Fakultet….
SEMINARSKI RAD
Predmet: Makroekonomija
Tema: Monetarna i fiskalna politika
savremene ekonomije
Mentor:
Kandidat:
Istočno Sarajevo, novembar 2013. godina
Seminarski rad na temu: Monetarna i fiskalna politika savremene ekonomije
1. Monetarna i fiskalna politika u savremenim privredama
Monetarna i fiskalna politika se u savremenim privredama provode potpuno koordinirano i
sinhronizovano u pogledu komibnacije mjera ovih politika. Bez navedene kooridnacije i
sihronizacije instrumenata i mjera teško je očekivati ostvarenje postavljenih ciljeva
makroekonomske politike. Često se nesinhronizacija ili pogrešno „doziranje“ određenih
mjera, slaba koordinacija instrumenata monetarne politike pojavljuju kao potpuno
kontraindukavani efekti. Efekti mjera su tada često potpuno suprotni od planiranih i
očekivanih.
Osnovni ciljevi makroekonomske politike svake države danas mogu da se svedu na sljedeće:
-
Stabilnost privrede i cijena
-
Potpuna zaposlenost svih faktora proizvodnje
-
Optimalan ekonomski rast
-
Uravnoteženost platnog bilansa
Fiskalna politika djeluje na agregatnu tražnju neposredno kroz preraspodjelu, dok moenatarna
politika to nastoji ostvariti posredno preko kamatne stope, štednje i investicija.
Djelovanje monetarne politike na tražnju i dohodak može se prikazati na sljedeći način:
Grafik 1:
Monetarna politika i agragatna tražnja i dohodak
Povećanje ponude novca (M
0
M
1
) praćeno je istovremenim obaranjem kamatne stope sa i
0
na
i
1
uz povećanje nacionalnog dohotka sa OY
o
na OY
1
, uz odgovarajući porast zaposlenosti.
4
Seminarski rad na temu: Monetarna i fiskalna politika savremene ekonomije
Snižavanje kamatne stope i porast ponude novca omogućava rast investicija i potrošnje čime
se ukupna funkcija potrošnje povećava. To je politika protiv recesije i krize, odnosno
nezaposlenosti. Suprotno tome, vodi se ekspanzivna monetarna politika.
Fiskalna politika se odnosi na mjere i instrumente iz oblasti poreza, javnih rashoda, odnosno
budžetsku politiku u cjelini. Ona pokazuje uticaj države na agregatnu tražnju, ali i na ponudu
na tržištu (s obzirom na vrlo čestu neposrednu proizvodnju države). Sigurno je da je taj uticaj
izuzetno velik kada država u savremenoj privredi često učestvuje u društvenom proizvodu i
do 60%, investicijema između 22% i 28% potrošnje stanovništva.
U funkciji potrošnje imamo već poznate odnose osnovnih agregata:
Y=C+S+T Y=C + I + G
T – porezi, G – državni ili javni rashodi
Ako se dalje razviju navedene funkcije dobija se:
C+I+G=C+S+T
G-T=S-I
Lijeva strana jednačine pokazuje saldo budžeta (koji može biti deficitaran i suficitaran), a
desna strana razliku štednje i investicija privatnog sektora. Ako je u pitanju budžetski deficit
G>T, tada u privatnom sektoru (stanovništvo) mora da postoji višak štednje u odnosu na
investicije tog sektora S>I. Ukoliko se radi o manjoj štednji privatnog sektora, koja je manja
od budžetskog deficita, tada se budžetski deficit mora popuniti pozamjicama države kod
centralne banke ili zaduživanjem država na finansijskom tržištu.
Ako se istovremeno i u istom obimu povećavaju javni rashodi i javni prihodi, zadržava se
budžetska ravnoteža, ali dolazi do povećanja nacionalnog dohotka, jer je multiplikativno
djelovanje javnih rashoda veće i brže u odnosu na takvo djelovanje javnih prihoda.
U državnu (fiskalnu) politiku uglavnom više vjeruju kenzijanci, dok monetaristi i
predstavnici „ekonomske ponude“ više vjeruju u novac i operacije upravljanja novcem u
odnosu na fiskalne mjere.
Monetrana i fiskalna politika imaju svoje prednosti i nedostatke, zbog čega ih vlade u svojoj
politici obično kombinuju (policy mix). Takva ekonomska politika polazi od nekoliko
principa:
1
-
Monetarna i fisklana politika moraju osigurati dovoljnu tražnju, ali da se pri tome ne
izazivaju inflatorni efekti;
1
Ćirović Milutin, Monetarna ekonomija, Ekonomski fakultet, Beograd, 1998, str.88
5
