SVEUČILIŠTE U RIJECI
MEDICINSKI FAKULTET
Integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij medicine
Ak. god. 2014/2015
Nacistička “medicina“
Seminarski rad
Kolegij: Uvod u medicinu i povijest medicine
Mentor: Prof.dr.sc. Amir Muzur
Student: Stefan Topuzović
Rijeka, prosinac 2014.
Stefan Topuzović, Seminarski rad: Nacistička „medicina“
2
Stefan Topuzović, Seminarski rad: Nacistička „medicina“
4
1 Uvod
Tek na posebnom suđenju liječnicima u Nürnbergu (Ärzteprozess germ. ili Doctors'
trial) 1946 – 1947. god. po završetku II svjetskog rata sve strahote nacističke medicine su izašle
na vidjelo. To je bilo prvo od 12 suđenja za ratne zločine njemačkih doktora medicine. Na tom
je suđenju za ratne zločine i zločine protiv čovječanstva optuženo 23 ljudi, od kojih je 20 bilo
doktora medicine, na smrtnu kaznu je osuđeno 8, oslobođeno je 6 zbog nedostatka dokaza, a
ostali su osuđeni na višegodišnju robiju. Nekim nacističkim doktorima nije suđeno jer su prije
toga pobjegli, neki od njih kasnije su uhvaćeni i suđeno im je za ratne zločine.
Suđenje u Nürnbergu je bilo i povod za stvaranje Nurnberškog kodeksa 1947. godine.
To je prvi međunarodni kodeks o načelima etike u biomedicinskim istraživanjima i kliničkim
pokusima. Pravila kodeksa štite cjelovitost čovjekove osobe, određuju uvjete za etičko
izvođenje pokusa i ističu nužnost dobrovoljnog pristanka ispitanika na istraživanje. Na temelju
tog kodeksa Svjetsko udruženje liječnika izglasalo Deklaraciju u Helsinkiju 1964. godine, koja
s dopunama čini osnovni dokument o etici te ima znatan utjecaj na stvaranje međunarodnog,
regionalnog i nacionalnog zakonodavstva.
Što je nacistička medicina i što je karakterizira?
Stefan Topuzović, Seminarski rad: Nacistička „medicina“
5
2 Lebensborn projekt: stvaranje arijevske super djece
Program „Lebensborn“ („Izvor života“) pokrenut je 1935. u nacističkoj Njemačkoj.
Njezin osnivač i glavni ideolog bio je Heinrich Himmler, jedan od najbližih Hitlerovih
suradnika. Prema programu, roditelji djece koja su kasnije trebala upravljati svijetom morali su
biti plavooki i svjetlokosi potomci arijevaca, vjerni esesovskim idealima. Dijete takvih roditelja
trebalo je, kao i oni, imati plave oči i svijetlu kosu. Tako je vrhovno vodstvo nacističke
Njemačke zamišljalo ljude budućnosti. Još 1932. god, dakle prije nego što je postao
Reihskancelar Njemačke, Adolf Hitler i suosnivači Nacional socijalističke partije, napismeno
su sačinili nacrt kako treba da izgleda nova ljudska rasa koja će ostvarivati planove za svjetsku
dominaciju. Takvom opisu najviše su, osim Njemica, odgovarale žene iz skandinavskih
zemalja, pogotovo Norvežanke. Smatralo se da su one „potomci drevnih Vikinga“ i čistokrvne
arijevke koje za Führera mogu rađati „pravu“ djecu. Međutim, ni Norvežanke nisu mogle
pomoći u planiranom tempu reprodukcije arijevske rase, te je početkom II svjetskog rata
iznesen prijedlog da se program proširiti i na pripadnike drugih nacija. U okviru programa
„Lebensborn“ nacisti su od 1941. do 1944. iz Poljske, tadašnje Jugoslavije, Češke, Ukrajine,
Rusije i drugih zemalja odveli stotine tisuća plavokose i plavooke djece kako bi od njih stvorili
prave arijevce.
Lebensborn je trebalo spriječiti „inferiorne ljude“ da imaju djecu (negativna eugenika) i
podsticati one „superiorne“ da se što više razmnožavaju (pozitivna eugenika). Eugenika u
nacističkoj Njemačkoj se provodila kao socijalna politika, sa „željom“ da se popravi Arijska
rasa i da se prvotno smanji broj svih onih koji ne spadaju u idealiziran prikaz Arijca ili Arijke, i
'Nordijski čovjek je najljepše ljudsko biće na svijetu. I po inteligenciji i po svojoj
izuzetnoj pojavi, on je superioran. Nordijac je svjetlokos i ima plave oči - kralj
nad kraljevima u odnosu na sve ostale ljudske rase na Zemlji.'
Nacistički teoretičar Hans F. K. Günther, Nazi Eugenics
Stefan Topuzović, Seminarski rad: Nacistička „medicina“
7
3 Prisilna sterilizacija u vrijeme nacizma
U ljeto 1933. nacional-socijalisti preuzimaju vlast u Njemačkoj i počeli su da oblikuju
društvo prema njihovom poimanju. Odlučujući korak ka tome bilo je usvajanje "Zakona o
sprečavanju rađanja potomstva kod ljudi sa nasljednim bolestima", skraćeno "Zakon o
nasljednim bolestima" koji je napisao dr. Rudin kao službeni namjesnik za eugeniku Trećeg
Reicha, i kojim se ozakonila sterilizacija. Nakon što je taj zakon usvojen u njemačkoj skupštini
Rajhstagu, ljudi, koji su bolovali od određenih bolesti, mogli su da budu sterilizirani. Time je
trebalo da bude spriječeno nasljeđivanje tih bolesti. Pristalice eugenike, učenja o genetičkom
"poboljšanju" stanovništva, pozdravili su zakon: strah od "razmnožavanja" navodno
"inferiornijih" ljudi bio je onemogućen. Za žrtve prisilne sterilizacije, ta nasilna intervencija
značila je život bez potomstva. Mnogi su bili traumatizirani i patili cijelog života. Ali nacional-
socijalisti su se nadali ostvarenju sna o "superiornoj rasi" u kojoj nema mjesta za "bolesne" i
"slabe". "Zakon o nasljednim bolestima" propisao je listu onih koji su bili primorani na
sterilizaciju. Na primjer ljudi koji su patili od "urođene maloumnosti", epilepsije, šizofrenije,
nasljedne sljepoće i gluhoće, kao i ljudi sa "teškim tjelesnim deformacijama" i alkoholičari.
