Najčešći uzroci delinkventnog ponašanja mladih
Internacionalni Univerzitet u Novom Pazaru
Departman Pančevo
Pravni fakultet
Smer: Pravo unutrašnjih poslova
SEMINARSKI RAD
PREDMET
MALOLETNIČKO PRESTUPNIŠTVO
TEMA
NAJČEŠĆI UZROCI DELINKVENTNOG PONAŠANJA MLADIH
MENTOR: STUDENT:
Prof. dr Ljubomir Čimburović
Ninoslava Stojković
Br. indeksa 2-1593/10
Pančevo, 2014
1
SADRŽAJ:
1. Uvod.........................................................................................................................2
2. Ličnost maloletnika...................................................................................................3
3. Uzroci koji utiču na delinkventno ponašanje............................................................4
3.1.
Biološke teorije o uzrocima maloletničke delinkvencije...................................5-6
3.2.
Psihološke teorije o uzrocima maloletničke delinkvencije.................................6-7
3.3.
Sociološke teorije o uzrocima maloletničke delinkvencije................................8-9
4. Socio - kulturni uzroci delinkventog ponašanja mladih............................................9
4.1.
Ratovi i katastrofe..............................................................................................9
4.2.
Ekonomske prilike, siromaštvo i nezaposlenost.................................................10
4.3.
Porodične prilike i odnosi..................................................................................10
4.4.
Škola...................................................................................................................11
4.5.
Slobodno vreme..................................................................................................11
4.6.
Masovni mediji...................................................................................................12
5. Zaključak...................................................................................................................13
6. Literatura...................................................................................................................14

3
2. Ličnost maloletnika
U izučavanju karakteristika ličnosti i ponašanja dece i maloletnika, treba imati na umu da se
radi osobama koje su u psihičkom, fizičkom i društvenom razvoju. Posmatrajući vremenski tok
ova tri segmenta razvoja ličnosti, može se uopšteno reći, da se prvo završava fizički razvoj, sledi
ga psihički, dok socijalni razvoj može biti najsporiji. Ovaj životni period u sociološkom smislu,
definiše se kao stadijum u kome čovek nije više u ulozi deteta, a još nema ni ulogu odraslog
čoveka. To je period velikih i značajnih tenzija u kojem se napušta detinjstvo, da bi se stekla
zrelost i nov socijalni položaj. Odrastanje je vrlo dinamičan proces. Mladost je period života u
kome se pojedinac suočava sa različitim problemima i zadacima koji se pred njim postavljaju.
To je ujedno i najintezivniji emotivni period koji je obeležen sticanjem znanja i usvajanjem
različitih navika, sudova, vrednosti i stavova. „ Naučna saznanja o razvoju ljudske ličnosti
ukazuju da se taj razvoj iako kontinuelan, odvija kroz određenjene stadijume koja karakterišu
odgovarajuća biopsihička i socijalna svojstva ličnosti. Maloletništvo je jedno od tih stadijuma,
specifično je po mnogo čemu u odnosu na kasnije starosno doba. To doba poznato kao doba
puberteta ili adolescencije, ima niz biopsiholoških i socijalnih karakteristika. U biopsihološkom
ponašanju maloletnika to je period naglog telesnog razvoja ličnosti što se odražava i na način
ponašanja maloletnika, uglavnom izraženog u lenjosti i tromosti, osećaju umora i usporenim
reakcijama na spoljašnje događaje. U tom periodu dolazi do jačeg izražaja i fiziološke promene,
praćene sa prvim osećajima za polni nagon tj. sa prvim polnim kontaktima. Za ocenu
intektualnih i voluntarističkih sposobnosti maloletnika, najznačajniji su psihološki procesi koji se
javljaju u stadijumu puberteta. Dok anatomski i fiziološki razvoj imaju određeni kontinuitet,
psihološke promene su nagle i burne, i upravo one dovode do onog stanja koje se naziva „ krizni
periodom“ u razvoju ličnosti“.
Smatra se da u našem podneblju da se detinjstvo završava sa
jedanaestom godinom života, odnosno da pubertetska faza kod devojčica počinje od jedanaeste
do trinaeste godine , a kod dečaka od dvanaeste do četrnaeste godine, s tim da pubertet kod
devojčica traje od trinaeste do šestaenste godine, a kod dečaka od četrnaeste do osamnaeste
godine života. Sa tim je završeno samo biološko sazrevanje, a neophodno je voditi računa o svim
aspektima razvoja mladog čoveka u određenom društvenom kontekstu. Maloletnici nisu biološki,
psihološki i socijalno zrele osobe, to je doba brzih i naglih promena, , a povezano je i sa
menjanjem društvenog statusa u porodici, školi i društvu uopšte. U ovom periodu fizička snaga
dotiže svoj vrhunac. Upravo zbog višeznačno neizgrađene ličnosti maloletnici su posebno
podložni raznovrsnim uticajima koji mogu razvoj i ponašanje usmeriti u antisocijalno i
asocijalnom smeru. Prelazak iz detinjstva u mladalaštvo ili pretvaranje deteta u odaraslu osobu,
praćeno je brojnim promenama u svim aspektima života. Telesnim promenama dečije telo
počinje se pretvarati u telo odraslog čoveka, mladi čovek počinje logički da razmišlja, a u socio-
emocionalnom razvoju se, takođe dešavaju značajne promene kao što su: da se mladi ophode
prema roditeljima sa većom nezavisnošću, prema društvu sa većom angažovanjem, a prema sebi
i prijateljima sa većom bliskošću. Socio-emocionalni razvoj pomaže mladima da na kraju
dostignu zrelost i status odraslog čoveka. Brojni aspekti socijalno-emocionalnog razvoja mogu se
najbolje sažeti i razumeti u tinejdžerskom dobu kad da postavljaju sebi pitanjau obliku identiita :
„ Ko sam ja?“ ili „ Šta ću biti?“.
Lazarević, Srzentic, Stajić, Krivično pravo SFRJ - opšti deo, Savremena administracija, Beograd, 1994, str. 399.
4
3. Uzroci koji utiču na delinkventno ponašanje
„Kada se govori o uzrocima delinkventog ponašanja dece i mladih, potrebno je imati na umu
da je reč o skupu brojnih i kompleksnih međusobno isprepletenih fenomena, koji se u stručnoj
literaturi klasifikuju na različite načine. O uzrocima maloletničke delinkvencije postoje razne
teroije,a vrlo čestoi predrasude. Ti su uzroci mnogostruki, uslovljeni pre svega na psihološkim
faktorima razvoja mlade ličnosti i socijalnom faktorima nedostatka vaspitanja, odnosno vaspitne
zapuštenosti. Maloletni delinkventi se od odraslih delinkvenata razlikuju po stepenu fizičkog i
psihičkog razvoja i emocionalne zrelosti. Njhova kriminalna aktivnost nije posledica čvrste
volje i zrelog razmišljanja.“
Najčešća i najjednostavnija podela uzroka poremećaja u ponašanju mladih je podela na
unutrašnje ( subjektivno-psihološke) i spoljne ( socio-kulturne) uzroke.
Prema ovoj klasifikaciji, koja je uslovna, unutrašnji uzroci vezani su za sličnost
maloletnog delinkventa, teškoće i probleme u njegovom sazrevanju, koji uključuju neadekvatne
životne veštine, nedostatak samokontrole, nisko samopoštovanje i samouverenost, emocionalne
ili psihološke probleme i antisocijalna ponašanja, laganje, krađe, agresija). Vezano uz
poremećaje u ponašanju, danas je poznat uticaj genetskih, endokrinih, biohemijskih i
neuroanatomskih faktora na neka obeležja ličnosti, kao što su: agresivnost i nasilništvo,
impulsivnost, hiperaktivnost, ravnodušnost, loši vršnjački odnosi, itd. Mladi delinkventi su često
u sukobu sa okolinom, zakonom i policijom, što kod njih izaziva dodatni osećaj straha i
nesigurnosti.
U spoljne uzroke maloletničke delinkvencije ubrajamo društveno-prirodne faktore, od
klime i geografskog položaja, preko ratova i katasrofa, ekonomskih prilika, siromaštva,
nezaposlenosti, migracija, porodice, načina korišćenja slobodnog vremena i uticaja masovnih
medija.
Većina unutrašnjih i spoljnih uzroka delinkventnog ponašanja u naučnoj se literaturi
obrazlaže u okviru različitih teorijskih učenja, koja se mogu klasifikovati u tri osnovna pravca :
1. biološke teorije
2. psihološke teorije
3. sociološke teorije
3.1.
Biološke teorije o uzrocima maloletničke delikvencije
Biološke teorije u kriminologiji čine naučni pravci koji svoju zasnovaost baziraju na
mišljenjima da su biološke predispozicije ( urođene, nasledne, organske, fiziološke),
Milosavljević, B., Socijalna patologija i društvo, Institut za kriminološka i socijološka istraživanja, Beograd, 1997,
str. 134.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti