Muški reproduktivni organi
SADRŽAJ
2. RAZVOJ MUŠKIH REPRODUKTIVNIH ORGANA..............................2
4. PASJEMENIK (EPIDIDIMIS)...................................................................7
5. SJEMENOVOD (DUCTUS DEFERENS).................................................8
6. SJEMENI MJEHURIĆI (VESICULAE SEMINALES) I MLAZIČNI
VOD (DUCTUS EJACULATORIUS).............................................................9
8. BULBOURETRALNE ŽLIJEZDE, MUŠKA MOKRAĆNA CIJEV I
9. MUŠKI SPOLNI UD (PENIS).................................................................16
ZAKLJUČAK........................................................................................ 21
LITERATURA......................................................................................22
1
1. UVOD
Spolni sustav je sustav organa unutar organizma koji služe u svrhu razmnožavanja. Za
razliku od ostalih sustava organa, organi spolnog sustav se znatno razlikuje među
različitim spolovima iste vrste. Spolni sustav čovjeka uključuje vanjske spolne organe i
unutarnje spolne organe. Ostale skupine kralježnjaka imaju velike sličnosti u građi spolnog
sustavu koji se uglavnom sastoji od spolnih žlijezda, različitih vodova i otvora. Međutim,
postoje znatne različitosti u fizičkim prilagodbama kao i strategijama razmnožavanja
unutar svake grupe kralješnjaka.
Muški spolni sustav je sustav organa koji je smješten u zdjelici i izvan nje, a služi za
razmnožavanje. Muški spolni sustav čine sljedeći organi:
pasjemenik (lat. epididymis)
sjemenovod (lat. ductus deferens)
sjemeni mjehurići (lat. vesiculae seminales)
mlaznični vod (lat. ductus ejaculatorius)
predstojna žlijezda (lat. prostata)
bulbouretralne žlijezde (lat. glandulae bulbo-urethrales, gomoljno-cijevne žlijezde)
muška mokraćna cijev (lat.urethra musculina)
mošnje (lat.scrotum)
muški spolni ud (lat. penis)
Sjemenici, pasjemenici, sjemenovodi, sjemenski mjehurići, mlaznični vodovi i
bulbouretralne žlijezde su parni organi. Dio spolnog sustava su i mokraćna cijev (koja je i

3
smješteni su lateralno od Wolffovih kanala. Kada dosegnu kaudalni kraj prabubrega,
križaju Wolffove kanale i prijeđu na njihovu medijalnu stranu. Na taj se način približe i
napokon spoje u jedan kanal - uterovaginalni kanal, koji slijepo završi u urogenitalnom
sinusu tvoreći izbočenje (Mullerovu kvržicu).
Slika 2
Indiferentni stadij razvoja
Kada se iz indiferentnog stadija diferencira muška spolna žlijezda, testisi počinju s
proizvodnjom testosterona (Leydigove stanice) i anti-Mullerova hrmona (AMH,
Sertolijeve stanice). Testosteron uvjetuje daljnji razvoj Wolffovih kanal prema ductusu
epididymisu, ductusu defensu, vesiculama seminales i ductusu ejaculatoriiju. AMH
uvjetuje inhibiciju Mullerovih kanala i njihovo propadanje. Kada se gonade ne razviju,
spolni se kanali razvijaju u smjeru ženskog spola, bez obzira na kromosomski spol, jer je
fetus pod utjecajem majčinog estrogena.
4
Vanjski se spolni organi razvijaju, kao i unutranji, od indiferentnog stadija koji je
karakteriziran trima izbočenjima oko kloakalne membrane. Lijevo i desno od kloakalne
membrane bujanjem mezenhima nastaju spolni nabori. Oni se sprijeda spajaju i čine spolnu
kvržicu. Od spolnih nabora nastaju male usne (u muškog fetusa glans penisa). Lateralno od
spolnih nabora stvaraju se spolne izbočine koje se poslije razvijaju u velike usne ‘u
muškog fetusa - skrotum i dio penisa). Maskulinizacija vanjskog spolovila u muškog fetusa
pod utjecajem je dihidrotestosterona (DHT). Kada nema Y-kromosoma, nema gonada ili su
receptori za androgene nenormalni, razvit će se žensko vanjsko spolovilo. U slučaju
primjene androgena sve do 20. tjedna gestacije postoji opasnost od maskulinizacije
vanjskog spolovila u ženskih fetusa.
Slika 3
Završni
stadij razvoja redproduktivnih organa

6
Limfna drenaža testisa slijedi testikularnu arteriju i veni do desnih i lijevih lumbarnih i
preaortalnih limfnih čvorova. Autonomni živci testisa polaze od testikularnog pleksusa
živaca na a. testicularis, koji sadrži vagusna parasimpatička i visceralna aferentna vlakne,
te simpatička vlakna iz T7 segmenta kralješnične moždine.
Slika 4
Presjek kroz mušku zdjelicu i perineum u medijalnoj ravnini (vidi se desna
polovina). Vide se spolni organi: testit, epididimis, ductus deferens, ductus ejaculatorius,
te penis, sa akcesornim žljezdanim strukturama (seminalnim žlijezdama, prostatom i
bulbouretralnim žlijezdama). Funiculus spermaticus povezuje testis s abdominalnom
šupljinom, a testis leži eksterno u muskulokutanoj vreći, skrotumu. Varikokela je
proširenje vena pampiniformnoga pleksusa u skrotumu. U većine oboljelih varikokela se
nalazi na lijevoj strani zbog anatomskih razloga. Naime, lijeva spermatična vena ne
ulijeva se u donju šuplju venu pod oštrim kutom kao desna spermatična vena, nego u lijevu
bubrežnu venu pod pravim kutom. Povišenje tlaka u venskom sustavu mnogo će više
pogoditi lijevu nego desnu spermatičnu venu pa se zbog toga varikoziteti češće pojavljuju
na lijevoj strani.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti