UNIVERZITET U TRAVNIKU

PRAVNI FAKULTET

OPĆE PRAVO

Naknada štete

-seminarski rad-

  
 

Kandidati:

  Mentor:

Mesud Rešić                                                                       prof. Dr. Dževad Drino
Faruk Burić 

Broj indeksa: 
I-2054/16
I-2104/16

  

Kiseljak, mart 2017.

SADRZAJ : 

UVOD

 
  1.ŠTETA

 1.1 ŠTETA-POJMOVI

 2. VRSTE ŠTETE

 3. USLOVI ODGOVORNOSTI

 4. VRSTE ODGOVORNOSTI

 5. NAKNADA ŠTETE

5.1 NAKNADA MATERIJALNE ŠTETE

5.2NAKNADA NEMATERIJALNE ŠTETE

6.UKRATKO O POSEBNIM SLUČAJEVIMA NAKNADE ŠTETE

ZAKLJUČAK

LITERATURA ; POMOĆNA LITERATURA

1

background image

1. ŠTETA

Najveći   broj   građanskih   zakona   uopće   ne   definiše   pojam   štete.   Zakon   o   obligacionim 

odnosima je izuzetak, ali on ne sadrži sveobuhvatnu definiciju pojma štete već samo određuje 

vrste štete propisujući da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta) i spriječavanje 

njenog povećanja (izmakla korist), kao i nanošenje drugome fizičkog i psihičkog bola ili 

straha (nematerijalna šteta).

Pravna teorija uglavnom se bavila pojmom imovinske štete, koja se definiše kao umanjenje 

nečije imovine. Pojam štete u našem pravu ima šire značenje jer obuhvata ne samo povredu 

(umanjenje) imovinskih, već i neimovinskih dobara. 

S obzirom na to,  pod štetom u pravnom smislu podrazumijeva se svaki uštb nekog pravno 

zaštićenog dobra, odnosno interesa, koji nastaje mimo volje pogodjenog lica, i koji je neko 

dužan da nadoknadi.

1.1 ŠTETA- POJMOVI

Šteta je umanjene nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njenog povećanja (izmakla 

korist), kao i nanošenje drugome fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta). 

Štetnik   (dužnik   naknade   štete)   je   lice   koje   je   prouzrokovalo   štetu.   Oštećeni   ili   žrtva 

(povjerilac naknade) je lice kome je prouzrokovana šteta.

Zastarjelost – potraživanje naknade prouzrokovane štete zastarjeva za tri godine od kada je 

oštećenik saznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo (subjektivni rok). U svakom slučaju 

ovo   potraživanje   zastarjeva   za   pet   godina   od   kada   je   šteta   nastala   (objektivni   rok). 

Potraživanje   naknade   štete   nastale   povredom   ugovorne   obaveze   zastarjeva   za   vrijeme 

određeno za zastarjelost te obaveze. 

Poslije nastupanja zastarjelosti prava da zahtijeva naknadu štete, oštećenik može zahtijevati 

od odgovornog lica, po pravilima koja važe u slučaju sticanja bez osnova, da mu ustupi ono 

što je dobio radnjom kojom je prouzrokovana šteta. 

2. VRSTE ŠTETE

3

S obzirom na karakter povrijeđenog dobra šteta može biti materijalna i nematerijalna. 

Materijalna šteta (imovinska)

  predstavlja povredu materijalnih dobara nekog lica (oštećenje 

ili uništenje nečije stvari; izdaci prouzrokovani tjelesnom povredom, oštećenjem zdravlja ili 

smrću nekog lica). Ona se tiče onog što oštećeni ima, i nastaje na materijalnim dobrima.

Nematerijalna   šteta   (   neimovinska,   moralna)

  predstavlja   povredu   nečijih   ličnih   dobara. 

Nastaje na nematerijalnim dobrima ( život, zdravlje, fizicki i psihički integritet, čast, sloboda, 

ugled isl.). Ona se tiče onog što oštećeni jeste.

Obična   šteta   (pozitivna;   damnum   emergens)

  predstavlja   ovredu   nečega   što   već   postoji 

tj.povredu imovine, prava i ličnosti nekoga ( npr. Oštećenje ili uništenje stvari isl.)

Izmakla dobit ( negativna šteta, lucrum cesans)

 predstavlja sprječavanje uvećanja imovine. To 

je   šteta   koju   neko   trpi   zato   što   je   tudjom   protupravnom   radnjom   spriječen     da   stekne 

odredjenu imovinsku korist (npr. zarada koju je taxi vozač izgubio za vrijeme dok nije mogao 

da radi zbog popravka automobila koji je oštećen štetnikovom krivicom). 

Pri ocjeni visine izmakle koristi nije mjerodavno ono što oštećeni  očekuje, nego objektivna 

mogućnost sticanja dobiti. U tom smislu se propisuje da u obzir dolazi samo „ dobitak koji se 

mogao osnovano očekivati, prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a 

čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem“.

Neposredna šteta

 je ona koja se javlja kao direktna posljedica štetne radnje, dok je 

posredna 

šteta 

ona koja se javlja kao indirektna posljedica štetne radnje, odnosno drugo lice štete (npr. 

slomljeno staklo na prozoru stana je neposredna šteta, a parket koji je u stanu oštećen zbog 

ulaska atmosferske vode kroz prozor je neposredna šteta). Gubitak zarade i svaki vid izmakle

dobiti predtavlja pozitivnu stetu. 

Pozitivan interes

 štete zbog neispunjenja je gubitak koji nastaje zbog neispunjenja ili rdjavog 

ispunjenja ugovorne obaveze. Naknadom ove štete oštećeni treba da se dovede u imovinsko 

stanje u kome bi se nalazio da je ugovor izvršen kako je i ugovoreno.

4

background image

3. USLOVI ODGOVORNOSTI

Uslovi odgovornosti su : šteta, uzročna veza, krivica i protupravnost štetnikove radnje.

Šteta

  je umanjene nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njenog povećanja (izmakla 

korist), kao i nanošenje drugome fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta).

Uzročna veza

 je veza koja postoji između dve pojave, tj. između uzroka i posledice, pri čemu 

je jedna pojava uslovljena (izazvana) drugom.

Uzročna veza je veza koja postoji izmedju dvije pojave tj izmedju uzroka i posljedice, pri 

čemu   jedna   pojava   je   uslovljena   ili   izazvana   drugom.   Zakon   o   obligacionim   odnosima 

obavezuje   an   naknadu   samo   onoga   ko   „   prouzrokuje   štetu“.   Teret   dokaza   da   je   štetnik 

prouzrokovao štetu je na oštećenom. Uzročna veza je čisto objektivni odnos. Za sud je to 

praktično pitanje, koje on riješava uvijek kad odlučuje o zahtjevu za nadoknadu štete.

 

Teorije o uzročnoj vezi:

- teorija uslova (radnja je uzrok štete)

- teorija neposrednog uzroka(pravno relevantan je samo vremenski ili prostorno najbliži uzrok 

štete)

- teorija adekvatne uzročnosti (činjenica djeluje na uzrok štete)

Krivica

 postoji kada se jedno lice ne ponaša onako kako se ponaša razuman i pažljiv čovek u 

određenoj situaciji. Da bi se određeno lice smatralo krivim za određenu radnju potrebno je da 

ono bude sposobno za rasuđivanje, odnosno da je sposobno da shvati značaj svoga djela i da 

je sposobno da upravlja svojim postupcima. 

Oblici krivice su umišljaj i nehat. Umišljaj (namjera) postoji kada određeno lice ima svijest o 

tome da svojom radnjom pričinjava štetu drugome i volju da drugome nanese štetu. Nehat 

(nepažnja) može biti svjesni i nesvjesni. 

6

Želiš da pročitaš svih 22 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti