Učenje je složen proces, a subjekti koji učestvuju u njemu jesu ti koji nastoje
ostvariti svoje ciljeve, usmjerenje ka efektivnom učenju i postizanju rezultata
adekvatnih uloženom radu i očekivanju.

Učenje u školama treba biti radostan proces u kome prevladavaju pozitivne emocije
(radost, sreća, oduševljenje..) jer samo tako učenici mogu znati

šta znači imati dobar uspjeh i biti zadovoljan u životu.

Sadržaj učenja se sastoji od znanja ( u različitim oblicima: deskriptivno,

analitičko i proceduralno znanje ) vrijednosti, vještina i stavova.

Da bi učenici spoznali i iskoristili svoje mogućnosti vrlo je važno ozračje u

kojem rade. Važno je da se učenici u školi dobro osjećaju i da kroz takav

pozitivan ugođaj prihvaćaju i pozitivne životne stavove i trajno ih ugrađuju u svoj
sistem vrijednosti. Učenici u školi trebaju imati okruženje koje im pomaže da nađu
svoj identitet, prođu kroz težak period adolescencije i

kvalitetno odaberu svoj put u životu. Ako umjesto toga škola uvećava frustracije,
nesigurnosti i probleme koje djeca donose iz porodice ili ih čak i sama stvara, ona
pridonosi bijegu djece u agresivnost, delikvenciju

i ovisnost.

Učenike treba motivirati, privoljeti i zainteresirati za učenje. Motivacija

je od presudne važnosti za školski uspjeh. Učenici i nastavnici vole raditi

na mjestu gdje su motivirani, sretni i zadovoljni da idu u školu svaki dan.

U proučavanju ljudskih motiva sve je izraženija orijentacija na sistematsko
prikupljanje podataka o spoljašnjem ponašanju i o subjektivnom

doživljavanju.

U vezi s motivacijom za školsko učenje i ostvarenjem ciljeva i zadataka ukupnog
odgojno – obrazovnog rada često se govori o spoljašnim i unutrašnjim motivima.
Osnovna razlika između ove dvije vrste

motiva je u ulozi aktivnosti koju motiv pokreće u zadovoljenju samog motiva.

Kada motiv iz bilo kojeg razloga ne može biti zadovoljen, javlja se stanje

frustracije ili osujećenosti.

MOTIVACIJA

– „ termin kojim se u savremenoj psihološkoj literaturi

označavaju tri grupe pojava :



uzroci, pokretači ili izvori ponašanja,



procesi pokretanja i usmjeravanje ponašanja i



očekivani ili ostvareni ishodi ponašanja koji mu daju određeni smisao

Često se koristi za označavanje samo jedne od navedenih osnovnih

motivacionih pojava, te postaje sinonim za izraze motiv – nagon – potreba,

motivacioni proces – cilj, ciljno stanje i sl. “

Motivacija je općeniti pojam koji se odnosi na cijeli skup nagona, zahtjeva, potreba,
želja i sl.

Pojam motivacije dolazi od latinske riječi motus što znači kretanje.

Iz toga možemo zaključiti da se radi o poticajnom razlogu, povodu, pobudi

za neko djelovanje. Motivacija je ono što potiće ljude da se u određenoj situaciji
ponašaju na određeni način.

MOTIVACIJA ZA UČENJE

Pored sposobnosti motivacija je jedan od najznačajnijih faktora

uspjeha u učenju. Pod motivacijo za učenje se podrazumjeva stanje u

kojem je individua motivisana za učenje, ima motiv da nešto uči i nauči.

Motivacija za učenje može biti unutrašnja (intrinzična) i spoljašnja (ekstrinzična). Da
bi učenici nešto naučili nije dovoljno da samo ponavljaju gradivo, već je neophodno
da oni žele i hoće da savladaju i usvoje to gradivo. Učenici koji su zainteresovani za
učenje postižu mnogo bolje rezultate od onih koji su manje motivisani ili
nezainteresovani.

Motivacija može biti prisutna u različitom stepenu kod različitih učenika

u istom razredu. Kad je učenik motivisan, uloženi napor i stepen misaone aktivnosti
tokom učenja je veći, koncentracija pažnje povećana, što dovodi do boljeg rezultata
učenja.

ODNOS UNUTRAŠNJE I VANJSKE MOTIVACIJE

„U obrazovanje se jasno razlikuju ekstrinsični i intrinsični motivi.

Ekstrinsični se zadovoljavaju vanjskim postignućima (npr. Svjedodžbom o višem
stupnju obrazovanja), a intrinsični se zadovoljavaju unutar samog učenja (npr.
zadovoljavanje specifičnog interesa , odgovor na stručni problem ). “

Motivacija za učenje može biti unutrašnja (intrinzična) i spoljašnja (ekstrinzična).

UNUTRAŠNJA (intrinzična) MOTIVACIJA

je primarna potreba za sticanjem znanja i

vještina; o njoj govorimo kada je učenik aktivan radi same aktivnosti; kada nije
potrebno koristiti nagrade i druge podsticaje izvana, jer za individuu samo bavljenje
tom aktivnošću (učenje, rješavanje različitih intelektualnih zadataka) predstavlja
nagradu.

U osnovi unutrašnje motivacije za učenje leži radoznalost, stalni nemir ljudskog duha,
težnja za otkrivanjem i saznavanjem novog.

Želja za znanjem je najznačajniji motiv za školsko učenje. Mnogi obrazovni

i odgojni problemi u školi se mogu uspješnije rješavati na taj način što će se

veća pažnja obratiti na pobuđivanje i razvijanje unutrašnje motivacije kod učenika.
Međuti u školi je češća,

SPOLJAŠNA (ekstrinzična) MOTIVACIJA

podrazumjeva korištenje podsticaja za

učenje kakvi su pohvala – kritika - nagrada – kazna – takmičenje – poznavanje
postignutih rezultata itd.

Poželjno je spoljašne podsticaje koristiti samo privremeno dok se učenik ne upozna
sa prirodom predmeta, a onda je potrebno razvijati unutrašnju motivaciju učenika,
njihovu želju za saznanjem, radoznalost, potrebu učenika da kroz učenje ispolji svoje
sposobnosti.

Sa uzrastom učenika spoljašni podsticaju postaju manje značajni, a sve značajniji
postaju unutrašnji motivi vezani za postavljeni zadatak. Da bi se učenici motivisali za
početak aktivnosti treba koristiti spoljašnje podsticaje

Osnovna razlika je u ulozi aktivnosti koju motiv pokreće u zadovoljenju

samog motiva. Da bi se aktivnost uopšte pojavila, neophodan je spoljašni povod,
podsticaj, razlog, očekivani efekat.

Stvaralački rad, po pravilu vrlo složen, dugotrajan, naporan i neizvjestan, uveliko se
zasniva na unutrašnjim motivima.

„Bez motivacije tokom nastave, odnosno motivacije njenih neposrednih
sudionika, nema valjanog odgojno-obrazovnog učinka. Zato ćemo spomenuti samo
neke faktore koji su izvori motivacije u nastavi:



Psiho-fizička struktura studenata i učenika,



Karakteristike nastavnika,



Karakteristike nastavnog sadržaja (kurikulum),



Nastavna tehnologija,



Socio – kulturni uvjeti i okruženje.

Svaki od ovih faktora ima pozitivno ili nrgativno djelovanje na

aktivnost u nastavi “

KAKO UČENIKE USPJEŠNO MOTIVIRATI ZA RAD ?

Na motivaciju utičemo na različite načine: kroz kvalitet nastave,

ocjenjivanjem i stalnim poticanjem na rad, motivirajućem i stvaralačkim ozračjem u
razredu.

Da bismo učenike motivirali, privoljeli da nešto uče, moralo bi im biti poprilično
jasno zašto im je potrebno da baš to nauče.

Razlozi koje će učenici prihvatiti su stvarni, životni razlozi koje nastavnik mora
poznavati i objasniti učenicima. Objasniti razloge zašto se nešto uči nije uvijek
jednostavno.

Najznačajniji razlog za učenje je prirodna ljudska znatiželja, želja za znanjem,
potreba da se bavimo onim što nas zanima. Učenici će s radošću učiti ono što im je
zanimljivo i neće uopće postavljati pitanja gdje će im to znanje biti potrebno, ako im je
gradivo i način učenja zanimljiv.

Važno je da učitelj gradivo što zanimljivije prezentira. Ako je učenicima nastavni
predmet ili način predavanja zanimljiv bit će ih lahko motivirati

za učenje – učit će jer im je zanimljivo.

Kad je nešto preteško i nerazumljivo djeluje odbojno na učenike.