www.medfak.ni.ac.yu/amm 

 

53

 
 
 
 
 
 
 
 

MOTIVACIJA ZAPOSLENIH I MODIFIKOVANJE PONAŠANJA U 

ZDRAVSTVENIM ORGANIZACIJAMA 

 

Snežana Miljkovi

ć

 

 

Sve zdravstvene organizacije bave se time šta bi trebalo uraditi kako  bi  se  ostvarili 

ciljevi pomo

ć

u ljudi. U tom smislu, bliska pažnja usmerava se na to kako se pojedinci 

najbolje mogu motivisati pomo

ć

u takvih sredstava kao što su inicijativa, nagrade, vo

đ

stvo, 

posao koji obavljaju i organizacioni kontekst unutar koga realizuju posao. Cilj je razviti 
motivacione procese i radno okruženje koje 

ć

e pomo

ć

i da pojedinci pokažu rezultate u 

skladu sa o

č

ekivanjima. Motivacija je proces pokretanja ljudske aktivnosti koja se 

usmerava prema postizanju odre

đ

enih ciljeva. Zaposleni sa nejasnim ciljevima ili bez 

ciljeva skloni su da rade sporo, loše izvršavaju zadatke, pokazuju nedostatak interesovanja 
i završavaju manje posla od zaposlenih 

č

iji su ciljevi jasni i izazovni. Zaposleni sa jasno 

definisanim ciljevima su energi

č

ni i produktivniji. Modifikovanje ponašanja podrazumeva 

koriš

ć

enje 

č

etiri sredstva za promenu ponašanja, ozna

č

enih kao strategije intervencije. Te 

strategije su: pozitivan podsticaj, negativan podsticaj, kazna i izostavljanje reakcije. 

Acta 

Medica Medianae 2007;46(2):53-62.

 

 

Klju

č

ne re

č

i

: zdravstvena organizacija, menadžment, motivacija 

 

Klini

č

ki centar u Nišu 

 

Kontakt

: Snežana Miljkovi

ć

 

Klini

č

ki centar  

Bulevar dr Zorana Djindji

ć

a 48 

18000 Niš, Srbija 

Tel.: 063/ 472000 

E-mail: [email protected] 

 
 

Uvod 

 

Kako motivisati ljude

? Ovo pitanje predstav-

lja klju

č

ni problem, a odgovor na njega - najve

ć

princip zdravstvenog menadžmenta.  

Sve zdravstvene organizacije bave se time 

šta bi trebalo uraditi kako bi se ostvarili ciljevi 

pomo

ć

u ljudi. U tom smislu, bliska pažnja usme-

rava se na to kako se pojedinci najbolje mogu 

motivisati pomo

ć

u takvih sredstava kao što su 

inicijativa, nagrade, vo

đ

stvo, posao koji obavljaju 

i organizacioni kontekst unutar koga realizuju 

svoj posao. Cilj je razviti motivacione procese i 

radno okruženje koje 

ć

e pomo

ć

i da pojedinci 

pokažu rezultate u skladu sa o

č

ekivanjima. 

Teorija motivacije izu

č

ava proces motiva-

cije. Ona objašnjava odre

đ

eno ponašanje ljudi na 

poslu i pravac koji preduzimaju. Ona tako

đ

e opi-

suje šta zdravstvene organizacije mogu da urade 

kako bi ohrabrile ljude da ulože napor i sposob-

nosti na na

č

in koji 

ć

e obezbediti ostvarenje cilje-

va organizacije, kao i zadovoljenje njihovih potreba. 

 

Motivisanje 

 

Proces motivacije je kompleksniji nego što 

ve

ć

ina ljudi veruje. Ljudi imaju razli

č

ite potrebe, 

postavljaju razli

č

ite ciljeve kako bi zadovoljili 

potrebe i preduzimaju razli

č

ite akcije da bi 

ostvarili ciljeve. Pogrešno je pretpostaviti da 
postoji jedan pristup motivaciji koji se uklapa u 

sve situacije. 

Najve

ć

i problem zdravstvenog menadžmen-

ta je spajanje potrebnog sa ponašanjem koje se 
nagra

đ

uje. Iako veliki, ovaj problem se, naj

č

ć

e, 

ne rešava. 

Nagra

đ

ivanje za rad može biti materijalno i 

moralno. Prema tome, i motivaciju možemo po-
deliti na materijalnu i moralnu. Me

đ

utim, o

č

igled-

no je da se, pre ili kasnije, moralni motivi u sves-
ti zaposlenih u zdravstvu pretvaraju u materi-
jalne, pa samim tim, materijalni motivatori imaju 
neuporedivo ve

ć

u snagu motivisanja. Moralni 

motivi mogu se nazvati i kolektivnim motivima - 
specifi

č

no za timski rad u zdravstvu, a materijalni 

- li

č

nim(1). Ovakva klasifikacija poti

č

e od 

č

inje-

nice da se ordeni, priznanja i sli

č

ne nagrade daju 

zaposlenima zbog zasluga za celokupnu ustano-
vu. Vrlo je karakteristi

č

no da su moralni motiva-

tori bili izraženi u prvim godinama socijalisti

č

ke 

vlasti u mnogim zemljama, pa i u našoj. S druge 
strane, materijalna motivacija je ono što je i u 
vreme udarništva bilo prisutno u glavama radni-
ka, ali se nije smatralo moralnim, jer nije bilo u 
skladu sa tada aktuelnom ideologijom. Kada se, 
nekoliko decenija kasnije, po

č

elo bez ustezanja 

govoriti o zaradama i li

č

nim prihodima-li

č

ni motivi 

postali su primarni. U razvijenim zapadnim zem-
ljama, a naro

č

ito u isto

č

noj Aziji (Japan, Koreja), 

uspešno se ukrštaju kolektivni i li

č

ni motivi. 

Motivacija je proces pokretanja ljudske 

aktivnosti koja se usmerava prema postizanju 
odre

đ

enih ciljeva. 

Motivacija zaposlenih i modifikovanje ponašanja u zdravstvenim organizacijama   

         

                  Snežana Miljkovi

ć

 

 

 

54

Radna motivacija podrazumeva ukupnost 

razli

č

itih metoda i procesa izazivanja, održavanja 

i podsticanja takvog ponašanja koje je usmereno 
na postizanje odre

đ

enih radnih ciljeva. Motivacija 

predstavlja snage koje deluju na ili unutar osobe, 

koje uzrokuju da se osoba ponaša na specifi

č

an, 

ciljno usmeren na

č

in (2). Pošto specifi

č

na radna 

motivacija zaposlenih uti

č

e na njihovu produk-

tivnost, jedan od zadataka menadžmenta jeste 

da kontroliše motivisanost zaposlenih za dostiza-
nje organizacionih ciljeva. 

Ljudi (zaposleni) žele razli

č

ite stvari. Mena-

džer mora da bude u stanju da identifikuje i shvati 

ove razlike i da pomogne zaposlenima da zado-
volje svoje želje i potrebe kroz organizaciju. Iz-

nena

đ

uju

ć

e je, ali mnogi menadžeri nisu sigurni, 

koje nagrade njihovi zaposleni vrednuju. 

Eksperti ne moraju da se slože oko svega što 

motiviše zaposlene i oko efekata radnih uslova u nji-
hovoj karijeri, ali se slažu da organizacija mora da: 

 

privu

č

e ljude i da ih ohrabri da ostanu u 

njoj; 

 

dozvoli ljudima da izvršavaju zadatke zbog 

kojih su zaposleni i 

 

stimuliše ljude da prevazi

đ

u rutinske 

performanse (rutinsko izvršenje zadataka) i da 
postanu kreativni i inovativni u svom radu. 

Stoga, da bi jedna zdravstvena organizacija 

bila efektivna, ona mora da motiviše zaposlene 
na pravi na

č

in, zna

č

i da uzme u obzir njihove že-

lje i potrebe, kako bi oni postali produktivni 

č

la-

novi organizacije, a samim tim i ostvarili krajnji 
cilj ustanove kroz efikasnu i kvalitetno pruženu 
uslugu korisnicima zdravstvenih usluga.  

 

Strategija radne motivacije 

 

Zdravstveni menadžeri koriste razli

č

itu stra-

tegiju da bi motivisali zaposlene na rad. Svaka 
strategija ima za cilj da zadovolji potrebe 

č

lanova 

organizacije, a kroz odgovaraju

ć

e organizaciono 

ponašanje (3). Me

đ

utim, veoma je teško re

ć

koja je od strategija najefikasnija, jer svaka 
pokazuje odre

đ

ene efekte u razli

č

itim organi-

zacionim situacijama. Praksa je pokazala da je 
kombinacija poznatih strategija najbolja u pro-
cesu radne motivacije, s tim što u kombinaciji 
dominantnu ulogu ima ona strategija koja je naj-
primerenija trenutnoj organizacionoj situaciji. 

Prva (osnovna) strategija motivisanja je 

komunikacija. Dobra komunikacija izme

đ

u mena-

džera (u daljem tekstu - direktora) i njemu subor-
diniranih struktura obezbe

đ

uje zadovoljenje ele-

mentarnih ljudskih potreba. Nosioci dobre komu-
nikacije moraju biti menadžeri. Njihova naklonost 
prema subordiniranim, spremnost da saznaju nji-
hove probleme i da ih rešavaju, obezbedi

ć

e da se 

zaposleni ose

ć

aju sigurnije, da imaju ose

ć

aj pri-

padnosti zdravstvenoj ustanovi, a samim tim i 
ose

ć

aj samopotvr

đ

ivanja kroz rad za medicinsku 

ustanovu. Sigurnost, pripadnost i samopotvr

đ

iva-

nje su osnovne ljudske potrebe 

č

lanova organi-

zacije, a komuniciranje je jedno od osnovnih 
sredstava za zadovoljenje ovih potreba. 

Druga strategija radne motivacije jeste stav 

menadžera prema zaposlenima. Ova strategija se 

zasniva na MekGregorovim teorijama X i Y, od-
nosno - na negativnim (teorija X) i pozitivnim 

(teorija Y) pretpostavkama koje menadžeri imaju 

prema subordiniranim 

č

lanovima organizacije (4). 

Ako se pod sadržajem negativnog stava podra-
zumevaju pretpostavke o indolentnosti subordi-

niranih, o njihovoj nezainteresovanosti za kvalitet 

i doprinos u zdravstvenoj organizaciji, pa se, u 
tom smislu, represivno deluje na njih, nije sigur-

no da 

ć

e takav stav uvek delovati nemotivišu

ć

e. 

Me

đ

utim, pozitivan stav menadžera, u smislu 

pretpostavki da su radnici vredni, požrtvovani i 
da se identifikuju sa zdravstvenom organizacijom 

- sigurno 

ć

e delovati motivišu

ć

e na radnike. 

Tre

ć

a kategorija motivisanja zaposlenih je-

ste osmišljavanje i oboga

ć

ivanje posla.

 

Ova stra-

tegija se može primenjivati na srednji medicinski 

kadar (medicinske sestre - tehni

č

are) i ima za cilj 

smanjenje uobi

č

ajene rutine radnog mesta, ali i 

postizanje ve

ć

e efikasnosti na radnom mestu, od-

nosno u toku obavljanja rada. Jedan od najsta-

rijih na

č

ina eliminacije uobi

č

ajene rutine radnog 

mesta kroz osmišljavanje posla jeste rotacija. Za-

posleni se ne zadržava za dugi vremenski period 

na istom radnom zadatku (posebno: jedinica in-
tenzivne nege, dijaliza, koronarna jedinica, cvo i 

sl.), ve

ć

 ga menadžer - u toku odre

đ

enog vrem-

enskog ciklusa - preseljava sa posla na posao. 
Svakako, rotacija zahteva višestruku kvalifikaciju 

zaposlenog (ukoliko se radi o potpunoj rotaciji), 

ali ako je sadržaj rada na pozicijama koje zapo-

sleni prolazi tokom rotacije sli

č

an ili isti, nije 

neophodno da je multikvalifikovan. Tada se radi o 

delimi

č

noj rotaciji. Pod oboga

ć

ivanjem posla pod-

razumeva se uvo

đ

enje motivatora u radni proces 

i u isto vreme zdravstvena ustanova postiže mo-

gu

ć

nost multikvalifikovanog srednjeg medicin-

skog kadra za odre

đ

enu vrstu patologije. Ova 

vrsta rotacije retko se odnosi na profil instru-

mentara i anesteti

č

ara usled uske specifi

č

nosti 

znanja i specifi

č

nosti li

č

nosti za isto zanimanje. 

Č

etvrta strategija radne motivacije zasniva 

se na konceptu tzv. modifikacije ponašanja

Ovaj 

koncept zasniva se na podsticanju odre

đ

enog po-

našanja, a u zavisnosti od posledica koje takvo 
ponašanje proizvodi. Tako, pojedinac teži da po-

navlja ono ponašanje koje se nagra

đ

uje, a da eli-

miniše ono koje se kažnjava. Ukoliko mena-džeri 
žele da modifikuju ponašanje svojih pot

č

injenih, 

moraju prethodno znati do kakvih 

ć

e posledica 

dovesti ta modifikacija. Takozvano pozitivno po-

ja

č

anje ponašanja je poželjna posledica promene 

ponašanja (5). Na primer, ako radnik svakog ju-

tra dolazi ta

č

no na vreme na posao, pohvala pre-

tpostavljenog u

č

vrsti

ć

e takvo njegovo ponašanje. 

Ukoliko zaposleni stalno kasni na posao, pa se 

kao posledica toga javi prekor pret-postavljenog 

ili smanjenje plate, to 

ć

e osnažiti njegovo pona-

šanje u suprotnom smeru od postoje

ć

eg, odnos-

no - zaposleni 

ć

e pokušati da dol-azi na vreme na 

posao. U tom slu

č

aju, postoja

ć

e tzv. negativno 

poja

č

anje ponašanja, odnosno podsticanje pona-

šanja koje je suprotno od dotadašnjeg. Kazna je 

background image

Želiš da pročitaš svih 10 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti