Narodna banka Srbije
Pravni fakultet za privredu i pravosuđe
Geri Karolja 1
Novi Sad
SEMINARSKI RAD
Narodna banka Srbije
Student:
Profesor:
Aleksandra Korpaš
prof. doc Gordana Bejatović
prof. Miroslav Đorđević
_____________________________________________
Maj 2013.
SADRŽAJ
1. CENTRALNA BANKA.....................................................................3
2. ISTORIJAT NBS-a.............................................................................9
3. FUNKCIJE NBS-a............................................................................10
4. INSTRUMENTI MONETARNE POLITIKE...................................12
5. CILJEVI MONETARNE POLITIKE................................................13
6. ORGANIZACIONA STRUKTURA.................................................15
7. PLATNI PROMET............................................................................17
8. MAKROEKONOMSKI OKVIR.......................................................19
9. SARADNJA SA MEĐUNARODNIM ORGANIZACIJAMA........21
10. FINANSIJSKI LIZING.....................................................................22
11. MONETARNI ODBOR....................................................................25
12. LITERATURA..................................................................................27
2

BANKA BANAKA
Centralna banka je centralna institucija bankarskog sistema. Ona daje ocenu i mišljenje
da li poslovna banka ispunjava propisane uslove za rad poslovnog bankarstva, daje ili uskraćuje
ovlašćenje poslovnoj banci da otvori devizni račun u inostranstvu i na taj način proširi delokrug
rada i na odnose sa inostranstvom, dimenzioniše kreditnu aktivnost poslovnog bankarstva i
kontroliše bilansnu strukturu i kreditnu, likvidnu i solventnu sposobnost banke, odnosno
kontroliše celokupan rad poslovnog bankarstva. Imajući u vidu da je osnovni zadatak
vinansijskog sistema mobilizacija i stabilizacija novčanih sredstava, radi njihovog usmeravanja u
društvenu reprodukciju, centralna banka kontroliše rad poslovnog bankarstva (da bi stvorila
uslove poverenja vlasnika slobodnih novčanih sredstava u stabilnost bankarskog sistema), što je
pretpostavka da se slobodna novčana sredstva mobilišu i time stvore finansijski uslovi za
nesmetan privredni razvoj.
Stabilnost bankarskog sistema znači zadovoljavajući stepen likvidnosti bankarskog
sistema. Poslovne banke su u obavezi da u vođenju poslovne politike vode računa o sopstvenoj
likvidnosti, s tim da su u obavezi da ih jednim delom drže kod centralne banke, gde se kao
knjigovodstvena stavka (obavezna rezerva) vode na pasivnoj strani bilansa centralne banke.
Drugi deo rezervne likvidnosti uvodi se na transakcionom računu poslovnih banaka. U slučaju
nelikvidnosti poslovnom bankarstvu je na raspolaganju, pored navedenih izvora za njeno
prevazilaženje, mogućnost uzimanja kredita za likvidnost na tržištu novca. Centralna banka je u
obavezi da obezbedi zadovoljavajući stepen likvidnosti bankarskog sistema preko instrumenata i
mehanizama kojima raspolaže. Međutim, u vanrednim kriznim likvidnosnim periodima,
centralna banka se javlja kao zajmodavalac u krajnjoj nuždi (lender of laft resort) i garant
likvidnosti sistema, te kreditira bankarstvo kako bi sprečila opšte bankrotstvo banaka. Krizni
likvidnosni periodi mogu da nastupe kao posledica deficita platnog bilansa, restriktivne
monetarne politike i ekspanzivne kreditne politike poslovnog bankarstva. U nekim zemljama
postoje državne agencije za osiguranje depozita koje garantuju do određenog iznosa štedne uloge
i koje takođe intervenišu u slučaju nelikvidnosti poslovnog bankarstva. Međutim, centralna
banka je i u tim zemljama zajmodavalac u krajnjoj nuždi i spremna je da interveniše i u slučaju
potrebe spašavanja državne agencije.
Pravo i obaveza centralne banke da interveniše u takvim situacijama ne znači obaveznu
intervenciju centralne banke u slučaju krize likvidnosti svake poslovne banke pojedinačno.
Neadekvatna ekspanzivna kreditna politika i uopšte loše vođena poslovna politika banaka, koja
banku dovede do nelikvidnosti i nesolventnosti, ne znači obavezu centralne banke da interveniše
i bude zajmodavac u krajnjoj nuždi.
INSTRUMENTI MONETARNO-KREDITNE POLITIKE
Centralna banka preko poslovnog bankarstva sprovodi mere monetarno-kreditne politike.
Sprovodeći zacrtanu monetarno-kreditnu politiku centralna banka reguliše obim novca i kredita u
sistemu na nivou potrebnom za nesmetano funkcionisanje društvene reprodukcije i potrebe
očuvanja stabilnosti domaćeg novca. Ona prati realizaciju zacrtane monetarno-kreditne politike
preko stope rasta monetarnih agregata. U najširem smislu, pod monetarnim agregatima se
podrazumeva novac i druga finansijska sredstva slična novcu, čiji je stepen likvidnosti u odnosu
na novac različit i zavisi od mogućnosti njihovog pretvaranja u novac. Pojedini monetarni
agregati definišu se na takav način, da je preko njih moguće pratiti realne varijable i uočiti, ako
do poremećaja na tržištu dođe, iz kog sektora je on iniciran. Za procenu likvidnosti makro
sistema upoređuju se novčana masa i društveni bruto proizvod, s tim da se u procenu odnosno
analizu uključuju i drugi faktori, kao što je brzina opticaja, sektorski raspored novčane mase itd.
4
EMISIJA NOVCA I MONETARNI AGREGATI
Monetarni agregati su različita grupa finansijskih instrumenata, novca koji sadrži pun
stepen likvidnosti i drugih finansijskih oblika koji se različitom brzinom mogu pretvoriti u
novac. U zavisnosti od toga kog je stepena likvidnosti pojedini finansijski oblik i koje funkcije
novca obavlja (mera vrednosti, sredstvo razmene, platežno sredstvo, novac kao likvidni oblik
imovine), u praksi većine zemalja najčešće se definiše nekoliko monetarnih agregata. Definisanje
monetarnih agregata u monetarnoj praksi raznih zemalja i u različitim vremenima se razlikuje.
Dobra definicija monetarnih agregata obezbeđuje stabilnu vezu između monetarnih i
nemonetarnih varijabli, a u cilju efikasnog praćenja i, po potrebi, korekcije mera monetarne
politike.
Centralna banka svake države ima autonomno pravo da u konkretnim institucionalnim
uslovima i određenom vremenu opredeli sadržinu monetarnih agregata na takav način da
uspostavi najstabilniju povezanost između monetarnih agregata i mera monetarne politike
(ekspanzivna ili restriktivna monetarna politika), odnosno vezu između monetarnih agregata i
nemonetarnih realnih varijabli.
Pojedini monetarni agregati obuhvataju sledeće finansijske oblike:
1. Monetarni agregat M1
- novčana masa
- gotov novac u opticaju
- depoziti po viđenju (bez javnog sektora)
2. Monetarni agregat M2
- novčana masa
- oročeni i štedni dinarski depoziti
3. Monetarni agregat M3
- monetarni agregat M2
- devizni kratkoročni i dugoročni depoziti
Neto domaća aktiva banaka i razlika između monetarnog agregata M3 i neto devizne
aktive prema inostranstvu je agregat koji pokazuje kretanje i odnose u ukupnoj aktivi i pasivi
bankarskog sektora. Navedeni podaci u neto domaćoj aktivi banaka obezbeđuju podatke o
tokovima formiranja novčane mase.
Neto domaća aktiva je razlika između primarnog novca i neto devizne aktive prema
inostranstvu. To je agregat koji se koristi kao kvantitativna osnova za projektovanje primarne
emisije i instrument za praćenje njenog kretanja. Takođe ona se koristi da preko određenih
podataka iz njene strukture koji utiču na brzinu opticaja novca i kreditni i monetarni
multiplikator projektuje i prati kretanje novčane mase i ostalih monetarnih agregata.
Novčanu masu predstavlja novac na računima nebankarskih transaktora kod poslovnih
banaka. Gotov novac u opticaju takođe predstavlja deo novčane mase. To je novac u funkciji
sredstava plaćanja i prometnog sredstva. Novac se neprekidno preliva iz opticaja u oročene i
ograničene depozite i obratno. Npr. ako se povećaju ograničeni depoziti smanjiće se novčana
masa, ali će se povećati potencijal za kreditnu aktivnost banaka. Zato se može zaključiti da
ukupna novčana sredstva – monetarni potencijal određuje moguću veličinu monetarnih kretanja.
Ako su potrebe robnog prometa veće nego što je raspoloživa novčana masa, bankarski sistem će
kreditnom aktivnošću obezbediti nedostajuća sredstva u većem iznosu nego što su otplate po već
odobrenim kreditima. Banke će npr. na bazi oročenih depozita odobriti kredit nebankarskim
5

ESKONTNA I DISKONTNA KAMATNA POLITIKA
Centralna banka će u uslovima velike ponude novca i poremećaja ravnoteže u pravcu
inflacije, poskupeti novac preko povećanja eskontne i diskontne stope. U svim tržišnim
privredama kretanje eskontne stope centralne banke utiče na kretanje ostalih kamatnih stopa na
finansijskom tržištu. Eskontna stopa je, po pravilu, najveća kamatna stopa. Kada centralna banka
poveća eskontnu stopu, to ima za posledicu poskupljenje eskontnih kredita, što će uticati na
suzdržavanje banaka da eskontuju menice koje poseduju kod centralne banke. Rast eskontne
stope ima za posledicu da centralna banka poveća i diskontne stope za hartije od vrednosti tržišta
novca, a poslovno bankarstvo poveća svoje kamatne stope, što utiče na rast kamatnih stopa na
tržištu novca i povećanje kamatnih stopa na kreditnom tržištu. Povećanje aktivnih kamatnih
stopa uticaće da poslovno bankarstvo poveća pasivne kamatne stope, da bi obezbedilo priliv
slobodnih novčanih sredstava, odnosno da ne bi ugrozilo svoj kreditni potencijal. U uslovima
male ponude novca i skupog novca centralna banka će stimulisati tražnju novca preko snižavanja
eskontne i diskontne kamatne stope, što će imati za posledicu kretanja na finansijskom tržištu
suprotna u odnosu na izložena.
OPERACIJE NA OTVORENOM TRŽIŠTU
Operacije na otvorenom tržištu su intervencije centralne banke na tržištu novca preko
kupovine ili prodaje hartija od vrednosti – državnih hartija od vrednosti i hartija od vrednosti
izdanja centralne banke. Operacije na otvorenom tržištu još se zovu i politika otvorenog tržišta.
Značaj ove vrste mehanizma monetarno-kreditnog regulisanja proistekao je pre svega iz
formiranja javnog duga države. Ako se ima u vidu da se privremeni budžetski deficit finansira
preko državnih hartija od vrednosti u vrednosti od oko 30 odsto ukupne vrednosti budžeta, može
se zaključiti da je u opticaju prisutan veliki broj ovih hartija od vrednosti i da su one od velikog
značaja za monetarna kretanja.
Centralna banka u uslovima velike količine novca u opticaju, prodajom hartija od
vrednosti privlači novac i uravnotežuje kretanja na tržištu. Kupovinom hartija od vrednosti banke
smanjuju svoju likvidnost. Smanjena likvidnost banke smanjuje ponudu novca. Banka koja nema
dovoljno likvidnih sredstava za kupovinu hartija od vrednosti obezbediće novac pozajmicom na
tržištu novca, s tim da će povećana tražnja na tržištu novca uticati na rast kamatnih stopa. U
slučaju nedovoljne količine novca u opticaju, centralna banka kupuje hartije od vrednosti i na taj
način ubacije novac u sistem, povećava likvidnost poslovnog bankarstva, odnosno ponude
novca, a povećana ponuda rezultira padom kamatne stope. Operacije na otvorenom tržištu
smatraju se za efikasan mehanizam kontrole novca i kreditne aktivnosti banaka.
OBAVEZNA REZERVA
Obavezna rezerva je iznos sredstava koji poslovne banke moraju da izdvoje i drže
bezkamatno kod centralne banke. Centralna banka utvrđuje stopu obavezne rezerve i određuje
vrstu depozita na koju će biti primenjena jedinstvena ili diferencirana stopa u zavisnosti od vrste
depozita, da bi se utvrdio apsolutni iznos obavezne rezerve koji je poslovna banka u obavezi da
izdvoji. Izdvajanje obavezne rezerve vrši se presekom stanja depozita na utvrđeni dan u mesecu.
U uslovima povećanja količine novca u opticaju, centralna banka će povećati stopu
obavezne rezerve i time smanjiti kreditnu aktivnost banaka. U uslovima smanjene količine novca
u opticaju, centralna banka će smanjiti stopu obavezne rezerve i time stvoriti prostor za
povećanje kreditne aktivnosti banaka. Promenom stope obavezne rezerve dolazi do promene
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti