Monetarna teorija
Seminarski rad
Monetarna teorija
Jun, 2013.
Student:
Broj indeksa:
Profesor:
Asistent:
Monetarna teorija
Sadržaj
1.
Uvod
2.
Najznačajniji predstavnici monetarizma
3.
Teorijske osnove monetarizma – kejnzijanska revolucija
4.
Savremeni monetarizam
5.
Osnovna načela monetarizma
6.
Monetaristička politika i ideje
6.1. Efekat istiskivanja u monetarističkoj politici
6.2. Monetaristička ideja o oživljavanju privrede
6.3. Stabilizaciona politika
7.
Prihvatanje i neprihvatanje monetarističkih ideja od strane drugih ekonomista
8.
Monetaristička teorija nezaposlenosti
9.
Zaključak
10. Literatura
1

Monetarna teorija
- Druga etapa tokom 60-ih godina kada su se pojavili radovi o značaju i ulozi monetarne politike u
monetarnoj istoriji SAD i model optimalne količine novca.
- Treća etapa od 1967. godine kada je usledio napad na kejnzijanski koncept Filipsove krive (Alban
William Phillips), uvoñenjem prirodne stope nezaposlenosti i adaptivnih inflacionih očekivanja.
- Četvrta etapa usledila je posle 1973. kada monetarizam počinje da dominira u akademskim
institucijama na Zapadu, u monetarnim institucijama, i u ekonomskim programima konzervativnih
stranaka i stranaka desnog centra.
- Peta faza počinje krajem 60-ih i odvija se tokom 70-ih godina sa pojavom Nove klasične
makroekonomije, koja se često naziva i Novi monetarizam.
2.
Najznačajniji predstavnici monetarizma
Utemeljivač monetarizma i najznačajniji makroekonomista 20. veka je svakako Milton Fridman.
Rođen je 1912. godine, bio je profesor Univerziteta u Čikagu i osoba koja je svojim mnogobrojnim
radovima omogućila nastanak nove škole i jačanje njene pozicije na ekonomskoj sceni. Profesor
ekonomije postaje u svojoj 36. godini života kada je objavio rad
Monetary and fiscal framework for
economic stability
. Ističe se njegov članak
The quantity theory of money
gde se suprostavlja
kejnsovom konceptu preferencije likvidnosti i sa kojom je svakako usavršio kvantitativnu teoriju
novca.
U svojim daljim radovima Fridman donosi zaključke koji su potpuno suprotni kejnzijanskim
stavovima. On ističe da se treba napustiti njihova funkcija potrošnje, uvodi koncept permanentnog
dohotka, u nekima ističe da je velika kriza iz 1929 – 1933 nastupila kao posledica vođenja pogrešne
monetarne politike. Godine 1976. dobija Nobelovu nagradu za ekonomiju. Isticao je da prevelika
državna intervencija svakako nije produktivna i zalagao se da moć vlade bude ograničena, isticao je
prednosti privatne svojine i dr. Fridmanovim stopama krenuo je veliki broj ekonomista koji su
takođe dali doprinos u razvoju monetarizma.
Svakako su značajni:
Cagan, Schwartz, Stein, Burns, Meltzer, Simons, Mints, Viner
i drugi. Najznačajniji predstavnici
nove klasične makroekonomije su
Lucas
i
Sargent
, koji nastavljaju monetarističku školu.
Veliki broj ekonomista je doprineo razvoju ove škole, možemo ih svrstati u različite grupe i tako
dobijamo sličnu hronološku podelu monetarizma:
1. predhodnici monetarizma – tvorci kvantativne teorije novca (
Mercado, Hume, Pigov, Fisher
)
2. predstavnici Čikaške škole (
Simons, Viner, Knight
)
3
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti