UNIVERZITET U TUZLI
FILOZOFSKI FAKULTET
FILOZOFIJA SOCIOLOGIJA
TEORIJE SOCIJALNOG RADA
TEMA: NASILJE KAO SOCIJALNI PROBLEM
UVOD
U ovom radu ću pisati na temu nasilje kao socijalni problem.
Pisat ću o nasilju u porodici, među vršnjacima.
Ukratko ću Vas uvesti u ovu temu.
Nasilno ponašanje vrlo česta pojava, kako u školi, tako i po drugim ustanovama. Djeca su
podvrgnuta uzastopnim i sustavnim nasiljem od strane svojih vršnjaka. Srž nasilja je
namjerno nanošenje boli, bez obzira je li ona fizička ili psihička.
Porodično nasilje može se definisati kao zloupotrebu moći, povjerenja i
zavisnosti u porodičnim odnosima, a uključuje zlostavljanje djece, kućno
nasilje i zlostavljanje osoba starije životne dobi.
Prema američkoj nacionalnoj preglednoj studiji kriminaliteta godišnje se
dogodi približno 500. 000 slučajeva nasilja u porodici. Nasilje u porodici je
kriminalitet koji je u najvećoj mjeri neprijavljen. Razlozi za neprijavljivanost
nasilja u porodici su običnouvjerenje da je to privatna porodična stvar,
osramoćenje žrtava i nelagodnost kod prijave,strah od osvete, većina žrtava ne
doživljava svoju viktimizaciju kao kriminalitet.Najbolji razlog za prijavu nasilja u
porodici je sprječavanje ponovnog nasilja .
-PREVENCIJA NASILJA U PORODICI
Prevencija nasilja u porodici trebala bi da djeluje na različitim društvenim
nivoima: na
nivou države, zajednice i pojedinca. Prevencija podrazumijeva tri kategorije:
primarnu,sekundarnu i tercijarnu prevenciju nasilja u porodici (Ostojić i sar.,
2008).Primarna prevencija koja podrazumijeva sprječavanje pojave nasilja
podizanjem svijeti,kampanje, edukacije o ljudskim pravima, edukativni
materijal za djecu i adolescente i sl.Sekundarna prevencija odnosi se na
identifikaciju faktora rizika i rizičnih grupa,osiguravanje pomoći takvim
porodicama, otvaranjem SOS telefona, pravnim savjetovanjem i sl. Tercijarna
prevencija odnosi se na sprječavanje daljeg nasilja;direktna pomoć žrtvama
nasilja, otvaranje skloništa, efikasne policijske intervencije,sudske procedure,
rad sa nasilnicima i dr. (Menzel, 2009). Djeca koja su pretrpjela nasilje bilo kojeg
oblika i sama su češće nasilnici, bilo da vrše nasilje prema sebi samima, nasilje
nad vršnjacima, nasilje prema intimnim partnerima, i naposlijetku, nasilje
prema svojojdjeci. Iz ovog proizilazi važnost prevencije nasilja nad djecom.
Međutim, zbog kompleksnosti problema, malo je pomaka učinjeno prema
uspješnoj prevenciji nasilja nad djecom, koja se uglavnom svodi na sekundarnu
prevenciju. Jedan od pristupa prevenciji nasilja nad djecom je provođenje
programa edukacije roditelja o roditeljstvu i o potrebama djece, te o načinima
savladavanja poteškoća iz svakodnevnog života (Buljan-Flander i Kocijan-
Hercigonja, 2003).
