Moral i običaji
Megatrend Univerzitet
Visoka Skola za Menadzment
Tema: Moral I Obicaji
Mentor: Milica Paunovic Student:
Zajecar 2013 Mirjana Nikodijevic
Broj indeksa: S/257/12
Sadrzaj:
1- Uvod
2- Moral
3- Tenisova teorija drustvenih normi
4- Obicaji I moral
5- Pojam moralne I obicajne norme
6- Moral i vera
7- Moral, nemoral, dekadencija, lazni moral
8- Moral kao drustvena pojava
9- Moral kao drustveni proces I duhovna tvorevina
10- Vladajuci I potlaceni moral
11- Drustveni I licni (individualni) moral
12-
Zakljucak

Moral i Obicaji
Uvod
“Dve stvari ispunjavaju dusu uvek novim I sve vecim divljenjem I
strahopostovanjem: zvezdano nebo nada mnom I moralni zakon u
meni.”
Imanuel Kant
Sociologija proučava pojam društva i njegov sastav iz raznih elemenata –
društvenih pojava, i to je ono što bi se moglo nazvati društvenom statikom, jer se
ovde društvo proučava, uglavnom, u stanju mirovanja, daje se presek društva
bez obzira na njegovo kretanje. Drugi deo sociologije proučava društveno
kretanje, dinamiku društva, tj. on proučava odnose, veze, medjuuticaj, s jedne,
društva i vandruštvenih pojava (priroda, pojedinac), a, s druge strane, društva
kao celine i njegovih sastavnih elemenata i, najzad, samih tih elemenata
medjusobno. Ona proučava kako se i zašto društvo kreće, menja.
Sociologija se može definisati kao najopštija teorijska disciplina u društvu, koja
istražuje pojave u njemu, procese i odnose, zakonitosti, strukturu, razvoj i
celovitost.
Moral
Moral je skup nepisanih pravila i običaja koji utvrđuju međuljudske odnose i
prosuđuju šta je dobro, a šta zlo. Moral je nešto objektivno kao oblik društvene
svesti, sistem običaja, navika, normi. To zahtev društva za određenim
ponašanjem, odnosno, principima koji određuju kako nešto treba da bude. On je
relativan, nije isti u svim društvenim grupama i istorijskim periodima. Centralne
vrednosti morala su: dobro, ispravno i pravedno.
Svi moralni pojmovi kreću se oko dobra kao celine. Moralnost počinje kad se ljudi
reše na udruživanje i uzajamnu zavisnost i organizaciju; život u društvu zahteva
da jedinka neki deo svoje samostalnosti žrtvuje zajedničkom poretku, i
naposletku dobro celine
postaje norma ljudskoga držanja. Kad se jedna grupa
nadmeće u zarađivanju s drugom grupom ili se protiv nje bori, onda ona
pobeđuje svojim jedinstvom, moći i sposobnošću svojih članova da u težnji za
zajedničkim ciljevima hode združeno. To je cilj organizacije za kojim svako
društvo ima da teži, dokle god želi da u životu ostane.
Sve društvene zajednice poseduju odredjene moralne norme.Moral se uglavnom
odredjuje kao oblik društvene prakse,delatnog čovekovog odnošenja prema
svetu,drugim ljudima I prema sebi samom.Time se izražava stav da su jedino oni
postupci moralni koji izdrže vrednosnu procenu.Ona dolazi od društvene sredine
I javnosti,što predstavlja objektivnu stranu morala,a ukoliko izraze vrednosno
odobravanje samog čoveka koji takav postupak vrši,to onda daje subjektivnu
stranu morala.
Nužan uslov da bi jedna radnja bila moralna je da ona treba da se izvrši u skladu
sa osecanjem savesti I dužnosti a ne zbog lične koristi ili sebičnog interesa.Neka
radnja postaje moralna tek onda kada je čovek obavlja zato što tako treba a ne
zato sto mora.Uraditi,izvršiti jedan moralni čin,predstavlja dobro,pa se I ocenjuje
kao dobro,valjano.S one strane dobra je zlo. Dobro I zlo su osnovni vrednosni
pojmovi morala I etike kao što su recimo u umetnosti to lepo I ružno.Razlikuju se
pravne,moralne I običajne norme u ponašanju.
Obim pojave( ili pojava) obuhvaćene značenjem reči moral može biti veoma širok
kao i veoma uzak. Tako se, npr., ovom rečju ponekad obuhvata sve sto se tiče

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti