ne ekonomije sa slobodnom konkurencijom,
podr
ž
avaju
ć
i efikasnu raspodelu resursa. Osnovni cilj ECB jeste da o
č
uva
cenovnu stabilnost na podru
č
ju evro-zone,
š
to bi indirektno trebalo da ima
uticaj i na ostatak Evropske unije, pa i na svetsku privredu. Kao drugi cilj
navodi se „podr
š
ka op
š
tim ekonomskim politikama Zajednice. Tre
ć
a
odgovornost ECB jeste funkcionisanje komercijalnih banaka.
Op
š
te ekonomske politike
. Pod ovim pojmom obi
č
no se podrazumevaju
politike razvoja, zapo
š
ljavanja ili socijalne za
š
tite. Podr
š
ka ekonomskim
politikama Unije iziskuje aktivniju monetarnu politiku i kori
šć
enje
posebnih sredstava,
š
to stvara inflatorni pritisak i ugro
ž
ava cenovnu
stabilnost. Ako se samo
č
uva cenovna stabilnost, onda nema prostora za
podr
š
ku ekonomskim politikama Unije. A ako se podr
ž
avaju ekonomske
politike Unije, onda nema cenovne stabilnosti. Ukratko, ta dva cilja ne
samo da nisu u saglasnosti, ve
ć
se i medjusobno isklju
č
uju.
Evropska centralna banka ima u zadatku da koordinira evropski sistem
centralnih banaka, odnosno centralne banke zemalja
č
lanica, koje su
zadu
ž
ene za emitovanje jedistvene evropske valute. Svoj klju
č
ni cilj,
116
stabilnost cena, ECB ostvaruje kroz sopstvenu aktivnost i rad sa nacionalim
centralnim bankama. ECB je imala nameru da evro bude stabilan bar koliko
i biv
š
e nacionalne valute. U postizanju tog cilja, ECB i nacionalne centralne
banke rade zajedno kroz implementaciju stabilizaciono orijentisane
monetarne
politike
pri
č
emu
te
ž
e
visokom
nivou
integralnosti,
kompetentnosti, efikasnosti i transparentnosti.
Evropski sistem centralnih banaka i ECB imaju odgovornost i za dobro
funkcionisanje bankarskog sistema zemalja
č
lanica evro-zone, a indirektno i
Unije. To u praksi zna
č
i normalno odvijanje sistema pla
ć
anja. Medjutim,
zamislimo da neka zemlja evro-zone u nekom trenutku proglasi
moratorijum na dugove,
š
to je lep
š
i na
č
in da se ka
ž
e da je bankrotirala. Da
su ove zamlje koje dospeju u takve probleme monetarno samostalne, one bi
problem
verovatno
re
š
avale
delom
kroz
inflaciju,
delom
kroz
reprogramirenje duga, a delom kroz zahtev poveriocima da neki deo duga
oprosti. Ali, budu
ć
i da ove zemlje nisu monetarno samostalne, nego su
č
lanice evro-zone, eventualna monetizacija duga iz ECB dovela bi do rasta
inflacije u
č
itavoj evro-zoni, a bile bi pogodjene i zemlje koje evro dr
ž
e u
rezervama i sve druge zemlje koje koriste evro a izvan su evro-zone.
Naravno, to ne bi bila dobra opcija. U sklopu toga, posebno bi trebalo voditi
ra
č
una o zajmovima koje dr
ž
ava uzima od doma
ć
ih banaka. Najbolje bi bilo
kada dr
ž
ava ne bi mogla da se zadu
ž
uje preko nekog nivoa kod doma
ć
ih
banaka, recimo ne vi
š
e od 20% ukupnog iznosa njenog duga. Time bi se
znatno smanjio rizik da eventualni moratorijum dr
ž
ave na dug dominantno
pogodi doma
ć
e banke. Manje je bojazan od zadu
ž
ivanja kod stranih banaka,
jer iskustvo pokazuje da je te
ž
e dobiti kredit od njih nego od doma
ć
ih
banaka. Ali, ECB nema nadle
ž
nost da ovako ograni
č
i zadu
ž
ivanje dr
ž
ave
kod doma
ć
ih komercijalnih banaka, iako je odgovorna za dobar rad
komercijalnih banaka i generalno za valjan rad platnog sistema.
ECB je odgovorna javnosti za sprovodjenje svog najva
ž
nijeg cilja
stabilnosti cena
. Ovo zahteva transparentnost u svim oblastima koje su
zna
č
ajne za sprovo
đ
enje mandata ECB i njenu spremnost da to saop
š
ti
javnosti na konzistentan i sistema
č
an na
č
in u vidu informacija koje su
relevantne za dono
š
enje odgovaraju
ć
ih odluka. Ugovor kojim je formirana
Evropska zajednica je utvrdio stabilnost cena uz odr
ž
anje snage evra kao
primarni cilj ECB. Osiguranje cena je najzna
č
ajniji doprinos koji monetarna
politika mo
ž
e dati u stvaranju privla
č
nog ekonomskog okru
ž
enja i visokog
nivoa zaposlenosti. Obe, inflacija i deflacija, mogu skupo ko
š
tati zajednicu,
ekonomski i socijalno. ECB je odgovorna javnosti za sprovo
đ
enje svog
najva
ž
nijeg cilja stabilnost cena. Ovo zahteva transparentnost u svim
oblastima koje su zna
č
ajne za sprovo
đ
enje mandata ECB i njenu spremnost
da to saop
š
ti javnosti na konzistentan i sistemati
č
an na
č
in u vidu
informacija koje su relevantne za dono
š
enje odgovaraju
ć
ih odluka.
Delimi
č
no i sa ciljem da olak
š
a publici uvid u uspeh jedinstvene monetarne
politike, ECB je objavila preciznu kvantitativnu definiciju svog primarnog

118
Svim ovim ciljevima neophodan je period prilago
đ
avanja,
š
to se
prevenstveno odnosi na privredne subjekte. Od ovog prilago
đ
avanja
svakako
ć
e imati efekte i svi
č
inioci koji su povezani i uklju
č
eni u
me
đ
unarodne poslovne kompanije.
Me
đ
utim, dati proces se mo
ž
e posmatrati kao veliki projekat koji sadr
ž
i:
proces prikupljanja informacija,
postavljanje i izgradnja euro platforme,
indetifikovanje oblasti koje zahtevaju prilago
đ
avanje,
finansiranje strategije prelaza,
odre
đ
ivanje na
č
ina promena.
U cilju obavljanja
me
đ
unarodne saradnje
, koja podrazumeva zadatke
poverene ESCB, Evropska centralna banka ce uz pomo
ć
nacionalnih
centralnih banaka prikupljati neophodne statisti
č
ke podatke, bilo od
nadle
ž
nih nacionalnih organa, bilo direktno od ekonomskih subjekata i
predstavnika. U tu svrhu, Evropski sistem centralnih banaka sara
đ
uje sa
institucijama ili organima zajednice, nadle
ž
nim vlastima zemalja
č
lanica ili
tre
ć
im zemljama i me
đ
unarodnim organizacijama. Evropski sistem
centralnih banaka daje svoj doprinos tamo gde je on potreban uskla
đ
ivanju
zakona i prakse koji reguli
š
u prikupljanje i distribuciju statisti
č
kih podataka
koji su u njenoj nadle
ž
nosti. Savet defini
š
e fizi
č
ka i pravna lica koja
podle
ž
u obavezi izve
š
tavanja, re
ž
im poverljivosti i propise kojima ce se
podvrgavati. U polju me
đ
unarodne saradnje, koja podrazumeva zadatke
poverene ESCB, Evropska centralna banka odlu
č
uje kako se Evropski
sistem centralnih banaka predstavlja.
Evropska centralna banka i nacionalne centralne banke, uz dozvolu ECB
mogu
u
č
estvovati
u
me
đ
unarodnim
monetarnim
institucijama.
U
č
estvovanje u drugim me
đ
unarodnim institucijama je ograni
č
eno samo
jednim uslovom, a to je nikada na
š
tetu ili bilo kakvu ugro
ž
enost ESCB i
EMU. Evropska centralna banka i NCB mogu uspostaviti veze sa
centralnim bankama i finansijskim institucijama drugih zemalja i ukoliko za
to postoje mogu
ć
nosti, sa me
đ
unarodnim organizacijama; sticati i prodavati
sve vrste deviznih sredstava (termin devizna sredstva podrazumeva hartije
od vrednosti i sredstva u valuti bilo koje zemlje, u bilo kojoj mernoj jedinici
i u bilo kom obliku) i plemenitih metala; dr
ž
ati i upravljati nabrojanim
sredstvima; zatim obavljati sve vrste bankarskog poslovanja sa tre
ć
im
zemljama i me
đ
unarodnim organizacijama, uklju
č
uju
ć
i i uzimanje i davanje
zajmova.
ESCB je odgovoran za zajedni
č
ku nov
č
anu politiku dr
ž
ava koje su uvele
evro, za devizno poslovanje, za
č
uvanje i upravljanje monetarnim
rezervama i za podr
ž
avanje besprekornog funkcionisanja platnog sistema.
ESCB doprinosi sprovo
đ
enju mera nadgledanja kreditnih instituta i
stabilnosti finansijskog sistema i ima iskljucivo pravo da odobrava
izdavanje nov
č
anica evra unutar Evropske zajednice. Osim toga, ECB ima
119
pravo da bude konsultovana o svim predlozima pravnih akata EZ i svim
predlozima zakona nacionalnih ustanova u njenoj oblasnoj nadleznosti, da
pribavi sve statistike potrebne za njen rad, da bude zastupljena u oblasti
me
đ
unarodne saradnje, i da u
č
estvuje u me
đ
unarodnim monetarnim
ustanovama
ECB ima obavezu da podnosi sveobuhvatne izve
š
taje. Pored nedeljnog
objavljivanja konsolidovanog bilansa sistema evra i godi
š
njeg izve
š
taja,
ECB objavljuje mese
č
ni izve
š
taj o aktivnostima. Osim toga,
č
lanovi Odbora
direktora mogu savetovati nadle
ž
ni odbor Evropskog parlamenta, odnosno,
mogu pred njim govoriti na vlastitu inicijativu. Parlament, osim toga, moze
odr
ž
ati plenarnu raspravu o godisnjem izve
š
taju.
ECB je nezavisna od politi
č
kog me
š
anja i mo
ž
e da ne jem
č
i za vladu koja
rasipa finansijska sredstva. Monetarna unija eliminisala je rizike i tro
š
kove
koji su ugra
đ
eni u kolebanja valuta. Jedinstvena valuta, evro, donosi
trasparentnost i konvergenciju cena u svim dr
ž
avama koje je koriste. Na
ovaj na
č
in olak
š
ava se, pobolj
š
ava i podsti
č
e trgovina, investiranje i
integracija
š
irom EU.
Osnovni zadaci
ESCB su utvr
đ
ivanje i sprovo
đ
enje jedinstvene monetarne
politike Unije, koji proizilaze iz ciljeva.
To podrazumeva definisanje ciljeva
Unije
na unapre
đ
enju skladnog i uravnote
ž
enog privrednog razvoja, trajnog
i neinflatornog rasta, visokog stepena uskla
đ
enosti ekonomskih rezultata,
zaposlenosti i socijalne za
š
tite, pove
ć
anja
ž
ivotnog standarda, bolje
privredne i dru
š
tvene povezanosti i ja
č
e solidarnosti izme
đ
u zemalja
č
lanica. Poslovanje ESCB se zasniva na principu tr
ž
i
š
ne ekonomije
(principi su utvr
đ
eni u
č
lanu 3A Ugovora), uz po
š
tovanje na
č
ela slobodne
konkurencije. Takav sistem favorizuje efikasnu alokaciju resursa i
definisanje
zajedni
č
ke
ekonomske
politike,
zasnovane
na
tesnoj
koordinaciji ekonomskih politika zemalja
č
lanica.
Ovome treba dodati "unapre
đ
enje nesmetanog funkcionisanja platnog
prometa", kao i sprovo
đ
enje neophodne kontrole za uspe
š
no i stabilno
funkcionisanje finansijskog sistema Unije. Navedeni zadaci se nalaze u
nadle
ž
nosti Saveta guvernera.
Na
konsultativnom planu,
delatnost ESCB se svodi na tuma
č
enju
regulative iz oblasti jedinstvenog evropskog monetarnog sistema. U skladu
sa ovim, ESCB je obavezan da iznese svoj stav u slede
ć
im slu
č
ajevima:
svim predlo
ž
enim komunitarnim aktima iz nadle
ž
nosti ESCB,
svim predlozima propisa koje donose organi zemalja
č
lanica, a
vezani su za nadle
ž
nosti ESCB, pod uslovima i obimu koje utvrdi
Savet ministara, kao i da
daje mi
š
ljenja komunitarnim institucijama i organima i nacionalnim
organima opitanjima iz njegove nadle
ž
nosti.

121
GLAVA 6.
CILJEVI I STRATEGIJE MONETARNE
POLITIKE
122
UVOD
Me
đ
u
monetarnim ekonomistima,
teoreti
č
arima
i
prakti
č
arima,
postoji
konsenzus da je primarni cilj monetarne politike postizanje i odr
ž
avanje
stabilnosti cena. Konsenzus se oslanja na
č
etiri klju
č
ne ta
č
ke u vezi sa
delovanjem monetarne politike:
66
Neutralnost novca u srednjem i dugom roku
. Pove
ć
anje ponude
novca uzrokuje momentalno i u istom iznosu pove
ć
anje nivoa cena.
Me
đ
utim, pove
ć
anje ponude novca je neutralno u srednjem, odnosno,
du
ž
em roku – monetarna ekspanzija ima dugotrajne efekte samo na
nivo cena, ali ne i na autput ili nezaposlenost. Jedina varijabla na koju
monetarna politika mo
ž
e da uti
č
e na dugi rok je inflacija;
Č
ak i umerene stope inflacije su
š
tetne po ekonomsku efikasnost i
rast usled poreme
ć
aja u alokaciji ograni
č
enih resursa
. Odr
ž
avanje
stabilne
i
niske
inflacije
omogu
ć
ava
ostvarenje
i
ostalih
makroekonomskih ciljeva, stoga stabilnost cena mora imati prioritet u
delovanju monetarne politike;
Novac nije neutralan u kratkom roku
. Monetarna politika ima
zna
č
ajan tranzitorni efekat na niz realnih varijabli, uklju
č
uju
ć
i autput i
nezaposlenost.
Monetarna politika deluje sa
dugim, neizvesnim, promenljivim
vremenskim pomacima
, a efektivnost monetarne politike zavisi od
trenutne makroekonomske situacije;
„Skretanje od cilja inflacije”
(
inflationary bias
) mo
ž
e postojati u
monetarnim re
ž
imima sa punom slobodom u postavljanju instrumenata
monetarne politike. Diskreciona politika bez kredibilnog obavezivanja
monetarnih vlasti ka primarnom cilju cenovne stabilnosti, generi
š
e
fenomen „skretanja od cilja inflacije”. Inflaciono skretanje se odnosi na
skretanje monetarnih vlasti sa cilja ostvarivanja niske inflacije na neki
drugi cilj, obi
č
no usmeren ka stimulaciji ekonomskih aktivnosti i nivoa
zaposlenosti. Npr. kamatna stopa kao klju
č
ni instrument monetarnih
vlasti se spu
š
ta kako bi se podstakla kreditna odnosno investiciona
aktivnost i potro
š
nja, a posledi
č
no i ekonomska aktivnost. Ili, spu
š
tanje
kamatne stope podsti
č
e slabljenje doma
ć
e valute
š
to pobolj
š
ava
cenovnu konkurentnost izvoznog sektora i posledi
č
no uzrokuje ve
ć
u
66
P. R. Masson, M. A. Savastano i S. Sharma
,
The Scope for Inflation Targeting in
Developing Countries
, IMF Working Paper WP/97/130., 1997.

124
stabilnog ekonomskog rasta spremnija da vi
š
e investiraju kako bi pove
ć
ale
produktivnost. Suprotno tome, kada je nezaposlenost visoka a fabrike
zatvorene, preduze
ć
a nisu zainteresovan da investiraju u nove pogone i opremu.
Iako su ova dva cilja usko vezana, ekonomski rast kao cilj monetarne politike
mo
ž
e se ostvariti podsticanjem preduze
ć
a da investiraju ili podsticanjem
stanovni
š
tva da vi
š
e
š
tede
č
ime bi se preduze
ć
ima osiguralo vi
š
e sredstava za
investiranje.
To je zapravo cilj ekonomije ponude, koja se zala
ž
e da
podsticanjem
ekonomskog
rasta
davanjem
poreskih
olak
š
ica
za
investiranje u fabrike, opremu, ili podsticanjem poreskih obveznika da vi
š
e
š
tede.
Stabilnost cena je po
ž
eljna zato
š
to rast nivoa cena, odnosno inflacija,
dovodi do nesigurnosti u ekonomiji
š
to se negativno reflektuje na
ekonomski rast.
Inflacija dovodi do ni
ž
eg ekonomskog rasta, ekstreman primer
nestabilnih cena je hiperinflacija, koju se ne tako davno osetila u Argentini,
Brazilu i Rusiji.
67
U uslovima visoke inflacije, te
ž
e je donositi odluke za budu
ć
nost, na primer
te
ž
e je odlu
č
iti koliko novca je potrebno u
š
tediti za fakultetsko obrazovanje
dece, ili za
″crne dane″.
Stabilnost kamatnih stopa je zna
č
ajan cilj monetarne politike, jer
fluktuacije kamatnih stopa mogu stvoriti nestabilnost u ekonomiji i ote
ž
ati
planiranje za budu
ć
nost.
Fluktuacija kamatnih stopa mo
ž
e uticati na
spremnost potro
š
a
č
a za kupovinu kupovinom nekretnina, jer nisu sigurni da li
ć
e mo
ć
i da ispla
ć
uju rate kredita ukoliko dolazi do rasta kamatnih stopa, s
druge strane investitori (u ovom slu
č
aju gra
đ
evinska preduze
ć
a)
ć
e se
uzdr
ž
avati od izgradnje ku
ć
a jer o
č
ekuju da
ć
e tra
ž
nja za nekretninama da
opadne.
Stabilnost finansijskih tr
ž
i
š
ta omogu
ć
ava nesmetano kretanje sredstava od
suficitarnog ka deficitarnom sektoru privred.
U situaciji kada do
đ
e do
finansijske krize, finansijska tr
ž
i
š
ta ne mogu obezbediti dovoljno sredstava za
investicije usled
č
ega dolazi do kontrakcije privredne aktivnosti. Stabilan
finansijski sistem, u kome se izbegavaju finansijske krize, predstavlja va
ž
an cilj
centralne banke.
Stabilnost kamatnih stopa doprinosi stabilnosti finansijskih tr
ž
i
š
ta zato
š
to
fluktuacije kamatnih stopa stvaraju ve
ć
u nestabilnost finansijskom institucija.
Rast kamatnih stopa stvara velike gubitke kapitala na tr
ž
i
š
tu dugoro
č
nih
obveznica i hipotekarnom tr
ž
i
š
tu, tako da ti gubici mogu dovesti do propasti
finansijskih institucija koje ih dr
ž
e.
67
S. Fisher
,
The Role of Macroeconomic Factor in Growth
, Journal of Monetary
Economics 32, 1993, str. 485 – 512.
125
S ozirom na sve
ć
u va
ž
nost me
đ
unarodne trgovine, vrednost doma
ć
e valute
prema drugim valutama, stabilnost kretanja doma
ć
e prema stranoj valuti
postaje sve zna
č
ajaniji cilj monetarne politike centralne banke.
Spre
č
avanje
velikih oscilacija deviznog kursa olak
š
ava preduze
ć
ima i potro
š
a
č
ima
planiranje kupovine/prodaje proizvoda iz/u inostranstvu. U zemljama koje su u
ve
ć
oj meri zavisne od me
đ
unarodne trgovine, odr
ž
avanje stabilnosti na
deviznom tr
ž
i
š
tu dobija jo
š
vi
š
e na zna
č
aju.
Iako su mnogi od spomenutih ciljeva me
đ
usobno uskla
đ
eni, to nije uvek slu
č
aj.
Cilj stabilnosti cena
č
esto je u suprotnosti sa ciljevima kamatnih stopa i visoke
stope zaposlenosti u kratkom roku. kada je privreda u ekspanziji i
nezaposlenost pada inflacija i kamatne stope mogu da rastu. Ako centralna
banka poku
š
ava da spre
č
i rast kamatnih stopa, mogla bi da stimuli
š
e inflaciju, a
ako se odlu
č
i da pove
ć
a kamatne stope da bi spre
č
ila inflaciju, u kratkom roku
bi se mogla pove
ć
ati nezaposlenost. Zbog konflikta ciljeva, centralne banke
moraju da donose te
š
ke odluke.
Targetiranje
podrazumeva pra
ć
enje i odr
ž
avanje dinamike odre
đ
ene
varijable u unapred determinisanim okvirima u cilju postizanja
finalnog cilja monetarne politike
.
68
Targeti monetarne politike
su
neposredni ciljevi
č
ije ostvarenje omogu
ć
ava postizanje dugoro
č
nih ciljeva
monetarne politike. Targeti monetarne politike klasifikuju se na intermedijarne i
operativne targete.
Intermedijarni targeti
uti
č
u na ostvarivanje ciljeva monetarne politike, ali ih
centralna banka ne mo
ž
e direktno kontrolisati svojim instrumentima – npr.
dugoro
č
na kamatna stopa ili odre
đ
eni monetarni agregati. Pri izboru
intermedijarnog targeta centralna banka trebalo da ima u vidu
č
etiri
kriterijuma:
69
prvi,
č
vrsta veza izme
đ
u odabranog targeta i finalnog cilja;
drugi, targeti bi trebalo da sadr
ž
e informacije o budu
ć
em kretanju
indikatora nivoa cena i realne ekonomije;
tre
ć
i,
č
vrsta veza instrumenata pod direktnom kontrolom monetarne
vlasti i odabranog intermedijarnog targeta;
č
etvrto, stalna raspolo
ž
ivost podataka o targetu.
Za razliku od intermedijarnih,
operativni targeti
su pod kontrolom centralne
banke i na njih mo
ž
e uticati na kratak rok instrumentima monetarne politike
– npr. kratkoro
č
na kamatna stopa. Instrumentima monetarne politike se vr
š
i
uticaj na operativne targete koji uti
č
u na intermedijarne, a intermedijarni targeti
68
Đ
.
Đ
uki
ć
,
Monetarna vlast i stabilnost novca
, Drugo izdanje,
Č
a
č
ak,
Litopapir,1992
.
69
Ibidem
.

127
Na grafikonu 18. prikazan je dijagram ponude i tra
ž
nje na tr
ž
i
š
tu novca. Iako
centralna banka o
č
ekuje da kriva tra
ž
nje novca bude u
Md*
, ona fluktuira
izme
đ
u
Md´
i
Md˝
zbog neo
č
ekivanih pove
ć
anja ili smanjenja proizvodnje ili
promene u nivou cena. Kriva tra
ž
nje novca tako
đ
e mo
ž
e neo
č
ekivano da se
pomera jer mo
ž
e da do
đ
e do promene odluke javnosti po pitanju raspolaganja
obveznicama ili novcem. Ukoliko targetirana stopa rasta M2 od 4% dovede do
nov
č
ane mase
M*
, centralna banka o
č
ekuje da
ć
e kamatna stopa biti
i*
.
Me
đ
utim kao
š
to je prikazano na grafikonu, fluktuacija krive tra
ž
nje novca
izme
đ
u
Md´
i
Md˝
i
zazvaće i fluktuaciju kamatne stope između i´ i i˝. Primena
strategije targetiranja monetarnih agregata podrazumijeva fluktuaciju kamatnih
stopa.
Grafikon 19. Rezultat targetiranja kamatne stope
72
72
Grafikon preuzet iz knjige F. S. Mishkin,
Monetarna ekonomija, bankarstvo i
finansijska tr
ž
i
š
ta
, Data Status, Beograd, 2006, str. 417.
Koli
č
ina novca
M
Kamatna
stopa
i
Targetirana
kamatna
stopa,
i
*
128
Dijagram ponude i tra
ž
nje na grafikonu 19. pokazuje posledice kada je
targetirana kamatna stopa
i*
. Centralna banka o
č
ekuje da kriva tra
ž
nje
novca bude u
M*
, a ona
ć
e fluktuirati izme
đ
u
Md´
i
Md˝
zbog neo
č
ekivanih
promena u prozvodnji, nivou cena ili opredeljenja javnosti kada je u pitanju
raspolaganje gotovinom. Ukoliko kriva tra
ž
nje opadne na
Md´
, kamatna
stopa po
č
e
ć
e da opada ispod
i*
, a cena obveznica
ć
e se pove
ć
ati. Ako
kamatnu stopu koristi kao target, centralna banka
ć
e spre
č
iti opadanje
kamatne stope prodajom obveznica da bi se njihova cena smanjila, a
kamatne stope pove
ć
ale na prethodni nivo. Centralna banka
ć
e nastaviti sa
prodajom na otvorenom tr
ž
i
š
tu sve dok nov
č
ana masa ne padne na
Ms´
,
odnosno dok ravnote
ž
na kamatna stopa ne bude ponovo
i*
. Dakle, ako
centralna banka primenjuje strategiju targetiranja kamatne stope, to dovodi
do fluktuacije nov
č
ane mase kao i fluktuacije agregata rezervi, kao
š
to je
monetarna baza.
Na osnovu analize ponude i tra
ž
nje, zaklju
č
ak je da su strategija targetiranja
kamatnih stopa i strategija targetiranja monetarnih agregata nekompatibilne.
Centralna banka mo
ž
e primenjivati jednu ili drugu, ali obe nikako.
73
Za centralnu banku postoje tri kriterijuma za izbor varijable koja
ć
e biti
posredni target. Ona mora da bude mjerljiva, centralna banka mora da bude
u mogu
ć
nosti da je kontroli
š
e i njen uticaj na krajnji cilj mora da bude
predvidljiv.
Intermedijarni target mora brzo i precizno da se izmeri jer
ć
e kao takav biti
koristan samo ako odmah signalizuje da je smer politike pogre
š
an. Podaci o
monetarnim agregatima dobijaju se nakon dve nedelje, a podaci o kamatnim
stopama dostupni su gotovo odmah. Npr. podaci o BDP-u, koji je zapravo
cilj, prikupljaju se kvartalno i raspolo
ž
ivi su tek nakon mesec dana. Podaci
o BDP-u manje su precizni u odnosu na podatke o monetarnim agregatima
ili kamatnim stopama. Do podataka o kamatnim stopama se mo
ž
e br
ž
e do
ć
i
nego do podataka o monetarnim agregatima, a i monetarni agregati su
podlo
ž
ni reviziji
š
to nije slu
č
aj sa kamatnim stopama. Me
đ
utim, kamatna
stopa koja se brzo i precizno meri – nominalna kamatna stopa nije dobar
pozatelj realnih tro
š
kova zadu
ž
ivanja, koji preciznije ukazuju na to
š
ta
ć
e se
desiti sa BDP – om. Realni tro
š
kovi zadu
ž
ivanja preciznije se mere pomo
ć
u
realne kamatne stope (kamatna stopa korigovana stopom inflacije).
Na
ž
alost, realna kamatna stopa se veoma te
š
ko meri jer nepostoji
neposredan na
č
in merenja o
č
ekivane stope inflacije.
Po
š
to pri merenju
kamatnih stopa i monetarnih agregata se nailazi na problem, nije sasvim
jasno koji od ta dva posredna targeta ima prednost.
73
F. S. Mishkin, S. G. Eakins
,
Finansijska tr
ž
i
š
ta i institucije
, Mate, Zagreb,
2005, str. 190 – 192.

130
Prema Me
đ
unarodnom monetarnom fondu klju
č
ni re
ž
imi monetarne
politike su:
74
devizni kurs kao nominalno sidro;
monetarni agregat kao nominalno sidro;
okvir inflacionog targetiranja;
monetarni program propisan ili podr
ž
an od strane MMF-a;
ostalo.
6.2.1. TARGETIRANJE DEVIZNOG KURSA
Politika deviznog kursa kao nominalnog sidra ili strategija targetiranja
deviznog kursa se bazira na odr
ž
avanju stabilnosti nominalnog deviznog
kursa dok su doma
ć
e varijable odnosno instrumenti monetarne politike
(promene kamatne stope i intervencije na deviznom tr
ž
i
š
tu) varijabilni i
podre
đ
eni odr
ž
avanju fiksnog deviznog kursa odnosno pariteta. Klju
č
ni
aspekt monetarne strategije targetiranja deviznog kursa predstavlja fiksni
devizni kurs u rigidnoj, konvencionalnoj ili sredi
š
njoj formi. Naime,
ukoliko je definisan paritet nacionalne valute u odnosu na valutu zemlje
„sidra“, devizni kurs je target monetarne politike na osnovu kojeg se „sidre“
(sputavaju, smanjuju) inflatorna o
č
ekivanja. Paritet mo
ž
e biti rigidni,
neopozivo fiksni i instutucionalno utemeljen (slu
č
aj valutnog odbora),
konvencionalni, prilagodljivi (prilago
đ
ava se u slu
č
aju fundamentalnih
debalansa), pokretni (mini devalvacije obi
č
no u skladu sa inflacionim
diferencijalom), sa u
ž
im ili ne
š
to
š
irim marginama fluktuacije (ali ne preko
10%, u suprotnom, u pitanju je target zona na prelazu u fleksibilnu zonu sa
druga
č
ijom vrstom sidra). Paritet se defini
š
e u odnosu na valutu zemlje koja
tradicionalno poseduje inflatornu stabilnost i
č
ija centralna banka ima
zavidan kredibilitet u odr
ž
avanju makrostabilnosti. Me
đ
utim, postoji
mogu
ć
nost da se paritet odredi i u odnosu na valute vi
š
e zemalja. U tom
slu
č
aju, re
č
je o korpa paritetu sa odgovaraju
ć
im ponderima u skladu sa
zna
č
ajem trgovinskog partnera za konkretnu ekonomiju. Oko centralnog
pariteta mogu
ć
e je formirati koridor odnosno margine fluktuacije, a
š
to je
š
iri koridor, ve
ć
a je autonomnost monetarne politike.
Targetiranjem deviznog kursa „uvozi“ se kredibilitet i niska inflacija iz
zemlje „sidra“ (zemlje za
č
iju je valutu vezana nacionalna valuta). Ovo je
ujedno i su
š
tinski motiv primene ovakvog koncepta monetarne politike.
Zemlje sa (hiper)inflatornom pro
š
lo
šć
u
č
esto upotrebljavaju re
ž
im deviznog
kursa kao nominalnog sidra kako bi se nepostoje
ć
i ili poljuljani kredibilitet
doma
ć
ih monetarnih vlasti prakti
č
no „uvezao“ i time redukovala inflatorna
o
č
ekivanja. Pored uvoza antinflacione monetarne politike i kredibiliteta
zemlje sidra, devizni kurs predstavlja veoma transparentno sidro i
74
IMF
,
Classification of Exchange Rate Arrangements and Monetary Policy
Frameworks
, December, 2004,
http://www.imf.org/external/np/mfd/er/2004/eng/1204.htm
131
razumljivo za javnost u pogledu „sidrenja“ (sputavanja, smanjivanja)
inflatornih o
č
ekivanja.
Klju
č
ni nedostatak politike deviznog kursa kao nominalnog sidra je gubitak
monetarne autonomije. Monetarna politika je vezana determinisanim
paritetom i ne mo
ž
e prilago
đ
avati instrumente (pre svega kamatnu stopu) u
skladu sa doma
ć
im ciljevima, ve
ć
isklju
č
ivo u funkciji odr
ž
avanja pariteta.
Nastanak doma
ć
ih
š
okova na strani ponude ili tra
ž
nje ne mo
ž
e se anulirati
kontracikli
č
nim delovanjem monetarne
politike. Pri
tome,
dodatna
negativnost je prelivanje
š
okova iz zemlje sidra na nacionalnu ekonomiju
putem „uvoza“ monetarne politike. Op
š
tepoznata je
č
injenica, da su meki
pariteti (pripadaju
ć
i re
ž
imi deviznog kursa u okviru monetarnog re
ž
ima
targetiranja
deviznog
kursa,
izuzev
valutnog
odbora)
podlo
ž
ni
š
pekulativnim napadima i potencijalnim valutnim krizama. Opasnost je
posebno evidentna u predugom odr
ž
avanju nerealnog pariteta, te hroni
č
nim
pogor
š
anjem konkurentnosti, eksternog debalansa i, posledi
č
no, topljenja
deviznih rezervi. Otuda va
ž
nost vo
đ
enja disciplinovane i kredibilne politike
u cilju odr
ž
avanja makroekonomske stabilnosti, pa i politi
č
ke stabilnosti,
kao preduslova odr
ž
anja razmatranog re
ž
ima monetarne politike.
Zemlje kojima pogoduje razmatrani re
ž
im monetarne politike su male,
otvorene ekonomije gde je devizni kurs klju
č
na determinanta inflacije u
smislu sna
ž
nije transmisije kursa na cene. U takvim okolnostima, fleksibilni
kurs
bi
doneo
suvi
š
e
neizvesnosti
uz
varijabilnost
klju
č
nih
makroekonomskih varijabli u maloj, otvorenoj ekonomiji. Kretanje kursa
navi
š
e brzo bi se prelivalo na inflaciju, a nani
ž
e na pogor
š
anje eksterne
konkurentnosti i usporavanje realne ekonomije imaju
ć
i u vidu krucijalni
zna
č
aj spoljno-trgovinskih aktivnosti po op
š
tu privrednu aktivnost.
Kompletna makroekonomska pozicija male, otvorene ekonomije je zavisna
od kretanja deviznog kursa, pa je sigurnije isti fiksirati uz redukciju
neizvesnosti, rizika i transakcionih tro
š
kova.
Zatim,zemlje sa izra
ž
enom neformalnom finansijskom dolarizacijom
/euroizacijom imaju interes da fiksiraju devizni kurs. Naime, postoji valutno
neslaganje izme
đ
u aktivnih i pasivnih pozicija u smislu da su aktivne
pozicije odnosno primanja u doma
ć
oj valuti, a pasivne pozicije odnosno
obaveze u inostranoj valuti (dolar odnosno euro). Neformalna finansijska
dolarizacija/euroizacija se ogleda u velikom u
č
e
šć
u kredita i depozita
denominovanih ili indeksiranih u inostranoj valuti. Ukoliko se u datim
okolnostima dozvoli zna
č
ajna fluktuacija deviznog kursa (pre svega,
depresijacija), obaveze u doma
ć
oj valuti rastu uz negativne efekte po
bilanse stanja uz pretnju po makroekonomsku stabilnost.
Situacija odr
ž
avanja pariteta se izuzetno komplikuje sa liberalizacijom
kretanja kapitala, kao
š
to i ukazuje teorija „nemogu
ć
eg trojstva“. Nagli
prilivi i odlivi kapitala (pre svega, portfolio,
š
pekulativnog kapitala) i
š
pekulativni pritisci na meki paritet mogu kulminirati valutnim krizama.
Premda, uvek preostaje opcija uspostavljanja ili odr
ž
avanja kapitalnih

133
zapo
č
inje sa inflacionim diferencijalom tj. vi
š
im nivoom inflacije u odnosu
na zemlju sidra. Vi
š
i nivo inflacije u nacionalnoj ekonomiji mo
ž
e biti
rezultat razli
č
itih faktora, pre svega, faktora fundamentalne (strukturne) i
faktora subjektivne prirode. Nezavisno od prirode faktora koji izazivaju
inflacionu inertnost, ukoliko nominalni devizni kurs „miruje“ u uslovima
vi
š
eg nivoa cena u pore
đ
enju sa zemljom sidra, de
š
ava se apresijacija
realnog deviznog kursa sa negativnim reperkusijama po deficit teku
ć
eg
bilansa.
6.2.2. TARGETIRANJE MONETARNIH AGREGATA
Targetiranje monetarnog agregata je bazirano na teorijskoj pretpostavci da
je rast cena u dugom roku iniciran rastom ponude novca. Monetarna vlast se
fokusira na ciljanje odgovaraju
ć
e stope rasta odabranog monetarnog
agregata. U okviru re
ž
ima targetiranja monetarnog agregata neophodno je
izabrati vrstu targeta (monetarnog agregata), vrstu koridora za target, kao i
na
č
in upravljanja izabranim agregatom. Naime, kao target u re
ž
imu
targetiranja monetarnog agregata ne slu
ž
i odre
đ
ena stopa rasta, ve
ć
se ista
defini
š
e za kraj godine sa odre
đ
enim intervalom ili se defini
š
e koridor
izabranog monetarnog agregata tokom godine. Prednost pomenutog re
ž
ima
je nezavisnost monetarne politike, suprotno re
ž
imu targetiranja deviznog
kursa. Me
đ
utim, neizvesnosti odnosno problemi u sprovo
đ
enju politike
targetiranja monetarnog agregata su brojniji. Tri su klju
č
na problema u
ovom re
ž
imu:
prvi, monetarni agregat nije u potpunosti jasan niti razumljiv za
javnost, pa u tom smislu nije adekvatno nominalno sidro;
drugi, neophodno je da izabrani target ima stabilnu, pouzdanu i
predvidljivu vezu sa cenama
š
to je te
ž
e posti
ć
i u savremenim
okolnostima finansijske deregulacije i liberalizacije (vezu bilo kog
monetarnog agregata i inflacije je veoma te
š
ko predvideti);
tre
ć
e, monetarna vlast i ne mora biti u poziciji da dovoljno precizno
upravlja izabranim monetarnim agregatom (intermedijarni target).
Prednost strategije monetarnog targetiranja ogleda se u
č
injenici da se
najavljene brojke monetarnih agregata obi
č
no objavljuju u roku od par
nedelja, i tako monetarni targeti mogu skoro trenutno poslati signale,
kako javnosti, tako i tr
ž
i
š
tima, o situaciji u vezi sa monetarnom politikom
i namerama kreatora ekonomske politike da kontroli
š
u inflaciju. Signali
mogu pomo
ć
i u fiksiranju inflacionih o
č
ekivanja i kreiranju ni
ž
e inflacije.
Druga prednost monetarnih targeta je promovisanje skoro trenutne
odgovornosti monetarne politike da bi se inflacija odr
ž
ala na niskom
nivou.
Pomenute prednosti targetiranja monetarnog agregata zavise od jedne
klju
č
ne pretpostavke: mora postojati sna
ž
an i pouzdan odnos izme
đ
u
varijable cilja (inflacija ili nominalni dohodak) i targetiranog agregata.
134
Ako postoje velika promenljivost brzine opticaja, tako da je odnos
izme
đ
u monetarnog agregata i varijable cilja slab monetarno targetiranje
ne
ć
e funkcionisati. Slab odnos ukazuje na to da poga
đ
anje targeta ne
ć
e
proizvesti
ž
eljeni ishod po pitanju varijable cilja, stoga monetarni
agregat vi
š
e ne
ć
e pru
ž
ati adekvatan signal o situaciji u vezi sa politikom
centralne banke. Poreme
ć
aj u odnosima monetarnih agregata i varijable
cilja, kao
š
to su inflacija i nominalni dohodak, bila je uobi
č
ajena, ne
samo u Sjedinjenim Ameri
č
kim Dr
ž
avama, ve
ć
i u Nema
č
koj, koja je
sprovodila monetarno targetiranje u znatno du
ž
em periodu.
75
Sli
č
an
problem nestabilnosti u odnosu novac-inflacija uvideo se u zemljama sa
novonastalim tr
ž
i
š
tima, kao
š
to su one u Latinskoj Americi.
Za
š
to se monetarno targetiranje u Sjedinjenim Ameri
č
kim Dr
ž
avama,
Kanadi i Ujedinjenom Kraljevstvu krajem sedamdesetih i tokom
osamdesetih godina nije pokazalo uspe
š
nim u kontrolisanju inflacije?
Postoje dva tuma
č
enja ove situacije. Jedno je da se monetarno planiranje
nije ozbiljno sprovodilo tako da nikada nije imalo
š
anse da uspe.
Federalne rezerve, Banka Kanade, a posebno Banka Engleske bavile su
se u su
š
tini
″igrom″
u kojoj su targetirale vi
š
estruke agregate,
dozvoljavale zna
č
ajna odstupanja (bilo je dozvoljeno da se po
č
etna ta
č
ka
monetarnog targeta
pomera nagore i
nadole
prate
ć
i
realizacije
monetarnog agregata), nisu redovno objavljivale targete, k oristile su
ve
š
ta
č
ka sredstva da smanje rast targetiranog agregata,
č
esto su
prema
š
ivale svoje targete bez kasnije obrtaja situacije proma
š
ivanja,
č
esto prikrivaju
ć
i razloge odstupanja od monetarnih targeta.
Drugi razlog nedovoljnog uspeha monetarnog tar getiranja krajem
sedamdesetih godina bila je rastu
ć
a nestabilnost odnosa izme
đ
u
monetarnih agregata i varijabli cilja, kao
š
to su inflacija ili nominalni
dohodak,
š
to je zna
č
ilo je da je ova strategija osu
đ
ena na propast. I
zaista, monetarno targetiranje se nije sprovodilo ozbiljno, jer da se tako
radilo, to bi bila gre
š
ka, jer se odnos izme
đ
u monetarnih agregata i
inflacije i nominalnog dohotka naru
š
io. Kada je postalo jasno po
č
etkom
osamdesetih godina da odnos novac-dohodak nije vi
š
e bio jak, sve tri
zemlje su formalno napustile monetarno targetiranje. Ili, kako je to rekao
D
ž
erald Boui (
Gerald Bouey
), biv
š
i guverner Banke Kanade:
″
Nismo mi
napustili nov
č
ane agregate, oni su napustili nas.
″
Problemi monetarnog targetiranja, stvoreni nestabilnim odnosom
izme
đ
u nov
č
ane mase i inflacije, ilustrovani su i
š
vajcarskim nesre
ć
nim
iskustvom 1989-1992. Kada Narodna banka
Š
vajcarske nije uspela da
odr
ž
i stabilnost cena, nakon uspe
š
nog smanjenja inflacije.
76
Do znatnog
75
B. J. Friedman, K. N. Kuttner
,
Another Look at the Evidence on Money-
Income Causality
, Journal of Econometrics 57, 1993, str. 189-203.
76
G. Rich
,
Monetary Targets as a Policy Rule: Lessons from the Swiss
Experience,
Journal of Monetary Economics 39, no. 1 (June), 1997, str. 113-41.

136
pove
ć
anjima inflacije, posebno ako su ista proizilazila iz nemonetarnih
izvora.
Okolnosti koje su uticale na usvajanje monetarnog targetiranja u
Nema
č
koj, dovele su do nekoliko bitnih karakteristika mod ela, klju
č
nih
za njegov uspeh.
Prvo, re
ž
imi monetarnog targetiranja nisu bili vezani sa
monetarnom
ortodoksno
šć
u i
bili
su
daleko
od pravila
monetarnog targetiranja
″Friedman tipa″ u ko
me se monetarni
agregat odr
ž
avao na putanji konstantne stope rasta i predstavljao
primarno usredsre
đ
enje monetarne politike.
78
Bundesbanka je
dozvolila rast izvan ciljnih raspona tokom perioda od dve do tri
godine,
a
prema
š
ivanja
targeta
su
kasnije
promenjena.
Monetarno targetiranje u Nema
č
koj i
Š
vajcarskoj je, umesto
toga, su prvenstveno bili na
č
in saop
š
tavanja strategije o
monetarnoj politici, koja se usredsredila na dugoro
č
ne faktore i
kontrolu
inflacije.
Izra
č
unavanje
raspona
monetarnog
targetiranja u velikoj meri nagla
š
ava ostvarivanje transparentne
politike
(jasna,
jednostavna
i
razumljiva)
i
redovnu
komunikaciju sa javno
šć
u. Prvo i osnovno, numeri
č
ki inflacioni
cilj je zna
č
ajno uobli
č
en u javnom postavljanju ciljnih raspona.
Bundesbanka postavlja targete koriste
ć
i jedna
č
inu kvantitativne
teorije da bi odredila stopu rasta monetarnog targeta koriste
ć
i
numeri
č
ki cilj inflacije, procenjeni potencijalni rast outputa i
o
č
ekivane tendencije brzine opticaja. Kori
šć
enje procenjenog
rasta potencijalnog outputa a ne
ž
eljene putanje rasta aktuelnog
outputa prilikom postavljanja monetarnih targeta, predstavljalo
je va
ž
nu karakteristiku strategije, jer je pomenuto signaliziralo da
se Bundesbanka ne
ć
e usredsrediti na kratkoro
č
ne ciljeve u vezi
sa outputom.
Drugo, monetarno targetiranje, daleko od rigidnog pravila
politike, bilo je prili
č
no fleksibilno u praksi. Ciljni rasponi
monetarnog rasta bili su probijani za oko pedeset procenata u
Nema
č
koj,
č
esto zbog toga
š
to Bundesbanka nije u potpunosti
zanemarivala druge ciljeve, uklju
č
uju
ć
i output i devizni kurs.
79
Nadalje, Bundesbanka je pokazala fleksibilnost time
š
to je
omogu
ć
ila da se cilj inflacije menja tokom vremena i da, sasvim
postepeno, konvergira dugoro
č
nom cilju inflacije.
78
O. Issing
,
Is Monetary Targeting in Germany Still Adequate?
, In Horst Siebert,
ed., Monetary Policy in an Integrated World Economy: Symposium 1995,
(Tübingen: Mohr), 1996.
79
G. Calvo and F. S. Mishkin
,
The Mirage of Exchange Rate Regimes for
Emerging Market Countries
, Journal of Economic Perspectives, Vol. 17, No. 4,
Fall 2003, str. 99-118.
137
Kada je Bundesbanka prvi put postavila svoje monetarne targete krajem
1974. godine, objavila je srednjoro
č
ni cilj inflacije od 4%, daleko iznad
onoga
š
to se smatra odgovaraju
ć
im dugoro
č
nim ciljem za inflaciju.
Obja
š
njenje je bilo da se odabrani srednjoro
č
ni cilj inflacije razlikovao
od dugoročnog cilja, obeležavajući ga ″neizbežnom stopom rasta cena.″
Gradualisti
č
ki
pristup
smanjenja
inflacije
sprovo
đ
en
je
u
devetogodi
š
njem periodu, pre nego
š
to je utvr
đ
eno da je srednjoro
č
ni cilj
inflacije konzistentan sa cenovnom stabilno
šć
u. Kada se krajem 1984.
godine
uspostavila
konvergencija,
srednjoro
č
ni
cilj
inflacije
preimenovan je u
″normativnu stopu povećanja cena″
i utvr
đ
en na
nivou od 2%, na kojem se i ostao dok nije promenjen na 1,5 -2% 1997.
godine. Bundesbanka je tako
đ
e reagovala na ograni
č
enja u ponudi
energije i sirovina koja su uticala na rast cena, time
š
to je povisila
srednjoro
č
ni cilj inflacije: posebno je pove
ć
ala stopu rasta cena sa 3,5%
na 4% nakon drugog
″naftnog šoka″
1980. godine.
Strategije
monetarnog
targetiranja
u
Nema
č
koj
i
Š
vajcarskoj
demonstrirali su sna
ž
no opredeljenje ka saop
š
tavanju strategije
š
iroj
javnosti. Targeti monetarnog rasta su se kontinuirano koristili kao okvir
za obja
š
njavanje strategije monetarne politike: Bundesbanka i Narodna
banka
Š
vajcarske izuzetno puno su radile, kako preko svojih publikacija
i
č
estih govora zvani
č
nika centralnih banaka, na tome da javnosti
saop
š
te
š
ta centralna banka poku
š
ava da ostvari. I zaista, po
š
to su obe
centralne banke
č
esto zna
č
ajno probijale targete monetarnog rasta,
okvire monetarnog targetiranja koji su bili primenjivani trebalo bi
najbolje posmatrati kao mehanizam transparentnog saop
š
tavanja kako se
monetarna politika usmerava ka ostvarivanju inflacionih ciljeva i kao
sredstvo pove
ć
anja odgovornosti centralne banke.
Ve
ć
i broj zemalja je sa zavi
šć
u posmatrao uspeh re
ž
ima nema
č
ke
monetarne politike u ostvarivanju niske inflacije,
š
to obja
š
njava za
š
to je
ista izabrana za zemlju sidra Mehanizma za odr
ž
avanje deviznog kursa
(
Exchange Rate Mechanism – ERM
). Jasan znak uspeha Nema
č
ke
pojavio
se
nakon
ujedinjenja
Nema
č
ke
1990.
godine.
Uprkos
privremenom porastu inflacije usled ujedinjenja, zahteva za visokim
platama i fiskalne ekspanzije, Bundesbanka je bila sposobna da spre
č
i
ugradnju tih privremenih efekata u inflacioni proces, i do 1995. godine
inflacija je pala ispod normativnog cilja inflacije Bundesbanke od 2%.
80
Iskustvo Nema
č
ke i
Š
vajcarske ilustruje da se zna
č
ajan deo uspeha
monetarne politike dveju zemalja bazirao na aktivnom kori
šć
enju
strategije monetarnog targetirnja kako bi se jasno saop
š
tila dugoro
č
na
strategija kontrole inflacije. Obe centralne banke su koristile monetarno
targetiranje da jasno izraze ciljeve monetarne politike i da objasne da, u
80
F. S. Mishkin
,
Strategija monetarne politike: Kako smo dospeli ovde?
,
Panoeconomicus 4, 2006, str. 354 – 358.

139
praksi. Imaju
ć
i pomenuto u vidu, period postavljanja inflacionog t argeta
je obi
č
no 18 - 24 meseca.
Prihvatanje targetiranja inflacije se
š
irilo od ranih devedesetih godina
pro
š
log veka kada su mnoge razvijene, ali i zemlje u razvoju, prihvatile
ovaj re
ž
im monetarne politike. Prva zemlja koja je prihvatila inflaciono
targetiranje kao okvir monetarne politike je Novi Zeland 1990. godine,
slede Kanada 1991. godine, Velika Britanija 1992. godine.
Inflaciono targetiranje je prihvatljiva monetarna strategi ja iz dva
razloga:
81
Monetarna politika u su
š
tini mo
ž
e posti
ć
i nisku i stabilnu stopu
inflacije, bar u prose
č
noj vrednosti tokom relativno dugog (jedna
do dve godine) vremenskog perioda. Naprotiv, monetarne vlasti
ne mogu i ne treba da postignu alternativne ciljeve odnosno
realne ekonomske varijable stope nezaposlenosti, nivoa i li stope
rasta realnog dohotka, stopu ekonomskog rasta, realni devizni
kurs i sli
č
no;
Stabilnost cena doprinosi op
š
tem ekonomskom blagostanju
č
ine
ć
i cenovni sistem transparentnim, izbegavaju
ć
i ne
ž
eljene
redistribucije dohotka i smanjuju
ć
i neizvesnost koja
š
teti
dugoro
č
nom investiranju i ekonomskom rastu.
Ve
ć
ina zemalja koje su prihvatile inflaciono targetiranje napustile su
druge strategije monetarne politike, odnosno, strategiju deviznog kursa
ili monetarnog targetiranja. Klju
č
na razlika inflacionog targetiranja u
odnosu na gore obrazlo
ž
ene re
ž
ime je nedostatak eksplicitnog i
jedinstvenog intermedijarnog targeta, kao
š
to je devizni kurs u strategiji
targetiranja kursa odnosno monetarni agregat u slu
č
aju monetarnog
targetiranja. Iako strategija inflacionog targetiranja mo
ž
e imati razli
č
ite
forme i podvarijante, slede
ć
i elementi se mogu identifikovati kao
karakteristi
č
ni za odnosnu monetarnu strategiju:
82
ne postoji eksplicitni intermedijarni target;
stabilnost cena je primarni i finalni cilj monetarne politike;
finalni cilj je i kvantifikovan, tzv. numeri
č
ki target stope
inflacije;
č
esta komunikacija sa javno
šć
u i, shodno tome, transparentna
monetarna politika;
centralna banka ima ve
ć
u odgovornost za postizanje odnosno
poga
đ
anje postavljenih targeta inflacije.
81
H. Genberg,
Inflation Targeting – The Holy Grail of Monetary Policy
, HKIMR
Working Paper No. 2/2002, 2002.
82
F. S. Mishkin,
Monetary Policy Strategy
, MIT Press, 2007.
140
U pore
đ
enju sa ostalim monetarnim strategijama, inflaciono targetiranje
se direktno fokusira na cenovnu stabilnost, a ne indirektno putem
odre
đ
enog indikatora kao
š
to je ponuda novca (monetarni agregat) ili
devizni kurs. Naime, direktno targetiranje inflacije podrazumeva da je
nominalno sidro u isto vreme i finalni cilj, dok se u indirektnim
monetarnim strategijama tipa monetarnog targetiranja i targetiranja
deviznog kursa kao sidro koristi intermedijarni target putem kog se
indirektno kontroli
š
e finalni cilj. Sa tim u vezi, postavlja se pitanje da li
je inflaciono targetiranje uop
š
te monetarna strategija jer je intermedijarni
cilj (target) u isto vreme i finalni cilj (target). Ipak, inflaciono targetiranje
jeste strategija monetarne politike jer podrazumeva strukturni pristup
postizanju ciljeva. Klju
č
nu razliku izmeñu potpuno diskrecionih
monetarnih strategija i targetiranja inflacije predstavlja procedura izbora
cilja monetarne politike (planski pristup i niz projekcija), na
č
in
postizanja cilja (simulacija vi
š
e scenarija kao rezultat modelskih
projekcija), kao i visoka transparentnost sprovo
đ
enja monetarne politike.
Strategija
inflacionog targetiranja uklju
č
uje direktno i aktivno
oblikovanje inflatornih o
č
ekivanja. U prilog pomenutom slu
ž
i i
konstatacija da je
″
targetiranje inflacije na
č
in manipulacije o
č
ekivanjima
u vezi sa budu
ć
om inflacijom
″
.
83
Za razliku od strategije deviznog kursa
kao nominalnog sidra i targetiranja monetarnog agregata, strategija
inflacionog targetiranja uklju
č
uje znatno vi
š
e informacija u proces
dono
š
enja odluka (na primer: inflatorna o
č
ekivanja, nominalne i realne
kamatne stope, nominalni i realni devizni kurs, jaz autputa, tr
ž
i
š
te radne
snage, uvozne cene, proizvoña
č
ke cene, bud
ž
et). Razmatranje navedenih
varijabli podrazumeva i sposobnost da se predvidi njihovo kretanje u
budu
ć
nosti kako bi se projektovala inflacija, kao i odstupanje o
č
ekivane
inflacije od postavljenog targeta. Na osnovu projekcija odstupanja
o
č
ekivane inflacije od postavljenog targeta formuli
š
e se funkcija reakcije
centralne banke u smislu postavljanja referentne kamatne stope. Tako
đ
e,
neophodno je odabrati pravi inflacioni target tj. indeks cena. Po
ž
eljno je
da indeks cena ne uklju
č
uje cene onih proizvoda na koje centralna banka
nema uticaja – regulisane (administrirane) cene, cene poljoprivrednih
proizvoda, kao i cene energenata.
Ukoliko se pomenute cene isklju
č
e iz
indeksa potro
š
a
č
kih cena dobija se bazna inflacija.
Na po
č
etku je
prihvatljivo
targetirati
baznu
inflaciju
zbog
manje
verovatno
ć
e
proma
š
aja targeta i, shodno tome, sticanja kredibiliteta nove monetarne
strategije. Me
đ
utim, treba imati u vidu da bazna inflacija nije toliko
razumljiva tr
ž
i
š
nim u
č
esnicima kao indeks potro
š
a
č
kih cena, otuda
potreba da se targetira upravo indeks potro
š
a
č
kih cena kao refleksija
ukupne inflacije. Nacionalne ekonomske vlasti nemaju uticaja na
83
N. Fabris
,
Inflation Targeting With Special Review on Application in Serbia,
Panoeconomicus, 53(4), 2006b, str. 389-405.

142
Sprovo
đ
enje strategije inflacionog targetiranja u pogledu odnosa
operativnog
targeta
i
finalnog
cilja
(nominalnog
si dra)
se
pojednostavljeno mo
ž
e prikazati slede
ć
im identitetom:
84
∆Rt=γ (πe t+j
–
π
*t+j)
Rt
- predstavlja instrument monetarne politike odnosno kamatnu stopu
; ̟
et+j
o
č
ekivanu stopu inflacije u periodu
t+j
u zavisnosti od perioda
targetiranja inflacije
; ̟
*t+j
inflacioni target za period
t+j
;
γ
je parametar reakcije monetarne vlasti;
a
j
broj perioda (ve
ć
i od nule) potreban instrumentu monetarne politike
Rt
da dostigne maksimalni efekat na inflaciju.
Pravilo reakcije centralne banke, prikazano prethodnim i dentitetom,
ukazuje da je za sprovo
đ
enje inflacionog targetiranja neophodno:
adekvatno postaviti inflacioni target
(̟
*
);
postaviti instrument monetarne politike (
R
);
pribli
ž
no poznavati vreme delovanja instrumenata monetarne
politike (vremensku docnju monetarne transmisije,
j
);
uspe
š
no predvideti inflaciju (o
č
ekivana inflacija,
e
).
Dok se postavljanje inflacionog targeta vr
š
i u skladu sa razmatranjem
niza analiti
č
kih i institucionalnih faktora, selekcija ostalih indikatora se
pre svega bazira na empirijskim procenama o dinamici inflacije i
efektivnosti
monetarne
politike.
Empirijska
procena
neophodnih
indikatora
za
targetiranje
inflacije
se
zasniva
na
razli
č
itim
ekonometrijskim modelima. Opasnost pri sprovo
đ
enju politike ciljanja
inflacije je nemogu
ć
nost centralne banke da predvidi i uti
č
e na sve
makroekonomske varijable koji uti
č
u na krajnji cilj. Naime, u model se
ne mogu uklju
č
iti sve varijable od uticaja na inflaciju. Posebno, na
eksterne faktore (
š
okove) centralna banka ne samo da nema uticaja, ve
ć
ih ne mo
ž
e ni predvideti. Pomenute neizvesnosti kreiraju opasnost od
proma
š
aja inflacionog targeta
č
ime se uru
š
ava kredibilitet monetarnih
vlasti i uspostavljene strategije monetarne politike. A veza izme
đ
u
monetarnog kredibiliteta i inflatornih o
č
ekivanja je jasna, ba
š
kao i veza
inflatornih o
č
ekivanja i inflacije.
Monetarna politika u strategiji inflacionog targetiranja se nalazi izme
đ
u
dva ekstrema – diskrecije i rigidnog pravila. Ukoliko monetarna vlast
deluje u jasno formulisanom okviru u kom su unapred def inisani op
š
ti
ciljevi i taktika, re
č
je o ograni
č
enoj diskreciji. Inflaciono targetiranje
84
P. R. Masson, M. A. Savastano i S. Sharma
,
The Scope for Inflation Targeting
in Developing Countries
, IMF Working Paper WP/97/130, 1997.
143
obezbe
đ
uje okvir monetarne politike uz odre
đ
enu strukturu i disciplinu,
ne elimini
š
u
ć
i u potpunosti fleksibilnost monetarne politike. Drugim
re
č
ima, strategija inflacionog targetiranja kombinuje pozitivne aspekte
striktnih pravila monetarne politike (disciplina i eliminisanje
″skretanja
od cilja inflacije
″
) i diskrecije (fleksibilnost monetarne politike).
Zemlje u razvoju,
za razliku od razvijenih zemalja, vi
š
e pa
ž
nje
posve
ć
uju formalnom institucionalnom okviru
š
to se mo
ž
e tuma
č
iti
krhko
š
ću makroekonomske stabilnosti, ″
nani
ž
e
″
rigidnim inflatornim
o
č
ekivanjima,
manje
razvijenim
finansijskim
tr
ž
i
š
tem,
lo
š
ijom
pozicijom monetarnih vlasti u smislu nezavisnosti, ve
ć
oj podlo
ž
nosti
valutnim krizama i kona
č
no nedovoljno sna
ž
nim kredibilitetom
monetarnih vlasti. Slede
ć
a razlika izme
đ
u razvijenih i zemljama u
razvoju u sprovo
đ
enju strategije inflacionog targetiranja je manje
oslanjanje emergentnih ekonomija (bar u po
č
etku primene ove
monetarne strategije) na ekonometrijske modele uz
č
e
šć
e intervencije na
deviznom tr
ž
i
š
tu. Zemlje u razvoju formuli
š
u inflacione targete za kra
ć
i
period u obliku koridora, a ne centralne vrednosti. Razlike su svakako
posledica strukturnih promena kroz koje prolaze zemlje u razvoju i
tranziciji usled kojih postaju podlo
ž
ne razli
č
itim
š
okovima, a posebno
eksternom
š
oku naglih priliva/odliva tokova kapitala. Ve
ć
ina centralnih
banaka u zemljama u razvoju su napredovale u organizacionom aspektu
kako bi unapredile transparentnost i odgovornost prema javnosti
č
estim
izve
š
tavanjima o done
š
enim odlukama i publikovanjem izve
š
taja o
inflaciji.
Strategija inflacionog targetiranja ima pozitivne efekte u vidu sni
ž
avanja
stope inflacije na dugi rok, slabijeg reagovanja inflacije na
š
okove
deviznog kursa i cena nafte, ja
č
anja nezavisnosti i pobolj
š
anja
efikasnosti monetarne politike. Ipak, koristi primene inflacionog
targetiranja su ve
ć
e ukoliko su zemlje ve
ć
izvr
š
ile dezinflaciju i mogu da
postave stacionarne inflacione targete. Uprkos koristima koje produkuje
re
ž
im inflacionog targetiranja ne mo
ž
e se tvrditi da su performanse
zemalja sa razmatranom strategijon bolje od performansi razvijenih
zemalja koje ne targetiraju inflaciju. Performanse razvijenih zemalja
koje targetiraju inflaciju su sli
č
ne performansama kontrolne grupe
razvijenih
zemalja
bez
eskplicitnog
nominalnog
sidra.
Tako
đ
e,
performanse razvijenih zemalja koje targetiraju inflaciju su znatno bolje
od performansi zemalja u razvoju sa istom strategijom monetarne
politike.
85
85
F. S. Mishkin i K. Schmidt-Hebbel
,
Does Inflation targeting make a
difference?
, NBER Working Papers 12876, 2007.

145
administrativnih
cena.
Stoga,
prepreke
uspe
š
nom
sprovo
đ
enju
inflacionog targetiranja u tranzicionom procesu se vezuju za nedovr
š
eni
proces restrukturiranja i institucionalnih promena, n edovr
š
eni proces
prilago
đ
avanja
cena,
kao
i
teku
ć
a
dezinflacija
i
monetarna
konvergencija. Dalji izazovi sa kojima se suo
č
avaju tranzicione
ekonomije su u osnovi zajedni
č
ki sa problemima zemalja u razvoju
imaju
ć
i u vidu da tranzicione ekonomije predstavljaju specifi
č
nu grupu
zemalja u razvoju.
Za razliku od razvijenih ekonomija, za zemlje u razvoju pri sprovo
đ
enju
inflacionog targetiranja kriti
č
ni su slede
ć
i aspekti:
87
slabe fiskalne institucije;
slabe finansijske institucije, uklju
č
uju
ć
i nadzor i regulaciju od
strane vlade;
niska kredibilnost monetarnih institucija;
valutna supstitucija i dolarizacija obaveza;
podlo
ž
nost naglim zaustavljanjima priliva kapitala.
Zemlje u razvoju i, u okviru istih, zemlje u tranziciji imaju specifi
č
nosti
koje ih distanciraju u odnosu na razvijene ekonomije. Zemlje u razvoju i
tranziciji se brzo menjaju usled strukturnih promena, ali i podlo
ž
nosti
eksternim
š
okovima kao posledica trgovinske i kapitalne liberalizacije.
Makroekonomski ambijent zemalja u razvoju i tranziciji je
″ranjiviji″
,
varijabilniji i podlo
ž
niji valutnim krizama. Odre
đ
eni faktori su
š
tinski
ote
ž
avaju kombinaciju fleksibilnijeg aran
ž
mana deviznog kursa i
inflacionog targetiranja, dok se ostali institucionalni aspekti (pre svega,
nezavisnost centralne banke, koordinacija fiskalne i monetarn e vlasti,
transparentnost i odgovornost centralne banke, razvoj finansijskog
tr
ž
i
š
ta) mogu pobolj
š
ati.
6.2.4. OSTALE MONETARNE STRATEGIJE
Me
đ
unarodni monetarni fond u klasifikaciji re
ž
ima deviznog kursa i
monetarne politike ukazuje da pored deviznog kursa, monetarnog agregata i
inflacionog targeta postoje jo
š
dve opcije re
ž
ima monetarne politike. Jedna
opcija podrazumeva propisan ili podr
ž
an program od strane MMF-a pri
č
emu se odre
đ
uje gornja vrednost za neto doma
ć
u aktivu i donja vrednost
za devizne rezerve. Pod
″
ostalo
″
se podrazumeva monetarni re
ž
im
targetiranja vi
š
e varijabli ili nemogu
ć
nost dobijanja bilo kakve informacije
u vezi sa monetarnom politikom konkretne zemlje.
88
87
F. S
.
Mishkin,
Can Inflation Targeting Work in Emerging Market Countries
,
NBER Working Paper 10646, 2004
88
IMF
,
Classification of Exchange Rate Arrangements and Monetary Policy
Frameworks
, December, 2004,
http://www.imf.org/external/np/mfd/er/2004/eng/1204.htm
146
Re
ž
im sa implicitnim nominalnim sidrom
Kao
š
to naziv re
ž
ima ukazuje, nominalno sidro nije eksplicitno objavljeno
iako implicitno postoji. Monetarna politika targetira odre
đ
enu nominalnu
varijablu koja nije poznata javnosti. Re
ž
im sa implicitnim sidrom pru
ž
a
centralnoj banci zna
č
ajan manevarski prostor i autonomiju. Problem mo
ž
e
biti slaba transparentnost odnosno nemogu
ć
nost predvi
đ
anja monetarne
politike. Klju
č
an preduslov razmatranog re
ž
ima monetarne politike je visok
nivo
kredibiliteta
monetarnih
vlasti
temeljen
na
dugoj
istoriji
makroekonomske stabilnosti. Uz zna
č
ajan kredibilitet je mogu
ć
e uspe
š
no
sidriti inflatorna o
č
ekivanja i bez eksplicitnog objavljivanja nominalnog
sidra odnosno targeta monetarne politike. Najpoznatiji primer implicitnog
nominalnog sidra je slu
č
aj Federalnih rezervi SAD kao kombinacija
targetiranja monetarnih agregata sa elementima targetiranja inflacije.
Targetiranje nominalnog BDP-a
Po
š
to postoji strah da usresre
đ
enost samo na inflaciju mo
ž
e dovesti do
velikih fluktuacija u proizvodnji, predlo
ž
ena je strategija targetiranja
inflacije gdje centralna banka targetira stopu rasta nominalnog BDP-a.
Prednost stope rasta nominalnog BDP-a je
š
to ona u procesu kreiranja
politike nagla
š
ava proizvodnju kao i cene. Ako nominalni BDP predstavlja
cilj, pad predvi
đ
ene stope rasta realne proizvodnje automatski
ć
e
podrazumevati rast targetirane inflacije koju je odredila centralna banka.
Takav rast ima tendenciju stabilizacije jer automatski uslovljava manje
rigidnu monetarnu politiku.
Me
đ
utim i ovaj re
ž
im ima svoje nedostatke.
prvo, nominalni BDP kao cilj primorava centralnu banku da objavi
podatak o potencijalnoj stopi rasta BDP-a. Ovo je problem
š
to
prognoze rasta BDP-a nisu precizne i revidiraju se vremenom.
Usled gre
š
ke prognoze rasta BDP-a monetarne vlasti su podlo
ž
ne
kritikama javnosti.
drugo, informacije o cenama objavljuju se pravovremeno i
č
e
šć
e za
razliku od podataka o nominalnom BDP-u,
š
to elimini
š
e neke od
teoretskih postavki u korist nominalnog BDP-a kao cilja.
tre
ć
e, javnost bolje razume koncept inflacije u potro
š
a
č
kim
cijenama nego koncept nominalnog BDP-a, koji lako mo
ž
e javnost
izjedna
č
iti sa stopom realnog BDP-a.
Ako sumiramo, targetiranje inflacije obuhvata sve prednosti targetiranja
nominalnog BDP-a, a isklju
č
uje probleme koji nastaju zbog mogu
ć
e
konfuzije oko toga
š
ta je zapravo nominalni BDP i politi
č
ki ote
ž
avaju
ć
e
okolnosti koje se javljaju jer se kod nominalnog BDP-a mora objaviti
putanja potencijalne stope rasta istog.

148
politike.
89
Zvani
č
no,
Narodna
banka
Srbije
zapo
č
inje
primenu
monetarnog re
ž
ima inflacionog targetiranja januara 2009. godine
usvajanjem i objavljivanjem Memoranduma o ciljanju (targetiranju)
inflacije kao monetarnoj strategiji.
90
Najvidljivija karakteristika re
ž
ima inflacionog targetiranja je svakako
eksplicitno i javno postavljanje
inflacionih targeta kao primarnog cilja
monetarne politike
. Narodna banka Srbije jeste objavila da je
″
ciljana
stopa inflacije kao godi
š
nja procentualna promena indeksa potro
š
a
č
kih
cena jedina numeri
č
ka smernica za monetarnu politiku koju sprovodi
Narodna
banka
Srbije.
″ Prema tome, pomenuti, više tehnički,
institucionalni i operativni preduslov targetiranja inflacije je ispunjen u
slu
č
aju Srbije. Primarni instrument postizanja inflacionog targeta je
referentna kamatna stopa.
Narodna banka Srbije zvani
č
no koristi
dvonedeljnu, referentnu, repo kamatnu stopu kao glavni instrument
monetarne politike, dok ostali instrumenti imaju samo sporednu ulogu i
doprinose nesmetanoj transmisiji referentne kamatne stope na klju
č
ne
makroekonomske indikatore.
91
Nominalno sidro monetarne politike
predstavljaju inflacioni targeti objavljeni nekoliko (bar dve) godina
unapred u vidu kontinuiranog raspona sa centralnom vredno
šć
u.
Uslov
uspe
š
ne
implementacije
re
ž
ima
inflacionog
targetiranja
je
nezavisnost
centralne
banke
.
Jedan
aspekt
nezavisnosti
je
institucionalne prirode, dakle, nezavisnost monetarne od fiskalne vlasti,
nezavisnost ciljeva i instrumenata monetarne politike. Narodna banka
Srbije je sa institucionalnog aspekta nezavisna. Kao
š
to ukazuje
č
lan 3.
Zakona u Narodnoj banci Srbije
92
, osnovni cilj NBS je da postigne i odr
ž
i
stabilnost cena. Pored istaknutog primarnog cilja, NBS podr
ž
ava vladu u
nameri da podstakne ekonomski rast, ali samo ukoliko to ne ugro
ž
ava
primarni cilj. Dakle, cilj stabilnosti cena je primaran za monetarnu vlast i
ni u kom slu
č
aju ga ne
ć
e podrediti nekom drugom cilju, posebno cilju
ekonomskog rasta (prevashodno cilj vlade) koji je kratkoro
č
no u
konfliktu sa ciljem stabilnosti cena. Narodna banka Srbije sama postavlja
inflacione targete (nezavisnost cilja), dok Monetarni odbor NBS (kao
naju
ž
e rukovode
ć
e telo koje
de facto
donosi klju
č
ne odluke u vezi sa
89
Narodna banka Srbije
,
Memorandum
o novom okviru
monetarne
politike
,
2006.
http://www.nbs.rs/export/internet/latinica/30/memorandum_novi_okvir_mon_pol_0
5092006.pdf
90
Narodna banka Srbije
,
Memorandum Narodne banke Srbije o ciljanju
(targetiranju)inflacije kao monetarnoj strategiji
, 2008a.
http://www.nbs.rs/export/internet/latinica/30/memorandum_monetarna_strategija_
122008.pdf.
91
Narodna banka Srbije
,
Memorandum Narodne banke Srbije o ciljanju
(targetiranju) inflacije kao monetarnoj strategiji
,2008a.
http://www.nbs.rs/export/internet/cirilica/30/30_3/index.html.
92
http://www.nbs.rs/export/internet/cirilica/10/rlinks/nbs_200372.pdf.
149
monetarnom politikom) ima potpunu slobodu u odabiru adekvatne
kombinacije instrumenata monetarne politike (nezavisnost instrumenata)
kako bi se postigli targetirani nivo primarnog i finalnog cilja.
Slede
ć
i aspekt nezavisnosti je mogu
ć
nost smene guvernera od strane
vlade
odnosno
drugih
tela
pod
formalnom
(ili
neformalnom)
ingerencijom vlade. U slu
č
aju Srbije, guvernera bira Narodna skup
š
tina,
dok viceguvernere bira Savet NBS. Imaju
ć
i u vidu odnos politi
č
kih snaga
u Vladi Republike Srbije i Narodnoj skup
š
tini, izbor guvernera je
direktno podlo
ž
an politi
č
kom uticaju.
Š
to se ti
č
e ovog aspekta
nezavisnosti mora se ista
ć
i da je od oktobra 2000. godine do 2004. godine
(godina izbora sada
š
njeg guvernera), Narodna banka Srbije promenila
č
etiri guvernera. Iako je prose
č
an mandat guvernera
š
est godina, Srbija je
za period od
č
etiri godine promenila
č
etiri guvernera.
93
Setimo se jednog
od ekstremnih primera Federalnih rezervi i guvernera Alena Grinspena
(
Alan Greenspan
) koji je na toj funkciji bio 19 godina (1987 -2006.
godine).
Š
to je du
ž
i period odre
đ
eni guverner na vlasti, odnosno
š
to je
manja mogu
ć
nost smene guverenera, nezavisnost monetarne vlasti je
ve
ć
a. U Srbiji promena
č
etiri guvernera u relativno kratkom periodu od 8
godina nije povoljan indikator nezavisnosti, ali su izvesna i pobolj
š
anja
jer je period pripreme i zvani
č
nog sprovo
đ
enja inflacionog targetiranja
sprovodio (sprovodi) isti guverner.
Č
este smene samo destabilizuju
makroekonomsku situaciju i podi
ž
u nepoverenje u centralnu monetarnu
vlast, monetarnu politiku, te doma
ć
u valutu, a op
š
te nepoverenje je
direktno
povezano
sa
inflatornim
o
č
ekivanjima
i
finansijskom
euroizacijom. Op
š
ta ocena je da je na nezavisnosti monetarne vlasti u
Srbiji dosta u
č
injeno.
Drugi aspekt odnosa vlade i Narodne banke Srbije ti
č
e se koordinacije u
vo
đ
enju ekonomske politike,
š
to je i dalje kriti
č
na ta
č
ka u sprovo
đ
enju
novog re
ž
ima. Prema tome, slede
ć
i uslov neophodan za poga
đ
anje
inflacionog
targeta
kao
sidra
inflatornih
o
č
ekivanja
predstavlja
koordinacija monetarne i fiskalne vlasti
.
″U režimu ciljanja inflacije
koordinacija monetarne i fiskalne politike je od klju
č
nog zna
č
aja, budu
ć
i
da njihova potencijalna nekonzistentnost mo
ž
e da ugrozi ne samo
ostvarenje cilja već i kredibilitet samog režima inflatornog targetiranja.″
94
Pred objavljivanje zvani
č
ne promene monetarne strategije decembra
2008. godine, Narodna banka Srbije je postigla sporazum sa Vladom
Republike Srbije
95
kako bi se koordinisale akcije monetarne i fiskalne
vlasti
u
cilju
izbegavanja
proma
š
aja
inflacionih
targeta
usled
93
N. Fabris
,
Inflation Targeting With Special Review on Application in Serbia
,
Panoeconomicus, 53(4), 2006b, str. 389-405.
94
Narodna banka Srbije
,
Memorandum Narodne banke Srbije o ciljanju
(targetiranju )inflacije kao monetarnoj strategiji
, 2008.
95
Narodna banka Srbije
,
Sporazum Narodne banke Srbije i Vlade Republike
Srbije o ciljanju (targetiranju) inflacije
, 2009.

151
na iste. Bitno je, ukoliko do
đ
e do proma
š
aja inflacionog targeta, objasniti
javnosti razloge za proma
š
aj, jer ustaljeni proma
š
aji targeta
č
ine
monetarnu strategiju besmislenom a monetarnu politiku ostavlja bez
nominalnog sidra. Pomenuti aspekti su minimalni kako bi se monetarna
politika ocenila transparentnom. Vi
š
i nivo transparentnosti podrazumeva i
objavljivanje modela pomo
ć
u kog se prognozira inflacija, kao i modela
koji predstavlja reakciju monetarne vlasti imaju
ć
i u vidu postavljeni
inflacioni target i prognoziranu inflaciju (funkcija reakcije centralne
banke).
″
Narodna banka Srbije nastavlja proces ja
č
anja transparentnosti
monetarne politike i efikasne komunikacije sa javno
šć
u. Monetarni odbor
Narodne banke Srbije, prema utvrñenom rasporedu sednica, donosi
odluke o monetarnoj politici i redovno obave
š
tava javnost o ostvarenju
utvrñenih ciljeva za inflaciju i merama koje predujma radi njihovog
ostvarivanja u budu
ć
nosti.
″
99
Op
š
ta ocena je da je transparentnost
monetarne
politike
podignuta
na
visok
nivo.
Pored
osnovne
transparentnosti
u
pogledu
redovne
komunikacije
sa
javno
šć
u
(guvernerova obra
ć
anja javnosti, redovno a
ž
uriranje odluka i statisti
č
kih
podataka na Internet sajtu NBS, redovno, kvartalno publikovanje
Izve
š
taja o inflaciji sa svim neophodnim elementima, raspored sednica
Monetarnog odbora i donete odluke) postignute jo
š
u fazi pripreme za
zvani
č
no
uvo
đ
enje
inflacionog
targetiranja
od
2006.
godine,
sa
zvani
č
nom primenom nove monetarne strategije Narodna banka Srbije je
eksplicitno objavila strategiju i ciljeve monetarne politike, kao i klju
č
ne
principe inflacionog targetiranja (dakle, zaokru
ž
en je monetarni okvir
ciljanja inflacije).
Š
to je jo
š
va
ž
nije sa aspekta visokog nivoa
transparentnosti, objavljen je srednjoro
č
ni model inflacionog targetiranja
š
to se uobi
č
ajeno
č
ini u poodmakloj fazi inflacionog targetiranja imaju
ć
i
u vidu da se u pripremnom periodu vr
š
i testiranje modela.
Su
š
tinski preduslov re
ž
ima inflacionog targetiranja ti
č
e se
pitanja
nominalnog sidra
. Nekada
š
nje sidro – devizni kurs, vi
š
e ne bi trebalo da
predstavlja sidro, ni
de jure
, ni
de facto
. Jer od ispunjenosti pomenutog
preduslova, zavisi i ispunjenost slede
ć
eg – da je inflacioni target
isklju
č
ivo sidro inflatornih o
č
ekivanja. Ukoliko devizni kurs nije target
tada bi trebalo slobodno da fluktuira, bez redovnih, planiranih i
č
estih
intervencija na deviznom tr
ž
i
š
tu kako bi se kretanje kursa ograni
č
ilo. U
re
ž
imu upravljanog fluktuiranja dozvoljene su
ad hoc
intervencije na
deviznom tr
ž
i
š
tu samo u slu
č
aju ugro
ž
enosti normalnog funkcionisanja
deviznog tr
ž
i
š
ta i finansijske stabilnosti.
″
Narodna banka Srbije sprovodi
re
ž
im rukovo
đ
eno plivaju
ć
eg deviznog kursa, koji podrazumeva pravo
intervencija u slu
č
aju znatnih dnevnih oscilacija na deviznom tr
ž
i
š
tu,
99
Detaljnije o osnovnim principima re
ž
ima inflacionog targetiranja videti na veb
sajtu Narodne banke Srbije, link:
http://www.nbs.rs/export/internet/cirilica/30/30_3/index.html.
152
ugro
ž
enosti finansijske i cenovne stabilnosti i za
š
tite adekvatnog nivoa
deviznih rezervi.
″
100
Finansijsko tr
ž
i
š
te bi trebalo da bude relativno razvijeno (duboko)
kako bi kanal kamatne stope, klju
č
ni kanal u strategiji inflacionog
targetiranja, mogao adekvatno delovati na
ž
eljene indikatore i finalni
cilj.
Dominacija
kanala
kamatne
stope
u
monetarnom
transmisionom
mehanizmu je kompleksnije pitanje i zavisi od nivoa finansijske
euroizacije.
Š
to je ve
ć
i deo ekonomije euroizovan, manji je prostor za
delovanje doma
ć
e referentne kamatne stope. Otuda pitanje finansijske
euroizacije, kanala kamatne stope i kanala deviznog kursa (i
š
ire,
monetarni transmisioni mehanizam), i razvijenost finansijskog tr
ž
i
š
ta,
direktno su povezani te je te
š
ko izvu
ć
i odreñeni indikator iz konteksta. U
okviru razvijenosti finansijskog tr
ž
i
š
ta uklju
č
ena je i razvijenost deviznog
tr
ž
i
š
ta. Razvijenije devizno tr
ž
i
š
te odnosno duboko tr
ž
i
š
te sa ve
ć
im
deviznim obrtom (prometom) neophodno je za
š
to slobodnije fluktuiranje
deviznog kursa. U uslovima „plitkog” deviznog tr
ž
i
š
ta izostanak svake
devizne transakcije se oseti odnosno reflektuje na devizni kurs, te su
intervencije centralne banke nu
ž
ne kako bi se spre
č
ile prevelike dnevne
oscilacije kursa i finansijska nestabilnost.
Monetarni transmisioni mehanizam treba da je relativno predvidiv i
poznat bez obzira na nu
ž
nu vremensku docnju u delovanju pojedinih
instrumenata i du
ž
ini transmisije efekata putem pojedinih kanala
monetarne transmisije. Potrebno je poznavati strukturni i vremenski
aspekt monetarnog transmisionog mehanizma.
Vremenski aspekt monetarnog transmisionog mehanizma podrazumeva
poznavanje vremenske docnje odnosno vremenskog pomaka u delovanju
pojedinih
instrumenata
monetarne
politike.
Na
primer,
zbog
kompleksnosti transmisionih efekata u delovanju kamatne stope, znatno
vi
š
e vremena je potrebno da bi se osetili efekti promene referentne
kamatne stope na me
đ
ubankarske kamatne stope, kreditne aktivnosti
odnosno investicionu i li
č
nu potro
š
nju, agregatnu tra
ž
nju, nivo cena i
privrednu aktivnost. Ali je zato kanal deviznog kursa brz i efikasan.
Depresijacija deviznog kursa se veoma brzo direktno preliva na
potro
š
a
č
ke cene putem direktnog poskupljenja uvoznih proizvoda u
potro
š
a
č
koj korpi i putem poskupljenja uvoznih inputa (direktni kanal
transmisije promene deviznog kursa).
Strukturni aspekt monetarnog transmisionog mehanizma podrazumeva
poznavanje dominantnog kanala, inferiornih kanala i njihovu meñusobnu
povezanost. Konkretno, kanal kamatne stope treba da dominira, dok kanal
deviznog kursa treba da je sekundaran u re
ž
imu targetiranja inflacije. I
100
Ibidem
.

154
zatim, kanal kamatne stope ne deluje na agregatnu tra
ž
nju
regularnom transmisijom, ve
ć
na kurs i putem kursa se posti
ž
e
target;
i tre
ć
e,
š
pekulativni, portfolio kapital je po prirodi nestabilan,
sklon naglim odlivima uz mogu
ć
nost zna
č
ajne destabilizacije
tr
ž
i
š
ta.
U Srbiji je data kombinacija dominantna: rast kamatne stope - apresijacija
kursa (ili spre
č
avanje depresijacije) - postizanje inflacionog targeta.
Jedina lo
š
ija varijanta me
đ
uzavisnosti kanala kamatne stope i deviznog
kursa je potpuno odsustvo kanala kamatne stope odnosno situacija da
kamatna stopa nema nikakav uticaj na devizni kurs. Takva situacija je
postojala u okolnostima primene deviznog kursa kao nominalnog sidra u
Srbiji, ali je uvo
đ
enjem inflacionog targetiranja od 2006. godine postignut
zna
č
ajan napredak po pitanju funkcionisanja repo operacija, kupovine
repo (dvonedeljnih) hartija od vrednosti od strane poslovnih banaka.
Zaklju
č
ak je da je potrebno pre
ć
i na slede
ć
u, povoljniju varijantu, dakle
ja
č
ati kanal kamatne stope kako bi se mogla dopustiti zna
č
ajnija
fluktuacija kursa dinara u postoje
ć
em re
ž
imu. Naravno, ja
č
anje kanala
kamatne stope, a slabljenje deviznog kursa kao kanala monetarne
transmisije, u direktnoj je vezi sa finansijskom euroizacijom. Potrebno je
oslabiti finansijsku euroizaciju ja
č
anjem poverenja u doma
ć
u valutu,
ve
ć
im baziranjem kreditnih i
š
tednih aktivnosti na doma
ć
oj valuti, jer
samo u takvim okolnostima postoji prostor za ja
č
anje kanala kamatne
stope uz slabljenje kanala deviznog kursa. Jedan deo posla u vezi sa
ja
č
anjem poverenja u doma
ć
u valutu mo
ž
e svojim kredibilitetom i
transparentnom (i uspe
š
nom) monetarnom politikom pobolj
š
ati centralna
banka, ali samo kretanje kursa i poverenje u valutu u su
š
tini predstavlja
odraz
″zdravlja″
ekonomije. U uslovima hroni
č
ne i rastu
ć
e eksterne
neravnote
ž
e u Srbiji (slab izvozni sektor i
č
vrsto oslanjanje na uvoz kao
potro
š
nu robu i kao input u proizvodnom procesu), sporog
″
catching-up
″
procesa, relativno visoke stope nezaposlenosti, visokog politi
č
kog rizika i
uticaja politi
č
kih na ekonomske faktore, nije mogu
ć
e zna
č
ajnije podsta
ć
i
rast poverenja u doma
ć
u valutu, oslabiti finansijsku euroizaciju, oja
č
ati
kanal kamatne stope uz slabljenje kanala deviznog kursa. Bez strukturnih
reformi i stimulacije realne ekonomije, pre svega izvoznog i uvozno-
supstitutivnog sektora, nije mogu
ć
e u
č
initi zna
č
ajnije pomake na polju
navedenih problema u sprovo
đ
enju inflacionog targetiranja.
Status quo
bi
zna
č
io dalju restriktivnost monetarne politike, kao i dalje balansiranje
izme
đ
u kamatne stope i deviznog kursa kao operativnih targeta. Iz
navedenog proizilazi i dalje
č
vrsto upravljanje fluktuacijama deviznog
kursa, pri
č
emu se u pozadini ne krije monetarni problem, ve
ć
problem
realne ekonomije dok monetarna politika samo sanira strukturne
debalanse.
155
U srpskoj ekonomiji dominantan kanal u monetarnoj transmisiji je kanal
deviznog kursa, a ne kanal kamatne stope. Putem kanala kamatne stope,
pove
ć
anje referentne kamatne stope bi trebalo rezultirati promenom
aktivnih i pasivnih, kratkoro
č
nih i dugoro
č
nih kamatnih stopa na
me
đ
ubankarskom
tr
ž
i
š
tu,
uz
poskupljenja
pozajmica
odnosno
destimulacije kreditnih aktivnosti. U slu
č
aju srpske ekonomije, pove
ć
anje
referentne kamatne stope nije smanjilo kreditnu aktivnost. Za doma
ć
u
kreditnu aktivnost je zna
č
ajnija referentna kamatna stopa eurozone
(odnosno, Euribor kao kamatna stopa na me
đ
ubankarskom tr
ž
i
š
tu euro-
zone), a ne nacionalna referentna kamatna stopa. Dominantni uticaj
Euribor-a u pore
đ
enju sa doma
ć
om referentnom kamatnom stopom
proizilazi iz valutnog neslaganja odnosno finansijske euroizacije. Ali
zato, podizanje referentne kamatne stope deluje na nominalnu i realnu
apresijaciju deviznog kursa dinara
š
to smanjuje inflatorna o
č
ekivanja
zahvaljuju
ć
i
dominaciji
kanala
deviznog
kursa
u
transmisionom
mehanizmu.
Sputavanje
inflatornih
pritisaka
se
uglavnom
vr
š
i
posredstvom apresijacije deviznog kursa odnosno spre
č
avanja zna
č
ajnije
depresijacije deviznog kursa dinara.
6.4. CILJEVI I STRATEGIJA MONETARNE POLITIKE
EVROPSKE CENTALNE BANKE
Legalni okvir
za funkcionisanje jedinstvene monetarne politike
predstavljaju Ugovor o EU (ili Ugovor iz Mastrihta) i Statut Evropskog
sistema centralnih banaka (ESCB) i ECB. Statut je inaugurisao ECB i
ESCB u junu 1998. godine. ECB je osnovana kao jezgro Eurosistema
odnosno ESCB. ESCB sadr
ž
i ECB i nacionalne centralne banke svih
zemalja
č
lanica EU, odnosno, uklju
č
uje i centralne banke onih zemalja
č
lanica EU koje nisu prihvatile euro. Eurosistem sadr
ž
i ECB i nacionalne
centralne banke onih
č
lanica EU koje su prihvatile euro. Eurosistem i
ESCB
ć
e koegzistirati sve dok postoje
č
lanice EU koje su izvan eurozone.
Primarni cilj
ECB je odr
ž
avanje stabilnosti cena. Inflacioni cilj
ECB, meren harmonizovanim indeksom potro
š
a
č
kih cena (HICP)
102
, je
odr
ž
avanje stope inflacije blizu, ali ispod 2% u srednjem roku. Primarni
cilj stabilnosti cena definisan je
č
lanom 105 Ugovora o EU:
″
ukoliko se
ne ugro
ž
ava cilj stabilnosti cena, Eurosistem
ć
e tako
đ
e podr
ž
ati op
š
tu
ekonomsku politiku Zajednice doprinose
ć
i postizanju ciljeva Zajednice.
Pomenuto uklju
č
uje visok nivo zaposlenosti i odr
ž
iv, neinflatorni,
ekonomski rast.
″
103
Prema tome, Ugovor o EU postavlja jasnu hijerarhiju
102
Inflacija ukazuje na op
š
ti rast nivoa potro
š
a
č
kih cena i meri se putem indeksa
koji se harmonizuje za sve
č
lanice EU. Harmonizovani indeks potro
š
a
č
kih cena ili
HICP predstavlja meru inflacije koju ECB koristi kako bi definisala i procenila
stabilnost cena u euro – zoni.
103
European Central Bank:

157
politike na eurozonu prenose sa vremenskim pomakom od dve godine
ili du
ž
e.
104
Ekonomska analiza
se bazira na kratkoro
č
nom do srednjero
č
nom
periodu i sadr
ž
i niz indikatora ekonomske i finansijske statistike koji
su od uticaja na nivo i kretanje cena. Pomenuta analiza poku
š
ava da
identifikuje ekonomske
š
okove relevantne za razumevanje kretanja
cena, kao i trendove autputa u kratkom i srednjem roku u kontekstu
analize
privrednog ciklusa.
Analiza se
odnosi na ekonomsku
aktivnost, cenovne i tro
š
kovne indikatore, prvenstveno na agregatnom
nivou (nivo eurozone), ali i sa sektorskog i nacionalnog aspekta.
Obuhvat
š
irokog spektra indikatora omogu
ć
ava predvi
đ
anje dinamike
tra
ž
nje za dobrima, uslugama i na tr
ž
i
š
tu faktora proizvodnje i to na
kratak rok. Bazu za dono
š
enje odluka Upravnog saveta ECB
predstavljaju upravo projekcije klju
č
nih makroekonomskih indikatora
u eurozoni koje su sastavni deo ekonomske analize.
Monetarna analiza
se odnosi na srednjero
č
ni i dugoro
č
ni vremenski
period i uklju
č
uje indikatore monetarnog i kreditnog razvoja.
105
Monetarna analiza u osnovi reflektuje fundamentalni ekonomski
princip dugoro
č
ne neutralnosti novca, odnosno,
č
injenice da je u
dugom roku inflacija monetarni fenomen. Analiza se bazira na
š
irokom spektru monetarnih, finansijskih i ekonomskih informacija uz
primenu razli
č
itih tehnika i metoda
š
to omogu
ć
ava procenu trenda
monetarnih indikatora i posledica po cenovnu stabilnost. ECB je
objavila referentnu vrednost godi
š
njeg rasta
š
ireg monetarnog
agregata M3 na nivou od 4.5% u decembru 1998. godine. Izbor M3
agregata se obja
š
njava sna
ž
nom korelacijom datog agregata i nivoa
cena.
Š
irenje monetarnog agregata iznad referentnog nivoa ukazuje na
inflatorni pritisak, i obrnuto. Iako je referentna vrednost monetarnog
agregata
postavljena,
monetarna
politika
eurozone
ne
reaguje
automatski na devijaciju rasta M3 od referentnog nivoa. Upravni
savet ECB je pro
š
irio i konkretizovao monetarni aspekt analize 2007.
godine.
106
ECB je nezavisna i autonomna, broj i dejstvo instrumenata
monetarne
politike
su
impresivni,
neprimerene
fiskalne
ekspanzije nisu dopu
š
tene(nacionalne centralne banke nemaju
mogu
ć
nost vo
đ
enja sopstvene monetarne politike), a politi
č
ki
104
O. Issing,
Considerations on monetary policy strategies for accession countries,
2003,
http://www.ecb.int/press/key/date/2003/html/sp030228.en.html.
105
Detaljnije o promenama monetarne analize uvedenim 2007. godine od strane
Upravnog saveta ECB, videti u Evropska centralna banka (2008).
106
Ibidem
.
158
uticaj vlada zemalja
č
lanica na ECB je slab. Ipak, uz
mogu
ć
nost
ispunjenja
ve
ć
ine
pretpostavki
uspe
š
nog
inflacionog targetiranja, strategija monetarne politike koji
primenjuje ECB nije inflaciono targetiranje. Suprotno rutini
zemalja koje targetiraju inflaciju, a sli
č
no praksi Federalnih
rezervi (FED - a), ECB ne prioretizuje transparentnost. Nije
sasvim jasno kako Savet ECB donosi odluke o kamatnim
stopama, a interne diskusije predstavljaju tajnu. Tako
đ
e, ECB
ne objavljuje zvani
č
ne inflacione prognoze. Kao i u slu
č
aju
Sjedinjenih Ameri
č
kih Dr
ž
ava, monetarna politika EMU te
ž
i
fleksibilnosti
tako
da
mo
ž
e
efikasno
odreagovati
na
potencijalne pretnje po cenovnu stabilnost, uklju
č
uju
ć
i i
iznenadne doga
đ
aje odnosno
š
okove (krize tr
ž
i
š
ta kapitala,
š
okovi cena uvoznih proizvoda, deflacija, rat, teroristi
č
ki
napadi). Fleksibilnost ECB se reflektuje i putem asimetrije
inflacionog targeta. Postavljaju
ć
i gornju granicu inflacije na
2%, vo
đ
enje monetarne politike mo
ž
e biti zbunjuju
ć
e za
tr
ž
i
š
ne u
č
esnike u uslovima nulte inflacije ili deflacije, jer
donja granica ne postoji i nije jasna reakcija centralne banke
eurozone u datim situacijama. Prema tome, monetarna politika
ECB je bliža ″
just-do-it
″ pristupu koji praktikuje FED, a dalja
od strategije
č
istog inflacionog targetiranja Velike Britanije ili
Š
vedske. Ipak, monetarna strategija ECB ima nekoliko
zajedni
č
kih aspekata sa re
ž
imom inflacionog targetiranja :
107
kvantitativno definisanje finalnog cilja cenovne stabilnosti (ili
niske i stabilne inflacije),
relativno vi
š
i nivo transparentnosti pri vo
đ
enju monetarne
politike i odgovaraju
ć
a komunikacija sa javno
šć
u. A klju
č
na
razlika u odnosu na re
ž
im targetiranja inflacije je uloga novca
odnosno monetarnih targeta u strategiji monetarne politike.
Evropski
monetarni
institut
je
usvojio
tri
grupe
neophodnih
instrumenta monetarne politike koje je ECB usvojila, sa ciljem da se
omogu
ć
i vo
đ
enje jedinstvene monetarne politike u okviru euro – zone,
kao i da obezbedi neophodan stepen decentralizacije u postupku
realizacije monetarne politike. Radi se o instrumentima koji su ve
ć
postojali kod nacionalnih centralnih banaka, to su:
operacije na otvorenom tr
ž
i
š
tu, tj. transakcije koje se realizuju na
finansijskom tr
ž
i
š
tu na zahtev centralne banke;
marginalne kreditne olak
š
ice;
depozitne olak
š
ice;
kori
šć
enje obavezne rezerve.
107
O. Issing,
In Search of Monetary Stability: The Evolution of Monetary Policy
,
Seventh BIS International Conference 26-27 June 2008.

160
devizni svopovi
, ECB koristi devizne svopove za fino pode
š
avanje
u cilju adekvatnijeg upravljanja likvidno
šć
u i kamatnim stopama
na finansijskom tr
ž
i
š
tu. Ove operacije se sastoje od simultanih
spot i forvard operacija izme
đ
u evra i druge strane valute.
naplata oro
č
enih sredstava
, podrazumeva primanje depozita sa
fiksnim
rokompla
ć
anja
i
sa
fiksnom
kamatnom
stopom.
Nacionalne centralne banke ne daju kolateral u zamenu za
depozite.
U okviru operacije na otvorenom tr
ž
i
š
tu koje sprovodi ECB postoje
č
etiri
vrste operacija:
glavne
operacije
refinansiranja
,
predstavljaju
regularne
transakcije kojima se obezbe
đ
uje likvidnost finansijskog sektora
sa u
š
estalo
šć
u od jedne nedelje i rokom dospe
ć
a od dve nedelje.
Ove operacije su od izuzetnog zna
č
aja za kamatne stope u
evrozoni i ECB ih sprovodi kroz standardne, unapred najavljene
tendere svake nedelje.
dugoro
č
ne operacije refinansiranja (sa rokom dospe
ć
a od tri
meseca)
, ECB koristi ove operacije u cilju obezbe
đ
enja
dugoro
č
ne likvidnosti bankarskog sistema. Kao i glavne operacije
refinansiranja i dugoro
č
ne operacije se odr
ž
avaju na standardnim
tenderima u decentralizovanom maniru.
operacije finog pode
š
avanja (izvr
š
avaju se na ad hoc osnovi)
,
slu
ž
e za upravljanje likvidno
žć
u ali i za uticanje na kamatne
stope. ECB koristi ove operacije za uskla
đ
ivanje sa fluktuacijama
na finansijskom tr
ž
i
š
tu.
strukturalne operacije
, ECB koristi ove operacije kada god
ž
eli
da prilagodi svoju struturalnu poziciju nasuprot finansisjkom
tr
ž
i
š
tu.
Marginalne kreditne olak
š
ice – krediti za likvidnost
: pomo
ć
u tih
kreditnih olak
š
ica, ECB obezbe
đ
uje kredie komercijalnim bankama po
kamatnim stopamam koje su u proseku iznad targetirane kamatne stope
na
poslovima
refinansiranja.
Razliku
izme
đ
u
kamatne
stope
na
marginalne kreditne olak
š
ice i refinansiraju
ć
ih kamatnih stopa odre
đ
uje
Savet ECB, i ona iznosi 100 indeksnih poena ( 1 indeksni poen je 0,01%
zna
č
i 1%). Komercijalne banke koriste ove kredite kada se suo
č
e sa
nedostatkom svojih ukupnih rezervi, a pri tome dodatne rezerve ne mogu
da nabave jeftinije na finansijskom tr
ž
i
š
tu ili od drugih finansijskih
institucija, komercijalne banke pozajmljuju nov
č
ana sredstva regularno, a
to koriste povremeno kada su im potrebne ve
ć
e sume kredita.
109
Depozitne olak
š
ice
: komercijalne banke sa vi
š
kom rezervi na kraju dana
razliku mogu preko no
ć
i deponovati kroz depozitne olak
š
ice ECB po
109
S. Ostoji
ć
,
Osnovi monetarne ekonomije
, Data Status, Beograd, 2009, str. 144.
161
kamatnoj koja je ispod targetirane kamatne stope na refinansiraju
ć
e
poslove. Razliku odre
đ
uje Savet ECB i ta razlika je ograni
č
ena na 1% ili
100 indeksnih poena. Vi
š
kovi rezervi mogu biti u ogromnom iznosu s
obzirom da oni obuhvataju vi
š
kove rezervi iz celokupnog bankarskog
evrosistema. Komercijalne banke mogu plasirati vi
š
ak rezervi ECB uz
odre
đ
enu kamatnu stopu, a kamata se pla
ć
a na iznos deponovanih
sredstava. Zato komercijalne banke uvek mogu deponovati vi
š
ak rezervi
u formi depozitnih olak
š
ica po stopi 1% ili 100 indeksnih poena ni
ž
oj od
targetirane stope na poslovima refinansiranja, a ECB ne
ć
e nikada po toj
kamatnoj stopi odobriti kredite komercijalnim bankama.
110
Obavezne rezerve ECB
Evropska centralna banka zahteva od komercijalnih banaka da dr
ž
e
minimalni iznos obaveznih rezervi koji se zasniva i primenjuje na nivo
obaveza koje imaju komercijalne banke. Obavezne rezerve od 2%
primenjuju se na depozite po vi
đ
enju, ali i na druge kratkoro
č
ne
depopzite. Evropska centralna banka pla
ć
a kamatu na obavezne rezerve, a
ta kamata se zasniva na kamatnoj stopi na nedeljnim refinansiraju
ć
im
aukcijama, a koja je namenjena da bude vrlo blizu me
đ
ubankarskoj
prekono
ć
noj kamatnoj stopi. Kao rezultat tako formiranog instrumenta,
tro
š
kovi realizovanja obaveznih rezervi su relativno niski i komercijane
banke ne izbegavaju pla
ć
anje obaveznih rezervi.
111
110
Ibidem
.
111
Ibidem
.

163
UVOD
Centralne banke koriste razli
č
ite instrumente monetarne politike kako bi
ostvarile ciljeve i zadatke koji su definisani monetarnom politikom.
Instrumenti monetarne politike konstantno se usavr
š
avaju i razvijaju.
Stepen razvijenosti i raznovrsnosti zavisi od stepena razvijenosti tr
ž
i
š
nih,
odnosno robno nov
č
anih odnosa.
Š
to je ve
ć
i stepen razvijenosti svih odnosa
to je slo
ž
enije pitanje regulisanja koli
č
ine novca u opticaju, pa su potrebni
raznovrsniji i suptilniji instrumenti za njihovo regulisanje.
7.1. VRSTE INSTRUMENATA MONETARNE POLITIKE
Savremene nov
č
ane sisteme u kojima funkcioni
š
e kreditni, depozitni ili
ž
iralni novac, u uslovima razvijenih robno nov
č
anih odnosa i sna
ž
nog
delovanja i uticaja dr
ž
ave na privredne tokove, karakteri
š
e dominantna
uloga centralne banke u kreiranju i sprovo
đ
enju monetarno kreditne politike
pojedinih zemalja. Postoji veliki broj instrumenata koje centralna banka
koristi u svojim aktivnostima, a me
đ
u njima su najva
ž
niji slede
ć
i: eskontna
politika, politika operacija na otvorenom tr
ž
i
š
tu, politika obaveznih rezervi i
selektivna kreditna politika.
Eskontna politika
sastoji se od pove
ć
anja ili smanjenja kamatne stope od
strane centralne banke s ciljem da se uti
č
e na cenu kredita a na taj na
č
in i na
potra
ž
nju za kreditima. Ako centralna banka pove
ć
a eskontnu stopu pora
šć
e
i cena kredita po kojima se poslovne banke zadu
ž
uju kod centralne banke.
Samim tim i cena po kojima poslovne banke plasiraju kredite svojim
klijentima bi
ć
e ve
ć
e i to
ć
e dovesti do pada interesovanja za kreditima.
Pove
ć
anju eskontne stope centralna banka pribegava onda kada
ž
eli da
smanji koli
č
inu novca u opticaju, odnosno onda kada u zemlji postoji vi
š
ak
tra
ž
nje nad ponudom, kada cene rastu i kada se ose
ć
aju poja
č
ane inflatorne
tendencije.
Obnuto, kada se oceni da nedostaje novca u opticaju i da je zbog toga
ote
ž
ano normalno funkcionisanje privrede centralna banka
ć
e pribe
ć
i
sni
ž
enju eskontne stope.
Politika operacija na otvorenom tr
ž
i
š
tu
podrazumeva kupovinu i prodaju
hartija od vrednosti od strane centralne banke s ciljem pove
ć
anja ili
smanjenja koli
č
ine novca u opticaju. Kada centralna banka oceni da je
potrebno smanjiti koli
č
inu novca u opticaju, onda ona prodaje hartije od
vrednosti a kupci hartija od vrednosti su poslovne banke. Kupuju
ć
i hartije
od vrednosti banke smanjuju svoj kreditni potencijal, odnosno smanjuju
koli
č
inu novca koji
ć
e plasirati svojim komitentima kroz kredite.
164
U situaciji kada centralna banka oceni da je potrebno pove
ć
ati koli
č
inu
novca u opticaju centralna banka
ć
e kupovati hartije od vrednosti od
poslovnih banaka, pove
ć
avaju
ć
i na taj na
č
in koli
č
inu novca u poslovnim
bankama i otvaraju
ć
i im mogu
ć
nost za pove
ć
anje kredita. Na taj na
č
in
ć
e se
pove
ć
ati koli
č
ina novca u opticaju.
Politika obavezne rezerve
predstavlja zakonsku obavezu poslovnih banaka
da odre
đ
eni procenat primljenih depozita moraju izdvojiti u gotovu na svom
ra
č
unu kod centralne banke. Na ovaj na
č
in se neposredno deluje na kreditni
potencijal poslovnih banaka, jer
č
im centralna banka pove
ć
a stopu
obavezne rezerve automatski
ć
e se smanjiti kreditni potencijal poslovnih
banaka, ali zato se pove
ć
ava njihova likvidnost. Problem likvidnosti banaka
nekada je bio stvar njihove poslovne politike, tako da je svaka banka sama
utvr
đ
ivala koliki
ć
e deo svojih depozita izdvojiti kao rezervu likvidnosti.
Pre velike ekonomske krize bili su retki slu
č
ajevi propisivanja obaveznih
rezervi od strane centralne banke. Me
đ
utim, od velike ekonomske krize sve
ve
ć
i broj zemalja je uvodio sistem obavezne rezerve, s tim
š
to ga je
primenjivao na razli
č
ite na
č
ine. U nekim zemljama stopa obavezne rezerve
primenjuje se linearno na sve depozite, u drugim se primenuje samo na
pove
ć
ani deo tih depozita u odnosu na odre
đ
eni prethodni period itd.
Su
š
tina politike obaveznih rezervi je u tome da centralna banka
manipuli
š
u
ć
i stopom obavezne rezerve reguli
š
e dva osnovna pitanja:
likvidnost poslovnih banaka i njihov kreditni potencijal. Kao
š
to je poznato
novac ne stvara samo centralna banka primarnom emisijom, ve
ć
novac
stvaraju i poslovne banke kreditnom multiplikacijom depozita. Zato je
veoma va
ž
no da centralna banka koristi
š
to ve
ć
i broj razli
č
itih instrumenata
monetarne politike pomo
ć
u kojih mo
ž
e uticati na kreditni potencijal
poslovnih banaka, a preko njega na kreditnu aktivnost banaka a samim tim i
na koli
č
inu novca u opticaju.
Najva
ž
niji elementi politike obavezne rezerve kao instrumenta monetarne
politike su stopa obavezne rezerve i osnovica na koju se primenjuje. Stopa
mo
ž
e biti jedinstveno utvr
đ
ena za sve vrste depozita, mo
ž
e biti razli
č
ita za
razli
č
ite vrste depozita, mo
ž
e se utvrditi jedinstvena stopa s tim
š
to se iz
osnovice izuzimaju odr
đ
ene vrste depozita itd. Osnovica je veoma bitna jer
se ona mo
ž
e pove
ć
ati u slu
č
aju obuhvatanja svih depozita, a mo
ž
e se i
smanivati u slu
č
aju izuzimanja pojedinih vrsta depozita iz osnovice na koju
se primenuje stopa obaveznih rezervi. Ako se osnovica pove
ć
ava onda se
pove
ć
ava i iznos obavezne rezerve koji banka mora da izdvoji na svoj ra
č
un
kod centralne banke. Ukoliko se osnovica smanjuje onda se smanjuje i
iznos obavezne rezerve. U prvom slu
č
aju do
ć
i
ć
e i do smanjenja kreditnog
potencijala poslovne banke, dok u drugom slu
č
aju raste kreditni potencijal
poslovnih banaka. Likvidnost
ć
e se kretati u obrnutom smeru.
Svi napred navedeni instrumenti monetarne politike imaju karakter op
š
tih
mera kvantitativnog regulisanja i kvantitativne kontrole kreditnog novca.
Me
đ
utim, pored ovih mera postoje i mere koje imaju karakter kvalitativne

166
7.2. INSTRUMENTI MONETARNE POLITIKE NARODNE
BANKE SRBIJE
Osnovni instrumenti monetarne politike Narodne banke Srbije su:
operacije repo stopom
operacije na otvorenom tr
ž
i
š
tu,
kreditne i depozitne olak
š
ice (stalne olak
š
ice),
obavezna rezerva.
Instrumenti monetarne politike ne uti
č
u direktno na ciljeve monetarne
politike. De
š
ava se da pro
đ
e i mnogo meseci pre nego
š
to njihovi efekti
postanu evidentni. Zato se Narodna banka Srbije usredsre
đ
uje na
ostvarivanje operativnih i prelaznih ciljeva. Operativni cilj se lako
kontroli
š
e ali je udaljen od krajnjeg cilja, dok se prelazni cilj te
ž
e
kontroli
š
e, ali je bli
ž
i krajnjem cilju.
Kao i u slu
č
aju razvijenijih tr
ž
i
š
nih privreda, naro
č
ito onih u re
ž
imu
inflatornog targetiranja, Narodna banka Srbije kao operativni cilj koristi
kamatne stope na me
đ
ubankarskom tr
ž
i
š
tu novca, a kao prelazni cilj
projekciju inflacije.
Utvrdjuje visinu referentne kamatne stope;
Referentna kamatna stopa je
osnovni instrument monetarne politike i u postupku sprovo
đ
enja ima ulogu
signaliziraju
ć
e stope. Referentnu kamatnu stopu utvr
đ
uje Izvr
š
ni odbor
Narodne banke Srbije u skladu sa Smernicama za utvr
đ
ivanje kamatnih
stopa po osnovu operacija na otvorenom tr
ž
i
š
tu. Ova stopa se primenjuje
dvonedeljne repo transakcije a u odnosu na nju se utvr
đ
uju najni
ž
a i najvi
š
a
kamatna stopa Narodne banke Srbije odnosno kamatna stopa na depozitne i
kreditne olak
š
ice tj. koridor kamatnih stopa.
Kada se o
č
ekuje rast
inflatornih o
č
ekivanja Narodna banka pove
ć
ava referentnu kamatnu stopu i
obrnuto. Kada se referentna kamatna stopa smanjuje, smanjuju se i kamatne
stope na kredite stanovni
š
tvu i privredi i obrnuto.
Instrumenti
monetarne politike
Operativni cilj
Prelazni cilj
Krajnji cilj
Operacije na
otvorenom tr
ž
i
š
tu
Kamatne stope na
me
đ
ubankarskom
tr
ž
i
š
tu novca
Projekcija
inflacije
Inflacija
167
Obavezna rezerva;
Obavezna rezerva predstavlja iznos sredstva koje su
banke u obavezi da polo
ž
e na poseban ra
č
un kod centralne banke. Stopa
obavezne rezerve, po kojoj se odre
đ
uje iznos deponovanih sredstava kod
centralne banke, mo
ž
e biti jedinstvena ili diferencirana, a mo
ž
e se
izra
č
unavati i na ukupne depozite ili pak na deo depozita.
Promenama stopa obavezne rezerve uti
č
e se na smanjenje ili pro
š
irenje
kreditnog potencijala poslovnih banaka i povla
č
enje, odnosno kreiranje
dopunske likvidnosti banaka. U tr
ž
i
š
nim privredama stopa obavezne
rezerve ima ve
ć
i zna
č
aj kao instrument kreditnog regulisanja, a manji kao
instrument regulisanja likvidnosti banaka.
Narodna banka Srbije obaveznu rezervu koristi kao pomo
ć
ni instrument
samo kada su iscrpeni efekti ostalih tr
ž
i
š
nih mera monetarnog regulisanja.
Odluku o visini stopa, kao i osnovici za obra
č
un obavezne rezerve,
27.12.2007
12,50%
6.2.2008
13,25%
28.2.2008
14,00%
13.3.2008
17,00%
24.4.2008
17,75%
29.5.2008
18,25%
3.11.2008
20,25%
22.1.2009
19,00%
6.4.2009
17,50%
22.4.2009
16,50%
8.6.2009
15,50%
10.7.2009
14,50%
8.10.2009
13,50%
5.11.2009
12,50%
29.12.2009
12,00%
23.3.2010
11,50%
8.4.2010
11,00%
11.5.2010
10,50%
5.8.2010
11,00%
7.9.2010
11,50%
14.10.2010
12,00%
11.11.2010
13,00%
9.12.2010
14,00%
17.1.2011
14,50%
Izvor podataka: Narodna banka Srbije
9,00%
11,50%
9,50%
12,00%
7,00%
9,50%
8,00%
10,50%
Datum
Depozitne olak
š
ice
Referentna stopa
Kreditne olak
š
ice
- na godi
š
njem nivou -
7,50%
8,25%
9,00%
12,00%
12,75%
13,25%
15,25%
14,00%
12,50%
11,50%
10,50%
9,50%
8,50%
7,50%
7,00%
6,50%
6,00%
5,50%
6,00%
6,50%
10,00%
10,75%
11,50%
14,50%
15,25%
15,75%
17,75%
16,50%
15,00%
14,00%
13,00%
12,00%
11,00%
Referentna kamatna stopa i kamatna stopa na depozitne i kreditne olak
š
ice
8,00%
8,50%
9,00%
10,00%
9,50%
9,00%
8,50%

169
Operacije na otvorenom tr
ž
i
š
tu;
Pod operacijama na otvorenom tr
ž
i
š
tu se
podrazumeva metod regulisanja kreditnog potencijala banaka i nov
č
ane mase
putem kupovine i prodaje hartija od vrednosti od strane centralne banke. Ovim
instrumentom se uti
č
e i na visinu i stukturu kamatnih stopa na tr
ž
i
š
tu novca.
Narodna banka Srbije sprovodi operacije na otvorenom tr
ž
i
š
tu putem repo i
trajne aukcijske prodaje hartija od vrednosti. Predmet aukcijskog trgovanju su
kratkoro
č
ne hartije od vrednosti Narodne banke Srbije i dugoro
č
ne i
kratkoro
č
ne du
ž
ni
č
ke hartije od vrednosti Republike Srbije.
Aukcijsko trgovanje se obavlja razmenom elektronskih poruka sopstvenog
formata po SWIFT standardu preko aukcijske platforme odnosno sistema za
elektronsko trgovanje koji se zasniva na tehnolo
š
koj strukturi RTGS sistema.
U
č
esnici u trgovanju su Narodna banka Srbije i poslovne banke. Kliring i
saldiranje obaveza i potra
ž
ivanja u vezi sa transakcijama repo i trajne prodaje
hartija od vrednosti izvr
š
ava Centralni registar, depo i kliring hartija od
vrednosti.
Repo aukcijska prodaja se organizuje po fiksnoj (referentnoj) kamatnoj stopi
koju utvr
đ
uje Izvr
š
ni odbor Narodne banke Srbije. Koli
č
ina plasmana koje
banke mogu da ulo
ž
e na ovaj na
č
in nije ograni
č
ena od strane Narodne banke.
Trajna aukcijska prodaja se organizuje po metodi vi
š
estruke varijabilne
kamatne stope. Narodna banka Srbije na aukcijama nudi ograni
č
enu koli
č
inu
hartija za koje banke licitiraju kamatnu stopu. Na bazi liste ponuda (stopa i
koli
č
ina) donosi se odluka o najvi
š
oj kamatnoj stopi koja
ć
e biti prihva
ć
ena i
sve ponude po toj i ni
ž
im kamatnim stopama se realizuju.
170
ja n u a r
1 3 , 9 3 %
1 3 , 6 7 %
1 3 , 9 2 %
fe b r u a r
1 3 , 0 0 %
1 2 , 7 6 %
1 2 , 9 9 %
m a r t
1 1 , 3 9 %
1 1 , 7 5 %
1 1 , 4 0 %
a p ri l
1 0 , 5 0 %
1 0 , 8 5 %
1 0 , 5 1 %
m a j
1 0 , 0 0 %
1 0 , 3 8 %
1 0 , 0 0 %
ju n
9 , 5 0 %
9 , 7 5 %
9 , 5 0 %
ju l
9 , 5 0 %
9 , 7 9 %
9 , 5 0 %
a v g u s t
9 , 5 6 %
9 , 5 9 %
9 , 5 6 %
se p t e m b a r
9 , 7 5 %
9 , 8 8 %
9 , 7 5 %
o k to b a r
9 , 7 2 %
9 , 8 1 %
9 , 7 2 %
n o ve m b a r
9 , 5 0 %
9 , 7 5 %
9 , 5 0 %
d e ce m b a r
9 , 5 7 %
9 , 6 5 %
9 , 5 7 %
ja n u a r
1 0 , 0 0 %
1 0 , 4 8 %
1 0 , 0 0 %
fe b r u a r
1 0 , 7 4 %
1 0 , 8 7 %
1 0 , 7 4 %
m a r t
1 3 , 4 9 %
1 5 , 2 5 %
1 3 , 5 0 %
a p ri l
1 4 , 7 5 %
1 6 , 1 9 %
1 4 , 7 5 %
m a j
1 5 , 3 5 %
1 6 , 2 5 %
1 5 , 3 5 %
ju n
1 5 , 7 5 %
1 6 , 1 4 %
1 5 , 7 5 %
ju l
1 5 , 7 5 %
1 6 , 0 3 %
1 5 , 7 5 %
a v g u s t
1 5 , 7 5 %
1 5 , 7 2 %
1 5 , 7 5 %
se p t e m b a r
1 5 , 7 5 %
1 4 , 9 5 %
1 5 , 7 5 %
o k to b a r
1 5 , 7 5 %
1 6 , 4 1 %
1 5 , 7 5 %
n o ve m b a r
1 7 , 7 5 %
1 8 , 7 2 %
1 7 , 7 5 %
d e ce m b a r
1 7 , 7 5 %
1 9 , 1 9 %
1 7 , 7 6 %
ja n u a r
1 7 , 5 0 %
1 7 , 9 2 %
1 7 , 5 0 %
fe b r u a r
1 6 , 5 0 %
-
1 6 , 5 0 %
m a r t
1 6 , 5 0 %
-
1 6 , 5 0 %
a p ri l
1 4 , 9 2 %
-
1 4 , 9 2 %
m a j
1 4 , 0 0 %
-
1 4 , 0 0 %
ju n
1 3 , 2 8 %
-
1 3 , 2 8 %
ju l
1 2 , 3 2 %
-
1 2 , 3 2 %
a v g u s t
1 2 , 0 0 %
-
1 2 , 0 0 %
se p t e m b a r
1 2 , 0 0 %
-
1 2 , 0 0 %
o k to b a r
1 1 , 2 7 %
-
1 1 , 2 7 %
n o ve m b a r
1 0 , 1 4 %
-
1 0 , 1 4 %
d e ce m b a r
9 , 9 2 %
-
9 , 9 2 %
ja n u a r
9 , 5 0 %
-
9 , 5 0 %
fe b r u a r
9 , 5 0 %
-
9 , 5 0 %
m a r t
9 , 2 9 %
-
9 , 2 9 %
a p ri l
8 , 6 5 %
-
8 , 6 5 %
m a j
8 , 1 3 %
-
8 , 1 3 %
ju n
8 , 0 0 %
-
8 , 0 0 %
ju l
8 , 0 0 %
-
8 , 0 0 %
a v g u s t
8 , 3 7 %
-
8 , 3 7 %
se p t e m b a r
8 , 9 0 %
-
8 , 9 0 %
o k to b a r
9 , 2 8 %
-
9 , 2 8 %
n o ve m b a r
9 , 9 9 %
-
9 , 9 9 %
d e ce m b a r
1 1 , 1 7 %
-
1 1 , 1 7 %
Iz v o r p o d a t a k a : N a r o d n a b a n k a S r b ije
G o d in a
D a t u m p r o d a je
2 0 0 8
2 0 1 0
1 4 d a n a
1 8 0 d a n a
U k u p n o
2 0 0 7
1 0 ,3 8 %
1 1 , 6 6 %
1 0 ,4 0 %
1 2 ,6 5 %
1 7 , 9 2 %
1 2 ,6 5 %
P ro s e
č
n e p o n d e r is a n e k a m a t n e s t o p e n a h a r t ije o d v r e d n o s t i
k o ji m a N a ro d n a b a n k a S rb i je s p r o v o d i o p e r a c ij e n a o t v o r e n o m t r
ž
i
š
t u
- n a g o d i
š
n j e m n iv o u -
1 4 ,6 7 %
1 5 , 5 9 %
1 4 ,6 7 %
2 0 0 9
Ograni
č
enje rasta bruto plasmana;
U cilju usporavanja rasta kredita
odobrenih stanovni
š
tvu banke imaju obavezu da usklade bruto plasmane
odobrene stanovni
š
tvu sa osnovnim kapitalom tako da stanje tih plasmana na
kraju svakog kalendarskog meseca ne sme biti ve
ć
e od odre
đ
enog procetnog

172
GLAVA 8.
DEVIZNO TR
Ž
I
Š
TE I DEVIZNI KURS
173
UVOD
Ve
ć
ina dr
ž
ava u svetu imaju svoju sopstvenu valutu: Srbija ima dinar, SAD
imaju dolar, Velika Britanija funtu, u Evropskoj monetarnoj uniji valuta je evro,
itd. Trgovina me
đ
u dr
ž
avama podrazumeva me
đ
usobnu razmenu razli
č
itih
valuta.
Devizna tr
ž
i
š
ta imaju veliku propulziju,
š
to se obja
š
njava trendom globalizacije
robnih i finansijskih tr
ž
i
š
ta. Na brz razvoj deviznih tr
ž
i
š
ta uticao je porast broja
zemalja koje su uspostavile valutnu konvertabilnost za teku
ć
e transakcije
( centralna banka garantuje razmenu doma
ć
e za stranu valutu), a jedan broj
zemalja i za kapitalne transakcije (dr
ž
ava garantuje nesmetani priliv i odliv
sredstava iz zemlje), kao i brz razvoj kompjuterskih i telekomunikacionih
tehnologija
š
to je omogu
ć
ilo br
ž
e preno
š
enje relevantnih informacija kao i
elektronski prenos novca.
8.1. DEVIZNI KURS
Devizni kurs mo
ž
emo definisati kao cenu jedne valute izra
ž
enu u
jedinicama neke druge valute
. Zna
č
i devizni kurs nam pru
ž
a informaciju
koliko je potrebno jedinica odre
đ
ene valute kako bismo kupili jednu jedinicu
druge valute.
112
Na primer devizni kurs dinar/evro pokazuje nam koliko dinara nam je potrebno
da bismo kupili jedan evro.
Ako devizni kurs posmatramo kao cenu jedinice strane valute iskazane u
jedinicima doma
ć
e valute,
onda se radi o direktnom notiranju ili evropskoj
konvenciji.
Primer: 1
€
= 105 RSD
S druge strane, ako devizni kurs posmatramo kao cenu doma
ć
e valute izra
ž
enu
u jedinicama strane valute,
onda se radi o indirektnom notiranji ili
britanskoj konvenciji.
Primer: 1RSD = 0,0095238
€
Razlike izme
đ
u direktnog i indirektnog notiranja zna
č
ajne su sa stanovi
š
ta
promene deviznog kursa. Rast deviznog kursa, na osnovu direknog notiranja,
podrazumeva da je do
š
lo do rasta cene strane valute. Rast deviznog kursa
podrazumeva da je na tr
ž
i
š
tu do
š
lo do ja
č
anja vrednosti strane valute jer je
112
D. Miljkovi
ć
,
Me
đ
unarodne finansije
, Centar za izdava
č
ku delatnost Ekonomskog
fakulteta u Beogradu, Beograd, 2008, str.3.

175
zemljom. Ponderisanjem ovih bilateralnih kurseva dobija se efektivni devizni
kurs neke valute. Efektivni (prose
č
ni) devizni kurs je multilateralna dimenzija i
pokazatelj spoljne vrednosti doma
ć
e valute.
8.2. DEVIZNO TR
Ž
I
Š
TE
Devizno tr
ž
i
š
te je mesto gde se susre
ć
e ponuda i tra
ž
nja deviza tj. mesto
gde se razli
č
ite nacionalne valute mogu razmenjivati jedna za drugu.
Za devizno tr
ž
i
š
te se ka
ž
e da predstavlja me
đ
ubankarsko devizno tr
ž
i
š
te
imaju
ć
u u vidu dominantnu ulogu banaka na ovom tr
ž
i
š
tu. Treba ista
ć
i da,
pored banaka, na deviznom tr
ž
i
š
tu zna
č
ajne u
č
esnike predstavljaju kompanije
koje
se
bave
spoljnotrgovinskim
poslovima,
institucionalni
investitori
(osiguravaju
ć
e kompanije, penzioni fondovi i investicioni fondovi) i centralna
banka.
Na deviznom tr
ž
i
š
tu komercijalne banke trguju depozitima u razli
č
itim
valutama usled
č
ega se (su
č
eljavanjem ponude i tra
ž
nje) formira teku
ć
i devizni
kurs. Devizno tr
ž
i
š
te je najve
ć
e finansijsko tr
ž
i
š
te na svetu. Razvoj
informacione i telekomunikacione tehnologije omogu
ć
ava trgovinu 24
č
asa
dnevno, od ponedeljka do petka. Iako devizno tr
ž
i
š
te treba posmatrati kao
globalno tr
ž
i
š
te koje u svakom trenutku povezuje tr
ž
i
š
ne u
č
esnike u razli
č
itim
finansijskim centrima, ipak se izdvajaju nekoliko finansijskih centara u kojima
se odvija preko 80% trgovine valutama.Najzna
č
ajniji finansijski centar u
poslednjih dvadesetak godina u trgovini valutama je London. Odmah iza
Londona nalazi se Nju Jork, zatim Tokio, Singapur itd.
Na globalnom deviznom tr
ž
i
š
tu uglavnom se trguje vode
ć
im svetskim
valutama, dok se vrednost ostalih valuta uskla
đ
uje na nacionalnim deviznim
tr
ž
i
š
tima na bazi ponude i tra
ž
nje nacionalnih valuta u odnosu na vode
ć
e
svetske valute.
U ukupnom prometu na deviznom tr
ž
i
š
tu po valutama, na prvom mestu je
ameri
č
ki dolar, na drugom evro, tre
ć
em japanski jen,
č
etvrtom britanska funta,
petom australijski dolar dok je u
č
e
šć
e ostalih valuta u ukupnom prometu
zna
č
ajno manje u odnosu na pomenutu petorku.
Na svetskim deviznim tr
ž
i
š
tima centralnu ulogu ima ameri
č
ki dolar. SAD
predstavljaju najve
ć
u svetsku ekonomiju (mereno visinom BDP - a), imaju
izuzetno visoko u
č
e
šć
e u svetskoj trgovini, dominantnu ulogu u me
đ
unarodnim
tokovima kapitala i visoko razvijeno doma
ć
e tr
ž
i
š
te novca i kapitala. Na bazi
tih osnovnih ekonomskih
č
injenica, kao izbog politi
č
ke uloge SAD –a, ameri
č
ki
dolar je u periodu nakon Drugog svetskog rata imao ulogu klju
č
ne valute u
svetskoj privredi i finansijama.
176
Na deviznim tr
ž
i
š
tima svaka valuta dobija svoje kupovne i prodajne kotacije u
odnosu na ameri
č
ki dolar. Na osnovu toga se indirektno formiraju kursevi
izme
đ
u svih ostalih valuta. Pod
unakrsnim kursevima
podrazumevaju se kursevi
izme
đ
u parova valuta u kojima se nalazi ameri
č
ki dolar. Uzmimo da treba da se
izra
č
una unakrni kurs evra i britanske funte. Ako pretpostavimo da je:
EVRO/ USD = 1,5
USD/GBP = 1,5
onda je unakrsni kurs
EVRO/GBP = 2,25
Naime,
x EVRO = 1,0 GBP
1 GBP = 1,5 USD
1 USD = 1,5 EVRO
x EVRO/GBP =
Ukoliko bi pri gornjim kursevima, tr
ž
i
š
ni kurs EVRO/GBP bio vi
š
i ili ni
ž
i od
pravilno ukr
š
tenog kursa (2,25), onda bi se radilo o
nepravilno ukr
š
tenom
kursu
. Nepravilno ukr
š
teni kursevi za potpuno konvertabilne valute prakti
č
no
ne postoje jer arbitra
ž
ne transakcije vrlo brzo likvidiraju sve valutne disparitete.
U funkcionalnom pogledu devizna tr
ž
i
š
ta se mogu podeliti na:
115
promptna (
spot
),
terminska (
forwards
),
fju
č
ers (
futures
) i
opcijska (
options
)
Promptno (
spot
) devizno tr
ž
i
š
te
je devizno tr
ž
i
š
te na kojem dolazi do
kupoprodaje dve valute sa rokom isporuke nakasnije ta dva radna dana nakon
zaklju
č
ene transakcije.
Kod terminskog deviznog tr
ž
i
š
ta
kupoprodaja dve valute se zaklju
č
uje danas
po formiranom terminskom kursu s tim da se isporuka valuta vr
š
i u predi
đ
enom
kasnijem terminu, na primer posle 60 dana. Treba ista
ć
i da se na terminskom
tr
ž
i
š
tu kursevi valuta razlikuju zavisno od rokova dospe
ć
a.
115
Milutin
Ć
irovi
ć
,
Devizni kursevi
, Bridge Company, Beograd, 2000, str. 166.

178
8.2.1. INTERBANKARSKO SPOT TR
Ž
I
Š
TE
Pod deviznim tr
ž
i
š
tem podrazumeva se mehanizam povezivanja transaktora
koji
ž
ele da kupe jednu u zamenu zadrugu valutu. U organizacionom smislu
postoje dve vrste deviznih tr
ž
i
š
ta:
devizne berze i
vanberzanska devizna tr
ž
i
š
ta.
Kod berzanske organizacije deviznog tr
ž
i
š
ta, sve devizne transakcije se
obavljaju na parketu berze u odre
đ
eno vreme i pod odre
đ
enoj proceduri.
Ovakav tip organizacije deviznog tr
ž
i
š
te zadr
ž
ao se u pojedinim evropskim
dr
ž
avama.
U svetu dominira vanberzanski oblik deviznog tr
ž
i
š
ta (
over-the-counter- market
OTC
).
Vanberzansko devizno tr
ž
i
š
te sastoji se od mre
ž
e banaka, deviznih
dilera i brokera,
č
ija je funkcija povezivanje kupaca i prodavaca deviza.
117
Devizni dileri i brokeri, na ovom segmentu deviznog tr
ž
i
š
ta, povezani su
me
đ
usobno savremenim informacionim i telekomunikacionim tehnologijama
č
ime se obezbe
đ
uje njihovo momentalno povezivanje ne samo u okviru jedne
zemlje ve
ć
i izme
đ
u razli
č
itih zemalja i kontinenata.
Glavni u
č
esnici na deviznim tr
ž
i
š
tima su komercijalne banke preko kojih se u
razvijanim zemljama ostvaruje 90 – 95% ukupnih deviznih transakcija.
Komercijalne banke se na deviznim tr
ž
i
š
tima mogu pojaviti u ulozi dilera ili
brikera. Ukoliko se banke, na deviznom tr
ž
i
š
tu, javljaju u ulozi dilera one vr
š
e
transakcije u svoje ime i svoj ra
č
un tako
š
to pove
ć
avaju ili smanjuju svoje
holdinge u valutama preuzimaju
ć
i valutni rizik koji nastaje ukoliko je do
š
lo do
promene deviznog kursa. Ako se banke javljaju u deviznim transakcija u ulozi
brokera, one ulaze u transakcije po nalozima svojih komitenata i za svoje
usluge napla
ć
uju proviziji pri
č
emu ne ulaze u devizne rizike.
Jezgro deviznog tr
ž
i
š
ta na me
đ
unarodnom planu predstavlja interbankarsko
tr
ž
i
š
te na kome u
č
estvuju samo velike komercijalne banke koje obavljaju
devizne transakcije izme
đ
u sebe, s tim da se nalaze u raznim zemljama. Velike
banke se na deviznom tr
ž
i
š
tu javljaju u ulozi dilera preuzimaju
ć
i valutni rizik
na sebe, pri tom one moraju raspolagati dovoljno visokim iznosom kapitala
kako bi mogle da pokriju gubitke ukoliko do
đ
e do nepovoljne promene
deviznog kursa. Manje banke kao i filijale ve
ć
ih banaka u
č
estvuju u poslovanju
deviznih tr
ž
i
š
ta bez preuzimanja rizika sprovode
ć
i naloge svojih komitenata pri
č
emu napla
ć
uju proviziju za svoje usluge.
117
A. Shapiro
,
Foundations of Multinational Financial Management
, Boston, Allyn
and Bacon, 1991, str. 93.
179
Da bi vanberzansko devizno tr
ž
i
š
te moglo da obezbedi kontinuirano formiranje
deviznih kurseva, potrebno je postojanje tzv.
market mejkera
(
market
makers
).
Market mejkeri
su velike komercijalne banke koje na zahtev druge
banke moraju da daju dve kotacije za istu valutu kao i koli
č
inu te valute koju su
spremne da kupe/prodaju. Kupovni kurs market mejkera naziva se
bid rate
a
kupovni kurs
ask rate
ili
offer rate
. Banka koja stpa u kontakt sa bankom koja
se pojavljuje u ulozi market mejkera istovremeno stupa u kontakt sa vi
š
e
banaka tra
ž
e
ć
i najpovoljniji kupovni/prodajni kurs u zavisnosti od toga da li
ž
eli da kupi/proda stranu valutu. S obzirom da banka koja obavlja ulogu market
mejkera ne zna da li kontrabanka
ž
eli da kupi ili proda odre
đ
enu valutu,
koncept market mejkera obezbe
đ
uje kratkoro
č
nu stabilnost na deviznom tr
ž
i
š
tu
jer u datom momentu banke market mejkeri imaju fiksne kupovne i prodajne
kurseve. Kada market mejker saop
š
ti svoje kotacije ta ponuda va
ž
i jedan minut,
a posle toga market mejkeri mogu da promene svoje kotacije u skladu sa
kretanjem deviznih kurseva na tr
ž
i
š
tu.
Kotacije market mejkera su privilegija koja se mora zaslu
ž
iti a ne pravo.
118
prvo: ako banka
A
tra
ž
i od banke
B
da
ponudi kotacije za valute koje
ž
eli razmeniti, onda i banka
B
mo
ž
e to
isto tra
ž
iti od banke
A
. Na taj na
č
in se na svetskom tr
ž
i
š
tu formira krug
ve
ć
ih banaka koje uzajamno jedna drugoj daju na zahtev dvostruke
kotacije za kupuprodaju deviza, pri
č
emu ne znaju da li druga strana
namerava da kupi ili proda odre
đ
enu valutu.
drugo:
ponu
đ
ene kotacije moraju se
odnositi na velike iznose, iz tog razloga ulogu market mejkera mogu
obavljati samo velike banke koje imaju dovoljan kapital kojim bi
pokrile eventualne gubitke koji mogu nastati usled nepovoljnog
kretanja deviznog kursa.
tre
ć
e: da bi banka mogla da ima
funkciju market mejkera na deviznom tr
ž
i
š
tu ona mora da bude
spremna da ponudi kotacije sa malim spredom (mar
ž
om). Mali spred
mo
ž
e omogu
ć
iti profitabilno poslovanje pod pretpostavkom velikog
deviznog prometa,
š
to je povezano sa velikim kapitalom,
š
to mogu
samo velike banke.
Visina spreda (mar
ž
e) dilerske banke zavisi od dubine deviznog tr
ž
i
š
ta kao i od
stabilnosi/nestabilnosti tr
ž
i
š
ta. Ukoliko je ve
ć
i obim transakcija u datoj valuti i
postoji ve
ć
i broj deviznih dilera koji me
đ
usobno konkuri
š
u jedan drugima,
spred te
ž
i da bude manji. Tako
đ
e,
š
to je stabilnije devizno tr
ž
i
š
te spred te
ž
i da
bide u
ž
i. Suprotno, spred te
ž
i da bude
š
iri usled pli
ć
eg deviznog tr
ž
i
š
ta, manjeg
118
P. Bishop, D. Dixon
,
Foreign Exchange Handbook
, New York, McGraw Hill, 1992,
str. 226.

181
izvoznik razmeniti doma
ć
u i stranu valutu nakon 60 dana on u momentu
zaklju
č
enja ugovora zna koliki iznos
ć
e primiti u doma
ć
oj valuti. Iako promena
deviznog kursa nakon 60 dana mo
ž
e biti korisna za izvoznika, on je pre svega
zainteresovan da se za
š
titi od gubitka koji bi mogao da nastane usled
nepovoljnog kretanja deviznog kursa.
Isto tako i uvoznik mo
ž
e, u cilju za
š
tite od valutnog rizika, da kupi stranu
valutu na terminskom deviznom tr
ž
i
š
tu koja mu je potrebna za pla
ć
anje
uvezene robe nakon 90 dana. U ovom slu
č
aju uvoznik
ć
e nakon 90 dana platiti
kupljenu stranu valutu po uslovima koji su va
ž
ili u momentu zaklju
č
enja
terminskog ugovora. I u ovom slu
č
aju uvoznik primenjuje defanzivnu strategiju
kojom
ž
eli da se za
š
titi od eventualno nepovoljnog kretanja deviznog kursa.
Na terminskom tr
ž
i
š
tu neke valute imaju terminski diskont a druge terminsku
premiju. Valuta ima
terminski diskont
kada je na terminskom tr
ž
i
š
tu kurs
valute ni
ž
i nego na spot tr
ž
i
š
tu. Obrnuto,
terminska premija
postoji kada je
terminskom tr
ž
i
š
tu kurs valute vi
š
i nego na spot tr
ž
i
š
tu.
8.2.3. TR
Ž
I
Š
TE FJU
Č
ERSA I OPCIJA
Valutni fju
č
ersi i opcije predstavljaju derivativne finansijske instrumente
kojima se trguje na specijalizovanim berzama.
Valutni fju
č
ersi su standardizovani terminski ugovori o kupovini ili
prodaji odre
đ
ene valute po odre
đ
enom deviznom kursu i sa isporukom u
odre
đ
enom budu
ć
em vremenu.
Visina i dospe
ć
e fju
č
ers ugovora je stadardizovano i fju
č
ersima se trguje samo
sa nekoliko glavnih valuta (evro, britanska funta, japanski jen,
š
vajcarski franak
itd) i to isklju
č
ivo u odnosu na ameri
č
ki dolar. Najpoznatije berze fju
č
ersa su u
Č
ikagu (
IMM
), Londonu (
LIFFE
), Cirihu (
SOFFEX
) itd.
Zaklju
č
ivanje fju
č
ers ugovora vr
š
i se na berzama isklju
č
ivo putem direktnog
kontakta izme
đ
u
č
lanova berze. Iako se fju
č
ersi zaklju
č
uju izme
đ
u dva
poslovna partnera u formalno pravnom smislu se za svaki fju
č
ers posao
zaklju
č
uju dva ugovora:
121
izme
đ
u klirin
š
kog ureda i kupca i
izme
đ
u klirin
š
kog ureda i prodavca
fju
č
ers ugovora
Klirin
š
ka ku
ć
a
se javlja kao garant izvr
š
enja svakog fju
č
ers ugovora. Pri tom
se od u
č
esnika u transakciji tra
ž
i po
č
etni obavezni depozit (inicijalna margina)
za svaki fju
č
ers ugovor. U toku va
ž
enja fju
č
ers ugovora iznos inicijalne
margine se mo
ž
e smanjiti ili pove
ć
ati u zavisnosti od kretanja deviznog kursa.
121
M.
Ć
irovi
ć
,
Devizni kursevi
, Bridge Company, Beograd, 2000, str. 177.
182
Ovaj obavezni depozit iznosi oko 4% od vrednosti ugovora i on se vra
ć
a nakon
likvidacije fju
č
ers ugovora.
Najve
ć
i deo (95%) fju
č
ers ugovora se likvidira putem kompenziraju
ć
ih fju
č
ers
ugovora (zauzimanjem kontra pozicije u fju
č
ers ugovoru), tako da se samo mali
deo ovih ugovora likvidira o datumu dospe
ć
a putem stvarnih isporaka deviza.
TABELA 3. KOMPARACIJA TERMINSKIH I FJU
Č
ERS DEVIZNIH
TR
Ž
I
Š
TA
122
Terminska tr
ž
i
š
ta
Fju
č
ers tr
ž
i
š
ta
Tr
ž
i
š
no mesto
OTC tr
ž
i
š
te
Berza fju
š
ersa
Visina ugovora
Prema potrebama klijenata
Standardizovano
Datum isporuke
Prema potrebama klijenata
Standardizovano
Na
č
in trgovanja
Telefon/faks
Aukcija
Kreditni rizik
Individualni partner
Klirin
š
ki centar
Obezbe
đ
enje (kolateral)
Kreditni rizik kontrapartnera
koji banke obezbe
đ
uju na
osnovu kreditnog limita
Obavezni depozit
Pla
ć
anje
Preko aran
ž
mana sa bankama
Preko klirin
š
kog centra
Kontrapartner
Poznata banka
Klirin
š
ki centar
Valutne opcije predstavljaju specifi
č
ne ugovore o razmeni valuta, po
kojima jedna strana ima pravo ali ne i obavezu da kupi (
call option
) ili
proda (
put option
) odre
đ
enu valutu po ugovorenom kursu koji je formiran
u momentu zaklju
č
enja transakcije.
Valutne opcije se mogu koristiti u cilju za
š
tite od valutnog rizika (hed
ž
ing) ili u
spekulativne svrhe. Ukoliko izvozni
č
ka kompanija, koja treba da dobije devize,
ž
eli da se za
š
titi od valutnog rizika ona mo
ž
e zaklju
č
iti
put
opciju koja zna
č
i
uslovnu prodaju deviza. Ako uvozni
č
ka kompanija, kojoj su potrebne devize,
ž
eli da se za
š
titi od valutnog rizika ona mo
ž
e zaklju
č
iti
call
opciju koja zna
č
i
uslovnu kupovinu deviza. Kupac
call
ili
put
opcije iskoristi
ć
e svoje pravo samo
ukoliko je kretanje spot kursa nepovoljnije od kursa po opcionom ugovoru. U
suprotnom on ne
ć
e iskoristiti svoje pravo iz opcije ve
ć ć
e pustiti da opcija
istekne. S obzirom da kupac opcije ima pravo ali ne i obavezu da izvr
š
i
kupovinu ili prodaju valuta po ugovorenom kursu, on prodavca opcije
kompenzira u vidu opcione premije. Na taj na
č
in se uspostavlja tr
ž
i
š
na
ravnote
ž
a izme
đ
u interesa kupca i prodavca valutne opcije.
122
A. Buckley
,
The Essence of International Money
, New York, Prentice Hall, 1990,
str. 99.

184
185
TABELA 4. VA
Ž
NIJE DEFINICIJE NA TR
Ž
I
Š
TU VALUTNIH OPCIJA
126
Ameri
č
ka opcija
Opcija koja se mo
ž
e iskoristiti svakog radnog
dana u okviru opcionog perioda.
Evropska opcija
Opcija koja se mo
ž
e realizovati samo na dan
dospe
ć
a.
Call opcija
Opcija kojom kupac sti
č
e pravo, ali ne i obavezu
da kupi valutnu opciju po odre
đ
enom kursu,
odre
đ
enom roku i odre
đ
enom iznosu.
Put opcija
Opcija kojom kupac sti
č
e pravo, ali ne i obavezu
da proda valutnu opciju po odre
đ
enom kursu,
odre
đ
enom roku i odre
đ
enom iznosu.
Kupac opcije
Ugovorna strana koja sti
č
e pravo na kupovinu ili
prodaju valute po osnovu kupovine ugovora o
opciji i za to pla
ć
a premiju.
Prodavac opcije
Ugovorna strana koja ima obavezu po osnovu
ugovora o opciji i dobija opcionu premiju kao
kompenzaciju.
Opciona premija
Cena opcije, tj. suma koju kupac opcije pla
ć
a
prodavcu opcije.
Cena izvr
š
enja (
exercise price
ili
strike price
)
Cena po kojoj kupac opcije ima pravo da kupi ili
proda valutu.
8.3.
DEVIZNI KURS NA DUG I KRATAK ROK
Devizni kurs se odre
đ
uje na osnovu ponude i tra
ž
nje, poput cene bilo koje
druge robe ili neke druge aktive na slobodnom tr
ž
i
š
tu. Da bi smo pojednostavili
analizu deviznog kursa na slobodnom tr
ž
i
š
tu, posmatra
ć
emo kako se devizni
kurs formira u du
ž
em roku, a poznavanje determinanata deviznog kursa u
du
ž
em roku pomo
ć
i
ć
e nam u razumevanju odre
đ
ivanja deviznog kursa u
kra
ć
em roku.
8.3.1. ODRE
Đ
IVANJE DEVIZNOG KURSA U DUGOM ROKU
Da bi smo razumeli kako se devizni kurs odre
đ
uje, polazimo od ideje
zakona
jedinstvene cene
. Prema ovom zakonu, na svetskom tr
ž
i
š
tu se za isti proizvod
formira jedinstvena cena izra
ž
ena u nekoj zajedni
č
koj valuti s tim da ta cena
mo
ž
e da bude izra
ž
ena u raznim nacionalnim valutama, pri postoje
ć
em
deviznom kursu. Zakon jedinstvene cene pretpostavlja da postoji puna sloboda
u spoljnoj trgovini. U tom slu
č
aju ukoliko bi do
š
lo do odstupanja cene neke
robe u jednoj zemlji (u nenoj valuti pri podstoje
ć
em deviznom kursu) odmah bi
se aktivirao mehanizam robne arbitra
ž
e. Trgovci bi kupovali robu u onim
126
A. Buckley
,
The Essence of International Money
, New York, Prentice Hall, 1990,
str. 105 – 107.

187
Kada je op
š
ti nivo cena na doma
ć
em tr
ž
i
š
tu ve
ć
i od op
š
teg nivoa cena u stranoj
zemlji, za stanovni
š
tvo
ć
e biti isplativije da robu kupuju u inostranstvu.
Pove
ć
anjem tra
ž
nje za inostranim proizvodima, raste tra
ž
nja za devizama na
deviznom tr
ž
i
š
tu,
š
to uz nepromenjenu ponudu vodi rastu cene strane valute tj.
depresijaciji nacionalne valute.
Potcenjeni devizni kurs
deluje ekspanzivno na izvozne i restriktivno na
uvozne tokove, tako da dolazi do pobolj
š
avanja platnog bilansa. Pobolj
š
avanje
platnog bilansa deluje na porast deviznog kursa doma
ć
e valute,
š
to povla
č
i sa
sobom likvidaciju potcenjenosti valute i njeno vra
ć
anje na ravnote
ž
ni nivo. Ako
raste kupovna mo
ć
na doma
ć
em tr
ž
i
š
tu, smanjuje se tra
ž
nja za inostranim
proizvodima, i istovremeno se pove
ć
ava tra
ž
nja stranih u
č
esnika za doma
ć
im
proizvodima. Usled promene u tra
ž
nji za doma
ć
im i stranim proizvodima dolazi
do smanjenja tra
ž
nje za stranom valutom i pove
ć
anja ponude strane valute.
Shodno tome, doma
ć
a valuta
ć
e apresirati sve do nivoa koji izjedna
č
ava
kupovnu snagu na doma
ć
em i stranom tr
ž
i
š
tu.
Kod relativne verzije parirteta kupovnih snaga ravnote
ž
ni devizni kurs se dobija
upore
đ
ivanjem posmatrane korpe u nekom momentu. Relativna teorija pariteta
kupovnih snaga posmatra procentualne promene cena proizvoda i deviznog
kursa. Prema relativnoj teoriji pariteta kupovnih snaga procentualna promena
deviznog kursa trebalo bi da bude jednaka razlici procentualnih promena
cena.
129
Relativna verzija mo
ž
e se predstaviti na slede
ć
i na
č
in:
S
t + 1
= S
t
(
π
/
π
*)
Gde je:
S
– devizni kurs;
π
- promena indeksa cena u zemlji A ;
π
*
- promena indeksa cena u zemlji B.
Prema relativnoj verziji pariteta kupovne mo
ć
i, promenjeni nivo ravnote
ž
nog
deviznog kursa odre
đ
uje se polaze
ć
i od deviznog kursa iz prethodnog perioda s
tim da se taj kurs koriguje odnosom stopa inflacije izme
đ
u posmatranih
zemalja.
Ukoliko je nominalni devizni kurs dinar/evro u odre
đ
enom trenutku 1EVRO –
105 RSD, prema relativnoj verziji PPP realni devizni kurs
ć
e biti nepromenjen
ukoliko su stope inflacije u zemlji i inostranstvu iste. S druge strane ukoliko je
stopa inflacije u zemlji ve
ć
a u odnosu na inostranstvo devizni kurs
ć
e realno da
129
D. Miljkovi
ć
,
Me
đ
unarodne finansije
, Centar za izdava
č
ku delatnost Ekonomskog
fakulteta u Beogradu, Beograd, 2008, str. 122.
188
apresira ukoliko nominalni devizni kurs ostane nepromenjen. U suprotnom da
bi realni devizni kurs ostao nepromenjen nominalni devizni kurs mora da
depresira.
Na devizni kurs u du
ž
em roku uti
č
u brojni faktori:
130
Relativni nivo cena
; posmatrano u du
ž
em roku, pove
ć
anje nivoa cena
u jednoj dr
ž
avi u odnosu na nivo cena u drugim dr
ž
avama dovodi do
pada vrednosti njene valuta (depresijacije), s druge strane pad
relativnog nivoa cena u toj dr
ž
avi dovodi do rasta vrednosti njene
valute (apresijacije).
Trgovinske barijere
; posmatrano na dugi rok, postojanje trgovinskih
barijera (kvota i carina) uti
č
e na rast vrednosti valute dr
ž
ave u kojoj su
trgovinske barijere uspostavljene.
Preferencije doma
ć
e u odnosu na stranu robu
; posmatrano na dugi
rok, rast tra
ž
nje za izvozom neke zemlje uti
č
e na rast vrednosti njene
valute (apresijacija); suprotno tome, rast tra
ž
nje za uvozom uti
č
e na pad
vrednosti njene valute (depresijacija).
Produktivnost
; posmatrano u du
ž
em roku, rast produktivnosti u nekoj
dr
ž
avi u odnosu na druge dr
ž
ave uti
č
e na rast vrednosti njene valute
(apresijacija).
Jedan od na
č
ina da se proceni veli
č
ina odstupanja valute date zemlje od teorije
pariteta kupovne mo
ć
i predstavlja Big Mek indeks (
Big Mac Index
). Naime
lanac restorana McDonald's na raspolaganju je potro
š
a
č
ima u preko 100
zemalja. U svakoj zemlji pla
ć
anje za kupovinu proizvoda McDonald's vr
š
i se u
valuti zemlje u kojoj je restoran lociran. Upotrebom cena Big Meka kao osnove
za pore
đ
ene, nastoji se pratiti odstupanje lokalnih valuta, odnosno njihova
porecenjenost ili potcenjenost u odnosu na ameri
č
ki dolar. Sve valute su
direktno kotirane osim evra i britanske funte koje indirektno kotirane, tj. funta i
evro su izra
ž
ene koli
č
inom dolara neophodnih za njihovu kupovinu. Big Mek
indeks predstavlja dobru ideju jer se indeks zasniva na jednom proizvodu koji
nije predmet me
đ
unarodne trgovine i
č
ije lokalne cene zavise od tro
š
kova na
primer iznamljivanja prostora, poreza i dr.
8.3.2. ODRE
Đ
IVANJE DEVIZNOG KURS U KRATKOM ROKU
Pomo
ć
u teorije pariteta kupovnih snaga mo
ž
emo objasniti promene nominalnog
deviznog kursa u du
ž
em roku (nekoliko godina ili decenija), ali ne i promene u
kra
ć
em vremenskom periodu (mese
č
ne ili godi
š
nje promene deviznog kursa).
Stoga se postavlja pitanje koji faktori uti
č
u na promene deviznog kursa u
kratkom roku? Da bi smo mogli da odgovorimo na ovo pitanje potrebno je da
130
F. S
.
Mishkin
,
Monetarna ekonomija, bankarstvo i finansijska tr
ž
i
š
ta
, Data Status,
Beograd, 2006, str. 441 – 442.

190
njenom likvidno
šć
u u odnosu na alternativnu aktivu, a u negativnoj
korelaciji s rizikom ostvarivanja njenog prinosa u odnosu na alternativnu
aktivu.
TABELA 5. UTICAJ PROMENA U BOGASTVU, O
Č
EKIVANOM PRINOSU,
RIZIKU I LIKVIDNOSTI NA TRA
Ž
NJU ZA AKTIVOM
Varijabla
Promena
varijable
Promena u koli
č
ini
tra
ž
nje
Bogastvo
↑
↑
O
č
ekivani prinos u odnosu na drugu
aktivu
↑
↑
Rizik u odnosu na drugu aktivu
↑
↓
Likvidnost u odnosu na drugu aktivu
↑
↑
Raniji pristupi odre
đ
ivanja deviznog kursa u kra
ć
em roku nagla
š
avali su
va
ž
nost tra
ž
nje za uvozom i izvozom. Savremeni pristup zasnovan na tr
ž
i
š
tu
aktiva u prvi plan stavlja obim doma
ć
ih i stranih bankarskih depozita. Kada je u
pitanju kra
ć
i vremenski period (jedna godina) odluke o raspolaganju doma
ć
om
i stranom aktivom imaju daleko ve
ć
u ulogu u odre
đ
ivanju deviznog kursa nego
š
to je tra
ž
nja za uvozom i izvozom.
Teorija tra
ž
nje aktive ukazuje da je najva
ž
niji faktor koji uti
č
e na tra
ž
nju
doma
ć
ih i stranih depozita o
č
ekivani prinosi aktiva koji se porede.
Kada se
o
č
ekuje da prinosi na depozite u doma
ć
oj valuti (na primer dinarima)
budu vi
š
i u odnosu na strane depozite (na primer evrima), tra
ž
nja za
doma
ć
om valutom (dinarima)
ć
e biti ve
ć
a i shodno tome tra
ž
nja za
stranom valutom (evrima) bi
ć
e manja.
Da bismo razumeli kako se tra
ž
nja za
depozitima u doma
ć
oj i stranoj valuti menja, moramo uporediti o
č
ekivane
prinose na doma
ć
e depozite i na strane depozite.
133
Radi ilustracije, pretpostavimo da dinarski depoziti imaju kamatnu stopu
(o
č
ekivani prinos naplativ u dinarima) 15%, a da bankarski depoziti u evrima
imaju kamatnu stopu 10%. Da bi mogli da porede prinose na dinarske i evro
depozite, investitori moraju konvertovati prinos u valutu koju koriste.
134
Posmatrajmo kako stranac upore
đ
uje prinose na depozite denomirane u
dinarima i evrima. Kada posmatra o
č
ekivani prinos na dinarske depozite
izra
ž
ene u evrima, o
č
ekivani prinos mora biti uskla
đ
en sa svakom apresijacijom
(rastom) ili depresijacijom (padom) dinara. Ukoliko se o
č
ekuje apresijacija
133
U na
š
em primeru dinar i evro.
134
Analiza koju
ć
emo prikazati, modifikovana je i preuzeta iz knjige,
Monetarna
ekonomija, bankarstvo i finansijska tr
ž
i
š
ta
Frederika Mi
š
kina.
191
dinara od 10% o
č
ekivani prinos na dinarske depozite izra
ž
en u evrima bi
ć
e
10% ve
ć
i jer je dinar izra
ž
en u evrima 10% vredniji. Ako kamatna stopa na
dinarske depozite iznosi 15% a o
č
ekivana apresijacija dinara iznosi 10%,
o
č
ekivani prinos na dinarske depozite izra
ž
en u evrima iznosi 25%: 15%
kamate plus o
č
ekivana apresijacija dinara 10%. Nasuprot tome, ukoliko se
o
č
ekuje da dinar tokom godine depresira za 10%, o
č
ekivani prinos na dinarske
depozite izra
ž
en u evrima bi
ć
e 5%: 15% kamate minus o
č
ekivana depresijacija
dinara od 10%.
Posmatrajmo sada kako odluka da se umesto evro depozita dr
ž
e dinarski
depoziti iz ugla gra
đ
anina Srbije. Ukoliko kamatna stopa na evro depozite
iznosi 5%, a o
č
ekuje se da dinar apresira za 4%, o
č
ekivani prinos na evro
depozite izra
ž
en u dinarima iznosi 1%. Gra
đ
anin Srbije
ć
e ostvariti kamatu od
5%, ali on o
č
ekuje da
ć
e izgubiti 4% jer o
č
ekuje da vrednost evra izra
ž
ena u
dinarima bude 4% manja zbog apresijacije dinara.
Dakle, pove
ć
anje relativnog o
č
ekivanog prinosa na dinarske depozite uti
č
e na
to da i stranci i doma
ć
e stanovni
š
tvo reaguju na isti na
č
in; i jedni i drugi
ž
ele
ć
e
da raspola
ž
u sa vi
š
e dinarskih a manje depozitima denomiranim stranoj valuti
(u na
š
em, primeru u evrima).
U otvorenoj ekonomiji finansijski transaktori biraju u kojim zemljama
(valutama)
ž
ele da izvr
š
e svoje finansijske plasmane (investicije) odnosno u
kojim zemljama (valutama)
ž
ele da uzimaju zajmove. Transalktori uzimaju u
obzir visinu relativnih kamatnih stopa u zemlji i inostranstvu kao i devizne
kurseve koji va
ž
e na spot i terminskom deviznom tr
ž
i
š
tu.
135
Teorija kamatnih pariteta
ukazuje na mehanizme formiranja ravnote
ž
e
izme
đ
u deviznih kurseva i kamatnih stopa u raznim zemljama (valutama).
Ukoliko je stopa prinosa vi
š
a u jednoj zemlji nego u drugoj zemlji – pod
pretpostavkom da su posmatrane finansijske aktive savr
š
eni supstituti –
normalno dolazi do transfera sredstava iz zemlje sa ni
ž
om stopom u zemlju sa
vi
š
om stopom prinosa na finansijske aktive. Pri tom je za pokretanje kapitala
izme
đ
u zemalja va
ž
na razlika u realnim a ne nominalnim kamatnim stopama.
Nominalne kamatne stope moraju biti korigovane za o
č
ekivane stope inflacije,
kako bi se dobile realne kamatne stope. Ukoliko se radi o finansijskim aktivama
koje imaju isti stepen rizika one bi trebalo da imaju istu stopu prinosa.
Neravnote
ž
a
izme
đ
u realnih kamatnih stopa izme
đ
u zemalja, pokretala bi
arbitra
ž
ne operacije koje bi te
ž
ile da dovedu do izjedna
č
avanja realnih
kamatnih stopa.
Mehanizam odr
ž
avanja ravnote
ž
e izme
đ
u kamatne stope i deviznog kursa mo
ž
e
se formulisti tako da doma
ć
a kamatna stopa treba da bude izjedna
č
ena sa
135
John Maynard Keynes
u svom radu
A Tract on Monetary Reform
, London, 1923,
ukazao je na razlike u kamatnim stopama izme
đ
u zemalja kao na fundamentalni faktor
promene deviznih kurseva kao i formiranja razlike izme
đ
u terminskog i spot kursa.

193
sredinu, brzi ekonomski rast i smanjenje inflacije.
139
Kao posledica
č
injenice da
nema fluktuacija deviznog kursa, sti
č
e se utisak da je ekonomska situacija
stabilna,
š
to naravno ne mora biti tako.
Š
to se ti
č
e inflacije, kada dr
ž
ava
ž
eli da
je snizi, pribegava fiksiranju kursa ili
č
ak prihvata drugu valutu. Radnici, kao i
menad
ž
eri koji odre
đ
uju najamnine o
č
ekuju da
ć
e inflacija biti niska u
budu
ć
nosti. Odr
ž
ava se nizak nivo inflacije za svaki nivo autputa. To je razlog
za
š
to dr
ž
ave fiksiraju devizni kurs za drugu valutu.
140
Druge prednosti fiksnog
deviznog kursa su da redukuje tro
š
kove transakcija i rizik deviznog kursa, koji
potencijalno deluje destimuli
š
u
ć
e na trgovinu i investicije. Fiksiranje deviznog
kursa valuti "velikog" suseda eliminise rizik i podsti
čč
e me
đ
unarodnu razmenu
i investicije. Fiksni devizni kursevi spre
č
avaju kompetitivnu apresijaciju i
depresijaciju.
141
U slu
č
aju fiksiranja valute za drugu valutu, recimo dolar, prednost fiksiranja se
ogleda u tendenciji ka integraciji i ja
č
anju tr
ž
i
š
ne razmene sa zemljom za
č
iju
se valutu fiksirala, ili sa drugom zemljom koja se fiksirala za istu valutu. Dakle,
fiksni devizni kursevi, kao i prihvatanje iste valute (EMU) poma
ž
u regionalnoj
ekonomskoj integraciji zbog olak
š
avanja procesa razmene. Zemlje koje imaju
manjak partnera za razmenu, naro
č
ito one u razvoju, bi mogle da ih steknu
fiksiranjem valute za drugu valutu.
142
Problem ovog re
ž
ima se javlja kada u dr
ž
avi do
đ
e do iznenadnog i
permanentnog pada tra
ž
nje za njenim izvozom. Tada, pri fiksnom kursu, ne
postoji mogucnost prilago
đ
avanja rigidnih cena uvoza i izvoza u kratkom roku i
dolazi do pada doma
ć
e zaposlenosti i autputa.
143
Upravo ta nemogu
ć
nost
prilago
đ
avanja
š
okovima je veliki nedostatak fiksnih deviznih kurseva. Od
1946. do 1971. godine mnoge zemlje su fiksirale svoje valute za dolar u okviru
Bretton - Woods-
kog sporazuma. Vrlo malo zemalja je uspelo da odr
ž
i svoj
kurs fiksiran za drugu valutu du
ž
e od 5 godina. Tr
ž
i
š
ta kapitala u svetu su danas
postala prevelika za fiksiranje deviznog kursa.
144
″
Re
ž
im perfektno ili
č
isto fluktuiraju
ć
eg deviznog kursa (u praksi se retko
sre
ć
e) podrazumeva da monetarne vlasti ne interveni
š
u na deviznim
tr
ž
i
š
tima. Drugim re
č
ima, vrednost valute u odnosu na druge valute
139
S. Edwards , E. Levy-Yeyati
,
Flexible Exchange Rates as Shock Absorbers
, NBER
Working Paper 9867, 2003, str. 1.
140
J. A. Frankel
, op. cit.,
No Single Currency Regime is Right for all Countries or at
all Times
, NBER Working Paper 7338, 1999, str. 11.
141
Ibid, str. 9 – 10.
142
G. A. Calvo, F. S. Mishkin
,
The Mirage of Exchange Rate Regimes for Emerging
Market Countries
, NBER Working Paper 9809, 2003, str. 18.
143
M. Obstfeld, K. Rogoff
,
The Mirage of Fixed Exchange Rates
, NBER Working
Paper 5191,1995, str. 2.
144
Ibid str. 5-7.
194
odre
š
uje se na deviznim tr
ž
i
š
tima slobodno na bazi ponude i tra
ž
nje svih
u
č
esnika na deviznom tr
ž
i
š
tu
.
″
145
Fleksibilni devizni kursevi determinisani su delovanjem deviznog tr
ž
i
š
ta koje je
u potpunosti slobodno, kompetitivno tr
ž
i
š
te, bez ikakvih intervencija centralne
monetarne institucije. U takvim konkurentskim uslovima, deluju zakoni ponude
i tra
ž
nje, kao i na ostalim kompetitivnim tr
ž
i
š
tima,
š
to zna
č
i da je devizni kurs
odreden ponudom i tra
ž
njom za odre
đ
enom valutom.
Mnogi faktori uti
č
u na ponudu i tra
ž
nju za odre
đ
enom valutom. Pojedini deluju
u odredenim vremenskim intervalima, a drugi trajno. Porast doma
ć
ih izvoznih
cena uti
č
e na tra
ž
nju za doma
ć
om valutom, ali u zavisnosti od cenovne
elasti
č
nosti inostrane tra
ž
nje za doma
ć
im proizvodima. Ako je tra
ž
nja
neelasti
č
na, nema moguenosti supstitucije uvoza iz drugih zemalja, tra
ž
nja za
doma
ć
om valutom raste, valuta apresira. Ako je tra
ž
nja za doma
ć
im
proizvodima elasti
č
na, postoji mogu
ć
nost uvoza iz drugih zemalja, tra
ž
nja za
doma
ć
om valutom opada i valuta depresira.
Rast uvoznih cena inostranih proizvoda takode uti
č
e na promene na deviznom
tr
ž
i
š
tu. Ukoliko je cenovna elasti
č
nost tra
ž
nje za inostranim proizvodima
velika, proizvodi se mogu kupiti i od doma
ć
ih proizvo
đ
a
č
a, ponuda doma
ć
e
valute se smanjuje, valuta apresira. Ako je tra
ž
nja za inostranim proizvodima
neelasti
č
na, iznosi koji se izdvajaju za kupovinu stranih proizvoda rastu, raste
koli
č
ina ponudene doma
ć
e valute na deviznom tr
ž
i
š
tu, valuta depresira.
Promena nivoa cena u smislu rasta cena zbog inflacije u obe zemlje je jos jedan
faktor koji uti
č
e na promene deviznog kursa. Ukoliko je inflacija vi
š
a u
doma
ć
oj privredi, doma
ć
i izvoz postaje relativno skuplji, dok je inostrani uvoz
relativno jeftiniji. Doma
ć
a valuta depresira. Kapitalni tokovi tako
đ
e uti
č
u na
promene na deviznom tr
ž
i
š
tu. Zna
č
ajno kretanje investicionih fondova apresira
valute kapitalno-uvoznih, a depresira valute kapitalno-izvoznih zemalja.
Strukturalne promene, u smislu promene tehnologije, novi proizvodi, menjaju
stanje na deviznom tr
ž
i
š
tu.
146
Pri fleksibilnom deviznom kursu, pla
ć
anje bi uvek bilo uravnote
ž
eno, zato sto
bi cena - devizni kurs - bila slobodna da stvara ravnote
ž
u. Prodaja dolara bi
mogla da se desi samo u slu
č
aju istovremene kupovine dolara od strane drugog
lica. Sistem fluktuiraju
ć
ih kurseva bi omogu
ć
io da se direktno kre
ć
emo ka
slobodnoj razmeni robe i usluga.
147
145
D. Miljkovi
ć
, op. cit.,
Me
đ
unarodne finansije
, Centar za izdava
č
ku delatnost
Ekonomskog fakulteta u Beogradu, Beograd, 2008, str. 44.
146
K. Josifidis
,
Makroekonomija, principi teorije politike
, Vedes, Beograd, 2004, str.
369.
147
M. Friedman
,
Kapitalizam i sloboda
, Global Print, Novi Sad, 1997, str. 119.

196
stabilni, jer su stabilne osnovne ekonomske politike i uslovi. Nestabilnost
kurseva simptom je nestabilnosti u dubini ekonomske strukture
.
″
150
lzbor deviznog kursa umnogome zavisi od razli
č
itih karakteristika ekonomije.
Za neke dr
ž
ave potpuno fiksni iii potpuno fleksibilni kursevi su sasvim
prihvatljiva re
š
enja. Pojedine dr
ž
ave ne
ž
ele da usvoje valutu SAD ili neke
druge dr
ž
ave zato
š
to je to potpuno odricanje od monetarne nezavisnosti,
š
to je
za neke ljude i odricanje od simbola nacionalnog politi
č
kog suvereniteta.
Fluktuiraju
ć
e devizne kurseve preferiraju velike, razvijene ekonomije.
Č
ini se
da postoje jaki razlozi za uvodenje ve
ć
e fleksibilnosti deviznog kursa kako
zemlje ekonomski ja
č
aju i postaju bogatije. Sa ekonomskim napredovanjem,
inflacione koristi od kontrolnih i prelaznih re
ž
ima se gube, mo
ž
da najvi
š
e zbog
utvr
đ
enog kredibiliteta politike, jakih institucija. Istovremeno, rizik koji prati
fleksibilnost deviznog kursa opada.
151
Za fiksne devizne kurseve se odlu
č
uju male otvorene ekonomije, ili zemlje koje
su pretrpele hiperinflaciju, ili one u kojima je dominacija probirljivih svetskih
investitora dovela do gubitka poverenja i do toga da nezavisna monetarna
politika vi
š
e nije korisna.
Č
ak i da je javnost voljna politi
č
ki da se odrekne
monetarnog suvereniteta, potpuna zvani
č
na dolarizacija mo
ž
e biti privla
č
na za
odre
đ
ene zemlje. Pojedine male ekonomije nisu spremne za fluktuiranje valute
upravo zbog svoje ekonomske vezanosti za drugu ekonomiju.
152
8.4.1.
KLASIFIKACIJA RE
Ž
IMA DEVIZNIH KURSEVA
Izme
đ
u dva pomenuta ekstrema, re
ž
ima fiksnog i re
ž
ima fleksibilnog deviznog
kursa, nalazi se veliki broj re
ž
ima deviznih kurseva po
č
ev
š
i od rigidnijih ka
fleksibilnijim re
ž
imima deviznih kurseva.
Teorija i praksa razlikuju vise vrsta deviznih kurseva koji se pri diferenciranim
ekonomskim okolnostima, geografskoj strukturi i pod drugim uslovima
pojavljuju u razli
č
itim oblicima.
Na osnovu izlo
ž
enih varijabli razlikuju se fiksni i fleksibilni devizni kursevi,
kao i
crawling peg
(puzaju
ć
i model) i
dirty float
(prljavo fluktuiraju
ć
i), koji su
po karakteristikama kombinacija dva prethodno navedena re
ž
ima.
150
M. Friedman
, op. cit.,
Kapitalizam i sloboda
, Global Print, Novi Sad, 1997, str. 115
– 116.
151
Z. Grubi
š
i
ć
,
U
č
enje primene
č
istog plivaju
ć
eg deviznog kursa kao na
č
in za
pobolj
š
anje izvozne konkurentnosti
, u zborniku radova sa savetovanja ekonomista
Srbije i Crne Gore, Budva, 2004, str. 257.
152
J. A. Frankel
,
No Single Currency Regime is Right for all Countries or at all Times
,
NBER Working Paper 7338, 1999, str. 36 – 37.
197
Fleksibilne devizne kurseve
karakteri
š
e nepostojanje zna
č
ajne dr
ž
avne
intervencije na deviznom tr
ž
i
š
tu i visoka nepostojanost nominalnog deviznog
kursa. Obrnuto, fiksni devizni kurs ne fluktuira, dok rezerve fluktuiraju.
Puzaju
ć
i devizni kurs
(Crawling peg)
se odlikuje promenama nominalnog
deviznog kursa sa stabilnim prirastom, uz aktivnu intervenciju na deviznom
tr
ž
i
š
tu i nisku nepostojanost promena deviznog kursa.
Prljavo fluktuiraju
ć
i devizni kurs
(Dirty float, managed float)
karakteri
š
e
visoka promenljivost svih varijabli. Aktivna intervencija samo delimi
č
no
ubla
ž
ava fluktuacije deviznog kursa.
Re
ž
imi koji su po osobinama klasifikovani izmedu fiksnih i fleksibilnih su
srednji re
ž
imi
koji poseduju visoku nepostojanost svih varijabli, reflektuju
ć
i
nepostojanost deviznog kursa uprkos aktivnoj intervenciji. Neki autori (
Levy-
Yeyati i Sturzenegger
) ih smatraju negativnim zbog malog uticaja na ekonomski
rast, u poredenju sa fleksibilnim kursevima.
153
Drugi stru
č
njaci smatraju da su
prelazni re
ž
imi prihvatljivi za zemlje koje se jo
š
nisu otvorile za kapitalne
tokove. Statistika pokazuje da se prelazni re
ž
imi kontinuirano koriste u
zemljama u razvoju. Dakle, u odsustvu institucionalne stabilnosti, upravo
prelazni re
ž
imi mogu poja
č
ati kredibilitet politike i efekat disciplinovanja
monetarne politike,
š
to je preduslov za budu
ć
e fluktuiranje deviznog kursa.
Jeffrey A. Frankel
je naveo devet vrsta deviznih kurseva, po
č
ev
š
i od
najrigidnijih ka fleksibilnijim:
154
Dolarizacija ili Valutna unija
(Currency union)
; Rigidno fiksni paritet je i
re
ž
im
dolarizacije
. Zemlja zamenjuje sopstvenu valutu stranom rezervnom
valutom. Veliki broj zemalja u razvoju, uklju
č
uju
ć
i i zemlje u tranziciji, ve
ć
imaju prisutnu ograni
č
enu i nezvani
č
nu formu dolarizacije, proizi
š
lu iz
nestabilne i hiperinflatorne situacije. Dolarizacija kao izbor u re
ž
imu deviznog
kursa, za razliku od neformalne ili nepotpune dolarizacije, podrazumeva
zvani
č
nu upotrebu strane valute u svim transakcijama. Dolarizacija se mo
ž
e
posmatrati kao re
ž
im „
valutni odbor plus
“, s obzirom da inkorporira jo
š
ve
ć
i
kredibilitet, trajno bri
š
u
ć
i opciju devalviranja valute, osigurava uvoz stabilnih
cena i ni
ž
ih kamatnih stopa iz SAD (ili EU ukoliko je u pitanju euroizacija), ni
ž
e
transakcione tro
š
kove i dugoro
č
no ja
č
anje trgovinskih veza sa SAD, odnosno,
EU. S obzirom da deviznog kursa nema, ne postoji kurs koji bi bio predmet
eventualnih spekulativnih napada i uzro
č
nik eventualne valutne krize.
155
153
E. Levy-Yeyati, F. Sturzenegger
,
Classifying Exchange Rate Regimes: Deeds vs.
Words
, 2002, http:/
www.utdt.edu/--ely,
str. 3.
154
J. A. Frankel
,
No Single Currency Regime is Right for all Countries or at all Times
,
NBER Working Paper 7338, 1999, str. 3-5.
155
H. Blayne
,
Exchange Rate Regimes: Possible options,
1999
,
http://dsp
-
psd.pwgsc.gc.ca/Collection-R/LoPBdP/BP/prb9914-e.htm

199
valutu u fiksnom iznosu.
Č
esto se valutni odbor poredi sa zlatnim standardom
u kojem je nov
č
ana masa determinisana platnobilansnom pozicijom i postojala
je zamenljivost valuta u zlato po kovni
č
kom deviznom kursu.
156
Monetarna vlast
je morala izvr
š
iti datu obavezu konverzije doma
ć
e valute u zlato i po
š
tovati
pravila igre zlatnog standarda koja su automatski obezbe
đ
ivala eksternu
ravnote
ž
u, ali po cenu interne neravnote
ž
e (recesija u slu
č
aju uravnote
ž
avanja
deficita platnog bilansa i inflacija u slu
č
aju uravnote
ž
avanja suficita platnog
bilansa).
Prednosti primene valutnog odbora ogledaju se u monetarnoj disciplini i samim
tim redukovanju inflatornih tendencija, s obzirom da se ograni
č
ava diskrecija
monetarnih vlasti pravilom nemogu
ć
nosti
š
irenja monetarne baze izvan nivoa
deviznih rezervi. Monetarna disciplina u vezi je i sa fiskalnom disciplinom,
jer se ne dozvoljava deficitarno finansiranje bud
ž
etske potro
š
nje. Iz navedenih
razloga (institucionalna obaveza i doslednost u sprovo
đ
enju ove obaveze
š
to im-
plicira makroekonomsku stabilnost kao rezultat
č
vrste ekonomske politike),
smatra se da valutni odbor signalizira veliki kredibilitet tr
ž
i
š
nim u
č
esnicima
č
ime je ovaj re
ž
im imuniji na spekulativne napade, za razliku od mek
š
ih pariteta
sredi
š
njih deviznih aran
ž
mana.
Navedene prednosti valutnih odbora kriju i potencijalne opasnosti. Naime,
pored pozitivnog aspekta monetarne discipline i onemogu
ć
avanja kreacije infla-
cionog ambijenta, postoji i druga strana medalje. Ekonomija sa uvedenim
valutnim odborom gubi mogu
ć
nost finog pode
š
avanja monetarne politike u skladu
sa potrebama ciklusa. Prihvatanje valutnog odbora zna
č
i odricanje od monetarnog
suvereniteta. Zemlja sa valutnim odborom
de facto
uvozi monetarnu politiku
zemlje rezervne valute. Prvi
currency board
su osnovali Britanci na Mauricijusu
1849. godine. Posle se upotreba pro
š
irila na 70 britanskih kolonija. Hong Kong
je prihvatio 1983, Argentina 1991, Bugarska 1997, Bosna 1998. Za njegovo
uspe
š
no sprovodenje potrebno je postojanje fiskalne discipline, sna
ž
an
finansijski sistem, vladavina prava. Naj
č
e
šć
e valute za koje se druge valute
fiksiraju su ameri
č
ki dolar, britanska funta, evro i japanski jen.
Fiksni devizni kurs
; Vezivanje doma
ć
e valute za pojedina
č
nu valutu ili korpu
valuta kori
šć
enjem odgovaraju
ć
ih pondera. Radi se o delimi
č
no fiksnom kursu
jer valuta prema kojoj je fiksirana nacionalna valuta pliva na deviznom tr
ž
i
š
tu a
samim tim i nacionalna valuta indirektno pliva u odnosu na ostale valute na
deviznom tr
ž
i
š
tu. Primer je fiksiranost valuta mnogih dr
ž
ava za dolar.
Konvencionalno fiksni kurs (
Adjustable peg)
; prema ovoj opciji re
ž
ima
deviznog kursa, zemlja zadr
ž
ava koncept valutnog pariteta koji centralna banka
brani na deviznom tr
ž
i
š
tu, ali uz mogu
ć
nost promene pariteta. Svaka zemlja
mo
ž
e formirati fiksni kurs prema izabranoj valuti ili valutnoj korpi. Fiksni
156
T. Shu-ki
,
Commitment to and Exit Strategies from a CBA
, Seminar: Currency
Boards: Experience and Prospects, 2000.
200
devizni kurs, prema konvencionalnom modelu, ima usku marginu dozvoljene
oscilacije tr
ž
i
š
nog deviznog kursa oko zvni
č
nog fiksnog deviznog kursa,
maksimalno
Primer je Izrael pre nego
š
to su pro
š
irene margine
fluktuiranja.
Klizni fiksni kurs
(
Crawling peg)
; U dr
ž
avama sa visokom inflacijom devizni
kurs se mo
ž
e redovno pode
š
avati u nizu mini-devalvacija, koje se de
š
avaju
jednom nedeljno. Glavna opcija u ovom re
ž
imu deviznog kursa jeste da li
monetrane vlasti unapred objavljuju klizne fiksne kurseve za naredni period ili
se ovi kursevi formiraju ex post u skladu sa fakri
č
kim stopama inflacije koje su
realizovane recimo u mese
č
nim intervalima. Ideja da se klizni fiksni kursevi
unapred objavljuju ima upori
š
te u tome da preko takvih kurseva centralna
banka
š
alje jasne signale privredi i stanovni
š
zvu u pogledu nivoa deviznih
kurseva koji se mogu o
č
ekivati u narednim nedeljnim/mese
č
nim intervalima.
Problem ove opcije nastaje ukoliko kredibilitet centralne banke nije na
adekvatan, te tr
ž
i
š
te mo
ž
e da oceni da su stope inflacije i devalvacija nerealno
projektovane i da
ć
e se kursevi stranih valuta prema doma
ć
em novcu formirati
na vi
š
em nivou. Stoga se alternativno koristi druga opcija prema kojoj se
korigovanje zvani
č
nog fiksnog kursa vr
š
i u regularnim intervalima (nedeljno,
mese
č
no) u skladu sa stopama inflacije koja je fakti
č
ki ostvarena. Kod kliznog
(puzaju
ć
eg) fiksnog kursa potrebno je utvrditi izbor margine u kojoj je
dozvoljeno kratkoro
č
no fluktuiranje tr
ž
i
š
nog kursa sve dok ne do
đ
e do promene
fiksnog kursa. Pored toga, postoji obaveza centralne banke da intervencijama
na deviznom tr
ž
i
š
tu brani zvani
č
ni kurs sve dok on ne bude promenjen.
Najbolji primer je
Č
ile. Stopa "puzanja" se mo
ž
e namerno podesiti na stopu
koja je ni
ž
a od predvi
đ
ene inflacije u nastojanju da se postepeno iza
đ
e iz
inflacionog ciklusa, kao
š
to je bila praksa nekih zemalja krajem 1970-tih.
Drugi na
č
in je da se ne preduzima ni
š
ta protiv inflacije, ve
ć
da se ona
prihvati kao neminovnost i u nastojanjima da se do
đ
e do stabilnog realnog
deviznog kursa, isti se indeksira sa nivoom cena.
Korpa valuta
(Basket peg);
Devizni kurs je fiksiran za vi
š
e valuta, a ne
samo za jednu,
š
to je sasvim logi
č
no za zemlje koje vr
š
e me
đ
unarodnu razmenu
sa geografski udaljenim zemljama (azijske zemlje). Teorijski gledano, nema
nikakvog razloga za
š
to re
ž
im deviznog kursa korpa valuta ne bi mogao da
bude jednako rigidan kao i devizni kurs koji se fiksira za jednu valutu. U
praksi, me
đ
utim, ve
ć
ina zemalja koja koristi ovaj re
ž
im dr
ž
i u tajnosti odnos
valuta u korpi valuta i
č
esto vr
š
i pode
š
avanje tog odnosa kako ne bi mogao da
bude otkriven.
Re
ž
im koridora (target zone)
sa
š
irim marginama fluktuacije sa obe strane
pariteta (od 10%-15%), povezan je sa obavezom monetarnih vlasti da odr
ž
i
devizni kurs unutar odre
đ
enog
š
irokog koridora oko centralnog pariteta. Paritet
se mo
ž
e periodi
č
no prilago
đ
avati u manjim koracima kako bi bio u skladu sa
fundamentalnim makroekonomskim varijablama,
š
to je karakteristika puzaju
ć
eg

202
prilago
đ
avanja monetarne politike (i
š
ire ekonomske politike) odr
ž
avanju
nekog odre
đ
enog pariteta.
8.4.2.
INTERVENCIJE CENTRALNE BANKE NA DEVIZNOM TR
Ž
I
Š
TU
Intervencije centralne banke na deviznom tr
ž
i
š
tu nisu karakteristi
č
ne isklju
č
ivo
za odre
đ
ene re
ž
ime deviznih kurseva. Centralne banke interveni
š
u na deviznom
tr
ž
i
š
tu nezavisno da li se radi o re
ž
imu fiksnog ili fleksibilnog deviznog kusa. U
re
ž
imu fleksibilnog deviznog kursa centralne banke povremeno interveni
š
u
kako bi spre
č
ile zna
č
ajnije promene deviznih kurseva na deviznom tr
ž
i
š
tu. U
re
ž
imu fiksnog deviznog kursa, centralne banke imaju obavezu da brane
postavljane paritete nacionalne valute i stoga
č
e
šć
e interveni
š
u na deviznom
tr
ž
i
š
tu.
157
Kada centralna banka prodaje devizna sredstva da bi kupila doma
ć
i depozitni
novac ili gotovinu izra
ž
enu u doma
ć
oj valuti rezultat je isti po pitanju nov
č
ane
mase. Naime,
kupovina doma
ć
e valute i prodaja deviznih rezervi na
deviznom tr
ž
i
š
tu uslovljava jednako smanjenje njenih deviznih rezervi i
nov
č
ane mase
. Suprotno tome, prodaja doma
ć
e valute koju centralna banka
obavlja na deviznom tr
ž
i
š
tu radi kupovine deviznih sredstava dovodi do
pove
ć
anja deviznih rezervi i nov
č
ane mase. Navedena intervencija centralne
banke na deviznom tr
ž
i
š
tu, tj. situacija kada centralbna banka dozvoljava da
kupovina ili prodaja doma
ć
e valute uti
č
e na nov
č
anu masu naziva se
nestirilizovana intervencija na deviznom tr
ž
i
š
tu
.
158
Ukoliko centralna banka ne
ž
eli da da kupovina ili prodaja doma
ć
e valute uti
č
e
na nov
č
anu masu, ona mo
ž
e da neutrali
š
e uticaj intervencije na deviznom
tr
ž
i
š
tu tako
š
to
ć
e na otvorenom tr
ž
i
š
tu obaviti suprotno operacije kada su u
pitanju dr
ž
avne obveznice. Ukoliko centralna banka kupi doma
ć
u valutu i proda
devizne rezerve do
š
lo bi do smanjenja nov
č
ane mase da centralna banka
istovremeno ne kupuje doma
ć
e obveznice
č
ime pove
ć
ava nov
č
anu masu za isti
iznos i na taj na
č
in neutrali
š
e intervenciju na deviznom tr
ž
i
š
tu. Intervencija
centralne banke na deviznom tr
ž
i
š
tu pra
ć
ena suprotnom operacijom na
otvorenom tr
ž
i
š
tu usled
č
ega nov
č
ana masa ostaje nepromenjena naziva se
sterilizovanom intervencijom
.
Prodaja doma
ć
e valute dovodi do pove
ć
anja nov
č
ane mase usled
č
ega dolazi do
pove
ć
anja nivoa cena u du
ž
em roku i samim tim depresijacije doma
ć
e valute.
Pove
ć
anje nov
č
ane mase uslovi
ć
e i ve
ć
u realnu nov
č
anu masu u kra
ć
em roku,
usled
č
ega dolazi do pada kamatne stope na doma
ć
e depozite. Smanjenje
o
č
ekivanog prinosa na depozite u doma
ć
oj valuti i pove
ć
anje o
č
ekivanog
157
D. Miljkovi
ć
, op. cit.,
Me
đ
unarodne finansije
, Centar za izdava
č
ku delatnost
Ekonomskog fakulteta u Beogradu, Beograd, 2008, str. 45.
158
F. S
.
Mishkin
,
Monetarna ekonomija, bankarstvo i finansijska tr
ž
i
š
ta
, Data Status,
Beograd, 2006, str. 465.
203
prinosa na depozite denomirane u stranoj valuti podrazumeva da devizna
sredstva imaju ve
ć
i o
č
ekivani prinos. Zbog toga
ć
e ljudi poku
š
avati da prodaju
depozite u doma
ć
oj valuti a devizni kurs
ć
e opasti.
Na
osnovu
navedene
analize
mo
ž
emo
zaklju
č
iti
da
nestirilizovana
intervencija u kojoj se doma
ć
a valuta prodaje radi kupovine deviznih
sredstava dovodi do pove
ć
anja deviznih rezervi, pove
ć
anja nov
č
ane mase i
depresijacije doma
ć
e valute
.
159
Nesterilizovanom intervencijom u kojoj se prodaju devizna sredstava radi
kupovine doma
ć
e valuta dolazi do smanjenja nov
č
ane mase i deviznih
sredstava i apresijacije doma
ć
e valute.
Kada je u pitanju sterilizovana intervencija treba zapamtiti da se centralana
banka upu
š
ta u suprotne operacije na otvorenom tr
ž
i
š
tu kako ne bi do
š
lo do
promene nov
č
ane mase.
Sterilizovana intervencija ne uti
č
e na nov
č
anu
masu, pa samim tim ne uti
č
e neposredno na kamatne stope ili o
č
ekivani
budu
ć
i devizni kurs.
159
F. S
.
Mishkin
,
Monetarna ekonomija, bankarstvo i finansijska tr
ž
i
š
ta
, Data Status,
Beograd, 2006, str. 467.

205
UVOD
Centralna banka prilikom kreiranja i sprovo
đ
enja monetarne politike treba da
poznaje domete efekata monetarne politike, kao i ja
č
inu i vremenski pomak njenog
uticaja na ekonomsku aktivnost i inflaciju.
Proces preko koga monetarna politika
uti
č
e na makroekonomske agregate (proizvodnju, agregatnu tra
ž
nju i inflaciju)
naziva se transmisionim mehanizmom monetarne politike.
On se ispoljava kroz
razli
č
ite kanale, a na makroekonomske agregate deluje razli
č
itom brzinom i
intenzitetom. Identifikacija brzine i intenziteta razli
č
itih transmisionih kanala,
nosiocima monetarne politike omogu
ć
ava da se utvrdi najefikasniji skup
instrumenata monetarne politike, kao i po
č
etak njihove primene da bi se ostvarili
unapred definisani ciljevi monetarne politike. Tu ne treba zaboraviti ni
č
injenicu da
visoka stopa inflacije, nedovoljna razvijenost doma
ć
eg finansijskog tr
ž
i
š
ta, valutna
supstitucija, kao i relativno mali broj instrumenata putem kojih centralna banka
sprovodi monetarnu politiku u velikoj meri mogu umanjiti efikasnost monetarne
politike i ograni
č
i njen domet.
Uticaj mera monetarne politike na ekonomsku aktivnost i inflaciju ostvaruje se
preko uticaja na kretanja na tr
ž
i
š
tu novca (kamatne stope banaka, ponudu kredita i
novca, devizni kurs, cene ostalih oblika finansijkse aktive) i tr
ž
i
š
tu roba, pri
č
emu
ekonomska aktivnost i inflacija ostvaruju povratan uticaj na mere monetarne
politike,
š
to se vidi i na slede
ć
em
š
ematskom prikazu.
206
Budu
ć
i da poznavanje razli
č
itih kanala transmisije omogu
ć
ava ocenu delovanja
monetarne politike na ekonomsku aktivnost i inflaciju, kao i adekvatniji izbor ciljeva
monetarne politike, u okviru ovog poglavlja predstavi
ć
emo teorijski koncept analize
transmisionog mehanizma preko razli
č
itih kanala. Makroekonomska teorija sugeri
š
e
kori
šć
enje nekoliko osnovnih transmisionih kanala: kanala kamatne stope, kanala
deviznog kursa, kreditnog kanala, kanala neo
č
ekivanog nivoa cena i
cash-flow
kanala. Pri tome, bitno je naglasiti da se obi
č
no preno
š
enje efekata
monetarne
politike kroz razli
č
ite kanale vr
š
i istovremeno i da ih je nekada veoma te
š
ko
razdvojiti.
9.1. KANAL KAMATNIH STOPA
Predstavi
ć
emo prvo kanal kamatnih stopa koji predstavlja tradicionalno stanovi
š
te
Kejnzijanskog IS-LM modela i koji u razvijenim tr
ž
i
š
nim privredama predstavlja
najva
ž
niji kanal transmisionog mehanizma monetarne politike.
U op
š
tem slu
č
aju promena stepena ekspanzivnosti monetarne politike zna
č
i
promenu referentne kamatne stope centralne banke. Promene referentne kamatne
stope centralne banke dovode i do promene kratkoro
č
nih kamatnih stopa na tr
ž
i
š
tu
novca. Promena kratkoro
č
nih nominalnih kamatnih stopa preko inflatornih
o
č
ekivanja dovodi do promene dugoro
č
nih realnih kamatnih stopa, a one opet uti
č
u
na obim i strukturu potro
š
nje, posebno na sklonost ekonomskih subjekata ka
š
tednji
i investicijama.
Pove
ć
anje stepena ekspanzivnosti monetarne politike zna
č
i smanjenje referentne
kamatne stope. Ukoliko centralna banka prodaje hartije od vrednosti na otvorenom
tr
ž
i
š
tu (kao
š
to je to slu
č
aj sa Narodnom bankom Srbije) smanjenje referentne
kamatne stope dovodi do pada tra
ž
nje za ovim hartijama i posledi
č
no do porasta
tra
ž
nje za investicionim dobrima. Naime, imaju
ć
i u vidu argument oportunitetnog
tro
š
ka, za ekonomske subjekte u datim okolnostima je mnogo profitabilnije da svoje
vi
š
kove likvidnih sredstava upotrebe u investicije nego da ih plasiraju kupuju
ć
i
hartije od vrednosti. Porast investicija i potro
š
nje dove
šć
e do rasta ukupne
ekonomske aktivnosti, pri
č
emu uticaj naraslih investicija na nivo privredne
aktivnosti biva poja
č
an kroz proces multiplikacije, koji delimi
č
no ubla
ž
uje povratan
uticaj nivoa ekonomske aktivnosti na rast tra
ž
nje za novcem i kamatne stope.
Efekat mera monetarne politike na realna ekonomska kretanja preko kanala kamatne
stope se
š
ematski mo
ž
e prikazati na slede
ć
i na
č
in:

208
Me
đ
utim, brojne empirijske studije u praksi nisu potvrdile funkcionisanje kanala
kamatne stope,
š
to je otvorilo vrata za razvoj, teorijsku i empirijsku analizu
funkcionisanja alternativnih mehanizama transmisije, koji se mogu svrstati u dve
osnovne grupe: ostali kanali cena aktive (engl.
other asset price channels
), od kojih
je najzna
č
ajniji kanal deviznog kursa i kanali koji funkcioni
š
u usled postojanja
asimetri
č
nih informacija na kreditnom tr
ž
i
š
tu (engl.
credit view
).
9.2. KANAL DEVIZNOG KURSA
Ovaj kanal se oslanja tako
đ
e na efekte promena kamatnih stopa. Kada centralna
banka vodi ekspanzivnu monetarnu politiku i kada realne kamatne stope padaju,
vrednost aktive u lokalnoj valuti postaje manje atraktivna u odnosu na istu u stranoj
valuti. Tada dolazi do depresijacije nominalnog kursa,
š
to dovodi do ve
ć
e
atraktivnosti lokalno proizvedenih dobara i pove
ć
anja neto izvoza, a time i rasta
ukupne ekonomske aktivnosti. I obrnuto, pove
ć
anje stepena restriktivnosti
monetarne politike za posledicu ima rast realne kamatne stope i apresijaciju doma
ć
e
valute, tako da strana roba postaje atraktivnija od doma
ć
e,
š
to dovodi do pada neto
izvoza i ukupne ekonomske aktivnosti. Zna
č
i, dok kamatne stope uti
č
u na potro
š
nju
i investicije, devizni kurs najvi
š
e uti
č
e na segmente ekonomske aktivnosti vezane za
spoljnu trgovinu.
Ja
č
ina kanala deviznog kursa zavisi od ja
č
ine odgovora deviznog kursa na
monetarne
š
okove, stepena otvorenosti privrede i osetljivosti neto izvoza na
promene deviznog kursa.
Efekat mera monetarne politike na realna ekonomska kretanja preko kanala
deviznog kursa se
š
ematski mo
ž
e prikazati na slede
ć
i na
č
in:
STEPEN EKSPANZIVNOSTI MONETARNE POLITIKE
↑ → REALNA
KAMATNA STOPA
↓ →
DEVIZNI KURS
↓ (depresijacija) → NETO IZVOZ
↑ → EKONOMSKA AKTIVNOST ↑
Efektat uticaja deviznog kursa na inflaciju ostvaruje se direktno i indirektno.
Direktan kanal uticaja deviznog kursa na inflaciju ostvaruje se preko uticaja
promena deviznog kursa na pomeranje cena
uvoznih i izvoznih dobara, dok se
indirektan uticaj ostvaruje preko dejstva realnog deviznog kursa na agregatnu
tra
ž
nju ( engl.
pass-through effect
).
Ocenu uticaja monetarnih uslova na ekonomsku aktivnost mogu
ć
e je ostvariti
pra
ć
enjem kretanja indeksa monetarne restriktivnosti, koji predstavlja kombinovani
efekat deviznog kursa i kamatnih stopa na cenovnu stabilnost i /ili agregatnu tra
ž
nju.
Kori
šć
enjem IMR kao indikatora mogu se izbe
ć
i potezi koji za posledicu imaju
209
premalo ili previ
š
e monetarnog podsticaja realnom sektoru. Budu
ć
i da se efekti
monetarne politike uglavnom istovremeno prenose kroz vi
š
e kanala, na ovaj na
č
in
izbegava se mogu
ć
nost ignorisanja jednog od va
ž
nih
č
inilaca transmisionog
mehanizma monetarle politike. Na primer, ukoliko do
đ
e do o
š
tre depresijacije
doma
ć
e valute,
š
to se manifestuje kroz pona
š
anje investitora
koji svoj portfelj
menjaju u korist deviznih sredstava, monetarni uslovi mogu postati suvi
š
e
ekspanzivni,
š
to
ć
e pokazati i kretanje IMR. U takvim uslovima, monetarne vlasti
mogu
reagovati
pove
ć
anjem
referentne
kamatne
stope
ili
nekim
drugim
instrumentom, kako bi se neutralisao efekat depresijacije. Sa druge strane, ukoliko je
reakcija na odre
đ
enu meru monetarne politike bila u vidu apresijacije deviznog
kursa, a centralna banka u tom trenutku planira da pove
ć
a kamatne stope, to bi
moglo da proizvede suvi
š
e veliku monetarnu restriktivnost, po
š
to se nije imalo u
vidu smanjenje agregatne tra
ž
nje do koga je do
š
lo usled ja
č
anja kursa. Kretanje IMR
ć
e pokazati pove
ć
an stepen restiktivnosti, tako da monetarne vlasti ne
ć
e preduzeti
dodatne planirane mere.
Me
đ
utim, nijedna centralna banka ne mo
ž
e u potpunosti da kontroli
š
e monetarne
uslove. Pove
ć
anje stepena restriktivnosti monetarne politike mo
ž
e za posledicu imati
pove
ć
anje kamatnih stopa pra
ć
eno manjom apresijacijom kursa, apresijaciju kursa
uz manji rast kamatnih stopa, jaku apresijaciju kursa uz pad kamatnih stopa i
pove
ć
anje kamatnih stopa sa depresijacijom kursa. Koja varijanta ili kombinacija
kretanja deviznog kursa i kamatnih stopa
ć
e se ostvariti zavisi od reakcije brojnih
tr
ž
i
š
nih subjekata u zemlji i inostranstvu, kao i od
č
injenice da je uticaj na razli
č
ite
sektore neravnomeran. Na primer, velika apresijacija vi
š
e poga
đ
a trgovinski sektor,
dok rast kamatnih stopa sektore koji imaju visoke investicije u opremu i objekte, kao
i potro
š
nju trajnih potro
š
nih dobara.
9.3.
KREDITNI KANAL
Prema kreditnom stanovi
š
tu
160
(engl.
credit view
) transmisija mera monetarne
politike ka privredi i stanovni
š
tvu vr
š
i se kroz bankarki i bilansni kreditni kanal. Pri
tome, banakrski kreditni kanal prati uticaj mera monetare politike na ekonomsku
aktivnost preko ponude bakarskih kredita, dok bilansni kanal prati uticaj ovih mera
na finansijsku poziciju privrednih subjekata, koja se naj
č
e
šć
e ocenjuje putem
finansijske analize njihovih bilansa stanja i uspeha.
Za razliku od kanala kamatne stope prema kome se merama monetarne politike uti
č
e
na tra
ž
nju za kreditima, prema kreditnom kanalu mere monetrane politike deluju na
ponudu kredita. U tom slu
č
aju bi vo
đ
enje restriktivne monetarne politike, preko
160
Koreni ovog stanovi
š
ta su u teorijskim radovima Bernanka i Blindera
.

211
STEPEN EKSPANZIVNOSTI MONETARNE POLITIKE
↑ → DEPOZITI
PRIVREDE I STANOVNI
Š
TVA
↑ → BANKARSKI KREDITI ↑ →
INVESTICIJE
↑ → EKONOMSKA AKTIVNOST ↑
Osnovna pretpostavka funkcionisanja bilansnog kreditnog kanala jeste postojanje
moralnog hazarda i problema pogre
š
ne selekcije finansijskog portfolija, pri
č
emu,
ukoliko se smanjuje neto vrednost kapitala firmi, to zna
č
i da se moralni hazard i
mogu
ć
nost pogre
š
ne selekcije finansijskog portfolija intenzivira. Imaju
ć
i u vidu
pona
š
anje firmi koje su u takvima uslovima sklonije ka rizi
č
nijim investicijama,
kao i
č
injenicu da je maksimalna vrednost sredstava koje ove firme mogu polo
ž
iti
kao kolateral bitno redukovana, banke smanjuju ponudu kredita. Manja ponuda
kredita, kao
š
to smo ve
ć
istakli dovodi do pada investicione i, posledi
č
no ukupne
ekonomske aktivnosti.
Š
ematski, uticaj mera monetarne politike na ekonomsku aktivnost putem bilansnog
kreditnog kanala se mo
ž
e predstaviti na sled
ć
i na
č
in:
STEPEN EKSPANZIVNOSTI MONETARNE POLITIKE
↑ → CENE
FINANSIJSKE AKTIVE
↑ → POGREŠNA SELEKCIJA ↓ → MORALNI
HAZARD
↓ → BANKARSKI KREDITI ↑ → INVESTICIJE ↑ →
EKONOMSKA AKTIVNOST
↑.
Banke su tradicionalno predstavljale osnovni izvor kratkoro
č
nog finansiranja
preduze
ć
a. Tokom vremena, njihova uloga se postepeno smanjivala. U Americi je
npr. tokom sedamdesetih godina pro
š
log veka 80% ukupnih kratkoro
č
nih zajmova
poticalo od banaka, a danas samo 50%. Postoji vi
š
e razloga za to. Razvoj tr
ž
i
š
ta
hartija od vrednosti i postojanje nebankarskih posrednika dovode do sve manje
kreditne zavisnosti preduze
ć
a od banka ili, drugim re
č
ima, preduze
ć
a se okre
ć
u
drugim izvorima finansiranja.
Na smanjenje zna
č
aja delovanja kreditnog kanala u svetu uticalo je i uvo
đ
enje
kreditnih linija. To su ugovori koji preduze
ć
ima osiguravaju dobijanje kredita do
odre
đ
enog iznosa – kreditnog limita. Sve ve
ć
a upotreba kreditnih linija odla
ž
e
dejstvo mera monetarne politike, budu
ć
i da preduze
ć
a imaju unapred ugovoren obim
kredita, tako da se njihov ukupan iznos zna
č
ajno ne menja. U dana
š
nje vreme, u
Americi 75% svih zajmova koje banke daju privredi zapravo su kreditne linije.
212
9.4.
OSTALI KANALI MONETARNE TRANSMISIJE
Jedan od veoma popularnih kanala transmisije u svetskoj
literaturi vezanoj za
ekonomsku teoriju je zasnovan na
Tobinovoj Q teoriji
investicija. Prema ovoj
teoriji, kada se pove
ć
ava stepen ekspanzivnosti monetarne politike dolazi do rasta
cena finansijke aktive i rasta ukupne tr
ž
i
š
ne vrednosti firme. Tobin je definisao Q
koeficijent kao odnos tr
ž
i
š
ne vrednosti firme i ukupne vrednosti tro
š
kova zamene
instalisanog kapitala. Ukoliko je Q dovoljno veliko, nova oprema i ma
š
ine postaju
jeftinije jer je menad
ž
ment firme u mogu
ć
nosti da proda akcije na tr
ž
i
š
tu po vi
š
im
cenama i finansira ove investicije. To dovodi do porasta ukupnih investicija i
samitm tim ukupne ekonomske aktivnosti,
š
to se
š
ematski mo
ž
e predstaviti:
STEPEN EKSPANZIVNOSTI MONETARNE POLITIKE
↑ → CENE
FINANSIJSKE AKTIVE
↑ → Q ↑→ INVESTICIJE ↑ → EKONOMSKA
AKTIVNOST
↑.
Kanal efekata bogatstva na potro
š
nju
pored kanala deviznog kursa i Tobinovog Q
tako
đ
e pripada grupi transmisionih kanala cena aktive. Proces transmisije mera
monetarne politike preko ovog kanala mo
ž
e se opisati na slede
ć
i na
č
in: u uslovima
ve
ć
eg stepena ekspanzivnosti monetarne politike dolazi do rasta cena akcija, tako da
vlasnici ovih akcija prodaju
ć
i akcije dolaze do finansijskih sredstava koja potom
tro
š
e na kupovinu dobara i usluga
š
to posredno dovodi do rasta agregatne tra
ž
nje i
dohotka. Funkcionisanje ovog kanala se
š
ematski mo
ž
e prikazati na slede
ć
i na
č
in:
STEPEN EKSPANZIVNOSTI MONETARNE POLITIKE
↑ → CENE
FINANSIJSKE
AKTIVE
↑ → FINANSIJSKO BOGATSTVO ↑→
POTRO
Š
NjA
↑ → EKONOMSKA AKTIVNOST ↑.
Cash flow
kanal transmisije zasnovan je na pretpostavci da u uslovima pove
ć
anog
stepena ekspanzivnosti monetarne politike dolazi do pada nominalnih kamatnih
stopa. U takvim uslovima firmama je olak
š
ano da servisiraju
kratkoro
č
ni dug,
imaju
ć
i u vidu da je tro
š
ak pla
ć
anja kamate manji
š
to dovodi do rasta njihovog cash
flow–a. Po
š
to je rizik od neizvr
š
avanja obaveza klijenata bitno redukovan, kao i
moralni hazard i problem pogre
š
ne selekcije, banke
ć
e pove
ć
ati ponudu kredita ,
š
to
za posledicu ima pozitivan uticaj na rast investicija i realne ekonomske aktivnosti.
Funkcionisanje cash flow kanala se mo
ž
e predstaviti
š
ematski na slede
ć
i na
č
in:
STEPEN EKSPANZIVNOSTI MONETARNE POLITIKE
↑ → NOMINALNE
KAMATNE STOPE
↓ → CASH FLOW ↑ → POGREŠNA SELEKCIJA ↓ →
MORALNI HAZARD
↓ → BANKARSKI KREDITI ↑ → INVESTICIJE ↑ →
EKONOMSKA AKTIVNOST
↑.

214
GLAVA 10.
KOORDINACIJA MERA MONETARNE I
FISKALNE POLITIKE
215
UVOD
Kao jedan od najva
ž
nijih ciljeva makroekonomske politike je postizanje
odr
ž
ivog privrednog rasta, uz postojanje cenovne stabilnosti i spoljnotrgovinske
ravnote
ž
e.
161
Kako bi se ovakav rast ostvario, neophodno je postizanje visokog
stepena usagla
š
enosti izmedju donosioca odluka u podru
č
ju monetarne i
fiskalne politike. Kona
č
ni efekti mera preduzetih u podru
č
ju jedne politike
zavisi
ć
e od preduzetih mera u okviru druge politike, usled njihovog
medjusobnog uticaja. Usled nepostojanja efikasne koordinacije, mo
ž
e do
ć
i do
finansijske nestabilnosti,
š
to dalje vodi rastu kamatnih stopa, pritisku na
kamatne stope, akceleracije inflacije, a kao kona
č
na posledica je ugro
ž
en
privredni rast.
10.1. NEOPHODNOST KOORDINACIJA MERA
MONETARNE I FISKALNE POLITIKE
Efekti monetarne politike na fiskalnu politiku realizuju se pre svega putem
nivoa kamatnih stopa
š
to direktno uti
č
e na fiskalnu poziciju dr
ž
ave, mogu
ć
nost
servisiranja dugova i fiskalnu odr
ž
ivost.
162
Inflacija tako
đ
e uti
č
e na javne
finansije, najpre tako
š
to neo
č
ekivano visoke stope inflacije smanjuju realnu
vrednost neindeksiranog dr
ž
avnog duga. Visoke stope inflacije tako
đ
e dovode
do odlo
ž
ene naplate poreskih prihoda (
Tanzi-Oliveira efekat
). Tako
đ
e, efekat
pove
ć
anja cena se brzo reflektuje i na pove
ć
anje plata zaposlenih u javnom
sektoru,
š
to automatski pove
ć
ava rashodnu stranu javnih finansija. Sve u
svemu, neto efekat inflatorne nestabilnosti na javne finansije je stvaranje manje
predvidivog stanja javnih finansija, kao i te
ž
eg ostvarenja fiskalnih planova.
Efekti ekspanzivne fiskalne politike mogu ugroziti cenovnu stabilnost i
neutralisati efekte monetarne politike, a kumulativni efekat ovih mera zavisi od
toga da li centralna banka daje prednost cenovnoj stabilnosti u odnosu na
privredni rast. Tako
đ
e, nerentabline javne investicije, neefikasan poreski sistem
i veliki transferi zahtevaju postojanje restriktivne monetarne politike.
161
B. Laurens, E. Piedra,
Coordination of Monetary and Fiscal Policies
, IMF
Working Paper, International Monetary Fund, 1998, str. 5-7.
162
R. P
.
Lane
,
Monetary – Fiscal Interactions in an Uncertain World: Lessons for
European Policymakers
, Institute for International Integration Studies, Trinity College
Dublin and CEPR, May, 2002, str. 3-8.

217
deficita. U isto vreme, razvijeno doma
ć
e finansijsko tr
ž
i
š
te omogu
ć
ava
centralnoj banci da sprovodi monetarnu politiku upotrebom indirektnih, tr
ž
i
š
no
orjentisanih instrumenata. Kona
č
no, doma
ć
e finansijsko tr
ž
i
š
te uti
č
e na
pove
ć
anje discipline monetarnih i fiskalnih vlasti uzimaju
ć
i u obzir njihovu
odgovornost za obezbedjenje stabilnog finansijskog sistema.
Potreba za koordinacijom se pove
ć
ava naro
č
ito u slu
č
ajevima strukturnih
reformi i liberalizacije finansijskog sektora. Ove reforme se mogu uspe
š
no
ostvariti samo uz odgovaraju
ć
i stepen finansijske discipline koja obezbedjuje
makroekonomsku stabilnost i fiskalnu disciplinu. Ukoliko u toku finansijskih
reformi postoji zna
č
ajan bud
ž
etski deficit, kamatne stope mogu rasti ili se mogu
ve
š
ta
č
ki odr
ž
avati na ni
ž
im nivoima, pokrenu
ć
e se inflatorna spirala, tra
ž
nja za
kreditima
ć
e porasti i do
ć
i
ć
e do distorzija u alokaciji resursa.
U cilju unapre
đ
enja efikasnosti monetarne i fiskalne politike veoma je va
ž
no da
ove politike budu transparentne. Ovo je razlog za
š
to je Me
đ
unarodni monetarni
fond razvio dva va
ž
na me
đ
unarodna standarda od kojih se jedan odnosi na
centralne banke i finansijsku kontrolu (The Code of Good Practices on
Transparency in Monetary and Financial Policies), a drugi na fiskalne agente
(The Code of Good Practices on Fiscal Transparency). Ovi standardi su veoma
va
ž
ni instrumenti prilikom razgrani
č
enja nadle
ž
nosti i obezbe
đ
enja neophodne
koordinacije izme
đ
u monetarne i fiskalne politike.
10.2. FINANSIRANJE BUD
Ž
ETSKOG DEFICITA
Bud
ž
etski deficit predstavlja razliku izme
đ
u ukupnih dr
ž
avnih prihoda i rashoda.
Mo
ž
e se finansirati iz doma
ć
ih ili stranih izvora
164
. Da bi se adekvatno ocenio
kurs fiskalne politike, neophodno je uzeti u obzir na
č
in finansiranja bud
ž
etskog
deficita, jer svaki na
č
in finansiranja ima posebne makroekonomske efekte i
tro
š
kove. U zemljama koje nemaju kontrolu kapitala, veoma je te
š
ko razlikovati
doma
ć
e i strane izvore finansiranja, jer je gotovo nemogu
ć
e kontrolisati, a u
nekim slu
č
ajevima i pratiti tokove kapitala i kupovinu dr
ž
avnih hartija od
vrednosti koji nastaju pod uticajem promena u kamatnim stopama. Bud
ž
etski
deficit je osnovi motiv emitovanja dr
ž
avnih hartija od vrednosti, ali pored ove
mogu
ć
nosti bud
ž
etski deficit se mo
ž
e finansirati i pove
ć
anjem poreza,
zadu
ž
ivanjem u inostranstvu i emisijom novca.
Pove
ć
anje poreza
je instrument za koji se fiskalne vlasti vrlo te
š
ko odlu
č
uju.
Pored toga
š
to je politi
č
ki nepopularna mera, mo
ž
e negativno da uti
č
e na
164
B. Zoroja,
Mehanizmi emisije i trgovanja dr
ž
avnim hartijama od vrednosti u Srbiji
,
Magistarska teza, Ekonomski fakulet, Beograd, 2004, str. 29-31.
218
proizvodni kapacitet privrede, pa nije preporu
č
ljiva u uslovima niskih
proizvodnih kapaciteta i privredna recesije. U takvim uslovima se na
š
la ve
ć
ina
privreda u tranziciji posle raskida sa socijalisti
č
kim na
č
inom privre
đ
ivanja.
Zadu
ž
ivanje u inostranstvu
jer tako
đ
e nepovoljna mera finansiranja bud
ž
etskog
deficita na dugi rok. U svetu fiksnih deviznih kurseva rizik zadu
ž
ivanja se
č
inio
relativno niskim. Me
đ
utim, u savremenom svetu fluktuiraju
ć
ih deviznih kurseva i
liberalizovanih tokova kapitala finansiranje bud
ž
etskog deficita metodom
zadu
ž
ivanja u inostranstvu neminovno dovodi do pogor
š
anja platnog bilansa
zemlje i prevaljivanja tro
š
kova otplate takvih zajmova na budu
ć
e vlade, odnosno
budu
ć
e generacije poreskih obveznika.
Emisija novca
kao metod finansiranja bud
ž
etskog deficita je odavno napu
š
ten
koncept, jer dovodi do inflacije i ogromnih gubitaka realnog sektora. U
Evropskoj uniji je finansiranje dr
ž
ave od centralne banke (monetarno
finansiranje) zakonom zabranjeno i centralnim bankama se ne dozvoljava da
odobravaju direktne kredite dr
ž
avi, niti da kupuju njihove obveznice na
primarnom tr
ž
i
š
tu.
165
Inflacija je ekvivalentna linearnom oporezivanju
č
itave
privrede, koja ne samo
š
to prevaljuje tro
š
ak finansiranja na budu
ć
e generacije
nego i stvara monetarnu nestabilnost u savremenom me
đ
uzavisnom okru
ž
enju,
koje kao osnovni cilj monetarne politike vidi stabilnost cena.
Za zemlje u tranziciji koje imaju visoke vanredne tro
š
kove, na primer
restruktuiranje bankarskog sektora, pojedinih javnih slu
ž
bi i delova realnog
sektora ekonomije, finansiranje bud
ž
etskog deficita je posebno te
ž
ak problem.
Kao alternativa ostaje tr
ž
i
š
ni koncept finansiranja bud
ž
etskog deficita – emisija
dr
ž
avnih hartija od vrednosti po tr
ž
i
š
nim kamatnim stopama. Dr
ž
ava mo
ž
e da se
zadu
ž
uje na tr
ž
i
š
tu po kamatnim stopama ni
ž
im od tr
ž
i
š
nih, oslanjaju
ć
i se na
prinudu. Ovakav oblik finansiranja dr
ž
ave naziva se finansijska represija. Dr
ž
ava
direktno ili indirektno prisiljava komercijalne banke, osiguravaju
ć
e kompanije i
penzione fondove da kupuju dr
ž
avne hartije od vrednosti po stopama ni
ž
im od
tr
ž
i
š
nih. Postavljaju
ć
i visoka racija likvidne aktive ili propisuju
ć
i da su samo
dr
ž
avne hartije od vrednosti likvidna aktiva dr
ž
ava navodi komercijalne banke da
kupuju dr
ž
avne hartije. Finansijska represija se mo
ž
e sprovoditi i podizanjem
stope obavezne rezerve i propisivanjem da su odre
đ
ene institucije du
ž
ne da deo
svoje aktive dr
ž
e u obliku dr
ž
avnih hartija od vrednosti. Iako
finansijska
represija
mo
ž
e da dovede do ni
ž
ih tro
š
kova finansiranja deficita, ona rezultuje u
165
S. Gray,
The Management of Government Debt
, Centre for Central Banking Studies,
London 1996, str.6.

220
investitora neanticipirana inflacija jednaka je inflacionom porezu.
Ako dr
ž
ava pribegava ovoj taktici smanjenja duga, podsta
ć
i
ć
e
inflaciona
o
č
ekivanja
i
riziko
premiju
pri
svakom
novom
zadu
ž
ivanju, koje
ć
e biti sve skuplje. Pored toga, po
š
to je mnogo te
ž
e
oboriti inflaciona o
č
ekivanja nego ih podsta
ć
i – tro
š
kovi dr
ž
ave pri
obaranju inflacije bi
ć
e verovatno ve
ć
i nego koristi od ranijeg
inflacionog poreza,
u slu
č
aju da postoji mogu
ć
nost devalvacije valute
: devalvacija valute
smanjuje vrednost doma
ć
eg duga izra
ž
enog u stranoj valuti. Na
kratak rok ovo mo
ž
e koristiti dr
ž
avi
č
iji je prihod zavisan od
pojedinih stavki izra
ž
enih u stranoj valuti. Me
đ
utim, na dugi rok
devalvacija dovodi do inflacije i erodiranja vrednosti investicija
stranih i doma
ć
ih investitora u hartije denominovane u doma
ć
oj
valuti.
promene u poreskoj politici:
dr
ž
ava mo
ž
e da poku
š
a da smanji
vrednost svog duga i nametanjem poreza na imovinu svim
registrovanim vlasnicima hartija od vrednosti. Zato je nepredvidivost
poreske politike faktor koji u o
č
ima investitora pove
ć
ava riziko
premiju.
Sva ekonomska istra
ž
ivanja ukazuju na
č
injenicu da nizak bud
ž
etski deficit vodi
ni
ž
im kamatnim stopama, rastu investicija,
š
to pozitivno uti
č
e na rast proizvodnje
i produktivnosti. Stopa rasta investicija
ć
e uglavnom biti ni
ž
a od smanjenja
deficita usled rasta potro
š
nje i neto izvoza, a smanjenje kamatnih stopa
ć
e tako
zavisiti od toga na koji na
č
in se smanjuje deficit, da li putem smanjenja tro
š
kova,
rasta poreza ili reformi poreza. Zbog toga je uspostavljanje fiskalne discipline
veoma va
ž
no za ostvarivanje ekonomskog rasta.
Bud
ž
etski deficit se uglavnom koristi kao pokazatelj efekata realne, odnosno
fiskalne politike na realni BDP. Jednak je razlici izme
đ
u dr
ž
avnih kupovina i neto
poreza, a fokusiranje na problem ravnote
ž
e bud
ž
eta je u centru fiskalne politike.
Varijabla koja se posmatra da bi se utvrdilo da li je vladina teku
ć
a fiskalna
politika odr
ž
iva je vremenska putanja racija ukupnog dr
ž
avnog duga prema BDP-
ju, odnosno odnos
B/Y
. Fiskalna politika je odr
ž
iva ukoliko ovaj racio te
ž
i
stabilnosti. Pri stabilnoj vrednosti ovog racia, obe vrednosti, BD i Y, ra
šć
e pri
proporcionalno istoj stopi. Ukoliko je racio duga prema BDP-u ve
ć
i od stabilnog,
racio duga prema BDP-u
ć
e opadati, a ukoliko je manji od stabilnog, racio duga
prema BDP-u
ć
e rasti.
221
10.2.1. STABILIZACIJA JAVNOG DUGA
Postoje tri na
č
ina stabilizacije javnog duga:
1. smanjenjem deficita, uz eventualno stvaranje primarnog vi
š
ka, bilo putem rasta
poreza ili putem smanjenja javne potro
š
nje;
2. finansiranjem kroz emisiju novca-monetizacija;
3. objavom moratorijuma na deo ili
č
itav dug.
169
Sva tri na
č
ina predstavljaju svojevrsne metode oporezivanja: u prvom slu
č
aju
radi se o standardnom modelu oporezivanja, u drugom slu
č
aju oporezuju se
vlasnici nominalne aktive-novca ili hartija od vrednosti, dok se u tre
ć
em slu
č
aju
oporezuju krajnji poverioci javnog duga.
Koliko
ć
e se smanjiti bud
ž
etski deficit zavisi od ukupne makroekonomske
politike i ograni
č
enja.
170
Pitanje koje se javlja je koja je to ostvarljiva veli
č
ina
smanjenja, kao i vreme potrebno da se deficit smanji. Osnovni faktori koji uti
č
u
na smanjenje deficita su:
Uzrok i ozbiljnost neravnote
ž
e
: ukoliko se uka
ž
e da je glavni uzrok
makroekonomske neravnote
ž
e veliki bud
ž
etski deficit, mora se pristupiti
njegovom smanjivanju ili potpunom eliminisanju. Ako su uzroci
neravnote
ž
e nastali kao posledica spoljno-trgovinske neravnote
ž
e,
neophodno je merama fiskalne politike podr
ž
ati spoljnju politiku,
naro
č
ito ako je potrebno obezbediti da pored nominalnog deviznog kursa
i realni devizni kurs depresira. Problemi kratkoro
č
nog karaktera koji se
mogu prevazi
ć
i putem automatskih stabilizatora ne zahtevaju korektivne
mere fiskalne politike, za razliku od fundamentalnih neravnote
ž
a. Mere
koje su potrebne za smanjivanje bud
ž
etskog deficita bi
ć
e hitne u slu
č
aju
krupnih makroekonomskih neravnote
ž
a i u tom slu
č
aju manje su
mogu
ć
nosti za uspe
š
no finansiranje deficita.
Potreba smanjivanja deficita teku
ć
eg ra
č
una platnog bilansa
: Prilikom
posmatranja odnosa izme
đ
u deficita teku
ć
eg ra
č
una platnog bilansa i
fiskalne politike, potrebno je uzeti u obzir uticaj fiskalne politike na
kretanja
š
tednje i investicija privatnog sektora. Ovaj uticaj
ć
e zavisiti od
kombinacije mera koje su preduzete, kao i od uticaja koje ostale
169
M. Burda, C. Wyplosz
,
Makroekonomija
, tre
ć
e izdanje, Beograd, 2004, str. 378-
381.
170
IMF
, Fiscal Affairs Department,
Guidelines for Fiscal Adjustment
, Pamflet Series
No. 49, 1995, str.22-25.

223
dug u doma
ć
em vlasni
š
tvu, vlada uvek mo
ž
e da koriguje efekte raspodele
dohotka tako
š
to
ć
e menjati visinu poreza i transfera. U slu
č
aju inostranog duga
ova opcija nije dostupna, te je to jedan od razloga zbog
č
ega je ova situacija
mnogo te
ž
a. Time se tako
đ
e mo
ž
e objasniti za
š
to suverene dr
ž
ave
č
esto kada
nastupe te
š
ka vremena, radije pristaju da stave moratorijum na isplatu spoljnog
duga.
10.3. USKLA
Đ
IVANJE MONETARNE I FISKALNE
POLITIKE
Monetarna politika se odnosi na kontrolu nivoa kreditne aktivnosti u privredi
kako bi se ostvarili
š
iri ciljevi ekonomske politike.
172
Kontrola se sprovodi
putem odre
đ
ivanja nivoa ponude novca, nivoa i strukture kamatnih stopa, kao i
drugih uslova koji uti
č
u na nivo kredita u privredi. Najva
ž
niji cilj za kreatore
monetarne politike je odr
ž
avanje cenovne stabilnosti, ali se tako
đ
e uzimaju u
obzir i drugi ciljevi kao
š
to je ekonomski rast i razvoj, stabilnost deviznog
kursa, odr
ž
anje ravnote
ž
e bilansa pla
ć
anja i odr
ž
anje generalne finansijske
stabilnosti. Sa druge strane, fiskalna politika odr
ž
ava stavove vlade u pogledu
poreske politike i upravljanja javnim rashodima u cilju regulisanja ekonomske
aktivnosti uop
š
te. Klju
č
ne varijable koje se kontroli
š
u su bud
ž
etski deficit i
dug, kao i nivo poreza i javnih rashoda.
Iako se monetarna i fiskalna politika sprovode od strane dva posebna tela, one
nisu u potpunosti nezavisne. Zato je od krucijalnog zna
č
aja ostvariti
konzistentan mix monetarne i fiskalne politike i koordinirati ih kako bi se
izbegle mogu
ć
e tenzije i nekonzistentnosti. Ovaj policy-mix je glavna
komponenta MMF-ovih programa strukturnog prilago
đ
avanja, zajedno sa
ostalim makroekonomskim politikama. Praksa je pokazala da je bud
ž
etska
neravnote
ž
a u ve
ć
ini slu
č
ajeva klju
č
ni element u re
š
avanju makroekonomskih
problema.
Fiskalna politika uti
č
e na monetarnu politiku putem direktnih i indirektnih
kanala. Ukoliko pretpostavimo da se bud
ž
etski deficit finansira isklju
č
ivo
putem tr
ž
i
š
nih instrumenta, postoji mogu
ć
nost od nastanka crowding-out
efekta, odnosno da dr
ž
ava usled intenzivnog zadu
ž
ivanja istisne privatni sektor.
Ovo mo
ž
e negativno uticati na privredni rast i razvoj,
š
to pove
ć
ava zabrinutost
centralnih bankara. Kada je u pitanju eksterni sektor, postoji rizik od prevelikog
172
P. Hilbers,
Interaction of Monetary and Fiscal Policies: Why Central Bankers
Worry about Goverment Budgets
, Paper presented at an IMF Seminar on Current
Developments in Monetary and Financial Law, Washington, D.C., June, 2004, str.2-8.
224
oslanjanja na strane izvore finansiranja dr
ž
avnog duga,
š
to pove
ć
ava izlo
ž
enost
deviznom riziku i riziku od platno-bilansnog pogor
š
anja,
š
to tako
đ
e pove
ć
ava
zabrinutost centralne banke.
Drugi, direktniji kanal kojim fiskalna politika uti
č
e na monetarnu, je putem
uticaja nivoa indirektnih poreza na ukupni nivo cena i inflaciju. Ukoliko je
vlada prinu
đ
ena da pove
ć
a indirektne poreze kao
š
to su porez na promet ili
porez na dodatu vrednost, ovo ima direktan uticaj na nivo cena. Glavni problem
koji se ovde javlja je pokretanje inflatorne spirale, rasta inflacije i inflatornih
o
č
ekivanja.
Pored ovih direktnih kanala, postoje i brojni indirektni kanali koji se reflektuju
putem inflatornih o
č
ekivanja. Ukoliko tr
ž
i
š
ni transaktori o
č
ekuju ve
ć
i bud
ž
etski
deficit i ve
ć
e potrebe za zadu
ž
ivanjem dr
ž
ave, ovo mo
ž
e voditi ka manjem
poverenju tr
ž
i
š
nih transaktora u ekonomski program Vlade. Ovo dalje veoma
destabilizuju
ć
e deluje na kretanja na tr
ž
i
š
tu obveznica i deviznom tr
ž
i
š
tu,
š
to u
krajnjoj liniji mo
ž
e voditi kolapsu monetarne politike.
Ekspanzivno orjentisana fiskalna politika mo
ž
e biti neefikasna u stimulisanju
agregatne tra
ž
nje i obrnuto, fiskalna kontrakcija mo
ž
e imati ekspanzivne efekte.
Ukoliko ekonomski agenti percipiraju da se dr
ž
ava previ
š
e zadu
ž
uje na
finansijskom tr
ž
i
š
tu, njihov zaklju
č
ak je da
ć
e se ovo odraziti na ve
ć
i nivo
oporezivanja u budu
ć
nosti, tako da
ć
e se oni orjentisati na manju potro
š
nju i
ve
ć
u
š
tednju. Ovo je u ekonomskoj literaturi poznato kao
Ricardian
equivalence
i zna
č
i da se pona
š
anje ekonomskih agenata (na osnovu
č
ega
centralna banka bazira odluke iz oblasti monetarne politike) bazira na njihovim
o
č
ekivanjima o budu
ć
oj fiskalnoj odr
ž
ivosti. Tako
đ
e, neophodno je naglasiti da
postojanje nezavisne centralne banke ne zna
č
i automatski i neutralisanje svih
fiskalnih uticaja.
Č
ak i u slu
č
ajevima kada imamo potpuno nezavisnu centralnu
banku, fiskalna ekspanzija stimuli
š
e rast agregatne tra
ž
nje i inflacije, tako da
centralna banka reaguje monetarnom restrikcijom, tako
š
to pove
ć
ava kamatne
stope i smanjuje nivo kreditne aktivnosti u sistemu. Ve
ć
e kamatne stope mogu
ugroziti privredni rast, privu
ć
i kratkoro
č
ni priliv kapitala, vode
ć
i ka daljem
inflatornom pritisku i apresijaciji doma
ć
e valute,
š
to u krajnjoj liniji ugro
ž
ava
makroekonomsku i finansijsku stabilnost. Drugo podru
č
je gde se ukr
š
taju
interesi monetarne i fiskalne politike je razvoj finansijskog tr
ž
i
š
ta, jer razvijeno
finansijsko tr
ž
i
š
te povoljno uti
č
e na privredni razvoj, omogu
ć
ava tr
ž
i
š
no
finansiranje
deficita
i
duga,
kao
i
razvoj
indirektnog
monetarnog
instumentarijuma.
Problemi u javnim finansijama
č
esto vode u krizu,
š
to se mo
ž
e potvrditi
iskustvom mnogih zemalja. Veliki i rastu
ć
i bud
ž
etski deficit bez odgovaraju
ć
e
reforme javnih finansija obavezno vodi pove
ć
anju nivoa realnih kamatnih
stopa.
Ovo
pove
ć
ava
tro
š
kove
zadu
ž
ivanja
dr
ž
ave,
pove
ć
ava
u
č
e
šć
e

226
š
to mo
ž
e smanjiti kredibilitet vlade da pla
ć
a svoj dug i mo
ž
e dovesti zemlju u
neodr
ž
ivu kreditnu poziciju.
Kako bi se bolje shvatila povezanost izme
đ
u monetarne i fiskalne politike,
odnosno veza izme
đ
u bud
ž
etskog deficita, centralne banke i trezora, slede
ć
a
jednakost prikazuje sredstva raspolo
ž
iva za finansiranje deficita
175
:
D(t) = [B(t)-B(t-1)] + [M(t)-M(t-1)]
Fiskalna politika Upravljanje javnim dugom
Monetarna politika
D(t)
je bud
ž
etski deficit,
[B(t)-B(t-1)]
je neto stanje dr
ž
avnih hartija od
vrednosti doma
ć
ih i stranih, a
[M(t)-M(t-1)]
je promena primarnog novca koja
nastaje usled kreditiranja dr
ž
ave od strane centralne banke. Jednakost pokazuje
da se bud
ž
etski deficit mo
ž
e finansirati putem prodaje dr
ž
avnih zapisa ili putem
kredita centralne banke dr
ž
avi,
š
to rezultuje pove
ć
anjem primarnog novca koji
se nalazi u posedu dr
ž
ave ili u obliku gotovine ili rezervi banaka. Sama
jednakost pokazuje da ukoliko ne postoji koordinacija izme
đ
u monetarne i
fiskalne politike, mogu
ć
e je konstruisati tri mogu
ć
e situacije:
U prvoj situaciji, centralna banka ima dominantnu ulogu, a kao rezultat toga
centralna banka defini
š
e rast primarnog novca nezavisno od potreba dr
ž
ave za
sredstvima, u skladu sa ciljanom inflacijom, odnosno veli
č
ina deficita je
odre
đ
ena monetarnim ciljevima. Raspolo
ž
ivost sredstava na doma
ć
im i stranim
finansijskim tr
ž
i
š
tima ograni
č
ava veli
č
inu bud
ž
etskog deficita pa vlada mo
ž
e
biti primorana da smanji svoj bud
ž
etski deficit kako bi se uskladila sa
raspolo
ž
ivim sredstvima, suo
č
avaju
ć
i se sa opasno
šć
u da odre
đ
eni deo svojih
obaveza ne izvr
š
i jer je usled oskudice sredstva potrebno definisati prioritete,
zatim mogu
ć
e je intenzivnije oslanjanje na strana sredstava
š
to dovodi do
odlaganja kona
č
nog pla
ć
anja obaveza, i kona
č
no mo
ž
e do
ć
i do velikog pritiska
na doma
ć
e finansijsko tr
ž
i
š
te
š
to vodi ka pove
ć
anju kamatnih stopa.
175
V.
Sundararajan, P. Dattels, H. Blommestein,
Coordinating Public Debt and
Monetary Management,
International Monetary Fund, 1998, str. 7-8 i
B. Laurens, E.
Piedra
,
Coordination of Monetary and Fiscal Policies
, IMF Working Paper,
International Monetary Fund, 1998, str.9-11
227
U drugoj situaciji, ministarstvo finansija ima dominantnu ulogu, a kao rezultat
oni nezavisno od centralne banke odre
đ
uju visinu bud
ž
etskog deficita.
Uzimaju
ć
i u obzir dubinu finansijskog tr
ž
i
š
ta obveznica, monetarne vlasti
ć
e
imati obavezu da ponude potrebnu koli
č
inu sredstava za finansiranje putem
pove
ć
anja primarnog novca (direktni krediti dr
ž
avi na primer). Ukoliko ponuda
sredstava prevazi
đ
e tra
ž
nju za primarnim novcem, nesumnjivo
ć
e do
ć
i do
inflatornih pritisaka i pritisaka na devizne rezerve. Kao kona
č
na posledica
pove
ć
ane nestabilnosti javlja se visoka inflacija koja negativno uti
č
e na razvoj
doma
ć
eg tr
ž
i
š
ta. Ovo je tipi
č
na situacija mnogih zemalja u tranziciji.
Kona
č
no, u tre
ć
oj situaciji, i centralna banka i ministarstvo finansija se
pona
š
aju potpuno nezavisno u odre
đ
ivanju primarnog novca i bud
ž
etskog
deficita, tako da operacije koje se sprovode u cilju upravljanja javnim dugom su
prodaja dr
ž
avnih zapisa sa potpuno neinflatornim delovanjem. Kao negativna
posledica ove situacije mo
ž
e do
ć
i do toga da monetarne i fiskalne vlasti donose
nekonzistentne odluke u pogledu rasta primarnog novca i bud
ž
etskog deficita.
Fiskalne vlasti mogu finansirati deo bud
ž
etskog deficita koji nije finansiran iz
takozvane emisione dobiti, na doma
ć
em ili inostranom tr
ž
i
š
tu. Ukoliko doma
ć
e
tr
ž
i
š
te nije dovoljno razvijeno, ono ne
ć
e biti u mogu
ć
nosti da obezbedi
potrebna sredstva. Ukoliko postoje odre
đ
eni limiti na pristup sredstvima iz
inostranstva, pozicija i centralne banke i ministarstva finansija ne
ć
e vi
š
e biti
nezavisna tako da se vra
ć
amo situacijama prethodno opisanim.
Č
ak i u slu
č
aju
postojanja, dobro razvijenog doma
ć
eg tr
ž
i
š
ta kapitala, ukoliko su fiskalni ciljevi
nekonzistentni sa ciljevima monetarne politike, kamatne stope na doma
ć
em
tr
ž
i
š
tu obveznica mogu dosti
ć
i veoma visoke nivoe. Ova situacija nije
ostvarljiva u zemljama u tranziciji, jer je usled nepostojanja razvijenog
finansijskog tr
ž
i
š
ta nemogu
ć
e definisati deficit i primarni novac nezavisno
jedno od drugog. Ako su planovi fiskalnih i monetarnih vlasti nekompatibilni sa
bud
ž
etskim ograni
č
enjima i ciljevima stabilizacije, onda ili centralna banka ili
ministarstvo finansija treba da redefini
š
u svoje ciljeve. Kada su u pitanju
tranzicione zemlje, situacija je potpuno druga
č
ija, tako da je neophodno
intenzivirati na samo saradnju izme
đ
u donosioca odluka, ve
ć
i u procesu
razvoja finansijskog tr
ž
i
š
ta, a naro
č
ito tr
ž
i
š
ta dr
ž
avnih hartija od vrednosti.
Postizanje nezavisnog tr
ž
i
š
ta stvara mogu
ć
nost za sprovo
đ
enje nezavisne
monetarne i fiskalne politike. Signale za prilago
đ
avanje politika obezbedi
ć
e
tr
ž
i
š
te, a ne samo operativni koordinacioni ugovori, koji su limitirani usled
nedostatka razmene informacija.
Ukoliko bi postojala koordinacija izme
đ
u politika u bilo kojoj od napred
opisanih situacija, rezultati bi bili bolji jer zajedni
č
ki rad na unapre
đ
enju mera
koje se koriste u monetarnoj i fiskalnoj politici deluje u pravcu njihovog
unapre
đ
enja.
Razvoj
finansijskog
tr
ž
i
š
ta
daje
dalje
mogu
ć
nosti
za
unapre
đ
enjem implementacije monetarne i fiskalne politike, dok koordinacija

229
osnovni makroekonomski trendovi.
Č
ak i tada postoji rizik da su podaci sa
kojima se raspola
ž
e preliminarni, kontradiktorni ili
č
ak i nepouzdani.
Vreme koje je potrebno da se implementira promenjena politika je
administrativno ka
š
njenje
. Monetarna politika je znatno fleksibilnija u ovom
delu, jer Monetarni odbor ili Odbor za sprovo
đ
enje operacija na otvorenom
tr
ž
i
š
tu (ili bilo koji organ centralne banke koji je odgovoran za odluke iz oblasti
monetarne politike) mo
ž
e veoma brzo da reaguje na promene. Sa druge strane,
kreatori fiskalne politike su suo
č
eni sa mnogo du
ž
im administrativnim
ka
š
njenjem jer svaka njena promena (bilo na prihodnoj ili rashodnoj strani)
zahteva odre
đ
enu zakonsku proceduru. Nekada uvo
đ
enje novih zakona mo
ž
e
potrajati godinama, pa tako nekada minimalne i bezna
č
ajne krize mogu imati
katastrofalne razmere. Upravo je dugo administrativno ka
š
njenje glavni
argument koji daje prednost monetarnoj politici.
Ka
š
njenje uticaja
je vreme koje je neophodno da promene u monetarnoj i
fiskalnoj politici imaju efekte na ekonomska kretanja.
Tabela 1: Ka
š
njenje uticaja mera monetarne i fiskalne politike
Monetarna politika
Fiskalna politika
Ka
š
njenje
prepoznavanja
Kratak period
Kratak do srednje dug
period
Administrativno
ka
š
njenje
Kratak period
Dug period
Ka
š
njenje uticaja
Dug period i nepredvidiv
uticaj
Srednje dug do dug
period
Izvor:
Abel, B.A
,
The Interaction of Monetary and Fiscal Policy
, 2001, str.10.
Kada je u pitanju fiskalna politika,
č
ak i kada pro
đ
e zakonska procedura,
potrebno je vreme da se efekti novih zakona realizuju. Porez na dohodak je
glavni instrument fiskalne politike za oblikovanje potro
š
nje. Potro
š
a
č
i veoma
brzo osete promene u fiskalnoj politici, jer se svako smanjenje ili pove
ć
anje
poreza na njihove zarade automatski reflektuje na koli
č
inu novca koju
poseduju.
Sa druge strane, ka
š
njenje uticaja monetarne politike mo
ž
e biti veoma dugo i
promenljivo, uz veliku neizvesnost u predvi
đ
anju efekata monetarne politike na
privredna kretanja. Na primer, ukoliko centralna banka sprovodi ekspanzivnu
230
monetarnu politiku, ovo
ć
e dovesti do pada kamatnih stopa i stimulisa
ć
e
stanovni
š
tvo da se dodatno zadu
ž
uje, me
đ
utim ovaj proces je vremenski du
ž
i i
efekti su manji u odnosu na efekte koje proizvodi fiskalna relaksacija prilikom
smanjenja poreza na zarade.
U sektoru privrede, tako
đ
e je neophodno da pro
đ
e jedan vremenski period da se
investitori adaptiraju na nastale promene i ni
ž
e kamatne stope nastale
monetarnom relaksacijom. Koorporativno planiranje je veoma kompleksno, a
sredstva za velike investicije se obi
č
no skupljaju godinama. Uticaj ekspanzivne
monetarne politike na potro
š
nju i investicije generalno je stimulativan, ali mo
ž
e
biti veoma spor i sa nepredvidivim efektima.
10.5.MONETARNA I FISKALNA POLITIKA – UTICAJ NA
SPOLJNU RAVNOTE
Ž
U
U cilju odre
đ
ivanja me
đ
uzavisnosti monetarne, fiskalne i politike deviznog
kursa, neophodno je prethodno definisati pojmove interne i eksterne
ravnote
ž
e.
177
Interna ravnote
ž
a mo
ž
e se predstaviti stanjem kada je realni output
skoro izjedna
č
en sa potencijalnim, pri
č
emu je stopa inflacije niska i stabilna.
Sa druge strane, eksterna ravnote
ž
a se obi
č
no defini
š
e kao stanje teku
ć
eg
ra
č
una platnog bilansa koje je odr
ž
ivo uz postoje
ć
e kapitalne prilive, pri
č
emu
je nivo deviznih rezervi prihvatljiv i relativno stabilan i pri
č
emu nije potrebno
postavljati bilo kakva ograni
č
enja na trgovinu i pla
ć
anja. Eksterna ravnote
ž
a ne
mora pod obavezno da odgovara stanju kada je teku
ć
i bilans (ili platni bilans)
jednak nuli, mada se zbog pojednostavljivanja oba termina upotrebljavaju (iako
nisu isti).
Interna i eksterna ravnote
ž
a zavise od dve fundamentalne varijable – nivoa
realne agregatne tra
ž
nje i nivoa realnog deviznog kursa koje pokazuju trenutne
ekonomske uslove i makroekonomske politike. Na primer, deficit teku
ć
eg
ra
č
una platnog bilansa nastaje ukoliko je realni devizni kurs apresiran i/ili
ukoliko postoji vi
š
ak realne agregatne tra
ž
nje. Sli
č
no tome, depresiran devizni
kurs i vi
š
ak agregatne tra
ž
nje stvaraju inflatorni pritisak, dok se u obrnutoj
situaciji stvara depresirani autput. Tako se na osnovu definicija eksterne i
interne ravnote
ž
e, mogu definisati slede
ć
e kombinacije makroekonomskih
neravnote
ž
a:
177
C. Wong
,
Adjustment and the Internal-External Balance
, str. 3-4.

232
10.5.1.
RE
Ž
IM FIKSNOG DEVIZNOG KURSA
Da bismo prou
č
ili pona
š
anje monetarne politike u re
ž
imu fiksnog deviznog
kursa, predpostavi
ć
emo da centralna banka pove
ć
ava ponudu novca,
č
ime
dolazi do pada kamatnih stopa na doma
ć
em tr
ž
i
š
tu.
178
Ovo je signal za doma
ć
e i
strane transaktore da prodaju doma
ć
u i ula
ž
u u stranu aktivu,
š
to dovodi do
pritiska na doma
ć
i devizni kurs za depresijacijom. S obzirom da u ovakvoj
situaciji centralna banka vodi politiku fiksnog deviznog kursa, monetarne vlasti
su primorane da prodaju svoje devizne rezerve kako bi intervenisale na tr
ž
i
š
tu.
Intervencijama se redukuje ponuda novca,
č
ime se ponovo uspostavlja po
č
etna
ravnote
ž
a i kamatne stope na doma
ć
em tr
ž
i
š
tu izjedna
č
avaju sa inostranim
kamatnim stopama. U principu, centralna banka bi mogla da sterilizuje prodaju
deviznih rezervi i na taj na
č
in o
č
uva inicijalni rast nov
č
ane ponude, tako
š
to bi
pove
ć
avala doma
ć
e kredite sve dok se smanjuju devizne rezerve. Medjutim
ovakva situacija ne mo
ž
e ve
č
no trajati, i monetarne vlasti u maloj otvorenoj
privredi moraju da prihvate
č
injenicu da se doma
ć
a kamatna stopa ne mo
ž
e
autonomno menjati. Ovakvi rezultati ukazuju na
č
injenicu da je monetarna
politika neefikasna u slu
č
aju fiksnog deviznog kursa.
U slu
č
aju fiskalne ekspanzije (rast javne potro
š
nje ili smanjenje poreza),
proizvod raste zbog rasta agregatne tra
ž
nje,
š
to pove
ć
ava tra
ž
nju novca kao
transakcionog sredstva. Po
š
to je ponuda novca konstantna, kamatna stopa mora
rasti kako bi se na nov
č
anom tr
ž
i
š
tu obezbedila ravnote
ž
a. Rast kamatnih stopa
smanjuje investicionu potro
š
nju, a ovaj efekat se naziva
istiskivanje (crowding
out),
odnosno situacija u kojoj rast tra
ž
nje dovodi do pada investicija usled
rasta kamatnih stopa. Ve
ć
e kamatne stope na doma
ć
em tr
ž
i
š
tu od onih na
inostranom, svakako
ć
e privu
ć
i priliv kapitala,
š
to vr
š
i pritisak na devizni kursa
da apresira jer se devizna nov
č
ana sredstva konvertuju u doma
ć
u valutu. Po
š
to
je opredeljenje centralne banke fiksni devizni kurs, ona prodaje doma
ć
u valutu i
pove
ć
ava devizne rezerve. Ovo vodi daljem pove
ć
anju nov
č
ane mase,
š
to dalje
vodi smanjenju kamatnih stopa i ponovnom uspostavljanju ravnote
ž
e, i
izjedna
č
enju nivoa doma
ć
ih i inostranih kamatnih stopa. Od presudne va
ž
nosti
je ista
ć
i da se u re
ž
imu fiksnog deviznog kursa gubi monetarna nezavisnost.
178
M. Burda, C. Wyplosz
Makroekonomija, tre
ć
e izdanje, Beograd, 2004, str. 262.-
265., i
B. Laurens, E. Piedra
., Coordination of Monetary and Fiscal Policies, IMF
Working Paper, International Monetary Fund, 1998, str. 15-17.
233
Kombinacija politika se odnosi na zajedni
č
ku upotrebu monetarne i fiskalne
politike. Sama ekspanzivna monetarna politika pri fiksnom kursu ne
funkcioni
š
e, jer dolazi do pada kamatnih stopa i odliva kapitala,
š
to neutrali
š
e
inicijalnu ekspanziju. Suprotno tome, ekspanzivna fiskalna politika vr
š
i pritisak
na rast kamatnih stopa i stimuli
š
e priliv kapitala. Zajedni
č
kim dejstvom, pri
optimalnom policy-mix-u, monetarna i fiskalna ekspanzija ne
ć
e promeniti
kamatnu stopu.
Prethodna razmatranja odnose se na slu
č
aj perfektne mobilnosti kapitala i
odsustva roba koje nisu predmet razmene. U koliko postoje robe kojima se ne
trguje u okviru medjunardne razmene, efikasnost fiskalne politike se gubi, dok
monetarna politika ima dejstvo na agregatnu tra
ž
nju. Na primer, pove
ć
anje
ponude novca ne
ć
e samo uticati na platni bilans, ve
ć
i na nivo proizvodnje roba
kojima se ne trguje. Ukoliko je ve
ć
i procenat ovih roba u ukupnom dru
š
tvenom
proizvodu, pove
ć
ava se i efikasnost monetarne politike u slu
č
aju fiksnog
deviznog kursa.
Kada je u pitanju re
ž
im fiksnog deviznog kursa, privreda je za
š
ti
ć
ena od
spoljnih nominalnih
š
okova spolja, a postaje vi
š
e izlo
ž
ena spoljnjim realnim
š
okovima. Uzimaju
ć
i u obzir relativnu efikasnost monetarne i fiskalne politike,
uloga absorbera
š
oka u slu
č
aju pojave spoljnih
š
okova ima
ć
e fiskalna politika.
Naravno, postoje limiti koji ograni
č
avaju njenu efikasnost, a oni se odnose na
slabljenje poverenja u paritet deviznog kursa i o
č
ekivanje devalvacije pri
sprovodjenju ekspanzivne fiskalne politike. Ovaj uticaj se naro
č
ito produbljuje
sa produ
ž
enjem vremenskog perioda, tako da ekspanzivna fiskalna politika vodi
ka deficitu teku
ć
eg ra
č
una platnog bilansa koji vremenom postaje neodr
ž
iv,
tr
ž
i
š
ni u
č
esnici o
č
ekuju devalvaciju koja
ć
e automatski pove
ć
ati kamatne stope.
Takodje, ekspanzivna fiskalna politika
ć
e pove
ć
ati inflaciju
š
to takodje
ugro
ž
ava konkurentnost doma
ć
e privrede.
U okviru apsorpcionog pristupa, bud
ž
etski deficit je izvor deficita teku
ć
eg
bilansa.
179
Iz
ovoga
sledi
(naravno
ukoliko
su
ostale
predpostavke
nepromenjene), da smanjenje bud
ž
etskog deficita vodi pobolj
š
anju eksterne
pozicije. Me
đ
utim, fiskalni napori u cilju smanjenja bud
ž
etskog deficita ili
pove
ć
anja dr
ž
avne
š
tednje (pove
ć
anjem poreza i smanjenjem transfera i
subvencija) mogu na razli
č
ite na
č
ine uticati na
š
tednju privatnog sektora.
Tako
đ
e ono
š
to je karakteristi
č
no za zemlje u razvoju je da je u strukturi
dr
ž
avnih kapitalnih rashoda dominantno u
č
e
šć
e uvoznih komponenti, pa tako,
smanjenje kapitalnih rashoda dr
ž
ave ima male efekte na pobolj
š
anje ukupne
ravnote
ž
e platnog bilansa.
179
C. Wong,
Adjustment and the Internal-External Balance
, str. 12-13

235
Ono
š
to se iz napred navedenog mo
ž
e zaklju
č
iti, je da u sistemu fiksnih
deviznih kurseva fiskalna politika efikasnije deluje na unutra
š
nju neravnote
ž
u,
pre svega zbog direktnog uticaj ana dohodak.
182
Uticaj monetarne politike je u
ovom slu
č
aju ograni
č
en, jer je ona usmerena na odr
ž
avanje fiksnog deviznog
kursa. Kreditna restrikcija dovodi do pada uvoza i pove
ć
anog priliva kapitala
usled ve
ć
ih kamatnih stopa,
š
to dovodi do rasta neto strane aktive. Rast neto
strane aktive je neophodno neutralisati rastom nov
č
ane mase kako bi se odr
ž
ao
fiksni devizni kurs,
š
to neutrali
š
e kreditnu restrikciju. Iz napred navedenog,
monetarne politika je efikasnija od fiskalne u otklanjanju eksternih neravnote
ž
a.
Suprotno ovome, efekti restriktivne fiskalne politike u cilju smanjenja uvoza,
uglavnom su delimi
č
no ili potpuno neutralizovani negativnim efektima koje
imaju na kapitalni bilans usled pada kamatnih stopa. Sa druge strane,
ekspanzivna fiskalna politika mo
ž
e pogor
š
ati teku
ć
i ra
č
un platnog bilansa, iako
ima pozitivan uticaj na kapitalni bilans. Ukoliko postoji sistem fluktuiraju
ć
eg
deviznog kursa, monetarna politika mo
ž
e uticati na dohodak putem promena
deviznog kursa i kamatnih stopa. Ekspanzivna monetarna politika sni
ž
ava
kamatna stope,
š
to stimuli
š
e investicionu aktivnost i pozitivno uti
č
e na output.
Sa druge strane, monetarna ekspanzija, smanjuje priliv kapital
š
to vodi pritisku
ka depresijaciji doma
ć
e valute,
š
to dalje pobolj
š
ava konkurentnost doma
ć
e
privrede i poziciju teku
ć
eg ra
č
una platnog bilansa. Suprotno ovome,
ekspanzivna fiskalna politika u re
ž
imu fluktuiraju
ć
eg deviznog kursa obi
č
no je
neutralisana padom investicija privatnog sektora i pogor
š
anjem teku
ć
eg ra
č
una
platnog bilansa,
š
to na kraju rezultira ve
ć
im kamatnim stopama i pritiskom ka
apresijaciji doma
ć
e valute.
182
C. Wong,
Adjustment and the Internal-External Balance
, str. 14
236
10.6. KOORDINACIJA MAKROEKONOMSKIH POLITIKA U
OKVIRU MONETARNOG MODELA ME
Đ
UNARODNOG
MONETARNOG FONDA I U OKVIRU EVROPSKE UNIJE
10.6.1. MONETARNI MODEL ME
Đ
UNARODNOG MONETARNOG
FONDA
Me
đ
unarodni monetarni fond osnovan je 1947. godine, a osnovna svrha njegovog
postojanja u po
č
etku je bila finansiranje zemalja suo
č
enih sa platnobilansnim
deficitima. Me
đ
utim pored finansiranja, fond je morao i da razume osnovne
uzroke tog deficita, kvantitativno i kvalitativno, kao i da kreira predloge
makroekonomskih politika, kako bi se uspostavila potrebna ravnote
ž
a.
183
Planirano prilago
đ
avanje zahteva smanjivanje doma
ć
e apsorpcije relativno prema
dohotku.
184
Smanjivanje agregatne tra
ž
nje, a kao deo nje i uvozne tra
ž
nje,
kombinuje se sa merama na strani ponude kako bi se unapredila produktivnost
izvoza i supstituisao uvoz. Sposobnost finansiranja bi bila glavna determinanta
koja bi odredila brzinu prilago
đ
avanja i izvodljivu kombinaciju mera restrikcije
tra
ž
nje i mera na strani ponude. Osnovni razlog ovakvom pristupu je to
š
to se
agregatna tra
ž
nja mo
ž
e ograni
č
iti br
ž
e nego
š
to se produktivnost mo
ž
e pove
ć
ati.
Zemlje u razvoju su mnogo osetljivije nego industrijske zemlje na platnobilansne
ravnote
ž
e i krize.
Jedna od glavnih funkcija MMF-a je da pomogne zemljama
č
lanicama koje su se
susrele sa platno bilansnom neravnote
ž
om, a glavno sredstvo putem koga se u
pro
š
losti obezbe
đ
ivala podr
š
ka su stand-by aran
ž
mani, prema kojima Fond
garantuje
č
lanu da
ć
e mu biti omogu
ć
eno da pozajmi devize tokom odre
đ
enog
perioda i do odre
đ
enog iznosa. Pristup
č
lana sredstvima fonda izra
ž
ava se u
obliku tran
š
i koje su jednake 25% od kvote te zemlje u fondu. Prva od njih
rezervna tran
š
a
je dostupna automatski na zahtev i bez ikakvih uslova, dok je
slede
ć
a tj.
prva kreditna tran
š
a
predmet minimalnih uslova. Me
đ
utim, da bi se
pozajmile
vi
š
e kreditne tran
š
e
, finansiranje je uslovljeno jer vlada mora da
zadovolji fond adekvatnim programom doma
ć
e politike kako bi se uravnote
ž
io
platni bilans. Su
š
tina ugovorenog programa se sastoji u brojnim kriterijumima o
183
J. Polak,
The IMF Monetary Model at Forty
, Research Department, IMF Working
Paper, 1997, str. 4.
184
Z. Grubi
š
i
ć
,
Uporedna analiza koncepcija Stabilizacione politike
, Beograd 2004,
str. 102-103.

238
dodatka ponudi novca) na formiranje dohotka i platni bilans.
187
Da bi se utvrdili
ovi efekti potrebno je da model eksplicitno uvede funkciju tra
ž
nje za novcem.
Najjednostavnija forma ove funkcije je ako se pretpostavi da je tra
ž
nja za novcem
jednaka dohotku. Sam model zasniva se na
č
etiri jedna
č
ine:
1. Funkcija ponude novca
Ms=vY
, gde je
v=1/V
tj. recipro
č
na vrednost
brzine
opticaja
novca,
odnosno
promene
u
ponudi
novca
su
proporcionalne promeni u dohotku date zemlje – Y i faktoru v.
2. Funkcija tra
ž
nje za uvozom
M=m'Y
, koja je funkcija dohotka i
marginalne sklonosti uvozu m'.
3.
ΔMs=ΔR+ΔDk
, odnosno promena u ponudi novca je jednaka promeni u
deviznim rezervama plus promene u doma
ć
im kreditima bankarskog
sektora Dk.
4.
ΔR=X
-M+K
, gde je promena u deviznim rezervama po definiciji jednaka
izvozu
X
minus uvozu
M,
plus neto kapitalnom prilivu nebankarskog
sektora
K
.
Ovaj set od
č
etiri jedna
č
ine predstavlja osnovu podlogu za MMF-ove programe
uslovljavanja, koji su poznati kao finansijsko programiranje.
188
Dinami
č
ki
karakter modela se izvodi iz
č
injenice da on sadr
ž
i i dohodak i promenu
dohotka.
189
Re
š
avanje modela daje vrednosti varijablama koje su determinisane
modelom, kao
š
to su dohodak i promena u deviznim rezervama, kao ponderisani
prosek vrednosti izvoza, kapitalnog priliva nebankarskog sektora i promena u
doma
ć
im kreditima bankarskog sektora u teku
ć
oj i pro
š
lim godinama.
Ukoliko je data stopa rasta dohotka
Y
, inflacije i brzine novca u opticaju,
promena ponude novca
ΔM
se mo
ž
e izraziti kao
190
:
ΔM=ΔNDA+ΔNFA
gde je
NDA
neto doma
ć
a aktiva, a
NFA
neto strana aktiva. Dalje se promena neto
doma
ć
e aktive mo
ž
e ras
č
laniti na:
ΔNDA=ΔNDC+ΔOIN
187
J. Polak,
The IMF Monetary Model at Forty
, Research Department, IMF Working
Paper, 1997, str. 5-9.
188
Z. Grubi
š
i
ć
,
Uporedna analiza koncepcija Stabilizacione politike
, Beograd 2004,
str. 108-109.
189
J. Polak.
,
The IMF Monetary Model at Forty
, Research Department, IMF Working
Paper, 1997, str. 6-9.
190
D. Dragutinovi
ć
,
The IMF Supported Program in Serbia and Montenegro
,
Ekonomski anali No. 161, April 2004-Jun 2004, Ekonomski fakultet, Beograd, str. 19.
239
gde je
NDC
neto doma
ć
i krediti, a
OIN
je ostala neto aktiva. Dalje se promene u
doma
ć
im kreditima mogu raz
č
laniti na deo koji pripada javnom i privatnom
sektoru:
ΔNDC=ΔCPS+ΔNCG
gde su
CPS
krediti privatnom sektoru, a
NCG
su neto krediti dr
ž
avi. Tako se
bud
ž
etski deficit ili suficit B finansira kombinacijom doma
ć
ih kredita
ΔNCG
,
nebankarskim pozajmicama od strane privatnog sektora ΔNBBp i iz stranih
izvora
ΔEF
:
B=ΔNCG+ΔNBBp+ΔEF
Klju
č
na varijabla koju vlada mora da kontroli
š
e je kreiranje doma
ć
ih kredita koji
predstavljaju osnov za korekciju platnobilansnih problema, zbog kojih je uvedena
podr
š
ka od strane MMF-a. Time se monetarni pristup kori
šć
en od strane MMF-a
zasniva na
restriktivnoj monetarnoj politici
, kao vidu kontrole platnobilansnog
deficita.
191
MMF je koristio ovaj model kao osnovu kreditnih ugovora, a kreiranje doma
ć
ih
kredita se razdvojilo na kredite privatnom sektora koji se podsti
č
u i na kreiranje
dr
ž
avnom sektoru koji se obeshrabruju.
192
Kada su u pitanju porezi, MMF je neke
poreze procenjivao kao prihvatljivije u odnosu na druge, a kada su u pitanju
rashodi dr
ž
ave, socijalna davanja i obrazovanje su gledani sa simpatijama, dok su
rashodi prema vojsci i drugi neproduktivni rashodi kriti
č
ki posmatrani. Tako
đ
e
ve
ć
ina programa podr
š
ke MMF-a sadr
ž
e takozvano strukturno prilago
đ
avanje,
cenovnu i trgovinsku liberalizaciju, deregulaciju tr
ž
i
š
ta rada, privatizacije i
mnogih drugih politika. Me
đ
utim po
š
to nijedan od ovih elemenata ne mo
ž
e biti
uklju
č
en kao jedna
č
ina u model, nije ni bilo poku
š
aja njihovog inkorporiranja u
model. Tako, dok je finansijsko programiranje i jednostavna verzija modela i
dalje obezbedjivala paket za MMF-ove ugovore o pozajmljivanju, sadr
ž
aj paketa
je postajao sve kompleksniji tokom godina.
191
A. Schaechter,
Implementation of Monetary Policy and Central Banks Balance
Sheet, Monetary and Exchange Department
, IMF Working Paper , 2001, str. 14-18.
192
Z. Grubi
š
i
ć
,
Uporedna analiza koncepcija Stabilizacione politike
, Beograd 2004,
str. 109
-110.

241
uslovljavanja u ovom smeru, a monetarni pristup platnom bilansu postao je
predmet brojnih ograni
č
enja i kritika.
10.6.4. MODERNO DIZAJNIRANE POLITIKE USLOVLJAVANJA
Kada su u pitanju javne finansije, MMF je tokom poslednjih godina do
š
ao do
neophodnosti uvo
đ
enja direktnih restrikcija na bud
ž
etski deficit, umesto
ograni
č
enja na bankarske kredite vladi.
194
Č
ak iako bi se finansirali na
neinflatoran na
č
in na doma
ć
em tr
ž
i
š
tu kapitala, ovakvi deficiti bi istisnuli
investicije koje bi preduzimao privatni sektor (crowding-out efekat). Tako su u
mnogim zemljama, ugovoreni limiti na bud
ž
etski deficit kao procenat od BDP-ja
kao najistaknutije karakteristike programa prilago
đ
avanja.
Spre
č
avanje prevelikog kreiranja doma
ć
ih kredita, targetiranje
ž
eljenog nivoa
deviznih rezervi i izbegavanje prevelikog pove
ć
anja ponude novca postavilo je
brojna pitanja. Na prvom mestu, normalan efekat uspe
š
ne stabilizacije nakon
perioda visoke inflacije je pove
ć
anje tra
ž
nje za novcem. Inostrani priliv novca
koji bi pokrio ovu tra
ž
nju u potpunosti je po
ž
eljno, a ograni
č
avanje i
zaustavljanje ove tra
ž
nje, bilo putem plivanja deviznog kursa ili u slu
č
aju fiksnog
deviznog kursa putem ograni
č
avanja ponude novca, bespotrebno bi vodilo
privredu u recesiju. Ograni
č
avanje monetarne osnove podrazumevalo bi da
centralna banka mora da interveni
š
e na otvorenom tr
ž
i
š
tu, prodaju
ć
i dr
ž
avne
hartije od vrednosti po visokim stopama. Rezultiraju
ć
i rast kamatnih stopa mo
ž
e
privu
ć
i vi
š
e novca iz inostranstva,
š
to bi stvorilo za
č
arani krug.
Do
š
av
š
i do zaklju
č
ka da se ne mo
ž
e osloniti samo na model, MMF je po
č
eo da
primenjuje slede
ć
e kriterijume:
ograni
č
avanje doma
ć
ih kredita,
ograni
č
avanje inostrane aktive,
utvr
đ
ivanje kriterijuma za inostranu aktivu.
Kao dodatak ovome koriste se periodi
č
ni izve
š
taji Izvr
š
nog odbora o Stand-by
aran
ž
manima kako bi se procenila potreba za dodatnom akcijom.
Generalno, programi koje podr
ž
ava MMF se fokusiraju na slede
ć
e oblasti
195
:
suzdr
ž
ana fiskalna politika koja uklju
č
uje slede
ć
e mere:
pove
ć
anje
poreskih
prihoda,
pove
ć
anje
transparentnosti
bud
ž
etskih rashoda i smanjenja u njihovim distorzijama, transfer
194
Ibid, str. 105-107.
195
D. Dragutinovi
ć
,
The IMF Supported Program in Serbia and Montenegro
,
Ekonomski anali No. 161, April 2004-Jun 2004, Ekonomski fakultet, Beograd, str. 20-
21.
242
socijalnih sredstava ka najosetljivijim grupama populacije, kao i
limitiranje bud
ž
etskog deficita i zadu
ž
ivanja dr
ž
ave od banaka.
konzistentna monetarna i politika deviznog kursa koja uklju
č
uje:
reformu instrumenata monetarne politike, kontrolu kretanja
NFA
,
NDA
i primarnog novca u okviru unapred zacrtanih kriterijuma,
obuzdavanje kreditne ekspanzije kako bi se smanjila inflacija,
kao i politika deviznog kursa koja doprinosi ostvarenju ciljnog
nivoa deviznih rezervi i spoljne konkurentnosti.
politika plata i cena podrazumeva: limitiranje plata u okviru
dr
ž
avnog sektora i prilago
đ
avanje administrativno odre
đ
enih
cena stvarnim tro
š
kovima.
strukturne reforme uklju
č
uju spektar politika koje se odnose i
na privatni i javni sektor i podrazumevaju jasno definisanje
vlasni
š
tva i mere koje pobolj
š
avaju poslovno okru
ž
enje
generalno.
10.6.5. REZULTATI POLITIKE I OSTVARENJE ZADATAKA
MAKROEKONOMSKE STABILIZACIJE U SRBIJI
Biv
š
a SFRJ je bila jedna od zemalja u
č
esnica Bretonvudske konferencije i
zemalja
osniva
č
a
Me
đ
unarodnog
monetarnog
fonda
i
Svetske
banke.
Najintenzivnija saradnja ostvarena je u periodu 80-ih godina, a od svog osnivanja
MMF je SFRJ odobrio 12 stand-by aran
ž
mana. Odlukom Odbora izvr
š
nih
direktora MMF-a 1992. godine, konstatovano je da je SFRJ prestala da postoji i
SR Jugoslaviji je pripalo 36% od aktive i pasive SFRJ.
196
Srbija i Crna Gora su tokom 90-ih godina pretrpele razli
č
ite te
š
ko
ć
e, ali je 20.
decembra 2000.
197
Odbor izvr
š
nih direktora doneo odluku da je SR Jugoslavija
ispunila uslove za
č
lanstvo u toj instituciji, a istog dana odobreno je 116,9
miliona specijalnih prava vu
č
enja (SDR) kao podr
š
ka programu ekonomske
stabilizacije i obnavljanju institucija i administracije SR Jugoslavije. Sada
š
nja
kvota Srbije i Crne Gore u MMF-u iznosi 467,7 miliona specijalnih prava
vu
č
enja.
Odbor izvr
š
nih direktora je juna 2001. godine odobrio stand-by aran
ž
man u
iznosu od 200 miliona SDR, koji je u potpunosti iskori
šć
en u
č
etiri tran
š
e, a maja
2002. godine odobren je Aran
ž
man za produ
ž
eno finansiranje u iznosu od 650
196
www.nbs.rs
197
D. Dragutinovi
ć
,
The IMF Supported Program in Serbia and Montenegro
,
Ekonomski anali No. 161, April 2004-Jun 2004, Ekonomski fakultet, Beograd, str. 19-
20.

244
potencijalnih gubitaka, insolventnost najve
ć
ih banaka i visoka nelikvidnost. Broj
banaka je smanjen na 43 banke krajem 2004. godine i promenjena je vlasni
č
ka
struktura banaka, a pove
ć
an je interes stranih banka za otvaranje njihovih
predstavni
š
tva i dokapitalizaciju doma
ć
ih banka. Od po
č
etka 2003. godine platni
promet se obavlja preko banaka.
200
Mada
je
od
po
č
etka
2001.
godine
primenjivana
politika
rukovo
đ
eno
fluktuiraju
ć
eg kursa, sve do po
č
etka 2002. godine devizni kurs je bio de facto
fiksan. Osnovni cilj politike je bio obuzdavanje inflacije, u kojem devizni kurs
ima ulogu nominalnog sidra. Od 2002. godine politika deviznog kursa se
prilago
đ
avala promenama platnog bilansa,
š
to je rezultiralo ve
ć
im fluktuacijama
stope i umerenim depresijacijama dinara u odnosu na euro. U aprilu 2002. godine
novi Zakon o deviznom poslovanju, koji je dalje liberalizovao devizno tr
ž
i
š
te.
Tako
đ
e, promene u Zakonu o stranim ulaganjima koje se odnose na eliminisanje
zabrana transfera profita delovale su stimulativno na kretanje stranih direktnih
ulaganja.
Prve
reforme poreskog sistema
uvedene su 2001. godine u cilju eliminisanja
glavnih distorzija.
201
U toj godini tranzicije poreski sistem je pojednostavljen i
u
č
injen pravednijim i transparentnijim. Ukinuti su brojni porezi i izvr
š
eno
poresko rastere
ć
enje zarada, dat je prioritet indirektnim porezima i eliminisana
poreska oslobo
đ
enja. Time se uve
ć
ala poreska osnova i uvedeni jedinstveni
iznosi akciza. Uz to, suzbijana je siva ekonomija,
č
ime su pove
ć
ani prihodi
bud
ž
eta Srbije. U drugoj godini tranzicije uvedeni su poreski podsticaji za
zapo
š
ljavanje i investicije, smanjene stope poreza na dobit preduze
ć
a i na
dohodak gra
đ
ana 14% i 10% respektivno, ukinut je porez na odre
đ
ene proizvode
i uvedeni podsticaji proizvodnji. Doneti su Zakon o bud
ž
etskom sistemu, Zakon
o javnim nabavkama i Zakon o poreskom postupku i poreskoj administraciji
kojima su stvoreni temelji modernih javnih finansija. Ovi zakoni i Zakon o
porezu na dodatu vrednost
č
ija primena je po
č
ela 1. januara 2005. godine
unapre
đ
uju poreski sistem, poresku administraciju i upravljanje javnim
rashodima. Fiskalnom reformom indetifikova
ć
e se posebni ciljevi socijalnih
usluga i transfera i podr
ž
a
ć
e se fiskalna decentralizacija. Poreskim reformama, u
skladu sa donetim zakonima unapredi
ć
e se poreski postupci i rad poreske
administracije, uvesti jedinstven mati
č
ni broj poreskih obveznika, reformisati
institucije i modernizovati upravljanje socijalnom potro
š
njom.
200
D. Dragutinovi
ć
,
The IMF Supported Program in Serbia and Montenegro
,
Ekonomski anali No. 161, April 2004-Jun 2004, Ekonomski fakultet, Beograd, str.44-
46.
201
Ibid, str.44-46.
245
Reforma javnih finansija u pravcu uspostavljanja savremenog fiskalnog sistema
po evropskom modelu je preduslov za stabilno finansiranje klasi
č
nih dr
ž
avnih
funkcija, kao i za re
š
avanje unutra
š
njeg javnog duga, servisiranje kamata na
reprogramirani garantovani strani dug, podsticanje privrednog razvoja kroz
kapitalne investicije na bazi ve
ć
eg udela investicija u BDP stavljanje socijalne
politike u funkciju strukturnog prilagodjavanja i sprovo
đ
enje aktivnih mera
zapo
š
ljavanja preko tr
ž
i
š
ta rada. Realizacija navedenih razvojnih funkcija
bud
ž
eta ote
ž
ana je u uslovima visokog udela javnih prihoda, javnih rashoda i
fiskalnog deficita u BDP, sa orjentacijom da se zna
č
ajno redukuje njihov udeo u
BDP-u u narednim godinama.
202
U narednim godinama podr
š
ku smanjenju stope inflacije treba da pru
ž
i fiskalna
politika putem dodatnog smanjenja u
č
e
šć
a javnih rashoda, tako
š
to
ć
e se
sprovoditi politika bud
ž
etskog suficita.
203
Nakon kratkotrajnog oslanjanja na
visoke prihode, neophodno je smanjenje stalnih rashoda i subvencija,
č
ime bi se
uticalo na smanjenje obima i ukupne izdatke javnog sektora. Smanjenje javne
potro
š
nje ne bi trebalo da ide na teret investicija, kao
š
to ni smanjeni javni
rashodi ne bi smeli da se kompenzuju pove
ć
anjem cena u tim delatnostima, s
obzirom na inflatorni karakter. Predvi
đ
eno je i sprovo
đ
enje restriktivne
monetarne politike
š
to bi vodilo ograni
č
enju tra
ž
nje i smanjenju inflatornih
pritisaka. Pritisak od stane novoosnovanih banaka sa ve
ć
inskim u
č
e
šć
em
inostranog kapitala na pove
ć
anje kreditne aktivnosti iziskuje vi
š
i stepen
opreznosti i spremnosti monetarnih vlasti da preduzmu dalje mere monetarne
politike poo
š
travanjem uslova. Ubrzano sprovo
đ
enje strukturnih reformi u
narednom periodu odnosi
ć
e se na proces privatizacije i restruktuiranja javnih
preduze
ć
a koja se prate Programom, uz potrebu stimulisanja daljeg rasta sektora
izvoza i pobolj
š
anje srednjoro
č
ne spoljne odr
ž
ivosti javnog duga, odnosno
sposobnosti
zemlje
da
servisira
svoje
obaveze.
Dosledno
sprovo
đ
enje
dogovorenih mera ekonomske politike bi
ć
e osnov za o
č
uvanje makroekonomske
stabilnosti,
prevazila
ž
enje
odre
đ
enih
rizika
i
pove
ć
anje
stope
rasta
u
srednjoro
č
nom periodu,
š
to
ć
e biti klju
č
no za obezbe
đ
enje dalje finansijske
podr
š
ke me
đ
unarodne zajednice u ekonomskom prilago
đ
avanju i reformskim
naporima zemlje.
202
M. Bo
š
njak
, Strukturne ekonomske reforme u Srbiji 2001-2002
, Finansije, br. 1-
6/2003, Ministarstvo finansija, Beograd 2003, str.32-33.
203
M. Bo
š
njak
, Osnovni rezultati i izazovi reformi u Srbiji, Finansije, br. 1-6/2004
,
Ministarstvo finansija, Beograd, 2004, str. 79-84 i Memorandum o bud
ž
etu i
ekonomskoj i fiskalnoj politici za 2006. godinu sa projekcijama za 2007. i 2008. godinu
str. 1-3 i str. 25-47.

247
fluktuacije deviznog kursa bez znatnijih odstupanja u periodu od
najmanje dve godine pre uvo
đ
enja zajedni
č
ke evropske valute. Va
ž
no je
ista
ć
i
da
potencijalna
zemlja
č
lanica
nema
mogu
ć
nost
da
samoinicijativno svoju valutu devalvira u odnosu na neke druge zemlje
č
lanice.
Formirana ekonomska i monetarna unija stvorila je specifi
č
an okvir za
dono
š
enje odluka iz oblasti ekonomske politike, tako da je monetarna politika
jedinstvena, dok su ostale makroekonomske politike, a pre svega fiskalna
politika i politika plata u okviru nadle
ž
nosti vlada zemalja
č
lanica.
206
Pravni
osnov za koordinaciju makroekonomskih politika specificiran je
č
lanom 99.
Mastrihtskog ugovora, u kome se ka
ž
e da sve zemlje
č
lanice moraju tretirati
svoje ekonomske politike kao politike od zajedni
č
kog interesa za
č
itavu uniju,
pa kao takve moraju biti koordinirane u okviru Saveta. Zbog postojanja
zajedni
č
kog interesa, Savet svake godine usvaja Smernice ekonomske politike,
koje predstavljaju okvir za definisanje op
š
tih ekonomskih ciljeva. Kako bi se
dalje obezbedila bliskija koordinacija ekonomskih politika zemalja
č
lanica,
Savet nadgleda ekonomski razvoj svake od zemalja
č
lanica i procenjuje
konzistentnost odluka ekonomske politike sa definisanim smernicama. Upravo
je i obaveza svake od zemalja
č
lanica da izve
š
tavaju Savet o svim preduzetim
merama iz oblasti ekonomske politike, kao i o ostalim relevantnim
informacijama. U slu
č
aju da Savet oceni da je neka od zemalja
č
lanica
preduzela mere koje ugro
ž
avaju funkcionisanje ekonomske i monetarne unije,
neophodno je dostaviti toj zemlji odgovaraju
ć
e preporuke za izmenu
ekonomske politike.
Osnovni cilj sistema evropskih centralnih banka je odr
ž
anje cenovne stabilnosti
š
to je i precizno definisano
č
lanom 105. ugovora, a jedinstvena monetarna
politika za sve zemlje
č
lanice obezbe
đ
uje cenovnu stabilnost, pove
ć
ava njen
kredibilitet i transparentnost. Euro sistem usvaja srednjero
č
no orjentisanu
strategiju monetarne politike koja omogu
ć
ava sprovo
đ
enje promptnih akcija
kako bi se neutralisale sve potencijalne pretnje cenovnoj stabilnosti, a stopa
inflacije se odr
ž
ava ili je jednaka 2%. Monetarna strategija ima formu
takozvanog
two-pillar
pristupa, od kojih prvi podrazumeva analizu svih
ekonomskih
kretanja
(agregatne
tra
ž
nje,
ponude,
fiskalnih
kretanja,
zaposlenost, platnobilansnih kretanja itd.) dok se drugi odnosi na analizu
monetarnih kretanja i u pitanju je dugoro
č
niji aspekt analize, jer se istra
ž
uje
povezanost izme
đ
u novca i inflacije. Obezbe
đ
enje cenovne stabilnosti doprinosi
ostvarenju vi
š
eg nivoa ekonomske aktivnosti i zaposlenosti, stabilizuje
206
O. Issing,
On Macroeconomic Policy Coordination in EMU
, JCMS 2002 Volume
40. Number 2, str 345-358.
248
inflatorna o
č
ekivanja ekonomskih agenata, u strukturi kamatnih stopa smanjuje
inflatornu premiju
č
ime sni
ž
ava nivo kamatnih stopa i podsti
č
e investicije itd., a
kada su u pitanju javne finansije, stabilna inflatorna kretanja olak
š
avaju
planiranje bud
ž
etskih prihoda i rashoda.
Ograni
č
enje vezano za u
č
e
šć
e bud
ž
etskog deficita i javnog duga u BDP-u
predstavlja stimulans za sprovo
đ
enje disciplinovane fiskalne politike u okviru
svih zemalja
č
lanica, a Savet i Komisija vr
š
e kontinuirani monitoring fiskalne
pozicije zemalja
č
lanica. Ukoliko neka od zemalja ne ispuni neki od dva
kriterijuma ili oba, Savet na osnovu
č
lana 104. Mastritskog ugovora, sprovodi
niz mera u cilju ispunjenja definisanih kriterijuma.
Priklju
č
enje
Evropskoj
uniji
kao
najva
ž
nijoj
evropskoj
integraciji
sa
jedinstvenim tr
ž
i
š
tem robe, kapitala i usluga, predstavlja prioritetan strate
š
ki
srednjoro
č
ni cilj za Srbiju, a da bi se on uspe
š
no ostvario, neophodno je
prethodno sprovesti sveobuhvatne reforme u oblasti javnih finansija i
bankarskog
sektora,
kao
i
uskla
đ
ivanje
doma
ć
eg
zakonodavstva
sa
zakonodavstvom Evropske unije.
207
Jedan deo posla u okviru reforme javnih
finansija i bankarskog sektora ve
ć
je obavljen, ali predstoji i izuzetno obiman i
slo
ž
en posao na ispunjavanju kriterijuma konvergencije, kao neophodnog
uslova za sticanje punopravnog
č
lanstva u Evropskoj uniji. Osim toga, potrebno
je da se poslovanje doma
ć
ih privrednih subjekata prilagodi tr
ž
i
š
nim uslovima, a
doma
ć
e zakonodavstvo postepeno uskladi sa zakonodavstvom u Evropskoj
uniji.
Komisija Evropske unije je u aprilu 2005. godine usvojila Izve
š
taj o spremnosti
Srbije i Crne Gore za pregovore o zaklju
č
enju Sporazuma o stabilizaciji i
pridru
ž
ivanju sa Evropskom unijom (pozitivnu Studiju o izvodljivosti). Studija
o izvodljivosti predstavlja specifi
č
an izve
š
taj kojim Evropska komisija
obave
š
tava Savet ministara EU o spremnosti jedne dr
ž
ave da stupi u
institucionalne veze sa EU. Istog meseca Savet ministara usvojio je Odluku
kojom je potvrdio pozitivnu ocenu Studije izvodljivosti i nalo
ž
io Komisiji EU
da zapo
č
ne zvani
č
ne pregovore o zaklju
č
enju Sporazuma o stabilizaciji i
pridru
ž
ivanju, a ovo predstavlja prvi ugovorni odnos sa EU.
207
www.nbs.rs

250
22. Epharaim, C., Levasseur, M., Rousseau, P., (1993),
International Finance
,
London, Chapman & Hill.
23. Fabris, N., (2006),
″
Inflation Targeting With Special Review on Application in
Serbia
″
, Panoeconomicus
, 53(4).
24. Fisher, S., (1993),
″
The Role of Macroeconomic Factor in Growth
″
,
Journal of
Monetary Economics
32.
25. Frankel, J. A., (1999),
″
No Single Currency Regime is Right for all Countries or
at all Times
″
, NBER Working Paper 7338.
26. Friedman, M., (1956),
″The Quantity Theory of Money A Restatement″,
Studies
in the Quantity Theory of Money, ed.Milton Friedman,University of Chicago
Press, Chicago.
27. Friedman, M., (1968),
″The role of Monetary Policy″, AER.
28. Friedman, B.M., (1977),
″
The Inefficiency of Short – Run Monetary Targets for
Monetary Policy
″
, Brooking Papers on Economic Activity 2.
29. Friedman, B. J. and Kuttner, K. N., (1993),
″
Another Look at the Evidence on
Money-Income Causality
″
,
Journal of Econometrics
57.
30. Friedman, M., (1997),
Kapitalizam i sloboda
, Global Print, Novi Sad.
31. Fry, M., (1997),
″
Emancipating the Banking System and Developing Markets
for Government Debt
″
, Bank of England, London.
32. Genberg, H., (2002),
″
Inflation Targeting – The Holy Grail of Monetary
Policy
″
, HKIMR Working Paper No. 2/2002.
33. Gray, S., (1996),
″
The Management of Government Debt
″
, Centre for Central
Banking Studies, London.
34. Grubi
š
i
ć
, Z., (2004),
″
U
č
enje primene
č
istog plivaju
ć
eg deviznog kursa kao
na
č
in za pobolj
š
anje izvozne konkurentnosti
″
, u zborniku radova sa savetovanja
ekonomista Srbije i Crne Gore, Budva.
35. Grubi
š
i
ć
,
Z., (2004),
″
Uporedna analiza koncepcija Stabilizacione politike
″
,
Beograd.
36. Hagen, J., (1999),
″
Money Growth Targeting by the Bundesbank
″
,
Journal of
Monetary Economics
43.
37. Hicks, J., (1937),
″Mr. Keynes and Classics: A Suggested Interpretation″,
Economometrica
.
38. Hilbers, P., (2004),
″
Interaction of Monetary and Fiscal Policies: Why Central
Bankers Worry about Goverment Budgets
″
, Paper presented at an IMF Seminar
on Current Developments in Monetary and Financial Law, Washington, D.C..
39. IMF, (1995), Fiscal Affairs Department,
″
Guidelines for Fiscal Adjustment
″
,
Pamflet Series No. 49.
40. IMF, (2004),
″
Classification of Exchange Rate Arrangements and Monetary
Policy Frameworks
″
, December 2004.
41. IMF, (2008),
″
Republic of Serbia: 2007 Article IV Consultation—Staff Report
″,
Staff Statement, Public Information Notice on the Executive Board Discussion
and Statement by the Executive Director for the Republic of Serbia
.
42. Issing, O., (1996),
″
Is Monetary Targeting in Germany Still Adequate?
″
, In
Horst Siebert, ed., Monetary Policy in an Integrated World Economy:
Symposium 1995, (Tübingen: Mohr).
251
43. Issing, O.,
On Macroeconomic Policy Coordination in EMU
, JCMS 2002
Volume 40. Number 2, 2002.
44. Issing, O., (2003),
″
Considerations on monetary policy strategies for accession
countries
″
.
45. Issing, O., (2008),
″
In Search of Monetary Stability: The Evolution of Monetary
Policy
″
, Seventh BIS International Conference, 26-27 June 2008.
46. Johnson, H. G., (1978),
″
A Servey of Theories of Inflation
″
, in Selected Essays
in Monetary Economics, London.
47. Jonas, J., (2000),
″
Inflation Targeting in Transition Economies: Some Issue and
Experience
″
,
Chapter II in Inflation Targeting in Transition Economies: The
Case if Czech Republic. Prague: Czech National Bank.
48. Josifidis, K., (2004),
Makroekonomija, principi teorije politike
, Vedes, Beograd.
49. Lane, R. P., (2002),
″
Monetary – Fiscal Interactions in an Uncertain World:
Lessons for European Policymakers
″
, Institute for International Integration
Studies, Trinity College Dublin and CEPR, May.
50. Laurens, B., Piedra, E., (1998),
″
Coordination of Monetary and Fiscal Policies
″
,
IMF Working Paper, International Monetary Fund.
51. Levy-Yeyati, E., Sturzenegger, F., (2002),
″
Classifying Exchange Rate
Regimes: Deeds vs. Words
″
.
52. Lucas, R. E., (1996),
″
Monetary Neutrality
″
,
Journal of Political Economy 104
.
53. Killick, T.,
The IMF and Stabilisation: Developing Country Experiences
, Gower
House and Overseas Development Institute, Brookfield
54. Krugman, P., Obstfeld, M., (2003),
Interenational Econimics
, Addison Wesley
Longman.
55. Masson, P. R., Savastano, M. A., Sharma, S., (1997),
″
The Scope for Inflation
Targeting in Developing Countries
″
, IMF Working Paper WP/97/130.
56. Miljkovi
ć
, D., (2008),
Me
đ
unarodne finansije
, Centar za izdava
č
ku delatnost
Ekonomskog fakulteta u Beogradu, Beograd.
57. Mishkin, F.S., (2004),
″
Can Inflation Targeting Work in Emerging Market
Countries
″,
NBER Working Paper 10646.
58. Mishkin, F.S., (2006),
Monetarna ekonomija, bankarstvo i finansijska tr
ž
i
š
ta
,
Data Status, Beograd.
59. Mishkin, F. S., Eakins, S. G., (2005),
Finansijska tr
ž
i
š
ta i institucije
, Mate,
Zagreb.
60. Mishkin, F. S., (2006),
″
Strategija monetarne politike: Kako smo dospeli
ovde?
″
,
Panoeconomicus
4.
61. Mishkin, F.S., (2007),
Monetary Policy Strategy
, MIT Press.
62. Mishkin, F. S. and Schmidt-Hebbel, K., (2007),
″
Does Inflation targeting make
a difference?
″,
NBER Working Papers 12876.
63. Narodna banka Srbije, (2006),
″
Memorandum o novom okviru monetarne
politike
″
,
www.nbs.rs
.
64. Narodna banka Srbije, (2008),
″
Memorandum Narodne banke Srbije o ciljanju
(targetiranju)inflacije kao monetarnoj strategiji
″
,
www.nbs.rs
.
65. Narodna banka Srbije, (2009),
″
Sporazum Narodne banke Srbije i Vlade
Republike Srbije o ciljanju (targetiranju) inflacije
″
,
www.nbs.rs
.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti