Najpoznatije religije u svijetu

JU MSŠ Gračanica

Ekonomski tehničar

PROJEKTNI RAD

Najpoznatije religije u svijetu

Mentor:

Autor:

mr. sc. Husein Mehmedović

Aida Mujić

Gračanica, mart, 2013.

UVOD

Religija je društvena pojava koja podleže određenim zakonima nastajanja, razvoja i nestajanja.
Religiju možemo definisati i kao duhovnu povezanost jedne grupe ljudi sa nekim višim, svetim
bićem, odnosno Bogom. Bog (na sanskritskom “gospodar hleba”) je ljudska zamisao o nekoj
natprirodnoj, onostranoj sili. I sama reč religija vodi poreklo od latinske reči “religare” što znači
ponovo svezati, prepovezati. Dakle, religija je oblik društvene svesti u kome se prirodne i
društvene sile prikazuju kao natprirodne, nezavisne od čoveka, prirode i istorije. Svaka religija
podrazumeva više ili manje jednostavno učenje koje se odnosi na suštinu, svrhu i poreklo svega
postojećeg. Takođe, svaka religija podrazumeva određene oblike verskih zajednica, kao i
određene obrede, ritualne radnje koje se obavljaju na posvećenim mestima, odnosno u određenim
institucijama (crkve, džamije, sinagoge, hramovi...). U ovom radu ću vam pisati o najpoznatijim
religijama u svijetu, a to su islam, hrišćanstvo, pravoslavlje, budizam i hinduizam.

Prvih pet ajeta Kur'ana napisanih
Muhammedu

predstavlja teški grijeh koji izravno izvodi iz vjere. Alah je stvoritelj i upravitelj svemira, oduvijek i
zauvijek živi, nije rodio, niti je rođen, i nitko mu ravan nije. On sve zna, sve vidi i sve čuje. Alahov lik
nikome nije poznat, ali će čast da vide njegovo lice i s njime razgovaraju imati samo oni vjernici
najčvršćega vjerovaja, koji su zaslužili da budu na najvećoj, sedmoj razini Raja.

1.1.2Meleci

Druga temeljna  istina glasi: Ve  melai-ketihi - I vjerujem u Njegove  anđele  (meleke), bezgriješna
duhovna bića stvorena od svjetlosti (nur) kako bi služila Alahu, pokoravala mu se i izvršavala njegove
naredbe. Njihova je dužnost veličati boga i izvršavati zadatke koje im je on dao, a odnose se na
održavanje   svemira,   navođenje   ljudi   na   dobro   i   bilježenje   njihovih   djela,   kažnjavanje   nevjernika,
nošenje Alahovog prijestolja i sl. Najpoznatiji meleki su: Džibril (Gabrijel), Mikail (Mihael), Azrail
(Melek smrti) i Israfil (Rafael). Meleci su bezgriješni, ne jedu, ne piju, nisu muškog ni ženskog roda,
stvoreni su od svjetla i žive od veličanja Alaha. Njihov broj poznat je samo Alahu. Ova ispovijest
podrazumijeva   i   vjerovaje   u   ostale   dvije   skupine   duhovnih   bića,   to   sudžini i   njihovi   zli
pripadnici šejtani,   koji   su   suprotnost   od   meleka,   ljudima   čine   zlo   i   nagovaraju   ih   na   grijehe   i
nevjerovanje, a njihov je vladar Iblis (Sotona).

1.1.3 Objave

Treća temeljna istina glasi: Ve kutubihi - I vjerujem u Njegove Knjige (Objave), to je vjerovanje u sve
četiri pisane objave, koje su objavljene poslanicima:



Tevrat (Tora), objavljena Musau, muslimani vjeruju da su njen sveti tekst Židovi previše
izmijenili i prepravili kako bi njima odgovarao



Zebur (Psalmi Davidovi), objavljen Davudu, muslimani smatraju je i to govor Alahov, a ne djelo
Davidovo, te da su i njega Židovi obezvrijedili, izmijenili i oskvrnuli pretvorivši ih u pjesme



Indžil (Evanđelje), objavljen Isau, muslimani smatraju da su Židovi i Indžil izmijenili, prikazujući

Isaa kao sina Božjega (i tako počinili širk), i time u
potpunosti obezvrijedili ovu objavu, te odveli
kršćane u zabludu



Kur'an, objavljen Muhamedu, najveća je Alahova
objava,   pečat   svih   prijašnjih   objava,   jedina
neizmijenjena i neoskvrnuta objava, direktno i bez
izmjene   prenesen   govor   Alaha,   temelj   islamskog
vjerovanja   i   zakona,   uputa   za   život   svakome
muslimanu.

Pored velikih Alahovih objava, postoje i one male kojih

ima mnogo, a to su: suhufi (svitci) - njih ima 100 (dakle ukupno postoje
104 Alahove pisane objave), i njih su primili vjerovjesnici Adem, Šit,

SPOZNAJ SEBE, SPOZNAT ĆEŠ I STVORITELJA, A. Halidović, 2010.

Idriz, Nuh, Ibrahim, te risale(poslanice) i kelime (riječi), koje je Allah upućivao raznim narodima,
preko njihovih vjerovjesnika.

1.1.4 Poslanici

Četvrta temeljna istina glasi:Ve rusulihi - I vjerujem u Njegove poslanike i proroke, to je vjerovanje
u proroke, odnosno poslanike, ljude za koje se zna da su poslani od Boga, kako bi na pravi put izveli
narode koji su zalutali, uzoholili se, postali bogohulni ili činili nered na Zemlji. U Kur'anu ih je
spomenuto dvadeset pet, a najpoznatiji su: Adem (Adam), Nuh (Noa), Ibrahim (Abraham), Musa
(Mojsije), Isa (Isus) i Muhamed. Muhamed je naveo da je najviše proroka poslano Židovima, te da su
oni većinu njih prognali ili ubili, i da je Alah ljudskom rodu poslao 124 000 proroka. Svakom proroku
Alah je dao mudžize, natprirodne sposobnosti, kako bi dokazali nevjernicima da su doista poslani od
Boga. Muslimani su dužni poštovati i vjerovati u proroštvo svih u Kur'anu spomenutih proroka,
a Muhameda moraju slijediti, poštovati i prakticirati sve ono što je on za života radio (sunnet), te
čvrsto vjerovati u sve ono što mu je od Boga objavljeno. Muslimani nakon imena svakog proroka
dodaju i uzrečicu alejhi-s-selam (skraćeno: a.s.), što znači: Neka je mir i spas Božji na njega.

1.1.5 Sudnji dan

Peta temeljna istina vjere glasi:Ve li-jevmil-ahiri - I vjerujem u Sudnji dan, odnosno kraj svemira i
početak vječnog života. Postoje dva aspekta Sudnjeg dana:



Kijametski dan (Jevmil-kijameh) - Dan uništenja (Apokalipsa), to je dan kada će cijeli svemir bit
uništen, Israfilovim prvim puhanjem u rog, dan kada će sve živo pomrijeti. Prije potpune propasti,
na Zemlji će se strašnim zemljotresom poravnati brda i doline, a od silne vrućine, Zemlja će
postati bijela.



Sudnji dan (Jevmil-ahiri)- Dan polaganja računa pred Alahom, kada će svi ljudi, stojeći pred
vagom Mizan, koja će biti postavljena ispred Božjeg prijestolja, odgovrati za učinjena djela, dobra
ili loša, te će shodno tome biti raspoređivani u Džennet ili Džehennem. Taj će dan nastupiti
Israfilovim drugim puhanjem u rog, kada će sve mrtvo oživjeti. Ljudi će odgovarati prema knjizi
svojih djela, koju su sačinili meleci Kiramen-katibin. Alah je u Kur'anu obećao milost svima koji
vjeruju, a Muhamed je svojim sljedbenicima obećao svojšefat (zauzimanje kod Alaha za njih),
ekskluzivno pravo koje imaju samo Muhamed i oni koji su poginuli na Alahovom putu (šehidi).
Kršćanima i Židovima biti će ukazana milost,pa će im biti suđeno prema njihovim Knjigama,
Tevratu, Zeburu i Indžilu, ali originalnim verzijama, ne onima koje su oni izmijenili. Oni koji su
priznali poslaničku misiju Muhameda, mogu ući u Džennet, ili odslužiti kaznu u Džehennemu, pa
onda ući u Džennet.

O ova dva događaja najsažetije i najzornije su opisana 99. surom Kur'ana, El-Zilzal - Zemljotres.
Muhamed navodi da je između ova dva dana razmak 40, međutim ne i čega (dana, godina, stoljeća...)

Grupno izvršavanje namaza
(

džemat

) u džamiji.

Kaba u Mekki, glavno odredište

hadža

poslije podnevna, večernja i noćna molitva. Molitva se sastoji od recitiranja Kur'ana, formuliranih
molitava i različitih pokreta i položaja tijela. Vjernik mora biti čist da bi obavljao molitvu, a to se
postiže ritualnim pranjem - abdestom. Skupna molitva (džemat) je mnogo bolja i vrjednija, a vrši se u
džamiji ili na nekom drugom čistom mjestu, a predvodi je imam. Pokuđeno je i nepoželjno (mekruh)
je da se molitva obavlja u vrijeme izlaska ili zalaska sunca i kada je sunce na polovini neba. Početak
određenog namaskog vremena se oglašava posebnim pozivom sa minareta džamije - ezanom.

1.2.3 Post

U islamu post predstavlja odricanje od jela, pića, pušenja, spolnih i bilo kojih drugih tjelesnih
zadovoljstava, ali nepriličnog govora i ponašanja od zore do zalaska sunca, u toku devetog mjeseca
islamskog kalendara, ramadana ili ramazana, koji traje trideset ili dvadesetdevet dana. Osim toga, u
tom blagoslovljenom mjesecu vjernici mnogo više čine i druga bogoštovna djela, te mnogo više
posjećuju džamije i čitaju i proučavaju Kur'an. Postoje dva obroka u ramazanu, sehur (lakši obrok
prije početka posta) i iftar (obilnij obrok nakon završetka posta). Post se započinje i prekida prigodnim
molitvama, uz vodu i datulje.

1.2.4 Zekat

Imućni muslimani dužni su od viška svoje imovine udjeliti 2,5% kao milostinju, zekat, za potrebe
siromašnih, učenika, bolesnika, starih i iznemoglih, ali i onih koji su tek prešli na islam. Novac od
zekata pak ne smije ići onima koji su u bližoj rodbinskoj vezi sa davaocem. Islamska zajednica svake
zemlje ima instituciju za prikupljanje zekata. Zekat se daje na novac, zlato, srebro, stoku,
poljoprivredne proizvode (žitarice, voće, povrće, med..), po točno utvrđenoj tarifi. Pored zekata,
postoji i vitra, a to je dobrovoljna milostinja, dok je zekat obavezan svakome tko ispunjava uvjete za
njega.

1.2.5 Hadž

Barem jednom u životu, tko je u mogućnosti, uputiti se na
hodočašće u Meku. To hodočašće je složen skup rituala koji
se izvršavaju u Meki i njenoj okolici, pri čemu hodočasnici,
hadžije, moraju biti čisti i obučeni u ihrame - posebno bijelo
odijelo. Da bi otišao na hadž, vjernik mora izmiriti sve
dugove, pomiriti se s onima s kojima se prije posvađao, te
ostaviti obitelji dovoljno novca za normalan život dok njega
nema. Hadž mora biti financiran isključivo halal novcem.

VJEROVJESNIK

Muhammed Ali Kutb, 2007.