SADRŽAJ
UVOD…………………………………………………………………………………...
1. Monoteistička religija……………………………………………………….......
1.1.
Hrišćanstvo…………………………………………………………..…
…..
1.1.1. Istorija hrišćanstva i podjela hrišćanstva………………………....…
1.1.2. Sveto Trojstvo……………………………………………...………..
1.1.3. Isus Hristos…………………………………………………...…...…
1.1.4. Biblija………………………………………………………………..
1.1.5. Crkva………………………………………………………………...
1.1.6. Rasprostranjenje……………………………………………………..
1.2.
Islam………...……………………………………………………...…
…….
1.2.1. Istorija islama……………………...……………………………...…
1.2.2. Kuran……………………………………………………………..…
1.2.3. Džamija……………………………………………………………...
1.2.4. Podjele……………………………………………………………….
1.2.5. Rasprostranjenje……………………………………………………..
1.3.
Judaizam…………...……………………………………………………
…..
1.3.1. Istorija judaizma…………………………...………………………...
1.3.2. Jevrejske svete knjige…………………………………………....…..
1.3.3. Sinagoga……………………………………………………………..
1.3.4. Obredi kod Jevreja…………………………………………………..
1.3.5. Rasprostranjenost…………………………….…………………...…
ZAKLJUČAK…………………………………………………….……………………..
LITERATURA………………………………………………….……………….……....
1
2
3
3
4
5
5
6
6
7
7
7
8
9
9
9
9
10
11
11
11
12
13
Monoteistička religija
1
UVOD
Predmet ovog seminarskog rada jesu monoteističke religije. Cilj je objasniti
monoteističku religiju,
odnosno vjeru u jednog jedinog Boga. Tu
spadaju: hrišćanstvo, islam i
judaizam.
Religija predstavlja skup kulturnih sistema, sistema vjerovanja, i pogleda na svijet
koji se odnose na čovjeka i njegov odnos prema Bogu i svijetu koji ga okružuje. Ona ima
potrebu da objasni porijeklo i smisao života.
Pojam religija nastao je od latinskog glagola
religiere
– povezati, i ovaj termin prvi
put je upotrijebio Laktancije, hrišćanski filozof, u IV vijeku.
Ono što je zajedničko za sve religije jeste to da sve religije barataju nizom simbola
koji izazivaju osjećanja poštovanja i strahopoštovanja, i sve imaju ritual ili ceremonije u
kojima učestvuje zajednica vjernika. Bilo da vjerovanja u okviru neke religije uključuju
bogove ili ne, ona, skoro uvijek podrazumijeva neka bića ili predmete koji izazivaju
srahopoštovanje.
Postoje dvije vrste religija: politeističke i monoteističke religije.
Za politeističke religije karakteristično je vjerovanje u više bogova. Politeizam je
karakterističan za stare, paganske religije. Podrazumijeva više ritualne obrede nego teorijske.
Politeističke religije uglavnom ne teže širenju. Najznačajnije stare politeističke religije su:
egipatska, starogrčka, rimska itd. Danas su one gotovo iščezle, izuzetak je hinduizam.
Za monoteističke religije je karakteristično obožavanje jednoga Boga. Za razliku od
politeističkih, koje su nacionalne, monoteističke religije su nadnacionalne i ne ograničavaju
se na jedno pleme, narod ili državu.
Monoteistička religija
3
molitvi
molitva
zajednička
zajednička
zajednička
Tabela 2.
Razlike između monoteističkih religija
RAZLIKE
HRIŠĆANSTVO
ISLAM
JUDAIZAM
praznici
Vaskrs, Božić,
Bogojavljenje,
Trojice, Duhovi,
Vaznesenje…
Ramazanski
bajram, Kurban
bajram,
Muhamedov
rođendan…
Šabat, Pesah,
Šavout, Sukot, Roš
ha-Šana, Jom
Kipur, Purim,
Hanuka…
računanje godina
2015. godina
1437. godina
5776. godina
1.1.
HRIŠĆANSTVO
Hrišćanstvo (grč. χριστιανισμός, lat. christianitas) je jedna od tri najveće
monoteističke (jednobožačke) religije koja je nastala na prostoru nekadašnjeg Rimskog
carstva tokom I vijeka. Hrišćanstvo je preuzelo mnoga judaistička gledišta i učinilo ih svojim
sastavnim dijelom. Isus je bio Judejin, i nije jasno da li je Isus želio da osnuje posebnu
religiju. Njegovi učenici su ga smatrali Mesijom, čiji dolazak su judeji iščekivali. Riječ
mesija
na hebrejskom jeziku znači ,,pomazanik”, a na Grčkom se kaže ,,Hristos”, rimski
građanin koji je govorio grčki, bio je glavni inicijator širenja hrišćanstva, a propovijedao je
širom Male Azije i Grčke. Hrišćanstvo se kao monoteistička religija razvija na prostoru
moćne Rimske Imperije na prelazu iz starog u novi vijek. Iako su isprva hrišćani bili surovo
proganjani, car Konstantin usvojio je hrišćanstvo kao zvaničnu religiju Rimskog carstva.
Potom se hrišćanstvo još više proširilo i postalo dominantna snaga u zapadnoj kulturi tokom
narednih dvije hiljade godina. Hrišćanstvo danas ima veliki broj pristalica i raširenije je od
bilo koje druge religije. Glavni ogranci hrišćanstava su: pravoslavlje, rimokatoličanstvo i
protestantizam.
1.1.1. Istorija hrišćanstva i podjela hrišćanstva
Zvanično, hrišćanstvo nastaje u I vijeku nove ere među slijedbenicima Isusa Hrista.
Rođenje Isusa Hrista predstavlja početak nove ere i novog računanja vremena. Pod vodstvom
apostola Petra, Pavla i ostalih, nastajale su hrišćanske zajednice najprije od Jevreja koji su
napustili judaizam i prihvatili Isusovo učenje; te hrišćanske zajednice od nevjernika (ne
Jevreja).
Rano hrišćanstvo se pojavljuje na tlu Izraela, koji su tada bili osvojili Rimljani. Za
samo tri vijeka, postalo je zvanična religija mnogih država i naroda. Imperator Konstantin
Veliki (V vijek) je 313. godine ozakonio hrišćanstvo, a Teodosije I ga 380. godine proglasio
