Nasilje: sociološki aspekti i definicije
FAKULTET ZA POSLOVNE STUDIJE I PRAVO
SEMINARSKI RAD
Tema: NASILJE
Predmet: Sociologija
Mentor: Student:
Prof. dr Željko Simić Aleksandar Pantelić
I123
Obrenovac, novembar, 2017. godine

4
1. DEFINISANJE POJMA NASILJA
Jednoznačno definisati nasilje nije jednostavan zadatak. U svakodnevnom jeziku reč nasilje
prepliće se s mnoštvom pojmova sličnog ili istog značenja, a koji sami po sebi s više ili manje
preciznosti odnosno nepreciznosti, razmatraju ovu kompleksnu pojavu.
Iz dosadašnjih istraživanja na temu nasilja izdvajaju se dve grupee definicija:
Bihevioralne;
Motivacijske.
Glasser
je, u okviru opisa nasilja kao bihevioralnoga fenomena, definisao nasilje kao „telesnu
reakciju s namerom nanošenja povrede drugoj osobi, a koji uključuje tela izvršitelja i žrtve“.
Definiciji se zamera zanemarivanje autoagresije kao oblika nasilja i naglašavanje telesne
reakcije kao esencijalne za nastanak fenomena, zanemarujući ulogu mentalnih stanja u
nastanku i sprovođenju nasilja. Još jedna definicija iz grupe bihevioralnih definicija je
Taylorova
koji ograničava definiciju nasilja na akciju koja uključuje motornu aktivnost. Kao i
u slučaju Glasserove definicije i ova definicija usmerena je na parcijalni opis značenja pojma
te uključuje samo jedan deo celokupne pojave, tj. fokusira se na opažajni prikaz nasilja i
opisuje ga u okviru najslikovitijeg prikaza, nasilja kao destrukcije spoljnog objekta.
S druge strane, definicije koje naglašavaju značenje motivacije su pomalo drugačije
koncipirane. One stavljaju naglasak na psihičke procese koji prethode samom nasilnom činu
ili koje prethode razvijanju nasilničkog stava. Međutim, većina autora teži sveobuhvatnoj
definiciji nasilja koja će uključivati kako motivacijske aspekte tako i bihevioralne.
Meltzer u tom smeru daje definiciju nasilja kao „fizičku i psihičku povredu“.
Drugii problem u definisanju nasilja je često poistovećivanje pojma s ostalim pojmovima koji
se u kolokvijalnom jeziku koriste gotovo kao sinonimi. Ovde je naročito važno razjasniti
koncept agresije. Najjednostavnije rečeno, agresija ima šire značenje te se može reći da je
nasilje manifestacija agresije u određenom obliku.
Babić, J. ,
Sociologija
, Službeni glasnik, Beograd, 2011. godine, str. 83
Mitrović M. , Bovan S. ,
Osnovi sociologije i sociologije prava
, Službeni glasnik, Beograd, 2009.
godine, str. 111
5
1.1. Agresija i nasilje- međusobna veza
Tokom prošlosti menjale su se rasprave o agresiji ali većina psihijatara uključujući
Freuda
,
Kleina
i
Junga
smatra da je agresija instinkt, povezujući s njom nasilje i destruktivnost u
jednu homogenu emociju koja ima instinktivnu bazu. Tako
Freud
smatra da agresija nastaje
kao „frustracija gratifikacije principa ugode“
odnosno uključuje narcističku povredu ličnosti.
Tek kasnijim istraživanjima javljaju se i teorije o agresiji kao afektivnoj komponenti unutar
instinkta, odnosno urođenoj nesvesnoj fantaziji koja ima specifičnu funkciju. Na temelju
ovoga moguće je razumeti nasilje kao manifestaciju agresije odnosno tip akcije s određenom
psihološkom funkcijom, ponajviše namenjenoj oslobođenju od neželjenih mentalnih sadržaja.
Iz te perspektive nasilje se može smatrati odgovorom na nepodnošljivo afektivno stanje koje
preti da će postati nepodnošljivo psihičko iskustvo odnosno na deo identiteta koji smatramo
stranim. Definišući nasilje tako, ono poprima „evakuacijsku“ funkciju. Naglašavajući
psihološku dimenziju nasilja preciznije ograničavamo pojam koji nije puka upotreba fizičke
sile, kako se to smatra u svakodnevnom jeziku, već se radi o kompleksnijem pojmu kojem se
psihička podloga ne sme zanemariti. Time olakšavamo i kliničku i teorijsku neodređenost na
tom području.
Agresivnost je svojstvo ne samo čoveka, nego i životinja. Agresivno ponašanje životinja u
pravilu je reakcija na bilo kakvo ugrožavanje opstanka ili mesta u hijerarhiji. Kod životinja je
uz agresiju, a tako može biti i kod ljudi, mada su mehanizmi nastanka agresije kod ljudi puno
složeniji, vezana aktivacija mehanizma „borbe ili bega“, zavisno od proceni opasnosti –
„velika“ opasnost od jačeg protivnika, u okolnostima mogućnosti bega, dovodi do bega,
odnosno „mala“ opasnost koja dolazi od nešto slabijeg neprijatelja, kojeg bi se moglo
savladati, ili ako nema mogućnosti bega, dovodi do upuštanja u borbu. Agresivnost je kod
ljudi, iako se zasniva na istim (biološkim) procesima kao i kod životinja, modifikovana
uticajima kulture, morala i socijalne situacije.
1.2. Strukturni pristup definisanja nasilja- nasilje kao složen fenomen
U savremenim proučavanjima preovlađuje nastojanje da se nasilje razume kao složen
fenomen u svojim višestrukim oblicima. Ovakav razvoj u proučavanju u velikoj meri se
duguje autorima koji su u razmatranju nasilja primenili strukturni pristup. Jedan od
najuticajnijih autora iz te grupe je Johan Galtung.
Babić, J. , Sociologija, Službeni glasnik, Beograd, 2011. godine, str. 92
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti