2
UVOD:
Šteta je umanjenje nečije imovine (materijalna šteta) i spriječavanje njenog povećanja
(izmakla korist), kao i nanošenje drugome fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna
šteta).
Štetnik ili dužnik naknade štete je lice koje je prouzrokovalo štetu.
Oštećeni ili žrtva je lice kome je prouzrokovana šteta i koji ima pravo na naknadu štete.
Zastarjelost potraživanja naknade štete nastupa tri godine od kada je oštećeni saznao za štetu i
za lice koje je učinilo štetu (subjektivni rok). U svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva
za pet godina od kada je šteta nastala (objektivni rok). Potraživanje naknade štete nastale
povredom ugovorne obaveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastarjelost te obaveze.
4
kad se njezino postojanje pretpostavlja, a visina utvrđuje unaprijed po određenim mjerilima ili
u paušalnoj svoti, a ne od slučaja do slučaja kako je inače uobičajeno.
Naknada štete je samo jedan od načina popravljanja štete, iako se vrlo često smatra da je
naknada štete isključiva posljedica odgovornosti za štetu povodom određenog štetnog
događaja. Pored naknade štete načini popravljanja štete su i kao specifične podvrste naknade
štete kao načina popravljanja štete koji se sastoji u novčanom ekvivalentu, odnosno naknadi u
novcu. Zakon o obveznim odnosima spominje buduću štetu izrijekom u odnosu na
neimovinsku štetu, dok to ne čini u odnosu na imovinsku štetu, već se o budućoj šteti može
zaključiti iz odredbi ZOO-a o obvezi plaćanja rente.
3
1. O POJMU
To je obaveza odgovornog lica da oštećenom kompenzira nastalo smanjenje imovine. Naše
pravo kao princip usvaja naturalnu restituciju, a novčana naknada se javlja u slučajevima kad
naturalna restitucija nije moguća ili kad sud smatra da uspostava prijašnjeg stanja nije nužna.
Naturalna restitucija se najčešće vrši popravkom oštećene stvari, a može se ostvariti i
davanjem druge stvari iste vrste i kvalitete, ukoliko je oštećena generička stvar.
4
Naknada imovinske štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, što bi značilo da od
tog trenutka postoji obveza odgovorne osobe na plaćanje zateznih kamata. Međutim, sudska
praksa zauzela je pravno stajalište da zatezne kamate na naknadu nenovčane štete, dosuđene
prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke teku od dana donošenja prvostupanjske
presude kojom je visina naknade određena. Ako je oštećenik sam otklonio štetu prije
donošenja sudske odluke, zatezne kamate teku od dana kad je šteta otklonjena, odnosno od
kad su učinjeni troškovi radi otklanjanja štete. Pravna teorija zastupa stajalište da oštećenik
ima pravo zahtijevati isplatu naknade od trenutka nastanke štete, a štetnik (odgovorna osoba)
obvezu izvršiti tu isplatu.
3
Jadranko Jug,
Naknada buduće štete
,Pravni fakultet Sveučilišta,Rijeka, 2015 god., str:
469
4
Abedin Bikić,
Obligaciono pravo-opći dio
, Pravni fakultet, Sarajevo, 2007 god., str:
231
5
ZOO za naknadu imovinske štete u slučaju smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja
određuje kao pravilo naknadu u obliku novčane rente, koja se plaća doživotno ili za određeno
vrijeme. Za rentu je karakteristično da se dosuđuje pod klauzulom
rebus sic stantibus
,
odnosno podložna je povećanju, sniženju ili ukidanju. Obujam naknade štete su sve one štete
koje proizlaze iz određenog štetnog događaja, te to mogu biti obična šteta, izmakla korist, svi
drugi troškovi koji su učinjeni radi umanjenja štete ili ublažavanja štetnih posljedica kao i
kamate na iznos naknade štete. ZOO posebno propisuje obujam naknade imovinske štete u
slučaju smrti, narušenja zdravlja, tjelesne ozljede, povrede časti i širenja neistinitih navoda o
nekoj osobi.
5
Kod ugovorne odgovornosti za naknadu štete, obujam naknade imovinske štete ovisi o vrsti i
stupnju krivnje.
Visina naknade imovinske štete podrazumijeva vrijednost štete izražene u novcu, i može biti
izražena prema određenim cijenama. ZOO kod deliktne odgovornosti predviđa načelo
potpune naknade štete, što znači da oštećenik ima pravo na naknadu u onom iznosu koji je
potreban da se njegovo materijalno stanje dovede u ono u kojem bi se nalazilo da nije bilo
štetnog događaja. Osnovni način utvrđenja visine štete je tržna ili redovita cijena, a pod
posebnim pretpostavkama i izvanredna i afekcijska cijena, dok se kod izmakle koristi mora
raditi o dobitku koji se osnovano mogao očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema
posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.
Osnovno pravilo kod naknade štete u svezi s obujmom i visinom naknade štete potpuna je
naknada štete oštećeniku, ali ZOO također propisuje dvije iznimke. Prva je iznimka kad je
odgovorna osoba slabog imovnog stanja pa bi je isplata potpune naknade štete dovela u
oskudicu, a druga se odnosi na slučaj kad je štetnik prouzročio štetu radeći nešto korisno za
oštećenika, pri tome postupajući brižljivosti kao u vlastitim poslovima. Doprinos oštećenika
nastanku ili obujmu štete također je jedan od razloga za smanjenje naknade štete.
U praksi se novčana naknada ipak javlja češće nego naturalna restitucija i to iz praktičnih
razloga (jednostavnost izvršenja i isključena mogućnost daljih sporova). Novčana naknada je
oblik naknade štete gdje se odgovorni obavezuje oštećenom isplatiti određeni iznos novca na
5
Jadranko Jug,
Naknada buduće štete
,Pravni fakultet Sveučilišta,Rijeka, 2015 god., str:471
7
2. VRSTE NAKNADE
Materijalna/imovinska šteta se nadoknađuje:
8
-
uspostavljanjem ranijeg stanja kakvo je bilo prije štete,
-
naknadom u novcu – koja će se dosuditi u sljedećim slučajevima:
a) ako uspostavljanje ranijeg stanja nije moguće (npr. uništena je individualno
određena stvar),
b) ako je moguće djelimično uspostavljanje ranijeg stanja, a u ostalom dijelu se
dosuđuje novčana naknada,
c) ako je uspostavljanje ranijeg stanja vezano sa nesrazmjernim troškovima,
d) ako oštećeni izričito zahtjeva dosuđenje naknade u novcu.
- Naknada u novcu se dosuđuje u visini potrebnoj za uspostavu stanja koje je postojalo prije
nastupanja štete. Visina te naknade se određuje po cijenama u vrijeme donošenja sudske
odluke.
Oštećeni ima pravo na zatezne kamate od dana donošenja sudske odluke pa do isplate
naknade, ako je sam oštećeni otklonio štetu (popravkom) od dana kada je imao izdatak za
popravku. Naknada se može odnositi na običnu štetu i na izmaklu dobit. Naknada se može
dati u manjem obimu od stvarne štete (tj. može se sniziti):
Ako šteta nije prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom, a štetnik:
a) je lošeg materijalnog stanja, tako da bi ga isplata dovela u tešku materijalnu
situaciju,
b) ili je prilikom prouzrokovanja štete radio poslove korisne za oštećenog,
- Ako ima podjeljene odgovornosti, tj. ako nastanku štete doprinese oštećeni (npr. pješak krši
saobraćajne propise i time doprinese da bude povrijeđen u saobraćajnom udesu). Pravilo je
da se šteta isplaćuje odjednom. Međutim, u izuzetnim situacijama u slučaju smrti, tjelesne
8
Slobodan
Perović,
Obligaciono pravo
, Knjiga prva, Beograd, 1978.god., str:128-131
