FAKULTET ZA POSLOVNE STUDIJE I PRAVO

MONETARNI SISTEM KLASIČNOG ZLATNOG STANDARDA

Mentor: Prof. dr Dejan S. Miletić                   Student: Maja Fekete I-524-14

Avgust, 2015

SADRŽAJ:

2

background image

2. MONETARNA POLITIKA I MEDJUNARODNI 
MONETARNI SISTEM

2.1. MONETARNA POLITIKA

Monetarna politika je skup pravila, propisa, mera i instrumenata kojima se u 

monetarnoj sferi društvene reprodukcije reguliše nivo, struktura i dinamika novčane 
mase, kao i cirkulacija novca u prometnim kanalima reprodukcije. Monetarna politika 
predstavlja primenjenu naučnu oblast koja se sastoji iz emisione, kreditne i devizne 
politike, a usko je povezana sa fiskalnom politikom u sklopu finansijske, odnosno 
makroekonomske politike. Ona je deo opšte ekonomske politike koja se sastoji od skupa 
mera koje utiču na tok privrednog života stvaranjem, poništavanjem, raspodelom i 
preraspodelom kupovne snage novca i kredita u nacionalnoj ekonomiji. Monetarnu 
politiku utvrđuje i sprovodi centralna banka.

Centralna banka je središna monetarna ustanova svake zemlje. S razlogom je 

nazivaju banka banaka budući da ona obavlja (primarnu) emisiju novca, te odgovara za 
realizaciju monetarne politike, domaće i međunarodne likvidnosti zemlje. Centralna 
banka je “posebno respektabilna zbog značenja funkcija koje obavlja i odgovornosti da 
na najbolji mogući način monetarnu politiku i funkcionisanje kreditnog aparata uskladi s 
opštom ekonomskom politikom.” Reč je o anticikličkoj monetarnoj politici. Konkretnije, 
reč je o nastojanju da se realizuje puna zaposlenost i stabilnost cena na način da se 
ograničava posrednička aktivnost banaka kada ekonomija ekspandira, odnosno da se ona
podstiče kada ekonomija zapadne u recesiju. Monetarna politika je pokušaj centralne 
banke da kontroliše nivo cena i outputa posredstvom promena novčane mase ili količine 
novca u opticaju. U tom smislu su centralnoj  banci na raspolaganju sledeći 
instrumenti: operacije na otvorenom tržištu, rezerva likvidnosti i eskontna stopa.

2.2. MEĐUNARODNI MONETARNI SISTEM

Međunarodni monetarni sistem podrazumeva skup monetarnih pravila koja 

omogućavaju dobro funkcionisanje međunarodne trgovine. Međunarodni monetarni 
sistemi se mogu klasifikovati na osnovu načina utvrđivanja deviznih kurseva ili na 
osnovu forme koju su imale međunarodne rezerve. Prema klasifikaciji deviznih kurseva, 
možemo imati režim fiksnog deviznog kursa sa uskim rasponom fluktuacija oko pariteta, 
ili režim fiksnog deviznog kursa sa širokim rasponom fluktuacija, režim prilagodljivih 
pariteta, režim puzajućih pariteta, režim rukovođeno fleksibilnih kurseva ili režim 
slobodno plivajucih kurseva.

4

Prema klasifikaciji međunarodnih rezervi, možemo imati zlatni standard, (gde 

se kao međunarodna rezervna aktiva isključivo koristi zlato), čisti fiducijarni standard 
(gde se koristi samo razmenski standard, bez ikakve veze sa zlatom) ili zlatno-fiducijarni
standard ( kombinacija prethodna dva).

Dobar međunarodni monetarni sistem je onaj koji maksimizira tokove 

međunarodne razmene i dovodi do "ravnomerne" raspodele koristi od razmene u čitavom 
svetu. Međunarodni monetarni sistemi se mogu ocenjivati na osnovu svoje 
prilagodljivosti, likvidnosti i pouzdanosti. Prilagodljivost se odnosi na proces pomoću 
koga se uravnotežuju platnobilansne neravnoteže. Dobar međunarodni monetarni sistem 
je onaj koji minimizira troškove i vreme prilagođavanja. 

Likvidnost se odnosi na količinu deviznih rezervi koja stoji na raspolaganju za 

potrebe uravnoteženja platnobilansnih neravnoteža. Dobar međunarodni monetarni sistem 
je onaj koji obezbeđuje adekvatan iznos deviznih rezervi tako da zemlje mogu da 
koriguju svoje platnobilansne deficite bez potrebe da pristupaju deflaciji ili da imaju veću 
inflaciju od ostatka sveta. Pouzdanost se odnosi na znanje da mehanizmi prilagođavanja 
dobro rade i da će devizne rezerve zadržati svoju apsolutnu i relativnu vrednost.

Zlatni standard je bio režim fiksnih deviznih kurseva sa zlatom kao jedinom 

rezervnom valutom. Međuratni period najpre je karakterisao režim fleksibilnijih 
kurseva dok je zatim nastao pokušaj da se ponovo uvede zlatni standard – pokušaj
koji je bio osuđen na propast.

1

3. ZLATNI STANDARD

3.1. PERIOD PRE PRIHVATANJA ZLATNOG 
STANDARDA

Pre prihvatanja zlatnog standarda važio je sistem bimetalizma, odnosno robno 

novčani sistem je koristio i srebro i zlato (plemenite metale) za inostrana plaćanja i 
domaću valutu. „Prvi oblik međunarodnog monetarnog sistema nastao je u drugoj 
polovini 19. veka. U 1865. godini Evropske države su osnovale Latinsku monetarnu 
uniju. Njen monetarni sistem je počivao na upotrebi bimetalnih valuta koje su imale 
međunarodnu prihvatljivost unutar država članica unije. Bimetalizam  (korišćenje zlata i 
srebra) bio je osnova na kojoj su određene vrednosti različitih valuta“

2

. Zlato i srebro su 

korišćeni jer imaju suštinsku vrednost, lako su prenosivi, dobro prepoznatljivi, 
jedinstveni i deljivi,izdržljivi i nekvarljivi.

1

 http://www.imforg/external/pubslft/weol2002/01/index.htm

2

 Ajami, R.A., Cool, K., Goddard, G.J., Khambata, D., (2006), International Business Theory and Practice, 

New York,USA

5

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti