1

1. UVOD

Spolni sustav  je  sustav organa  unutar  organizma  koji služe u svrhu razmnožavanja. Za 

razliku   od   ostalih   sustava   organa,   organi   spolnog   sustav   se   znatno   razlikuje   među 

različitim spolovima iste vrste. Spolni sustav čovjeka uključuje vanjske spolne organe i 

unutarnje spolne organe. Ostale skupine kralježnjaka imaju velike sličnosti u građi spolnog 

sustavu koji se uglavnom sastoji od spolnih žlijezda, različitih vodova i otvora. Međutim, 

postoje   znatne   različitosti   u   fizičkim   prilagodbama   kao   i   strategijama   razmnožavanja 

unutar svake grupe kralješnjaka.

Muški spolni sustav  je  sustav organa  koji je smješten u  zdjelici  i izvan nje, a služi za 

razmnožavanje. Muški spolni sustav čine sljedeći organi:

sjemenik (lat. testis) 

pasjemenik (lat. epididymis) 

sjemenovod (lat. ductus deferens) 

sjemeni mjehurići (lat. vesiculae seminales) 

mlaznični vod (lat. ductus ejaculatorius) 

predstojna žlijezda (lat. prostata) 

bulbouretralne žlijezde (lat. glandulae bulbo-urethrales, gomoljno-cijevne žlijezde

muška mokraćna cijev (lat.urethra musculina)

mošnje (lat.scrotum)

muški spolni ud (lat. penis) 

Sjemenici,   pasjemenici,   sjemenovodi,   sjemenski   mjehurići,   mlaznični   vodovi   i 

bulbouretralne žlijezde su parni organi. Dio spolnog sustava su i mokraćna cijev (koja je i 

dio mokraćnog sustava) i mošnja.

background image

3

smješteni   su   lateralno   od   Wolffovih   kanala.   Kada   dosegnu   kaudalni   kraj   prabubrega, 

križaju Wolffove kanale i prijeđu na njihovu medijalnu stranu. Na taj se način približe i 

napokon spoje u jedan kanal - uterovaginalni kanal, koji slijepo završi u urogenitalnom 

sinusu tvoreći izbočenje (Mullerovu kvržicu). 

Slika 2

 

Indiferentni stadij razvoja

Kada   se   iz   indiferentnog   stadija   diferencira   muška   spolna   žlijezda,   testisi   počinju   s 

proizvodnjom   testosterona   (Leydigove   stanice)   i   anti-Mullerova   hrmona   (AMH, 

Sertolijeve stanice). Testosteron uvjetuje daljnji razvoj Wolffovih kanal prema ductusu 

epididymisu,   ductusu   defensu,   vesiculama   seminales   i   ductusu   ejaculatoriiju.   AMH 

uvjetuje inhibiciju Mullerovih kanala i njihovo propadanje. Kada se gonade ne razviju, 

spolni se kanali razvijaju u smjeru ženskog spola, bez obzira na kromosomski spol, jer je 

fetus pod utjecajem majčinog estrogena. 

4

Vanjski   se   spolni   organi   razvijaju,   kao   i   unutranji,   od   indiferentnog   stadija   koji   je 

karakteriziran trima izbočenjima oko kloakalne membrane. Lijevo i desno od kloakalne 

membrane bujanjem mezenhima nastaju spolni nabori. Oni se sprijeda spajaju i čine spolnu 

kvržicu. Od spolnih nabora nastaju male usne (u muškog fetusa glans penisa). Lateralno od 

spolnih   nabora   stvaraju   se   spolne   izbočine   koje   se   poslije   razvijaju   u   velike   usne   ‘u 

muškog fetusa - skrotum i dio penisa). Maskulinizacija vanjskog spolovila u muškog fetusa 

pod utjecajem je dihidrotestosterona (DHT). Kada nema Y-kromosoma, nema gonada ili su 

receptori   za   androgene   nenormalni,   razvit   će   se   žensko   vanjsko   spolovilo.   U   slučaju 

primjene   androgena   sve   do   20.   tjedna   gestacije   postoji   opasnost   od   maskulinizacije 

vanjskog spolovila u ženskih fetusa.

Slika  3

 

Završni 

stadij razvoja redproduktivnih organa

background image

6

Limfna drenaža testisa slijedi testikularnu arteriju i veni do desnih i lijevih lumbarnih i 

preaortalnih limfnih čvorova. Autonomni živci testisa polaze od testikularnog pleksusa 

živaca na a. testicularis, koji sadrži vagusna parasimpatička i visceralna aferentna vlakne, 

te simpatička vlakna iz T7 segmenta kralješnične moždine.

Slika  4

 

Presjek   kroz   mušku   zdjelicu   i   perineum   u   medijalnoj   ravnini   (vidi   se   desna 

polovina). Vide se spolni organi: testit, epididimis, ductus deferens, ductus ejaculatorius, 

te   penis,   sa   akcesornim   žljezdanim   strukturama   (seminalnim   žlijezdama,   prostatom   i 

bulbouretralnim   žlijezdama).   Funiculus   spermaticus   povezuje   testis   s   abdominalnom 

šupljinom,   a   testis   leži   eksterno   u   muskulokutanoj   vreći,   skrotumu.   Varikokela   je 

proširenje vena pampiniformnoga pleksusa u skrotumu. U većine oboljelih varikokela se 

nalazi   na   lijevoj   strani   zbog   anatomskih   razloga.   Naime,   lijeva   spermatična   vena   ne 

ulijeva se u donju šuplju venu pod oštrim kutom kao desna spermatična vena, nego u lijevu 

bubrežnu   venu   pod   pravim   kutom.   Povišenje   tlaka   u   venskom   sustavu   mnogo   će   više 

pogoditi lijevu nego desnu spermatičnu venu pa se zbog toga varikoziteti češće pojavljuju 

na lijevoj strani.

Želiš da pročitaš svih 23 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti