Muzikoterapija
Univerzitet u Novom Sadu
Filozofski fakultet
Odsek za psihologiju
Kurs: Art psihoterapija
- Muzikoterapija -
Student: Mentor:
Dragana Stanić 791/04 dr Milenković Snežana
Maj, 2009.
Novi Sad
Uvod
“Život bez muzike je zabluda”- reči su Fridriha Ničea. Sa druge strane, muzičar
Džon Majls govorio je- “Muzika je bila moja prva ljubav i biće poslednja”. No, nije
neophodno citirati velikane da bismo potvrdili veličanstvenu moć muzike i njen
svojevrsni uticaj na celokupni psihički život čoveka, i to od samog rođenja. Naime,
muzika pomaže deci da se razviju, da shvate svet koji ih okružuje, ali i da iskažu svoja
lična iskustva. Pošto je muzika integralni deo kuluture, detetu je lakše da uz njenu pomoć
razume sebe i svoj odnos sa drugima, kao i da uspostavi vezu između doma, škole i
okoline. Najnovija istraživanja otkrivaju sve jači uticaj muzike, a naročito ističu značaj
učenja muzike za decu. Muzika se najčešće vezuje za uživanje i zadovoljstvo. Međutim,
njena edukativna uloga je veoma značajna, s obzirom da podsticajno deluje na sveukupan
razvoj deteta. Najnovija istraživanja to potvrđuju i ističu njen sveprožimajući karakter.
Naučnici su otkrili da su strukture koje čine muziku identične onim na osnovu kojih
funkcioniše ljudski mozak. Dalje studije su dokazale da se čovek rađa sa urođenom
muzikalnošću i da muzika utiče na naše mišljenje i ponašanje. Najveću moć muzika
pokazuje u svom uticaju na proces učenja, razvoj mozga i organizacionih osobina, kao i
na celokupni nervni sistem. U isto vreme, muzikom se iskazuje naša emocionalna
priroda. U svakom slučaju, ona ima esencijalni značaj za čovekov život, jer ima tu moć
da drugima predstavi ko smo mi, u stvari.
Muzika pomaže razvoju govora
Veoma je značajno shvatiti da je sa uvođenjem muzike u život deteta potrebno
početi što ranije, kako bi ono naučilo da voli i ceni klasičnu muziku. Od trenutka kada se
beba začne u stomaku, pa sve do srednje škole - uloga roditelja, ma koliko oni bili
muzikalni, sastoji se u neprestanom predstavljanju klasične muzike svojoj deci, pomoću
raznovrsnih aktivnosti koje stimulišu njihovo učenje. Fetus je u stanju da čuje zvukove
već u 20. nedelji starosti. Ukoliko mu se redovno omogućava da sluša muziku, imaće
sposobnost da ranije i lakše razvije složenije jezičke stukture. «Mamine pesmice» ili
ritmični muzički žargon koji majka koristi u komunikaciji sa bebom, pomaže bebi da
razvije govor.
Predškolska deca u «školicama» koriste razne ritmičke instrumente, pevaju
pesmice, marširaju uz muziku... Zahvaljujući tome se usavršava njihova koordinacija
pokreta, osećaj za ritam, memorija, kao i sposobnost slušanja. Kada deca krenu u školu,
najvažniji zadatak koji se pred njih postavlja jeste da nauče da čitaju. Korišćenjem
muzike, ovaj posao će biti učinjen znatno lakše. Učeći ritmične pesmice, koristeći
ritmičke instrumente i igrajući muzičke igrice - deca uče sklopove koje formiraju zvukovi
i ritam. Lakše prepoznaju samoglasnike i dele reči na slogove, što će im kasnije biti od
velike pomoći kada budu učila da čitaju.
Lakše se uči matematika
Pomoću muzike je lakše učiti matematiku! Kada deca uče ritam, ona u isto vreme
uče deljenje, razlomke i proporcije. Ovo su rezultati najnovijih istraživanja sprovedenih

Terapija muzikom
Početke muzikoterapije srećemo u učenjima antičkih škola, biblijskim izvorima,
šamanskim ritualima, teološkoj literaturi. Muzikoterapija je bila prisutna u svim
kulturama, tokom čitave istorije ljudske civilizacije, sve do danas. Od samog početka,
pratila je razvoj medicine i psihijatrije. Kao naučna disciplina počinje da razvija tokom
dvadesetog veka, a posebnu ekspanziju, sa tendencijom daljeg razvoja, doživljava u
drugoj polovini XX veka. Muzikoterapija je psihijatrijska tehnika i znatno se razlikuje od
običnog slušanja muzike. Uticaj muzike je svakako blagotvoran i preporučljiv, ali
muzikoterapija nije samo puko slušanje muzike, sviranja ili pevanja. Ova terapija
podrazumeva više elemenata: određenu prostoriju, prisustvo edukovanog terapeuta, jasno
postavljen i definisan problem kod pacijenta, određenu tehniku koja se primenjuje u
seansi. Sve ostalo nije muzikoterapija, već dokolica, kaže predsednica Jugoslovenskog
udruženja za muzikoterapiju dr Ranka Radulović. Ova tehnika može se primeniti kod
svih vrsta psihijatrijskih poremećaja, fobija, psihoza, kod poremećaja ličnosti, seksualnih
poremećaja... a seansa može biti grupna ili individualna. (
U osnovi muzikoterapije je teorija zvučnog identiteta. Svako od nas ima svoj
zvučni identitet, bez obzira na pol i starost. Za svakog pojedinca taj identitet je specifičan
i karakterističan. Da bi seansa muzikoterapijom bila uspešna, mora se mentalni ritam
pacijenta "pogoditi" s ritmom muzike koja se primenjuje u terapiji. Prvi zvuci koje
usvajamo su oni iz majčine utrobe, kao što su ritam srca, rad creva, disanje i oni su
uglavnom u pentatonskoj skali, dakle onoj koja sadrži pet tonova. Interesantno je da su i
sve uspavanke na svetu upravo u ovoj skali, što znači da su to tonovi koji smiruju i
vraćaju osećaj sigurnosti i zaštićenosti. (
Jedan od metoda u muzikoterapiji je i metod vođenih fantazija. Slušajući muziku,
pacijent pokušava da zamisli kojoj životnoj situaciji odgovara ta muzika i kroz takvu
vrstu fantazija oslobađa se napetosti i agresije. Metod aktivne muzikoterapije
podrazumeva komunikaciju s pacijentom putem glasa ili instrumenta. Ova tehnika je dala
izvanredne rezultate u uspostavljanju kontakta s pacijentima kod kojih je verbalna
komunikacija otežana ili onemogućena, kao na primer kod autističnih osoba. Pokazalo se
da je ovom metodom znatno poboljšan emocionalni kapacitet takvih pacijenata, da oni
sebe i druge doživljavaju mnogo kvalitetnije. (
)
Muzikoterapija u savremenom smislu podrazumeva da je primenjuje edukovani
muzikoterapeut, da se primenjuje muzikoterapijska tehnika nastala na osnovu jasnog
teorijskog koncepta potvrđenog u praksi, a koja je prihvaćena u svetu, da postoji
indikacija za primenu muzikoterapije kod određenog pacijenta/klijenta ili grupe
pacijenata/ klijenata; da se efekti primene muzikoterapije mere i prospektivno prate, a
razultati prezentuju na stručnim sastancima i publikuju u stručnim časopisima.
(
Ova forma terapije upotrebljava kreativni postupak muzičkog izvođenja kao
pomoć u izlečenju. Muzikoterapija pokušava upotrebiti neverbalnu prirodu muzike da
obezbedi sigurno mesto za ispoljavanje neispoljivog. Seansa muzičke terapije postaje
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti