Naknada nematerijalne štete
UNIVERZITET PRIVREDNA AKADEMIJA
PRAVNI FAKULTET ZA PRIVREDU I PRAVOSUĐE
NOVI SAD
SEMINARSKI RAD:
Naknada nematerijalne štete
Predmet: Obligaciono pravo
Profesor: Student:
Prof. dr. Siniša Ognjanović Todorović Ivana
br.indeksa: 2108/16
SADRŽAJ
1. Uvod………………………………………………………………………………………3
2. Osnovi građanskopravne odgovornosti za štetu…………………………………….…….4
Odgovornost po osnovu krivice- subjektivna odgovornosti……………………....4
Odgovornost bez obzira na krivicu- objektivna odgovornost…………………......5
Odgovornost po osnovu pravičnosti………………………………………..……..6
3. Opšti uslovi za ostavarivanje prava na naknadu štete………………………………….…6
4. Opšte o nematerijalnoj šteti…………………………………………………………….…8
5. Oblici naknade nematerijalne štete………………………………………………………..9
za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja ili gubitka opšte životne
aktivnosti……………………………………………………………………...….10
za pretrpljene fizičke bolove……………………………………………………..11
za pretrpljeni stra .……………………………………………………………..…12
za pretrpljene duševne bolovi usled naruženosti………………………………...12
zbog smrti blikog lica…………………………………………………………….13
zbog teškog invaliditeta bliskog lica……………………………………………..14
za pretrpljene duševne bolove zbog neosnovane osude i neosnovanog lišenja
slobode……………………………………………………………………….…..15
zbog povrede ugleda i časti………………………………………………………16
zbog povrede slobode i prava ličnosti………………………………………...….17
6. Zaključak……………..…………………………………………………………………..17
7. Literatura…………………………………………………………………………………18
2

Osnovi građanskopravne odgovornosti za štetu
Osnov odgovornosti predstavljarazlog zbog kojeg neko lice odgovara za štetu koju je
prouztokovalo drugom licu. Zakon o obligacionim odnosima razlikuje tri osnova odgovornosti za
pričinjenu štetu:
1. Po osnovu krivice (subjektivna ogovornost)
2. Po osnovu bez obzira na krivicu (objektivna odgovornost)
3. Po osnovu pravičnosti
Odgovornost po osnovu krivice- subjektivna odgovornost
Ko drugome prouzrokuje štetu dužan je naknaditi je, ukoliko ne dokaže da je nastala bez
njegove krivice (ZOO čl. 154). Krivica postoji kada je štetnik prouzrokovao štetu namerno ili
nepažnjom (ZOO čl. 158). Dakle, lice koje je prouzrokovalo štetu svojom krivicom dužno je da
je nadoknadi. Pretpostavlja se da je štetnik kriv, ali je ova pretpostavka oboriva. To znači da lice
koje je prouzrokovalo štetu može dokazati da nije krivo i tako se osloboditi odgovornosti po
osnovu krivice.
Subjektivna odgovornost se zasniva na krivici, a obzitom da postojerazličiti stepeni
krivice, id a je usvojen princip pretpostavljene krivice, sudska praksa je zauzela stav da se
pretpostavlja obična nepažnja , a teže oblike krivice (nameru i grubu nepažnju) treba da dokaže
oštećeni ako to tvrdi (teret dokazivanja je na osšećenom).
Nepažnja (culpa) predstavlja lakši oblik krivice, i razlikuju se dva stepena nepažnje, i to
obična nepažnja (culpa levis) koja se predstavlja kao radnja štetnika koji ne postupa kao svaki
vrlo pažljiv čoveka (po pravnim standardima su ovi oblici pažnje opisani kao pažnja dobrog
domaćina, privrednika ili stručnjaka), i gruba nepažnja (culpa lata) koja se opisuje kao radnja
štetnika koji nema pažnju koju bi imao svaki prosečan čovek (kao standard se uyzma objektivi
kriterijum, upoređujući radnju štetnika sa svakim prosečnim čovekom i njegovim postupanjem u
istoj situaciji).
Teži oblik krivice je umišljaj ili namera (dolus). Pojam umišljaja zasniva se na dva
konstitutivna elementa - volji i svesti. Svest je intelektualni element i on označava da
je učinilac bio svestan svog dela i svih posledica koje iz njega proizlaze, dok je volja je
voluntaristički element i on pretpostavlja postojanje odluke učinioca da preduzme radnju kojom
će ostvariti krivično delo. U odnosu na intenzitet voljnog elementa vrši se razlikovanje između
različitih vrsta umišljaja. Tako se razlikuju direktan i eventualni umišljaj. Direktan umišljaj
Prof.dr. Aleksandar Radovanov- „Obligaciono pravo“, Privredna akademija; Novi Sad
4
(dolus directus) postoji onda kada je učinilac bio svestan svog dela i hteo njegovo izvršenje, a
eventualni umišljaj (dolus eventualis) postoji onda kada je učinilac svestan da može izazvati
posledicu, pa na nju pristaje (voljni elemenat je slabiji). Teže oblike krivice (nameru i grubu
nepažnju) treba da dokaže oštećeni ako tvrdi da je štetnik postupao sa takvom namerom.
Odgovornost bez obzira na krivicu- obejktivna odgovornost
Objektivna odgovornost
postoji nezavisno od krivice štetnika. Da bi oštećeno lice
ostvarilo pravo na naknadu štete potrebno je da dokaže da oštećeni ima obavezu da snosi rizik
štete, odnosno neophodno je da oštećeni dokaže da je pretrpeo štetu i da između štete i štetnikove
radnje postoji uzročna veza (uzročnost se pretpostavlja). Štetnik (počinilac) se može osloboditi
odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala kao posledica više sile, isključive odgovornosti
oštećenog ili nekog trećeg lica. Odgovornost bez obzira na krivicu je propisana Zakonom o
obligacionim odnosima kao posebna odgovornost koja važi za opasne stvari i opsane delatnosti.
Šteta koja proističe od opasne stvari zasniva se na utvrđenju da li je neka stvar opasna,
odnosno da li ta stvar može zbog svog svojstva, postojanja i mesta na kome se nalazi pričiniti
štetu drugome, jer jedna stvar može u jednom trenutku predljati bezopasnu stvar, kao na primer,
kada se automobil nalazi na parkiralištu i kada njegov motor ne radi, a da taj isti auto bude
opasna stvar prilikom njegovog kretanja, kada može prouzrokovati štetu drugome. Ako šteta
nastane od stvari ili delatnosti od koje potiče povećana opasnost za okolinu, bez značaja je
okolnost da li je ta šteta nastala krivicom onoga kome je stvar pripadala ili je nastala njegovom
delatnošću. Prema definiciji koju je dao Mihailo Konstantinović opasne su sve pokretne i
nepokretne stvari koje svojim položajem, svojstvima ili samim postojanjem predstavljaju
povećanu opasnost za okolinu, one stvaraju rizik delatnost je svaka ljudska delatnost od koje
preti veća, neuobičajena opasnost štete, koja se ne može uvek, ni uz najveću pažnju, izbeći.
štetu od opasne stvari odgovara njen imalac, a za štetu od opasne delatnosti odgovara lice koje se
njome bavi (ZOO čl. 174). Ako je imaocu oduzeta opasna stvar na protivpravan način, za štetu
ne odgovara on, nego onaj koji mu je oduzeo opasnu stvar, ako imalac nije za to odgovoran
(ZOO čl. 175).
Umesto imaoca stvari, i isto kao on, odgovara lice kome je imalac poverio stvar
da se njome služi, ili lice koje je inače dužno da je nadgleda, a nije kod njega na radu. Ako
imalac poveri opasnu stvar licu koje nije osposobljeno ili nije ovlašćeno da njome rukuje,
odgovaraće za štetu od opasne stvari. Imalac opasne stvari se može osloboditi odgovornosti ako
dokaže da šteta potiče od uzroka koji se nalazio van stvari, a nije se mogao predvideti ni izbeći,
ako je šteta nastala isključivo radnjom oštećenog ili trećeg lica.
Prof.dr. Aleksandar Radovanov- „Obligaciono pravo“, Privredna akademija; Novi Sad
ZOO, čl.174 i čl.175
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti