Monetarni sistem Srbije
FAKULTET
ZA
MENADŽMENT
SREMSKI
KARLOVCI
Sadržaj:
1)
Uvod
-
Moneta
tj.
Novac
3
2)
Pojam
i
elementi
monetarnog
sistema
4
3)
Dinar
kao
domaća
valuta
5
4)
Centralna
Banka
6
5)
Narodna
Banka
Srbije
8
6)
Srbija
u
MMF-u
12
Literatura
14
MONETA
-
NOVAC
Novac
se
naširoko
smatra
ekonomskom
kategorijom,
prvobitno
jer
se
pri
njegovom
učešću
grade
ali
i
razvijaju
privredni
i
društveni
odnosi.
On
svakako
predstavlja
najvažniji
deo
privrednog
sistema,
ali
i
jedan
od
najzanimljivijih
i
najsloženijih
aspekata
ekonomije.
Budući
da
se
u
kretanju
i
stvaranju
novca
može
pratiti
istorija
ne
samo
privrednih
sistema
već
i
razvoja
čovečanstva,
istoriju
novca
potrebno
je
vešto
proučiti
ne
bi
li
se
izvukle
osnovne
crte
privrednih
sistema.
U
savremenim
razgovorima
reč
novac
je
termin
i
simbol
za
mnogo
toga.
Izražava
statusni
položaj,
dostignuti
nivo
blagostanja,
ali
takođe
je
i
uzrok
mnogih
kriminalnih
dela.
Novac
se
smatra
univerzalnim
ekvivalentom
pomoću
kojeg
možemo
da
izražavamo
vrednost
svih
drugih
roba.
On
predstavlja
jedinstvenu
meru
vrednosti
koja
je
neophodna
pri
razmeni.
Najjednostavnije
novac
možemo
da
definišemo
kao
opštepriznato
sredstvo
razmene
čija
namena
se
koristi
pri
plaćanju
drugih
roba,
stvari,
troškova.
Drugim
rečima,
novac
se
automatski
nudi
i
prihvata
u
razmeni
od
strane
2

Novčana
jedinica
je
zakonski
utvrđen
novčani
znak
koji
služi
za
upoređenje
i
izražavanje
cena
svih
roba.
Najčešće
se
isti
naziv
novčane
jedinice
zadržava
kroz
svu
istoriju
države
i
veoma
retko
se
vrši
promena
naziva
novčane
jedinice.
To
je
na
primer,
bio
slučaj
u
Francuskoj
kada
je
za
vladavine
Napoleona
po
njemu
bila
zvanično
nazvana
novčana
jedinica
Francuske.
Isto
tako,
retko
se
dešava
da
paralelno
postoje
i
istovremeno
funkcionišu
dva
osnovne
novčane
jedinice
zemlje,
kao
što
je
to
bilo
u
Rusiji
i
Nemačkoj.
Osnovna
novčana
jedinica
deli
se,
po
pravilu,
na
manje
proporcionalne
delove.
Najčešće
se
ona
deli
na
100
manjih
delova.
Tako
na
primer,
osnovna
novčana
jedinica
u
SAD
–
dolar
deli
se
na
100
centi,
u
Rusiji
jedna
rublja
se
deli
na
100
kopejki,
u
SRJ
dinar
se
deli
na
100
para
itd.
Novčani
znaci
u
savremenim
uslovima
su
depozitni
i
gotov
novac.
Gotov
novac
se
pojavljuje
u
obliku
papirnih
novčanica
i
kovanog
novca,
odnosno
(nepunovrednih)
metalnih
novčića.
Punovredni
metalni
novac
danas
se
više
ne
koristi
ni
u
jednoj
zemlji.
Po
pravilu,
novčani
znaci
manjih
apoena
kuju
se
kao
metalni
novčići,
a
većih
apoena
izrađuju
se
u
obliku
papirnih
novčanica.
Tako
na
primer,
u
SAD
imamo
dolarske
papirne
novčanice
i
metalne
novčiće
u
apoenima
manjim
od
jednog
dolara,
odnosno
u
centima.
Monetarne
institucije
predstavljaju
deo
novčanog
tržišta.
KRATKA
ISTORIJA
SRPSKOG
DINARA
Srpska
novčana
jedinica
naziva
se
dinar
koji
se
deli
na
100
para.
Sam
naziv
dinar
potiče
od
latinske
reči
“denarius”,
a
jugoslovenski
dinar
ima
identičan
naziv
kao
i
istoimeni
novac
koji
je
bio
u
upotrebi
u
srednjovekovnoj
Srbiji.
Srpski
srednjovekovni
novac
bio
je
izuzetno
mnogobrojan
i
raznolik.
U
arhivskim
dokumentima
se
prvi
put
spominje
«srpski
dinar
krajem
1214.
godine
za
vreme
vladavine
Stevana
Prvovenčanog
(1196-1227).
Od
tog
vremena
pa
sve
do
definitivnog
pada
u
tursko
ropstvo,
dinar
su
kovali
svi
srpski
vladari
i
on
je
predstavljao
jedno
od
najvažnijih
obeležja
državnosti
i
samostalnosti
srpske
srednjevekovne
države.
Definitivnim
padom
Srbije
pod
tursku
vlast
(1459.
godine)
završena
je
i
istorija
srpskog
srednjovekovnog
novca.
Za
vreme
turske
vladavine
na
srpskim
teritorijama
nije
postojao
srpski
4
novac
i
to
stanje
produžilo
se
sve
do
sredine
XIX
veka
kada
je
iskovan
prvi
novac
obnovljene
Srbije.
U
periodu
turske
okupacije
na
teritoriji
Srbije
je
u
upotrebi
bio
veliki
broj
različitih
moneta
stranih
država.
Srbija
1873.
godine
pristupa
Latinskoj
novčanoj
uniji
prihvativši
njene
standarde
koji
su
određivali
stepen
finoće
metala
za
izradu
kovanog
novca.
Narodna
Skupština
je
na
dva
svoja
zasedanja
(krajem
1882.
i
početkom
1883)
donela
Zakon
o
Narodnoj
banci
koja
je
sa
radom
otpočela
2.jula
1884.
godine.
Zakonom
je
bilo
predviđeno
da
se
mogu
izdavati
i
papirne
novčanice
na
sume
od
50,
100,
500,
i
1,000
dinara
pri
čemu
je
Narodna
banka
bila
obavezna
da
za
izdate
novčanice
drži
pokriće
u
zlatu
u
visini
od
40%.
Posle
izvršene
unifikacije
novca
paritet
dinara
je
bio
stabilan
i
kretao
se
u
intervalu
od
9,12
do
9,13
švajcarskih
franaka
za
100
dinara.
Godine
1931.
doneti
su
Zakon
o
novcu,
Zakon
o
Narodnoj
banci
i
Statut
Narodne
banke.
Tada
je
utvrđen
i
paritet
dinara
na
bazi
0,0265
grama
čistog
zlata,
odnosno
9,13
švajcarskih
franaka
za
100
dinara.
Narodna
banka
je
imala
obavezu
da
vrši
zamenu
dinara
za
zlato
ili
konvertibilne
valute,
te
da
osigura
pokriće
u
zlatu
(i
to
najmanje
od
25%)
i
konvertibilnim
valutama
(od
najmanje
10%)
za
emitovane
dinare
i
ostale
svoje
obaveze
po
viđenju
CENTRALNA
BANKA
Glavna
monetarna
institucija
i
osnovni
stožer
bankarskog
sistema
svake
zemlje
jeste
centralna
banka.
U
raznim
zemljama
ta
banka
nosi
različite
nazive:
narodna,
emisiona,
državna,
rezervna
ili
jednostavno
Banka
Engleske,
Banka
Japana,
Banka
Italije
i
slično.
Često
se
ona
naziva
i
bankom
banaka,
jer
kod
nje
poslovne
banke
drže
svoje
depozite
i
njoj
se
često
obraćaju
za
odobravanje
kredita.
U
ranim
fazama
razvoja
bankarstva
nije
postojalo
razgraničenje
između
centralne
i
poslovnih
banaka,
jer
su
skoro
sve
poslovne
banke
vršile
emisiju
banknota.
Pojava
centralnih
banaka
istorijski
je
povezana
sa
centralizacijom
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti