1. MONETARNI AGREGATI
1.1. Pojam novca
Kako je savremeni novac je složena ekonomska kategorija koji obuhvata sve novčane oblike u
njihovoj dinamici i njihovom uticaju na privredna kretanja. Sadržaja izučavanja monetarne
teorije vezana za novac. Izlaganja o novcu polaze od njegovog istorijskog puta kroz koji je on
prošao da bi se mogla shvatiti njegova uloga u savremenoj privredi. Novac je stariji od onog što
danas nazivamo državom.
1
Različiti pojavni oblici novca bili su obilježje perioda i regiona. Tako
naprimjer pojavni oblici robnog novca bili su:
žitarice – Egipat;
jelenska koža - Kina;
urme - Oaza Siwa;
kikiriki – Nigar;
zrno bibera - Peru;
svila - Kina;
so - Etiopija;
svila - Kina,
čaj - Mongolija;
orah – Tibet;
pirinač - Koreja;
i mnoge druge robe kao što su npr.školjke, krzno životinja, stoka i slično.
Prvi novčani oblici u srebru pojavili su se u Kini. Kovanice su bile napredak, jer su predstavljale
premjereno parče metala na koji je bio utisnut žig. Na ovaj način i trgovina je bila jednostavnija.
Naprednija društva koja su mogla proizvesti i preraditi rijetke metale, kao što su zlato i srebro,
uvidjele su da kovine posjeduju zadovoljavajuće osobine robnog novca. Zlato i srebro se lakše
prenosilo, bili su trajniji i prepoznatljiviji i bilo je moguće mjeriti njihovu čistoću kao kovine
1
Volfram Engels: Kapitalizam i njegova kriza-O zlouptrbi novca i bedi finansijskih tržišta; Beograd, 2000.godine,
str.107.
tako da su se mogli standardizovati i po težini i čistoći. Prve kovanice su imale nedostatak jer su
se njihove ivice mogle lahko strugati, tako da su kovanice «kvarene» tj. «podrezivane».
Napredak je uslijedio u oblasti kovanog novca kada se isti mogao kovati prema preciznoj težini i
zaštiti u obliku vijenca na ivici novca. Praksa kvarenja kovanog novca se nastojala spriječiti,
međutim sa razvojem novčanog sistema ona je dobijala nove oblike. Naročito aktivna uloga je
bila države.
Novčanica je nastala kao depozitni certifikat, kao neki oblik potvrde. Novčanica
predstavlja svaki oblik novca koji se pojavljuje u 29 obliku papirne ceduljice, bez obzira na
postanak, značenje i pravnu normu. Novčanica je nastala kao posljedica saznanja da nominalna
vrijednost novca u prometu može odstupati (više ili manje). Sve do prvog svjetskog rata novac je
u suštini bio u obliku plemenitog metala. Novčanice su bile dokumenat koji su ručno ispisani na
predhodno oštampanim formularima, i u prvo vrijeme su glasile na srazmjerno velike sume, tako
da su ih koristili samo bogati ljudi. Izdavanje novčanica za banke postaje unosan posao, zato što
banke nisu mogle da računaju da će vlasnici novčanica iste zamijeniti za plemeniti metal. Banke
su mogle da puste u promet više novčanica nego što su imale plemenitog metala. Na ovaj način
banke su proširile kreditni potencijal jer su višak novčanica u odnosu na količinu raspoloživog
plemenitog metala mogle da plasiraju uz kamatu. Ovo otkriće banaka sa novčanicama posebno je
nastojala iskoristiti država, kojoj uvijek nedostaje novca. Emisiona politika koja je vođena od
pojedinih država često je dovodila do propadanja monetarnog sistema, jer su izdate novčanice
bile obezvrijeđene i gubile su obilježja sredstva plaćanja. Problem sa papirnim novcem je u tome
što se mora strogo kontrolisati količina novca koja je u opticaju. Taj zahtjev kod metalnog novca
nije postojao, jer je količina novca bila ograničena količinom zlata. Jedino teorijsko ograničenje
moglo je biti da se bankama ograniči kontigent novca. Uvijek je postojalo ograničenje kada je se
vršilo kontigentiranje bilo u zahtjevima privrede koja se stalno žalila da je snadbjevanje novca
kruto i da emitent neudovoljava potrebama za novcem. Veća fleksibilnost u emisiji novca
očekivala se od centralne emisione banke.
Novac ima četiri osnovne funkcije: o sredstvo razmjene; o sredstvo očuvanja vrijednosti; o
obračunska jedinica –mjera vrijednosti; o sredstvo odgođenog plaćanja. Novac kao sredstvo
razmjene znači da će sudionici u platnom prometu prihvatiti kao sredstvo plaćanja. Pojedinac
može prodati proizvedenu robu za novac i kupiti novu robu. Porastom obima proizvodnje i
prometa raste i značaj novca, koji postaje sredstvo razmjene u modernoj privredi. Proces
razmjene se može predstaviti kroz odnos N- R-N; gdje je N oznaka za novac, a R za robu. Novac
tečajem i postaje zakonski definitivno sredstvo plaćanja.
Novac predstavlja najlikvidniji oblik
imovine. Kredit predstavlja kupovnu moć koja se posuđuje. Potpuno razumijevanje kredita
uključuje i pitanje kamate koja predstavlja cijenu korištenja novčanih sredstava, odnosno cijenu
neplaćanja najlikvidnijim oblikom odmah i plaćanja u produženom obliku. Korištenje
mogućnosti odgođenog plaćanja može biti autonomno u slučaju nabavke robe sa utvrđenim
rokom plaćanja bez kamate ili pak plaćanja sa rokom uz kreditni odnos. Kredit nadomještava
nepostojanje novca i omogućuje da se promet i dalje odvija.Kreditni odnos između dužnika i
povjerioca se zasniva na povjerenju gdje se pojavljuju kreditni instrumenti u obliku mjenice ili
obveznice. U postupku razmjene robe novac može biti zamjenjen mjenicom. Razvojem mjenice
stvara se novo prometno sredstvo koje je nastalo kreditom. Sa monetarnog gledišta mjenica znači
pretvaranje robe u oblik kreditnog novca; a prilikom eskontovanja mjenice dolazi do pretvaranja
kreditnog novca u papirni novacnovčanicu. Mjenica je instrument kredita koja služi za
obezbjeđenje plaćanja u novcu i za razliku od novčanice ne postoji obaveza primanja za
izmirenje obaveze.
Novčanica kada postane zakonski i definitivno sredstvo plaćanja sve više
biva potiskivana depozitnim novcem koji se iz novčanog surogata pretvara u novac sa svim
karakteristikama savremenog novca. Vlasnik depozita isplate vrši izdavanjem naloga za prenos,
pri čemu ne dolazi do isplate u gotovu nego do upisa u knjigama na jednoj strani - koja ima odliv
novčanih sredstava i drugoj - koja ima priliv novčanih sredstava. Na ovaj način se vrši plaćanje
sa računa trasanta na račun remitenta. Savremeni kreditni novac u obliku depozitnog novca
obavlja pojedine novčane funkcije isto kao i papirni novac: o obavlja funkciju prometnog o
platežnog sredstva o funkciju štednje novca. Znači depozitni novac predstavlja najsavremeniji
oblik kreditnog novca. Depozitni novac je savremeni oblik novčanog surogata. koji je potisnio
sve ostale oblike novca i postao najznačajniji.
1.2. Monetarni agregati u BiH
Monetarni agregati su monetarni indikatori koji služe za određivanje kvaliteta i funkcija novca u
privredi, ali i za vođenje monetarne politike i politike likvidnosti privrede i drugih sektora.
Monetarni agregati predstavljaju količinu agregatne ponude novca u nekoj zemlji. Oni se
razlikuju zavisno o likvidnosti raznih vrsta novca kojeg sadrže. Osnovna mjera agregatne ponude
novca je transakcijski novac ili novac u užem smislu, tj. onaj koji služi za robnonovčane
transakcije ili kupoprodaje roba i usluga (M1- novčana masa, kovani, papirni i depozitni novac).
Udio gotovine u strukturi M1 veoma je važan podatak, ali različit u različitim zemljama i
razdobljima. Kreće se obično od 1/3 do 2/3 novčane mase. Smanjenje tog udjela povoljan je
pokazatelj, a povećanje loša vijest za monetarnu vlast jer se povećavaju troškovi tiskanja novca,
nepovjerenje u depozitni novac i monetarni sastav. M2 je šira mjera ukupne ponude novca jer
obuhvata novac u širem smislu tj. i onaj novac koji obavlja funkciju čuvanja dijela ukupne
imovine u novčanom obliku. Slijede još M3 i M4.
Ms = M1 + M2 + M3 + M4
M1: gotovina (papirni i kovani novac izvan banaka) + depoziti po viđenju (vrsta novčanih uloga
u banku koji se na zahtjev ulagača / štediše vraća istome) = transakcijski novac
M2: M1 + oročeni depoziti do godinu dana
M3: M2 + oročeni depoziti preko godinu dana
M4: M3 + manje likvidna sredstva
Novčani opticaj predstavlja cjelokupnu masu različitih po formi prometnih i platežnih sredstava.
Sva ona sredstva koja imaju sposobnost plaćanja i koja svako prima u regulisanju obaveza.
Struktura novčanog opticaja je određena gotovinskim (efektivnim), depozitnim (žiralnim)
novcem, kao i različitim surogatima, kao npr. mjenica. U savremenim valutnim sistemima
gotovinski opticaj je sveden na manju mjeru, dok najveći dio novčanog opticaja predstavlja
depozitni novac. Depozitnim novcem se smatraju slobodna i raspoloživa sredstva na računima
