1
NADLEŽNOST NOTARA U BiH- UVOD U RAD
Notarijat nema dugu tradiciji na prostoru BiH. Kraljevina Jugoslavija je bila donijela Zakon o
javnom bilježništvu 1930. godine sa ciljem da unificira ovu službu na cijeloj
teritoriji.Socijalistička Jugoslavija međutim nije preuzela ovaj institut u svoj pravni poredak.
Pri tome bivša SFRJ nije, za razliku od nekih drugih socijalističkih zemalja, poznavala ni
instituciju državnog notarijata.Nakon disolucije bivše SFRJ sve novoformirane države su
donijele propise o notarijatu/javnom bilježništvu, ali se nalaze u različitim fazama
implementacije ove službe. I u Bosni i Hercegovini je u sklopu reforme pravnogsistema i
pravosuđa uveden institut notarijata/javnog bilježništva. Uvođenje notarijata u pravni sistem
jedne zemlje može se smatrati strateškom reformom u procesu tranzicije; ono je dio reforme
pravosudnog sistema i pokušaj približavanja evropskim standardima pružanja pravnih usluga,
naročito u oblasti građanskog i privrednog prava.Notarska služba može znatno doprinijeti
pravnoj sigurnosti u onim pravnim oblastima koje su stavljene u nadležnost notara. Preduvjet
za to je da propisi adekvatno reguliraju poziciju ove pravne službe (pristup službi, postupak
izbora od čega zavisi stručnost i nepristrasnost vršitelja notarske službe, odgovornost notara,
nadzor nad notarskom službom itd.), kao i način obavljanja službe notara. Od ovih propisa
zavisi tko će biti notar i kako će notari obavljati svoju službu. Drugo važno pitanje je pravno-
političke provenijencije i od njegovog rješenja zavise zadaci notarske službe u jednoj zemlji,
odnosno nadležnost notara. Ova dva krucijalna pitanja (pristupa notarskoj službi i nadležnosti
notara) su u zemljama nasljednicama bivše SFRJ riješena na različit način. Ovaj će se rad,
shodno samom naslovu, baviti samo pitanjem nadležnosti notara i to u Bosni i Hercegovini,
pri čemu će bosansko-hercegovačka rješenja biti upoređivana sa rješenjima u
regiji.Nadležnost notara je u BiH u principu propisana zakonima entiteta i Brčko Distrikta
BiH koji reguliraju notarsku službu, a dijelom i zakonima koji reguliraju određene pravne
oblasti. Propisi o notarima u sva tri dijela BiH su u velikoj mjeri harmonizirani, što znači da
predviđaju i isti krug nadležnosti notara. Pri tome su zakoni o notarima postupovni propisi
koji su primarno trebali propisati postupak sačinjavanja određenih vrsta isprava i općenito
način poduzimanja određenih službenih radnji; odgovarajućim materijalnopravnim propisima
trebalo je biti određeno koji pravni poslovi trebaju biti sačinjeni u formi notarski obrađene
isprave (npr. zakonima koji uređuju promet nekretnina, upis u određene registre, nasljedno
pravo i sl.). U vremenu kada su bili pripremani zakoni o notarima u BiH nije bilo za očekivati
da će istovremeno sa njihovim donošenjem biti izmijenjeni odgovarajući posebni zakoni i biti
predviđena nadležnosti notara da sačinjava određene pravne poslove. Stoga su u zakone o
notarima unesene materijalnopravne odredbe u pogledu poslova za koje se zahtjeva notarska
obrada, a za koje je izričito propisano da imaju temporalni karakter, te da će biti derogirane u
mjeri u kojoj pojedini posebni zakoni budu uređivali ovo pitanje.
2
Određenje nadležnosti notara je pravno-političko pitanje i to kako u pogledu kruga pravnih
poslova za koje je obavezna forma notarske obrade, tako i u pogledu kruga poslova koji će
notarima biti povjereni, bilo da se time oni izuzimaju iz nadležnosti drugih državnih organa,
ponajprije sudova, bilo da ostaje paralelna nadležnost notara i drugih organa. reguliraju
nadležnost notara su bile predmetom i ustavnih tužbi.
Obaveza notarske obrade je u BiH
propisana u širem obimu nego u drugim zemljama nasljednicama bivše SFRJ, što je moguće
bilo razlogom i za veliki stepen neprihvatanja i osporovanja, prvenstveno od drugih pravnih
profesija (odvjetničke, sudijske), naročito iz razloga što ne postoji paralelna nadležnost notara
i odvjetnika, ali i od strane doktrine.Primarne nadležnosti notara sastoje se u poduzimanju
notarske obrade isprava, izdavanju potvrda i vršenju ovjere potpisa, rukoznaka, prijepisa i sl.
Sačinjavanje isprava doktrina naziva njegovom certifikacijskom funkcijom, a notarsku obradu
izjava o pravnim poslovima normativno-certifikacijskom funkcijom. Pored ove osnovne
nadležnosti, notari mogu obavljati i druge poslove dopuštene zakonom o notarima. Tako notar
može preuzeti na čuvanje isprave, gotov novac, stvari od vrijednosti (u doktrini označeno kao
depozitna funkcija notara).Postoje i poslovi koji nisu primarno u nadležnosti notara, ali im
mogu, uz njihovu saglasnost, biti povjereni od strane suda ili drugog državnog organa (npr.
popis i pečaćenje ostavinske i stečajne mase, određene radnje u postupku izvršenja).To je tzv.
komesarijalna funkcija notara.
U ovom radu će zbog njenog posebnog značaja u principu biti
istražena i prikazana normativno-certifikacijska funkcija notara, odnosno nadležnost notara da
sačinjava zapise o pravnim poslovima (izjavama volje stranaka). Ovaj rad će biti tako
sistematiziran da će nakon općih razmatranja o normativnocertifikacijskoj nadležnosti notara,
odnosno postupku notarske obrade (A), posebno poglavlje biti posvećeno pojedinim vrstama
pravnih poslova za koje je predviđena notarska obrada (B), i to djelatnosti notara u
porodičnopravnim stvarima (1.), djelatnosti notara kod zaključenja ugovora o poklonu (2.), u
pravnim poslovima koji imaju za predmet sticanje i prenos stvarnih prava na nekretninama
(3.), nasljednopravnim stvarima i ostavinskom postupku (4.), statusnim stvarima trgovačkih
društava (5.) i izvršnom postupku (6.).
Notaru su povjerene značajne nadležnosti dijelom identične kao i u drugim zemljama regiona,
a dijelom u BiH znatno šire. Zbog specifičnog ustavnog uređenja u BiH je ova nadležnost
različito regulirana u entitetima (Federaciji BiH i Republici Srpskoj) i Brčko Distriktu BiH. U
pogledu nadležnosti notara Bosna i Hercegovina danas pruža veoma šaroliku sliku. Pri tome
su u momentu donošenja tri zakona o notarima ovdje imala jedinstvena rješenja, ali su docniji
razvoj i izmjene posebnih propisa doveli do velikih razlika u pogledu nadležnosti notara u
pojedinim dijelovima BiH. Autorica je analizirala propise koji predviđaju nadležnost notara u
obiteljskim stvarima, nasljednim stvarima i ostavinskom postupku, u oblasti statusa
trgovačkih društava, prometu nekretninama i izvrš-nom postupku, te ih podvrgla kritičnoj
analizi i poredila sa rješenjima u drugim zemljama regiona. Izvršena analiza je pokazala da je
propisivanje nadležnosti notara u pravnom prometu nekretninama i u izvršnom postupku već
polučilo pozitivne efekte u praksi. Svojstvo notara kao preventivnog suda koji pruža
podjednaku zaštitu objema strankama izmijenilo je promet nekretnina u BiH učinivši ga
4
Rješenja u Bosni i Hercegovini slijede ovu matricu. Međutim time se lista pravnih poslova
koji se obavezno zaključuju u formi notarski obrađene isprave ne iscrpljuje. Može se
konstatirati da notari u BiH u ovom smislu imaju najširu nadležnost, jer se u njihovoj
isključivoj nadležnosti nalazi sačinjavanje zapisa o pravnim poslovima koji imaju za predmet
stjecanje i prijenos stvarnih prava na nepokretnostima i o pravnim poslovima iz oblasti statusa
privrednih društava.Postupak notarski obrađene isprave je poseban postupak propisan
zakonom37 koji ima za cilj da u pravnom poslu dođe do izražaja prava volja stranaka, da
pravni posao ne sadrži odredbe koje su protivne zakonu ili nisu pro-vodive. U okviru
postupka notarske obrade isprave, notar mora provjeriti da li su stranke sposobne i ovlaštene
za poduzimanje određenog pravnog posla. Notar je dužan da ispita pravu volju stranaka, zatim
da izjave volje stranaka jasno i nedvosmisleno pismeno sastavi u obliku notarskog izvornika.
On je dužan da zaštiti neiskusne i nevješte stranke, kao i uopće da pouči stranke o pravnim
posljedicama poslova koje poduzimaju. Zapisnik o izjavama se mora pročitati strankama, kao
i svi prilozi, osim ako stranke ne odustanu od čitanja priloga. Svaka radnja koju je notar
poduzeo mora biti konstatirana u notarski obrađenoj ispravi, kao npr. da je zapisnik o
izjavama strankama pročitan, da su odustale od čitanja priloga i sl.Notar u ovom postupku
nastupa kao nezavisno treće lice sa zadatkom da podjednako zaštiti interese obiju stranaka.
Budući da on obavlja javna ovlaštenja notarska isprava o pravnom poslu koju on sastavi ima
karakter javne isprave, sa svim prednostima koje javna isprava ima u prometu (pretpostavka
autentičnosti i istinitosti). U notarski obrađenoj ispravi se stranka koja duguje određeno
novčano potraživanje (plaćanje cijene, eventualni povrat kapare i sl.) može podvrgnuti
neposrednom prinudnom izvršenju na osnovu te isprave. Pod ispunjenjem određenih
pretpostavki notar može izdati izvršni otpravak notarski obrađene isprave koji predstavlja
izvršni naslov. Činjenica da se radi o javnoj i izvršnoj ispravi olakšava položaj vjerovnika u
eventualnom pocesu, a učešće notara u oblikovanju ugovornih odredaba bi trebalo dovesti i
do smanjenja broja postupaka (npr. postupaka koji se vode povodom nekretnina i sl.).Zakoni
o notarima entiteteta i BD BiH formu notarski obrađene isprave propisali su za pravne
poslove čije zaključenje izaziva važne pravne posljedice ili se radi o strankama koje posebno
treba zaštititi. Ne samo ugovorne strane već i cijeli pravni poredak su zainteresirani da
odredbe ovih pravnih poslova budu formulirane jasno i neprotivrječno, od strane osoba
sposobnih i ovlaštenih na zaključenje takvih pravnih poslova, da prava i obaveza stranaka
budu uravnoteženi i jasno definirani, kako ne bi došlo do pravnih sporova prilikom njihove
realizacije ili kako bi oni mogli biti bez problema upisani u odgovarajuće javne registreForma
notarske obrade je za niz poslova u pravu BiH propisana kao forma ad solemnitatem ili uvjet
njihove valjanosti. Nesačinjavanje ovih pravnih poslova u toj formi bi imalo za posljedicu
ništavost pravnog posla. Ako stranke pravni posao ne bi zaključile u formi notarski obrađene
isprave, a nakon toga ga u cjelini ili u pretežnom dijelu izvršile, moglo bi se postaviti pitanje
konvalidacije takvog posla. Odredba čl. 73. ZOO konvalidaciju u navedenoj situaciji dopušta
samo ako se to ne bi protivilo cilju zbog kojeg je forma propisana. Cilj zakonodavca je
pružanje kvalitetnije pravne usluge od strane trećeg nepristrasnog lica što bi za cilj imalo veću
pravnu sigurnost i preveniranje sporova, što dovodi do zaključka da je forma notarski
obrađene isprave propisana prvenstveno u javnom interesu i da konvalidacija ne bi bila
moguća. Identičan stav se mora zauzeti i prema istovremenim usmenim pogodbama o
sporednim tačkama ugovora ili prema istovremenim ili kasnijim usmenim pogodbama kojima
5
se smanjuju ili olakšavaju obaveze stranaka. Pod zakonom propisanim uvjetima one su
valjane, ali samo ako nisu protivne cilju zbog kojeg je forma propisana, odnosno ako je forma
propisana samo u interesu ugovornih strana, što ovdje nije slučaj.U BiH određeni krug
poslova može biti zaključen samo u formi notarski obrađene isprave (npr. pravni poslovi koji
imaju za predmet osnivanje i prijenos stvarnih prava, osnivački akti privrednih društava), a u
određenim, rjeđim slučajevima, je notarski obrađena isprava predviđena alternativno (npr.
sporazum bračnih drugova o visini izdržavanja u Federaciji BiH). U zemljama regiona su
zastupljena rješenja koja notarsku obradu predviđaju samo kao jednu od mogućih formi, npr.
pored sudske ovjere i solemnizacije. Pri ovakvim rješenjima nužno je da druge forme nude
ekvivalentne garancije (npr. sklapanje pravnog posla uz učešće i aktivnu pouku suda).
Kvalitetom i dostupnošću svojih usluga notari mogu učiniti da se tražioci usluga češće obrate
njima nego drugom organu.Neovisno o krugu poslova za koje zakoni o notarima predviđaju
obavezu notarske obrade, stranke mogu odlučiti da se i neki drugi pravni posao, npr. prodaja
pokretnih stvari, ugovor o zakupu nekretnina, zaključi u formi notarski obrađene isprave. Iz
zakonske formulacije da “stranke imaju pravo da zahtjevaju” slijedi da notar ne bi mogao
odbiti notarsku obradu koju stranke traže, osim u slučaju da postoje razlozi za odbijanje
službene radnje. Notarsku obradu će stranke željeti naročito u onim slučajevima kada se bude
željelo podvrgavanje prinudnom izvršenju za potraživanja iz ugovora. U praksi se ova
mogućnost ne koristi u većoj mjeri, ali bi to moglo biti rješenje za olakšanje položaja
povjerioca u mnogim trgovačkim ugovorima. Mogućnost da notarski obrađena isprava bude
izvršni naslov bi mogla koristiti u mnogim situacijama gdje već postoji dužničko-vjerovnički
odnos i gdje dužnik kasni sa plaćanjem ili uopće želi ponuditi veću sigurnost povjeriocu.
Moguće bi bilo zaključiti ugovor o priznanju i dospjelosti određenog duga u formi notarski
obrađene isprave u kojem bi se dužnik podvrgnuo neposrednom izvršenju.Takođe bi ova
forma mogla donijeti određeno olakšanje u ugovorima o jemstvu. Iskustvo u BiH pokazuje da
je veliki broj jemaca nepromišljeno jemčio za tuđi dug te da te dugove otplaćuju, što je u
Bosni i Hercegovini u međuvremenu postalo ogroman socijalni problem. Notarska obrada
ugovora o jemstvu bi mogla imati dva učinka: s jedne strane bi povjerioci (u pravilu banke)
mogli imati izvršni naslov i prema jemcu, a ne samo prema glavnom dužniku, a s druge strane
bi obaveza notara da pouči slabiju stranku mogla bitno doprinijeti zaštiti jemaca. Ovdje bi
zadatak notara bio da mu objasni sve pravne posljedice koje iz jemstva kao i podvrgavanja
izvršenju proizilaze. Ovo sve postaje još interesantnije u kontekstu zaštite potrošača. U
Njemačkoj doktrini je već konstatirana potreba zaštite jemca koji se “mora računati u glavne
adresate preventivne zaštite potrošača u oblasti kredita”.
