SADRŽAJ

UVOD…………………………………………………………………………………... 

1. Monoteistička religija……………………………………………………….......

1.1.

  Hrišćanstvo…………………………………………………………..…

…..
1.1.1. Istorija hrišćanstva i podjela hrišćanstva………………………....…
1.1.2. Sveto Trojstvo……………………………………………...………..
1.1.3. Isus Hristos…………………………………………………...…...…
1.1.4. Biblija………………………………………………………………..
1.1.5. Crkva………………………………………………………………...
1.1.6. Rasprostranjenje……………………………………………………..

1.2.

  Islam………...……………………………………………………...…

…….
1.2.1. Istorija islama……………………...……………………………...…
1.2.2. Kuran……………………………………………………………..…
1.2.3. Džamija……………………………………………………………...
1.2.4. Podjele……………………………………………………………….
1.2.5. Rasprostranjenje……………………………………………………..

1.3.

 Judaizam…………...……………………………………………………

…..
1.3.1. Istorija judaizma…………………………...………………………...
1.3.2. Jevrejske svete knjige…………………………………………....…..
1.3.3. Sinagoga……………………………………………………………..
1.3.4. Obredi kod Jevreja…………………………………………………..
1.3.5. Rasprostranjenost…………………………….…………………...…

ZAKLJUČAK…………………………………………………….……………………..
LITERATURA………………………………………………….……………….……....

1
2
3
3
4
5
5
6
6
7
7
7
8
9
9
9
9

10
11
11
11
12
13

Monoteistička religija

1

UVOD

Predmet   ovog   seminarskog   rada   jesu   monoteističke   religije.   Cilj   je   objasniti 

monoteističku religiju,

 odnosno vjeru u jednog jedinog Boga. Tu

 spadaju: hrišćanstvo, islam i 

judaizam.

Religija predstavlja skup kulturnih sistema, sistema vjerovanja, i pogleda na svijet 

koji se odnose na čovjeka i njegov odnos prema Bogu i svijetu koji ga okružuje. Ona ima 
potrebu da objasni porijeklo i smisao života. 

Pojam religija nastao je od latinskog glagola 

religiere 

– povezati, i ovaj termin prvi 

put je upotrijebio Laktancije, hrišćanski filozof, u IV vijeku.

Ono što je zajedničko za sve religije jeste to da sve religije barataju nizom simbola 

koji izazivaju osjećanja poštovanja i strahopoštovanja, i sve imaju ritual ili ceremonije u 
kojima  učestvuje  zajednica  vjernika.   Bilo   da   vjerovanja   u   okviru   neke  religije   uključuju 
bogove   ili   ne,   ona,   skoro   uvijek   podrazumijeva   neka   bića   ili   predmete   koji   izazivaju 
srahopoštovanje.

Postoje dvije vrste religija: politeističke i monoteističke religije.
Za politeističke religije karakteristično je vjerovanje u više bogova. Politeizam je 

karakterističan za stare, paganske religije. Podrazumijeva više ritualne obrede nego teorijske. 
Politeističke religije uglavnom ne teže širenju. Najznačajnije stare politeističke religije su: 
egipatska, starogrčka, rimska itd. Danas su one gotovo iščezle, izuzetak je hinduizam. 

Za monoteističke religije je karakteristično obožavanje jednoga Boga. Za razliku od 

politeističkih, koje su nacionalne, monoteističke religije su nadnacionalne i ne ograničavaju 
se na jedno pleme, narod ili državu. 

background image

Monoteistička religija

3

molitvi

molitva

zajednička

zajednička

zajednička

Tabela 2.

 Razlike između monoteističkih religija

RAZLIKE

HRIŠĆANSTVO

ISLAM

JUDAIZAM

praznici

Vaskrs, Božić, 
Bogojavljenje, 

Trojice, Duhovi, 

Vaznesenje…

Ramazanski 

bajram, Kurban 

bajram, 

Muhamedov 

rođendan…

Šabat, Pesah, 

Šavout, Sukot, Roš 

ha-Šana, Jom 

Kipur, Purim, 

Hanuka…

računanje godina

2015. godina

1437. godina

5776. godina

1.1.

 HRIŠĆANSTVO

Hrišćanstvo   (grč.   χριστιανισμός,   lat.   christianitas)   je   jedna   od   tri   najveće 

monoteističke   (jednobožačke)   religije   koja   je   nastala   na   prostoru   nekadašnjeg   Rimskog 
carstva tokom I vijeka. Hrišćanstvo je preuzelo mnoga judaistička gledišta i učinilo ih svojim 
sastavnim dijelom. Isus je bio Judejin, i nije jasno da li je Isus želio da osnuje posebnu 
religiju.   Njegovi   učenici   su   ga   smatrali   Mesijom,   čiji   dolazak   su   judeji   iščekivali.   Riječ 

mesija

  na hebrejskom jeziku znači ,,pomazanik”, a na Grčkom se kaže ,,Hristos”, rimski 

građanin koji je govorio grčki, bio je glavni inicijator širenja hrišćanstva, a propovijedao je 
širom Male Azije i  Grčke.  Hrišćanstvo  se kao  monoteistička religija  razvija  na prostoru 
moćne Rimske Imperije na prelazu iz starog u novi vijek. Iako su isprva hrišćani bili surovo 
proganjani, car Konstantin usvojio je hrišćanstvo kao zvaničnu religiju Rimskog carstva. 
Potom se hrišćanstvo još više proširilo i postalo dominantna snaga u zapadnoj kulturi tokom 
narednih dvije hiljade godina. Hrišćanstvo danas ima veliki broj pristalica i raširenije je od 
bilo koje druge religije. Glavni ogranci hrišćanstava su: pravoslavlje, rimokatoličanstvo i 
protestantizam.

1.1.1. Istorija hrišćanstva i podjela hrišćanstva

Zvanično, hrišćanstvo nastaje u I vijeku nove ere među slijedbenicima Isusa Hrista. 

Rođenje Isusa Hrista predstavlja početak nove ere i novog računanja vremena. Pod vodstvom 
apostola Petra, Pavla i ostalih, nastajale su hrišćanske zajednice najprije od Jevreja koji su 
napustili   judaizam   i   prihvatili   Isusovo   učenje;   te   hrišćanske   zajednice   od   nevjernika   (ne 
Jevreja).

Rano hrišćanstvo se pojavljuje na tlu Izraela, koji su tada bili osvojili Rimljani. Za 

samo tri vijeka, postalo je zvanična religija mnogih država i naroda. Imperator Konstantin 
Veliki (V vijek) je 313. godine ozakonio hrišćanstvo, a Teodosije I ga 380. godine proglasio 

Želiš da pročitaš svih 14 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti