UNIVERZITET U TRAVNIKU
FAKULTET ZA MENADŽMENT I POSLOVNU EKONOMIJU
MOTIVACIJA
-
SEMINARSKI RAD
-
Kandidati: Mentor:
Ristemi Lorena Prof.dr. Fuad Bajraktarević
Kiseljak, april 2020.
4
2. POJAM MOTIVACIJE
Kada želimo početi sa izučavanjem određenog pojma, najbolje je prvenstveno se osvrnuti na
njegovo značenje i definiciju koja ga označava, u cilju boljeg razumijevanja samog pojma, ali i
kvalitetnije i sveobuhvatnije obrade same tematike.
Motivacija podrazumijeva proces pokretanja ljudskih aktivnosti i njihovo usmjeravanje ka
postizanju određenog cilja. Pojam motivacija, sastavni je dio života i govora, ali kada je želimo
definirati, najbolje je reći kako je to zajednički pojam za sve unutarnje faktore koji konsolidiraju
intelektualnu i fizičku energiju, iniciraju i organiziraju individualne aktivnosti, usmjeravaju
ponašanje te mu određuju smjer, intenzitet i trajanje. Motivacija daje odgovore na mnogobrojna
značajna pitanja kao što su razlozi zbog kojih se neko ponaša na određeni način, zbog čega se
pojedini zaposleni više zalažu, predanije rade i postižu veću radnu uspješnost u odnosu na druge,
pa samo razumijevanje motivacije i ponašanja zaposlenih, omogućava menadžerima adekvatno
planiranje akcija za usmjeravanje ponašanja zaposlenih ka ostvarenju željenog cilja organizacije.
Pojam i proces motivacije izuzetno je složen i kompleksan, jer se odnosi na ljude, koji se kao
jedinke svi razlikuju u odnosu na svoje želje i ciljeve, a u vezi sa njihovim ostvarenjem
poduzimaju i različite aktivnosti. Zbog toga je veoma bitno naglasiti kako je pogrešno
pretpostaviti da postoji jedinstveni pristup motivaciji, koji se uklapa u sve situacije i koji je
primjenjiv na sve ljude.
Riječ motivacija dolazi od latinske rijeci "movere" - pomicanje. Postoji mnogo različitih
definicija riječi motivacija. Neke od njih su prema Lončarević R., Mašić B., Đorđević J., (2007.,
str. 329.):
-
Motivacija je sposobnost poduzimanja akcija kojima se ispunjavaju nezadovoljene
potrebe;
-
Motivacija obuhvaca niz snaga koje usmjeravaju i odreduju ponašanje čovjeka. Ove
snage pod utjecajem su mnogih internih i eksternih faktora, koji iniciraju, određuju,
održavaju sadržaj, smjer, intenzitet i trajanje određenog obrasca ponašanja;
-
Motiviranje kao menadžerska funkcija podrazumijeva sposobnost menadžmenta da
probudi, usmjeri, pojačava i održava visoku razinu entuzijazma za organizacijske poslove
i ciljeve, medu zaposlenicima poduzeća. Pravilnim motiviranjem moguće je unaprijediti
performanse i kvalitetu rada.
5
2.1.Stajališta posmatranja motivacije
Motivacija se u odnosu na radnu organizaciju može posmatrati sa aspekta pojedinca i sa
aspekta menadžera, ali se u oba slučaja ona može označiti kao ulaganje napora ka postizanju
rezultata.
Na individualnu motivaciju djeluje veliki broj različitih faktora koji djeluju na pojedinca i koji
tako utječu na njegove percepcije, vrijednosti, potrebe i dostignuća, a koji se generalno mogu
podijeliti na individualne osobine, karakteristike posla, karakteristike organizacije i širu
društvenu okolinu. Na osnovu svega do sada rečenog, može se zaključiti kako motivacija
zaposlenih predstavlja proces putem kojeg se zadovoljavaju uočene potrebe zaposlenih, u cilju
postizanja njihovog zadovoljstva i samim time kvalitetnijih rezultata poslovanja.
Proces motivacije podrazumijeva odnos potreba zaposlenih koje se javljaju kao određeni
nedostaci, pokreta ili akcija koje se poduzimaju kako bi se navedene potrebe zadovoljile i
nagrada kao načina na koje se navedene potrebe zadovoljavaju, odnosno nedostaci otklanjaju. U
tom kontekstu možemo govoriti o intrizičnoj motivaciji, kod koje potrebe nastaju iz unutrašnjih
pobuda i kod koje zadovoljstvo proizilazi iz same aktivnosti, i o ekstrinzičnoj motivaciji koja
nastaje kao rezultat utjecaja vanjskih faktora, a koja je uslovljena faktorima izvan osobe kao što
su nagrade, pohvale, beneficije i slično. U vezi sa prethodno navedenim, motivacija se može
podijeliti na materijalnu i nematerijalnu.
Kada govorimo o materijalnoj motivaciji, odnosno o materijalnom nagrađivanju, mora se prije
svega imati na umu da ona ne predstavlja jedodimenzionalan, već suprotno tome, veoma složen
konstrukt različitih oblika motiviranja, koji su usmjereni na osiguranje i poboljšanje materijalnog
položaja zaposlenih. Sama materijalna motivacija može se podijeliti u dvije velike skupine, na
direktne i indirektne oblike materijalnih kompenzacija zaposlenih. Tako se kao direktne
materijalne kompenzacije javljaju plaće, bonusi, nagrade i povišice i slično, dok se kao
indirektne materijalne kompenzacije javljaju oblici motiviranja kao što su stipendije i školarine,
putovanja, specijalizacije, plaćeno odsustvo i slobodni dani i slično. Sa druge strane, kada se
kod zaposlenih riješe pitanja njihovih egzistencijalnih problema i materijalnih potreba, onda
dolazi do potrebe zadovoljavanja kvalitativno drugačijih potreba kao što su poštovanje ili
samopotvrđivanje. Radi se zapravo o nefinansijskim oblicima nagrađivanja kojima se kroz razne
forme priznanja i vrednovanja rada poboljšava moral i motiviše pozitivno ponašanje zaposlenih.
Upravo zbog toga nematerijalni oblici motivacije zaposlenih, kao što su to na primjer
obezbijeđena parking mjesta, korištenje službenih vozila i slično, predstavljaju značajan aspekt
7
3. TEORIJE MOTIVACIJE
Teorije motivacije se mogu podijeliti na dvije osnovne kategorije:
1. Sadržajne (Što?) teorije motijacije, i
2. Procesne (Zašto i kako?) teorije motivacije.
Sadržajne teorije su usmjerene na fiziološke i psihološke potrebe pojedinaca. Rukovoditelj/ica
mora stvoriti takvu okolinu u kojoj će te potrebe biti zadovoljene.
U sadržajne teorije motivacije spadaju hijerarhija potreba, teorija „X“i“Y“, teorija „Z“ i
Herzbergova teorija motivacije
Slika br.1: Uporedba negativne (lijevo) i pozitvne radne okoline (desno). Naravno da ne
očekujemo da će nam poslodavac omogućiti rad na plaži, ali treba da stvori da se ugodno
osjećamo.
Procesne teorije pokušavaju shvatiti misaone procese koji utječu na ponašanje ljudi na poslu i
objasniti kako potrebe navode osobu na odreñeno ponašanje ovisno o nagradama i dostupnim
radnim mogućnostima. U procesne teorije spadaju teorija očekivanja, jednakosti, pojačanja i
postavljanja ciljeva.
