Univerzitet u Novom Sadu

Tehnički fakultet »Mihajlo Pupin«

Zrenjanin

SEMINARSKI RAD

Predmet: Operativni sistemi

Tema: MREŽNE KARTICE

Profesor: doc. dr Branko Markoski

Student: Neven Lošić 53/10-10

Smer: IT- Inženjerstvo

Zrenjanin, 2015

SADRŽAJ

1. PREDMET I CILJ RADA...................................................................................................3
2. UVOD.................................................................................................................................... 4
3. ŠTA SU MREŽE I NJIHOVA PRIMENA........................................................................5

3.1. Elektronsko poslovanje................................................................................................... 5
3.2. Kućne mreže.................................................................................................................... 6
3.3. Telekomunikacioni sistemi..............................................................................................8
3.4. OSI - Sedam nivoa komunikacije....................................................................................8
3.5. TCP/IP protokoli........................................................................................................... 12

3.5.1. Slojevi TCP/IP protokola........................................................................................13

4. TOPOLOGIJA RAČUNARSKIH MREŽA....................................................................15

4.1. Potpuna povezanost....................................................................................................... 15
4.2. Delimična povezanost................................................................................................... 16

5. VRSTE MREŽA.................................................................................................................17

5.1. Lokalne mreže...............................................................................................................17
5.2. Gradske mreže............................................................................................................... 18

6. OPIS MREŽNIH KARTICA............................................................................................ 19

6.1. Ethernet mrežne kartice................................................................................................. 22

6.1.1. Ethernet (10Mbit/s).................................................................................................22
6.1.2. Fast Ethernet (100Mbit/s).......................................................................................22
6.1.3. Gigabit Ethernet (1000Mbit/s)................................................................................22

6.2. Bežične mrežne kartice..................................................................................................23

6.2.1. PC Card WLAN kartica..........................................................................................23
6.2.2. Interna PCI kartica................................................................................................. 23
6.2.3. USB pristupni uređaj..............................................................................................23

6.3. Elementi mrežne kartice................................................................................................ 23

7. PODEŠAVANJE MREŽNIH KARTICA........................................................................28

7.1. Uobičajno podešavanje mrežnih kartica........................................................................28
7.2. Zadavanje adresa mrežnim karticama...........................................................................29
7.3. FEC (fast etherchannel)................................................................................................. 29
7.4. Microsoft clustering.......................................................................................................30
7.5. Kablovi i konektori........................................................................................................30
7.6. Promo moduli za podizanje sistema sa udaljene lokacije.............................................32

8. FIZIČKO INSTALIRANJE MREŽNIH KARTICA.....................................................33

8.1. Početak instaliranja........................................................................................................33

1 | 

P a g e

background image

1. PREDMET I CILJ RADA

Predmetni   cilj   predmeta   ’’Operativni   sistemi’’   je   sticanje   znanja   o   osnovnim 

konceptima   operativnih   sistema,   kao   i   upoznavanje   sa   osnovnim   servisima   koje   pruža 
operativni   sistem   na   konceptualnom   i   praktičnom   nivou.   Stečeno   znanje   će   omogućiti 
studentima razumjevanje slojeva operativnog sistema kao i principe izvršavanja aplikacija u 
okviru operativnog sistema.

Predmet se sastoji od teorijske i praktične nastave. Na teorijskoj nastavi se detaljno 

proučavaju oblasti: osnovni koncepti operativnih sistema, istorijski razvoj, tipovi operativnih 
sistema,   sigurnost   sistema,   korisnička   platforma,   programerska   platforma,   upravljanje 
procesima   i   nitima,   konkurentnost,   sinhronizacija,   sistem   ulaza   i   izlaza,   sistem   datoteka, 
sistem   za   upravljanje   memoriom,   virtuelna   memorija,   upravljanje   resursima,   upravljanje 
uređajima.   Na   praktičnoj   nastavi   kroz   programerske   primere   student   stiče   znanja   o 
korisničkoj i programerskoj platformi, osnovnim slojevima i servisima operativnog sistema.

Predmet ovog seminarskog rada su mrežne kartice. Mrežne kartice su veoma bitne u 

samom lancu kreiranja lokalnih i globalnih mreža. Iz tog razloga je cilj seminarskog rada da 
se prikaže šta su mreže i čemu služe, kao i prikaz topologije i vrsta mreža, kako bi se dobila 
slika zbog čega su mrežne kartice toliko bitne. 

Nakon upoznavanja samih mreža u seminarskom radu su detaljnije opisane mrežne 

kartice, kao i podešavanje i fizičko instaliranje mrežnih kartica. Takođe, na kraju je opisan i 
način provera rada mrežne kartice.

3 | 

P a g e

2. UVOD

Komunikacije predstavljaju ključni preduslov za razvoj ljudskog društva. Sa jedne 

strane   komunikacije   su   nezaobilazni   preduslov   efikasnog   poslovanja,   a   sa   druge   strane 
trenutna dostupnost različitih informacija drastično povećava kvalitet svakodnevnog života 
svakog pojedinca. Svako unapređenje komunikacinih tehnologija je značajno uticalo na dalji 
razvoj ljudskog društva u celini. Tako je pojava telefona i televizije, sada već zastarelih 
tehnologija, predstavljala pravu revoluciju u poslovnom i sociološkom smislu.

Prethodne   dve   decenije   tehnološki   razvoj   je   obeležila   ekspanzija   komunikacionih 

tehnologija. Ključni trenutak u razvoju komunikacionih tehnologija predstavljalo je spajanje 
računara   i   komunikacija.   Međutim,   proces   spajanja   je   morao   da   sačeka   neophodan   nivo 
razvoja računarskih sistema čija je izvorna namena bila izvršavanje složenih računarskih 
operacija. 

Danas su računari i komunikacije usko povezani jedni sa drugim. Šta više, računari 

predstavljaju   ključni   element   savremene   komunikacione   tehnologije   označene   kao 
telekomunikaciona tehnologija. Telekomunikacija podrazumeva elektronski prenos podataka 
(teksta, slika, video zapisa, audio zapisa itd.) korišćenjem određenog komunikacionog kanala 
kao što su telefonska mreža, kablovske veze, mikrotalasnih linija ili satelitskog prenosa.

Tokom   prve   dve   decenije   svog   razvoja   računarski   sistemi   su   bili   strogo 

centralizovani. Razlog za to je bio što su računari bili jako glomazni, sa jedne strane, i jako 
skupi pa samim tim i retki sa druge strane. Zbog toga su kompanije uglavnom posedovale 
„računski centar“ tj. prostoriju u kojoj je bio smešten korporacijski računar. Da bi izvršili 
određenu kalkulaciju korisnici su morali da donesu svoje podatke u računski centar. 

Razvojem računarske tehnologije računari su vremenom postajali sve manji i jeftiniji 

što je omogućilo široku upotrebu računara. Tako su se stvorili uslovi da jedan jedinstveni 
računar bude zamenjen većim brojem zasebnih ali međusobno povezanih računara na kojima 
su   zaposleni   samostalno   realizovali   svoje   poslovne   zadatke.   Takvi   sistemi   su   nazvani 
računarske mreže (eng. computer networks).

U zavisnosti od tipa primene možemo razlikovati: poslovne računarske mreže, kućne 

računarske mreže i mobilne računarske mreže.

4 | 

P a g e

background image

U poslednje vreme vrlo je aktuelno deljenje procesora. Ovaj mehanizam je dobio na 

značaju pojavom paralelnog procesiranja odnosno izvršavanjem vrlo složenih i dugotrajnih 
proračuna na stotinama pa čak i hiljadama umreženih računara odnosno procesora koji se 
popularno   nazivaju   superkompjuteri.   Savremeno   projektovanje   sofisticiranih   proizvoda 
(automobila, aviona, vozova, mostova, medicinskih implantata itd.) podrazumeva korišćene 
kompjuterskih simulacija njihovog ponašanja u realnim eksploatacionim uslovima. Međutim, 
ovakve simulacije ne mogu da se realizuju na prosečnim računarima sa nekoliko procesora 
već je neophodno korišćenje superkompjutera. Zahvaljujući računarskim mrežama kompanije 
ne   moraju   da   finansiraju   sopstvene   superkompjuter   centre   već   da   iznajmljuju   resurse 
specijalizovanih kompanija.

3.2. Kućne mreže

Kompanija   DEC   (Digital   Equipment   Corporation)   je   1977.   godine   bila   druga 

kompanija u svetu po broju prodatih računara. Kada su predsednika kompanije Kena Olsona 
upitali   zašto   kompanija   DEC   nije   uzela   učešće   na   tržištu   personalnih   računara   on   je 
odgovorio da ne postoji razlog da neko ima računar kod kuće. Istorija je demantovala njegove 
reči i korporacija DEC više ne postoji. Postavlja se pitanje zašto ljudi kupuju računare za 
kuću? Prvobitno su se kućni računari koristili za igranje i za obradu teksta ali ako danas 
analiziramo aktivnosti prosečnog korisnika kućnog računara videćemo da se najviše vremena 
utroši   na   pretraživanje   Interneta.   Korišćenje   Interneta   možemo   generalno   podeliti   u   4 
kategorije aktivnosti:

1) Prikupljanje potrebnih informacija,

2) Komuniciranje sa drugim učesnicima,

3) Zabava i

4) Elektronska trgovina

Internet   svakako   predstavlja   najveću   riznicu   informacija.   Korišćenjem   Interneta 

korisnik može na brz način da dođe do željenih iformacija bilo da su one opšteg ili usko 
stručnog karaktera. Tako na primer, pregledanjem sajtova medijskih kuća u realnom vremenu 
dobijamo   informacije   o   dešavanjima   iz   sveta   politike,   ekonomije,   umetnosti,   sporta,   itd. 
Obilaskom sajta nacionalne hidrometeorološke organizacije možemo se informisati o tome 
kako nas vreme očekuje za vikend i da planiramo izlet sa prijateljima. Zahvaljujući digitalnim 
mrežnim bibliotekama korisnicima Interneta su dostupni mnoge naučne i stručne publikacije 
iz najrazličitijih oblasti. Praktično ne postoji naučni časopis koji nije prisutan na Internetu, 
uostalom čitanost je osnovna svrha njihovog postojanja.

Drugi oblik primene računarskih mreža je komuniciranje sa udaljenim osobama. E-

mail je i u slučaju kućnih mreža najrasprostranjenija tehnologija komunkacije. Međutim u 
kućnim mrežama se sve više koristi trenutno razmenjivanje poruka (eng. instant messaging). 
Prvu verzija programa za razmenjivanje poruka se pojavila 1970. godine pod operativnim 
sistemom UNIX i omogućavala je komunikaciju dva korisnika u realnom vremenu. Danas

6 | 

P a g e

Želiš da pročitaš svih 43 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti